Pucati bilo radi čega ako se ne mora nije dobro - to nas je valjda već život naučio, ali mi nikako da to prihvatimo. Nikada nisam umio shvatiti zapravo što uopće ima lijepoga u buci i pucanju; još manje ako se to čini povodom promjene brojki na kalendaru, a čini mi se da će ljudi – kako su pomalo naopaki i bedasti – prije nešto učiniti radi životinja nego radi drugih ljudi.
I tako, godina stara i godina nova, a mi smo opet gdje smo i bili, pa slušamo kako se viče, ovaj puta sve snažnije i srčanije: ne smetajte peseke i mace, zabranite petarde!
Nisam još upoznao ženu koja baca petarde; možda sam u krivu ako mislim da takvih nema ili ih je zanemarivo malo zavedenih i nagovorenih; u društvu su vjerojatno i pokoju ženu naučili pucati; pardon - popa oženili. Uvijek sam bio okružen djevojkama i ženama koje bi te na sam spomen bilo kakve pucnjave pogledale ispod obrva pa se namrštile; kao da buka, eksplozije, pucnjava na njihova lijepa lica donesu neku strašnu sjen i tugu: ako ne umiješ stvoriti dobro sa svojih deset prstiju ili očima, buka tu može samo odmoći.
O nečemu strašnijem od buke u vezi pucanja, o tome ćemo drugi put, zasad samo pjesma - iako bih se mogao kladiti da postoji neka tajna i snažna veza petardi i nasilja.
Doista, sjajno je da se to puškaranje koje duboko leži u duši narodnog barbarogenija kako god je moguće suzbije; muško nije muško ako do sedme godine ne nauči bacati pucaljke i topovske udare, radi slavlja ili barem na policiju ili suprotno pleme, ipak je to korisna vještina; ali je tragično, ili barem tragikomično - morat ćete priznati - kako će se takvo što konačno vjerojatno uspjeti učiniti radi životinja, a ne radi drugih ljudi.
Naime, svih ovih valjda pola stoljeća koliko taj teror traje (moje sjećanje ne dopire dublje i dalje u prošlost) nitko nikada u vezi te buke nije pitao: kako se u posljednjim danima stare, a ponajviše u prvom satu svake nove godine osjećaju ljudi koji su bolesni; starci, djeca, nemoćni, umorni, napušteni, ili jednostavno neraspoloženi i tužni; oni kojima treba spokoja; čitava ona lavovska većina čovječanstva koju eksplozije ne da ne raduju, nego plaše, pa i bole do neizdrživosti i koja ne da nema razloga teturati i urlati radi neke promjene brojki na satu ili kalendaru, nego je samo još može pokušati zaboraviti, ako i to uopće.
To se onda sve zajedno valjda zove napredak.
Bravo za ovaj post! Ne, nije napredak.
-- Lastavica -- 30.12.2023. u 08:14
Ovaj tvoj post treba objaviti u svim novinama, na svim teve-vijestima, svima u saboru i vladi i prevesti na mnoge jezike svijeta jer sve što si rekao točno je.
Želim ti svako dobro u Novoj!
-- Demetra -- 30.12.2023. u 08:24
ovaj tekst treba pretvoriti u letke i bacati nad Europom...
-- Dinaja -- 30.12.2023. u 08:33
postoje oni koji svoje "veselje " dopunjavaju pucanjem........Imala sam susjeda kat iznad sebe koji je cijeli šaržer sasuo u nebo -----nama, stan ispod je bilo kako je bilo
-- Donabellina -- 30.12.2023. u 08:41
to sa stvaranjem buke u prijelazu gidišnjeg ciklusa ima svoje kulturološke korjene i odnosi se na rastjerivanje zlih duhova. ali avaj, ljudi ka ljudi u svemu nađu novi 'smisao' i značenje a da pojma nemaju zašto, nego eto, vidili da to rade drugi pa uglas povikali, ni mi nismo gori od drugih.
