poseban doživljaj
Razbacali smo se ushićeno gledajući drveni srednjovjekovni dvorac. I djeca i mi odrasli bili smo presretni. Sunčan dan je bio, sunce nas je mazilo.
Odjednom sam digla pogled. Nebo se raspuklo u tisuće malih oblačiča načičkanih, zguranih jedan do drugoga. A sunce je i dalje sjalo. Kako? Ne znam. Nikad nisam vidjela takvo nebo. Evo još jedan za mene poseban doživljaj.
- Pa nebo je maloprje bilo vedro? Odakle su se stvorili?
- Moram to zabilježiti fotoaparatom.
Uočila sam srce, pomislila na moga Vranju i nasmijala se.
Nakon pola sata, kad sam ponovno pogledala u nebo ono je bilo čisto kao suza. Nigdje oblačka. Gdje su se samo skrili? Kamo su otplovili?
Volim kad me priroda iznenadi. Smatram to posebnim poklonom.
23.10.2019. u 21:25 | 19 Komentara | Print | # | ^
