ponedjeljak, 18.01.2021.

Kriva slika

Svasta pokusavamo prodati pod svojim likom i djelom. I prije obaveznih maski, maskenbal. Na kraju, ljudi vide samo onu stranu naseg lica koju okrecemo svjetlosti.

A ipak smo mnogo vise... Mnogo vise od lose iluzije koju pokusavamo projicirati. Nekad sam namjerno pokusavala prodrijeti u te skrivene dubine u ljudima.

Prestajem. Prestajem jer ih sad instinktivno vidim, prije iluzije, prije maske. Neobicno je, prepoznati neke stvari u ljudima koje sami nikad ne bi priznali.

A ipak, tu su... Prodiru kroz pazljivo aranzirane slojeve. Nesigurnosti. Strahovi. Potisnute zelje. Nekad sapcu u mraku. Nekad vriste.

Bivanje s ljudima me umara sve vise. Ne zato jer pokusavam odrzati vlastitu iluziju (iako i to nekad radim). Nekad samo zelim reci da se ne skrivaju.

Slika koju ponekad vidim veca je i ljepsa od bilo kakve iluzije, titranje svjetla i mraka. Sve te maske, sve te projekcije... Zapravo su los odraz ljepote. Kriva slika.


21:34 | Komentari (6) | Print | ^ |

Osobni Prometej

Nosim vatru u ruci. Izgara sustecim plamom.
Nosim je... Ona baca svjetlost na sve moje tmine.
Ova vatra nije ukradena bogovima, ne.
Skupljena je iz Srca Ljudi. Zovu je... Mnogim imenima.
Ja cu je uvijek zvati Ljubavlju.

Uzimam vatru iz Srca Zvijezda.
Osjecam cestice koje se spajaju i plesu.
Osjecam kako zrace. Vibriraju. Preobrazavaju se.
Znam da ta vatra nije moja, da pripada svima.

Ona daje Zivot. Ona daje Svjetlost. I da...
Ona daje Mrak. Izvor Svjetla i Tame isti su.
Tek kroz Tminu mozes spoznati sto Svjetlost jest.
Tek kroz njihov ples i borbu, nastaje Svijet.

Sirim plamen dalje. Plamen Ljubavi.
Plamen Znanja. Plamen Spoznaje.
Znajuci da cu zato biti kaznjena. Okovana.
Na hladnoj stijeni. I tad... Pretvorit cu se...

U cistu Svjetlost.


10:48 | Komentari (18) | Print | ^ |

nedjelja, 17.01.2021.

Nedostajes mi

Ne znam kad si mi toliko nedostajao.
Znam da ovo citas. Lakse je nego pitati kako sam.
A mozda mi bas to treba u ovom trenutku.

Dijelimo isti krevet, a kao da se uvijek mimoilazimo.
Ne, ne treba mi da mi skuhas jutarnju kavu.
Ionako je necemo popiti zajedno.
Ili cemo je popiti zureci svatko u svoj mobitel.

Ne trebas mi kupovati stvari. Nikakve.
Samo mi to daje osjecaj ovisnosti, a ne ljubavi.
Trebam poljubac ujutro. Zagrljaj.
Povremeno da mi sapnes da ce sve biti dobro.

Jer... Nestabilna sam i titram na sve strane.
Osjecam se samo. Ne trazim te da shvatis.
Samo da budes tu. Uistinu. Barem na tren.


20:02 | Komentari (14) | Print | ^ |

subota, 16.01.2021.

Slagalica

Gledam razbijene komade mojih proslih zivota.
Sad izvana, kao promatrac... Nevezana.
Ostavljam emocije po strani. Otvaram oci. Disem.
Shvacam samo jedno, tako je moralo biti.

Moralo je jer sam odabrala prije osvjestavanja odluke.
Zapisala duboko negdje u sebi.
Prihvatila da sam samo komadic, dio price...
Onaj komadic slagalice kojem se dugo trazi mjesto.

Ne mogu reci da zalim za proslim.
Previse varijabli van moje kontrole.
Ne birate koga i sto cete voljeti.
Ali zato birate komu cete otvoriti vrata svog zivota.