što se pak tiče ovih ljubitelja životinja iskreno mi ih je pun kurac, toliko lažne empatije ne sreče se ni u holivudskim filmovima za božić.
-- kako_ti_kupus -- 30.12.2023. u 08:41
Sretnu Novu godinu dragi J!
Uzdravlje!
-- Riba Luca -- 30.12.2023. u 08:45
Jučer je bilo ono stravično dvostruko ubojstvo u mom gradu.
Navečer je sat vremena kod stadiona bio vatromet.
Za razliku od petardi koje koriste retardi, vatromet volim.
No ovaj jučer govorio je o bezdušnosti od koje se steže srce.
-- Sarah -- 30.12.2023. u 10:20
Imao sam sreću da mi je na fakultetu predmet pod nazivom "Civilizacija" predavala legendarna profesorica Emilija Grubačić, između ostalog ona je utemeljila katedru germanistike na filozofskom fakultetu u Sarajevu. Između ostalog smo jako dobro naučili razlikovati pojmove civilizacije i kulture. Njeno pušenje cigarete na cigaretu za vrijeme predavanja upamtio je i opisao moj kolega, renomirani srpski pisac i prevoditelj s boravištem u kanadskom Torontu Đorđo Vasić. Oboje smo upamtili da su cigarete bile s bijelim filterom, ali nitijedan nije siguran koje su marke bile. U zadnjem chat razgovoru smo se prisjetili anegdote kad je studentica generacije rekla da će joj otvoreno reči da nije kulturno da puši u učionici, Đorđo joj je odmah rekao, jesi li sigurna da ćeš moći argumentirano braniti frazu o nekulturi i ova je odustala od primjedbe. Kao primjer kulture koja stvara buku, a održala se več kroz stoljeća su npr. zvončari u dosta zemalja srednje Europe. S druge strane postoje kulturološki fenomeni koji su razvitkom civilizacije jednostavno izumrli, ugašeni kao primjer divljaštva, npr. ljudske žrtve bogovima. Inače u kulturi postoji pojam "atavistički", terminološki i u prvom značenju potpuno pozitivan, s razvojem civilizacije je skoro pa postao sinonim za primitivizam, to je npr. slučaj s iživljavanjem bacanjem eksplozivnih sredstava i za razliku od zvončara uznemiravanjem šireg kruga onih koji to ne žele trpjeti. U vrijeme profesorice Grubačić velika većina vodećih intelektualaca je pušila i u zatvorenim prostorima, npr. prof.Suško mirišljavi duhan, nove spoznaje su doprinijele da je sad u civiliziranom svijetu drukčije, s petardama pogotovo u slabije obrazovanim državama će to ići ipak sporije i teže, pušaći su u prosjeku bili ipak znatno inteligentniji od petardaša, a i inteligenciji prosječnog glasača valja podilaziti, zato npr. danas neonacisti u Njemačkoj tako strelovito napreduju...Post je znatno kvalitetniji od mog pokušaja dopune, bravo.
-- NF -- 30.12.2023. u 11:39
Teško je slušati jadikovke manjina koje veliki nameću kao pravila većini.
Dok je tako, većina će i u Novoj biti u manjini. Zato nam preostaje zaželjeti sve najbolje, sreće zdravlja i veselja u Novoj Godini.
-- eum -- 30.12.2023. u 14:29
Neko adrenalin iskoristi za zagrljaj, netko u pucanj.....ma šta govorio zdrav razum, civilizacijski iskorak ili naprosto ljudskost, puca li se puca...na sve strane...:-(
-- morska iz dubina -- 30.12.2023. u 14:40
Srećom zadnjih dana sam čuo samo nekoliko petardi a ni velikog vatrometa neće biti ,nekad je bilo puno više, koristio se i karabit. Ipak treba paziti kad se vode kućni ljubimci.
-- gogoo -- 30.12.2023. u 15:16
Hvala vam svima od srca na komentarima, u užasnoj sam gužvi i nadam se da ću vaše nlogove posjećivati ovih dana, a ne želim ostavljati komentare da se ne pročita tekst i nešto ne doprinese. Pozdrav svima :).
-- j. -- 30.12.2023. u 16:27
Apsolutno si u krivu što se žena tiče, naime emancipacija je odradila svoje, pa mlade predstavnice ljepšeg spola, piju ko muškarci, psuju kao oni, tuku se kao oni pa i petarde bacaju.
Ne znam kako je kod vas ali kod mene u centru je za Božić bilo začuđujuće mirno, kako će bit za novu godinu nemam pojma, nadam se svake godine sve mirnije, neće se previše postići represijom nego edukacijom i promoviranjem drugih načina slavlja.
Inače slažem se s kolegom kupusom od zaštitnika životinja samo su zaštitnice žena odvratnije, ali to je neka druga tema.
Dakle drugovi i drugarice učite unučad da samo divljaci pucaju, ja pokušavam i mislim da je to najviše što mogu uraditi
-- Supatnik -- 30.12.2023. u 16:45
Nikad u životu nisam imala petardu u ruci i vjerojatno neću.
Ne vidim u tome ništa pozitivno.
Tebi i obitelji sve najbolje u narednoj!
-- Galaksija -- 30.12.2023. u 17:05
velim ja, zavedene i nagovorene, u društvu su i popa oženili; vidjele žabe da i konje potkivaju :))) ma to njih par možda drži kad su mlade i bedaste, žele se dopasti, napraviti važne u društvu, prođe ih brzo; kako ne bi pile, pucale, psovale kada vide da takvo što oko njih prolazi i dodaje na cijeni...
ovo za piće, to sam i sam vidio, subota u jedanaest, sjednemo mi na kavicu, čekamo mljekaricu na placu, a mlade dame od najviše trideset, vršnjakinje moje kćeri, deru po pivi... mislim, pričao mi je jedan poznati pjevač kada smo nešto radili isto tako da voli popiti pivu natašte, da mu to očisti želudac, ovo i ono, ali ne znam, nisam to nikada praksirao niti bih volio... ma, ne bih ja to niti vidio da mi Najdraža nije pokazala i ljeti negdje na moru, vidi, frajeri piju cedevitu a frajerice pivu; nek Ona brine o tome, ja više ne mogu; uostalom, iz pojedinačnih slučajeva koje sam vidio na cesti mislim da ne mogu raditi pravilo; ali ovo što se dešava uvečer sa tim petardama, to svi čujemo, to sigurno nisu pojedinačni slučajevi; jako zanimljivo, pokušat ću vizualizirati: umjesto debelih ćelavih mužjaka to u stvari pucaju pijane tinejdžerice... ne ide mi baš :))))
kod nas muških je to s petardama - o tome mogu posvjedočiti još od svoje mladosti - često čitav jedan svjetonazor koji gasne u starosti, ili čak niti tada; danas sam na kiosku vidio čičicu starijeg od mene kako kupuje petarde, ne znam zašto, ali osjetio sam veliku, veliku radost zbog toga što mi takvo nešto sigurno neće pasti na pamet; da ja pucam, ili još gore, da dadem nekome drugome da puca.... :)))
hvala svima još jednom i pozdrav
-- j. -- 30.12.2023. u 19:22
Površni smo i bahati, al to je stara priča....
-- sewen -- 31.12.2023. u 00:04
Meni petarde zapravo ne smetaju.
Umirući umiru tak i onak (iz iskustva), starci spavaju već od osam i ne znaju za petarde, pesi i mačke se boje, da, ali boje se i koječega drugoga no mi samo petrade spominjemo.
Nek istrpe. Baš kao što mi moramo trpiti nihova govna po dvorištima i cestama, njihova tuljenja, zavijanja, lajanja cijelih noći dok ne pozove policiju da istraži koji k. se događa.
Ne vjerujem da postoji neka masa ljudi koja PATI zbog pucanja petardi.
Možda im ide na živce, da, ili ih smeta buka, ali, ako se puca jednom gopdišnje, koji je to problem?