Ili ih zatvoriti. Tiho, ali odlucno. Zauvijek.
Razbijeni komadici se rastacu pod mojim pogledom.
Svi komadici slagalice nalaze svoje mjesto.
Tek je Ljubav slici dala istinski smisao.


20:53 | Komentari (16) | Print | ^ |

16.1.2016.

Prije pet godina dogodila se jedna stvar koja je promijenila tok mog života.
Dakle, u to vrijeme sam se tek izvlačila iz još jedne epizode.
Tražila posao u struci (u Zagrebu). Upisala autoškolu.
I... Dotipkavala se s dotičnim gospodinom (koji će mi kasnije postati muž).

Prije pet godina izašli smo prvi put. Bio je hladan dan, poput ovog danas.
Izašli smo u pub. (Danas se volimo i volimo pivo.)
Pa na kavu u gradsku kavanu. Šetali do auta.
Negdje usred parka pao je prvi poljubac (On bolje zna koje je točno mjesto.)

I tako se promijenio jedan cijeli život. Ostala sam u svom gradu.
Zaposlila se kao profesorica, a ne kao inženjerka.
Položila sam onu autoškolu. (Doduše, pala vožnju tri puta).
Mi smo se zaručili. Vjenčali. Dobili Malecku.

I sad... Čudno mi je gledati kako bi izgledao moj život,
Da se te zimske večeri nije dogodio naš prvi dejt.
Znam da ovo čitaš, Tata Medo. Nikad nisam zažalila.
Ni trenutka. Opet bih sve ponovila. Za Nas. Za našu Malecku.


10:19 | Komentari (19) | Print | ^ |

petak, 15.01.2021.

(Prva) Kovačica Nespokoja



Kad prebirem po davno snimljenim slikama, bude se uspomene.
Da, ovo je još jedna u seriji "Prisjećanja".

Slikano je neposredno pred moju prvu hospitalizaciju.
Svega nekoliko dana nakon, napustit ću taj život.
Lako je kriti se u bojama, mislim danas.
Teško je... Osjećati beznađe. Očaj.


Osoba na slici predstavlja ideju koja nije zaživjela.
Ona je.... (Prva) Kovačica Nespokoja.
Postojao je san (s kolegom blogerom)
Da ujedinimo snage i pokrenemo nešto.
San je prekinula moja bolest.

Žao mi je iskreno. Nikad nisam objasnila.
Količina boli jednostavno nije bila izdrživa.
Pa tako nismo ni mi. Ni Kovači Nespokoja.
Morala sam drugim putem, valjda shvaćaš.

Ne mogu ti reći da se kajem ili žalim.
Prije ću reći da sam svoj dug platila.
U suzama. Morima suza.
Još uvijek plaćam.

I ne. više nisam ta osoba.
Ne trebaju mi boje da se skrivam.
Nosim svoju bol kao oklop.
Onako otvoreno, ponosno.

I nikad, nikad se neću vratiti...
U mjesto i vrijeme gdje sam nastala i nestala.


14:00 | Komentari (18) | Print | ^ |

četvrtak, 14.01.2021.

Lovac na leptire i snove



Teško za zamisliti koliko je prošlo od ove slike. 14 godina, po mojem računu.
Prije... O... Prije svega što me šibalo kroz godine.
Imala sam epizode i prije ove slike. Ali nijednu kao u godinama koje su uslijedile.
Voljela sam... Koliko dijete može voljeti, naravno.
Kad imaš 16, misliš da ti je život na dlanu, da je prva ljubav ona najveća.
Sanjariš... Maštaš o savršenosti. Bezbrižna. Lovac na snove i leptire.

A onda se dogodi život.
Kao u svakoj uistinu divnoj priči, Ljepota je prepoznata tek u boli.
Moji učenici su sad ove dobi. A ja ih poučavam jednu stvar...
Koju bih voljela da sam znala u toj nježnoj dobi.
Ljubav nekad nema lijepa lica. Zna se zaogrnuti i u patnju.
Ljubav nisu leptirići u trbuhu i u dlanu. Nije lov na snove.