Meni, recimo, smeta seljaština i užasno prenemaganje, preseravanja dapače, i glupost koja se tradicionalno prikazuje za doček Nove, pa trpim, i patim, i znam da i drugi pate, po meni to je veći problem.
Taj horor kojii nam se servira.
Bilo bi bolje svim tim našminkanim lažno sretnim ljudima koje ćemo sutzra vidjeti na tv-u da izađu iz zgrade i bacaju petarde. To bi bar bilo autentično novo, i imali bi nekakav autentični, nepatvoreni doživljaj za prikazati.
Bojim se da je sva ta priča oko petardi samo još jedna od bezvezarija koje vrtimo, da se ne okrenemo pravim stvarima i realnim problemima. Baš kao i svakogodišnja trkeljanja o Božićnom ili NOvogodišnjem blagdanskom stolu, i sličnim glupavim temama.
Hoću reći, ako su nam petarde glavni problem, Bogu hvala i neka tako i ostane!
-- Lilianke -- 31.12.2023. u 00:43
Kažeš: "...a čini mi se da će ljudi – kako su pomalo naopaki i bedasti – prije nešto učiniti radi životinja nego radi drugih ljudi." To mi se baš nije svidjelo. Čemu ljude u tom smislu i kontekstu stavljati ispred životinja? Pa valjda bi trebalo i ljude i životinje jednako štititi!
Izraz barbarogenij tu si pogrešno upotrijebio. Tj. nije mu tu mjesto, on znači nešto drugo.
Mislim da je cijela ova poanta tvojega posta skroz pogrešna jer se, eto, ljutiš zbog toga što će se petarde jednom možda zabraniti ne zbog ljudi, već zbog životinja, i onda to još proglašavaš ni manje ni više nego tragičnim. Ta radi se o tomu, pobogu, da su životinje zbog tih petardi u SMRTNOME STRAHU, i da mnogi psi svake godine uginu od srčanog udara, kao i mnoge ptice! O tome se radi. Ljudi su prilagodljiviji, malotko od ljudi zbog petardi umre od srčanog udara. Tužno je da ti ovo uopće moram objašnjavati. Životinje nemaju svojega odvjetnika koji bi ih mogao zastupati, zato su silno dragocjene udruge koje se bave zaštitom i pravima životinja. Mnogi ljudi veoma trpe i pate zbog buke petardi, no ljudi nisu nevina bića, ljudi su itekako sukrivci za sva zla koja nam se događaju. Nitko od nas nije nevin. A životinje su nevine. Zašto bi sve te kategorije koje nabrajaš, "bolesni, starci, djeca, nemoćni, umorni, napušteni, ili jednostavno neraspoloženi i tužni, oni kojima treba spokoja", imale prednost pred životinjama?
Btw., moram reći da mi je @Liliankin komentar jeziv. Ona živi u, rekli bismo, povlaštenom dijelu Zagreba pa možda ne doživljava svu tu buku u tolikoj mjeri, no to joj ne može biti izgovor za toliku neosjetljivost i toliki cinizam. Ona kaže: "... pesi i mačke se boje, da, ali boje se i koječega drugoga no mi samo petarde spominjemo. Nek istrpe. Baš kao što mi moramo trpiti njihova govna po dvorištima i cestama, njihova tuljenja, zavijanja, lajanja cijelih noći...". Ima li ičeg glupljeg i bezosjećajnijeg od te izjave? Ima. Jednom davno napisao sam post na temu vegetarijanstva pa je ispod tog posta @Lilianke primijetila kako je i kupus živo biće. Ili je ovo gore ipak gluplje? Moglo bi biti da jest. Dalje, @Lilianki su veći problem od buke petardi prenemaganja i preseravanja, seljaština i glupost, iako se radi o skroz nespojivim kategorijama. To je otprilike isto kao kad bismo zubobolju suprotstavili užasu poznatom kao Andrej Plenković. @Lilianke kaže: "Bojim se da je sva ta priča oko petardi samo još jedna od bezvezarija koje vrtimo, da se ne okrenemo pravim stvarima i realnim problemima." Ja ne znam, zbilja, do kuda glupost može ići. Realan problem je, npr., inflacija, no zar zbog toga ne bismo smjeli govoriti o petardama?!?!?!?! Realan problem su, npr., nasilje i primitivizam u društvu, nasilje i primitivizam koji među ostalim proizlaze
iz tuđmanovštine i hadezeovštine i nacionalizma i 33-godišnjeg ustašovanja, no zar zbog toga ne bismo smjeli govoriti o petardama?!?!?!?! I tako dalje.
-- Mariano Aureliano -- 31.12.2023. u 03:17
Ne bum! Nikako! Nikada! Sretna Nova Tebi i tvojima!
-- luki2 -- 31.12.2023. u 05:21
slažem se sa lilom kad kaže da triba istrpit, to je ipak samo par dana, dok mi ovde na blogu svako malo moramo trpit veleumne preserunge koji su zapravo zakurac, jer tofu nikad neće biti sir!
-- kako_ti_kupus -- 31.12.2023. u 05:37
Čovječe, pa jel vi spavate noću? :))
Neću sad ulaziti u neke rasprave, samo ću reći da se nikako ne slažem s time da životinje moraju imati istu razinu zaštite kao i ljudi. I da netko ima pravo sijati buku, strah, teror radi vlastite zabave. I da nema samrtnog straha u djece, staraca, umirućih. Imajte se lijepo, ja ću danas imati jako malo vremena za blog; naspavajte se, recimo kao ja, ako već niste noćas. Neka vam životi budu kao ovo jutro: tihi, osunčani, spokojni, nasmiješeni :)).
Mariano, u vezi barbarogenija, nije ti se dopala moja ironija, ili ti vjeruješ u zenitizam, to bi bilo baš zanimljivo čuti? :)))
I konačno, ono što me istinski raduje jutros, izgleda da nema smrtno stradalih u BIH, hvala Bogu.
-- j. -- 31.12.2023. u 07:55
Pišem na mobu, negdje sam nešto slučajno stisnuo pa me moj telefonogenij pita želim li nekome obrisati komentar, ili zabraniti komentiranje... Ne, ne želim, a ako se nešto ipak pošemerilo, to je zbog mojih debelih jagodica na prstima, najte kaj zameriti, ne stignem se sad tim baviti, da ne bi ispalo da sam nešto brisao; kidam nalijevo :))).
-- j. -- 31.12.2023. u 08:10
Ne znam, @Mariano, otkud ti takve informacije da psi u velikim brojevima umiru od srčanih udara od siline bacanja petardi, i ptice.....
znam da se ptice boje, znam kako sam čuvala svoje zamorce (koji su drhtali od straha kad bi se pucalo, ali jednako i kad bi kliknuo prekidač svjetla, pa smo jebiga svjetla ipak stalno palili i gasili, cijeli život po potrebi) koji su daleko osjetljiviji od cucaka, (okej imali smo pinča u familiji, al taj je drhtao i od vlastite sjene) ; nije mi palo na pamet da bi svijet morao stati i dati se zabrana petardama.
Kod nas se ove godine ponešto puca, ali jednako zatuli sirena od subotnjeg testiranja, stalno nešto prelijeće, buka od prometa je stalno čujna, a ako je kod vas ekstra bučno, to NIJE zbog prokletstva petardi nego je zbog profila stanovništva koje nije društveno osjetljivo. Vi imate buku uvijek, koliko ja znam.
To je čisto jedan drugi problem, moj glupi um misli.
Inače, život nikada ni za koga ne staje, (takvo je moje iskustvo), i ovaj moralistički pristup je jednostavno izvan proporcija problema.
Kako je jahati na tako visokom konju, @Mariano? pazi da ne opadneš.