Nego tiho građenje... Borba. Motiv za tu borbu.
Nešto vrijedno žrtvovanja. Nešto vrijedno za dati svoj život.
I da, iako i dalje ponekad lovim snove...
Držim svoje dvije noge čvrsto na zemlji, pogleda uprtog u zvijezde.
Kad gledam ovu sliku, ne mislim da sam ostarila.
Vidim je kao neki drugi život. Daleko sjećanje druge osobe.


17:39 | Komentari (47) | Print | ^ |

srijeda, 13.01.2021.

Gravitacija Ljubavi

Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.

Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.

Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.

Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.

Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.


15:04 | Komentari (19) | Print | ^ |

utorak, 12.01.2021.

Analiticko razmisljanje i znanstvena pismenost

Popodne imam ponovno instrukcije. Moja djeca mi se vracaju. Nisam sad neka turbo profesorica, ali jednu stvar radim veoma dobro. Komplicirane stvari cinim jednostavnim.

Ne postoji problem koji ne mogu razloziti na niz malih koraka prema rjesenju. Cak ako i sama ne znala konacan odgovor. Doci cemo do njega zajedno.

Tako pristupam i ovom svojem problemu. Da, imam shizotipni. Da, imam tesku povratnu depresiju. Ali i to je problem kao i svaki drugi. Moze se razlomiti na segmente i rjesavati dio po dio. Lakse je nego se nositi s cjelokupnom njegovom tezinom istovremeno.

Rad mi pomaze. Ukljucuje mi taj analiticki dio mozga. A i bavim se tad onim sto istinski volim. Poucavanjem znanosti.

Odgovorno tvrdim da su vecina mojih ucenika znanstveno pismeni. Ne da znaju sve o svakoj grani znanosti. Neki su odabrali kasnije prirodoslovne smjerove, neki nisu. Dobar dio onih iz strukovne nisu ni upisali fakultet. Ali oni znaju jednu stvar...

Znaju razlikovati znanstvenu cinjenicu od teorije zavjere i ciste gluposti. Da, naucila sam ih da sumnjaju i provjeravaju. Pa cak i da sumnjaju u mene.

Sad, radila sam s razlicitim profilima ucenika. S onima koji gutaju sve o znanosti pa do onih totalno nezainteresiranih. Dvije godine sam radila i s adventistima (kreacionisti po vjeri). Njima sam jednostavno rekla da ne nijecem Boga, samo ih ucim mehanizme kojima On djeluje.

Jer, to doista i radim... Ucim i razlazem mehaniku stvari. Uvijek. A razlog, pa cak i onaj ultimativni... To je na svakome od nas da sam otkrije


12:15 | Komentari (28) | Print | ^ |

ponedjeljak, 11.01.2021.

Visi okretaji

Postoji jedan nacin na koji se mogu dignuti iz bilo cega.
Da, imam dosta ruznu postporodjajnu depresiju. Imala sam i predporodjajnu.
Ali nisam bespomocna.

Vidite, spadam u kategoriju visokofunkcionalnih.
Mi se samosazaljevamo mrvicu manje, a gazimo mrvicu vise. Pa sad necemo plakati.
Necemo jer... Postoje ljudi kojima je gore. Postoje ljudi koji nas trebaju.

I zato si ne dozvoljavam pasti.
Odlucila sam raditi stvari koje znam najbolje.
Uciti djecu i pisati. Uz redovne kucanske poslove i brigu za malecku.

Jedna moja bivsa ucenica me zamolila da je spremam za maturu. Prihvatila sam. Kaze da im nedostajem.
I oni nedostaju meni. To su moja djeca.

Uz to, pruzila mi se prilika da svoj hobi s pisanjem i citanjem pretvorim u honorarni posao. Doduse, na stranim jezicima, ali hej, imam ja C1 diplome iz dva razlicita.

Kad se zelim opustiti, puno citam. O znanosti.
Gledam i PBS SpaceTime. Imaju kvalitetnih kratkih videa, taman ono malo da zagolica onaj dio koji zeli znati vise. Uroniti dublje u to.

Tako da, ne brinite se za mene. Jaka sam.
Samo se trebam opet ubaciti u vise okretaje.

Sve vas voli, M.


21:05 | Komentari (20) | Print | ^ |

<< Arhiva >>