Za razliku od tebe koji brišeš rečeno, povlačiš mišljeno i slične nečasne radnje, mnogo nečasnije jer se namjerno žmiri na činjenicu da imaju utjecaj na žive ljude, gdje, u praksi pokazujež začudno nisku razinu sućuti, dakle za razliku od tebe, mi nemoralni bismo ti zavidali rane da s tog konja opadneš. razmisli malo o tome.
-- Lilianke -- 31.12.2023. u 10:51
potpisujem @ Dinaju...
-- smjehotvorine -- 31.12.2023. u 16:40
Sretna ti Nova, a Stara vec puca po savovima i bez petardi! :)
-- VladKrvoglad -- 31.12.2023. u 17:59
Odličan tekst, dijelom si i moja razmišljanja ovdje lijepo uobličio, čista telepatija.
A, onda sam pročitala da su petarde zabranjene da se životinje ne bi potresale .. hm, ne bih da u ove praznične dane širim temu, biće vremena za sve, ali valjalo bi vidjeti ko nam to baca prašinu u oči i ko nam se smije u lice ...ili ne?
Ionako ništa ne možemo promijeniti.
Možda je najbolje da se pravimo mrtvi ne dišemo :)
Sretna ti Nova 2024., i da u dobrom zdravlju i veselom raspoloženju sastavljaš još puno ovakvih postova. :)
-- Aneta -- 31.12.2023. u 20:53
Neka bude mirnija i sa što manje stresa!
-- Demetra -- 01.01.2024. u 10:56
Želim ti svako dobro u Novoj godini, tebi, i cijeloj tvojoj obitelji :))**
I puno, puno hodanja, mira, samoće, plavog neba iznad granja, otvorenih staza sanjarenja i slobode :))
-- Lilianke -- 01.01.2024. u 11:58
Želim ti da pucaš od zdravlja i sveg ostalog duhovnog, emotivnog, ... blagostanja u novoj 2024!
-- Blumi -- 01.01.2024. u 12:26
Post pun pogodak, sve si uokvirio. Loš primjer djeci i mladima od
onih što svoju nadmoć iskazuju pucnjevima, gdje stradavaju baš
djeca, najčešće. Životinja mi je žao kao i svih stvorenja, ali sam
puno empatičnija prema nekoj babi koja nema nikoga i ništa i jedva
čeka da joj netko pozvoni na vrata..., bez petardi.
Tebi i obitelji sretan Božić, mir i dobro:)))
-- nema garancije -- 01.01.2024. u 17:33
Sretno u Novu 2024. !
-- gogoo -- 01.01.2024. u 18:14
U mnogočemu smo "evoluirali", tako i u pucanju pri ulasku u novo ljeto.
Svako dobro tebi, Dragoj i svim tvojima uz brdo zdravlja, od srca želim Vjetre.
-- konobarica -- 01.01.2024. u 22:41
Sretna 2024. od srca cijeloj obitelji! :))
-- Galaksija -- 02.01.2024. u 00:38
jednom sam čekala Novu s nekom ekipom u privatnom prostoru - samoorganiziran doček. Dva tipa su počela bacat petarde unutar prostora (iako je vani bilo mjesta kao u priči)
Njihova djeca su počela plakat, jedno dite je zapomagalo "tata, molim te nemoj više" - a otac se smijao
tu scenu u životu ne mogu zaboravit!
Šta je posli bilo, nemam pojma, ja sam otišla doma
P.S. sritno ti i veselo
-- Elyca -- 02.01.2024. u 09:55
ove je godine u Splitu bilo toliko privatnih vatrometa..... trajali su poprilično.... nemam pojma odakle ljudima lova za tako nešto
-- Elyca -- 02.01.2024. u 09:56
Čitav jedan niz od valjda desetak tmurnih i oblačnih, ponekad i kišovitih dana prekida se jednom - lijepim, vedrim i sunčanim jutrom u kojemu nema kraja plavom beskrajnom nebu. Dva su razloga koja je pronašao Nietzsche - zbog kojih se čovjek druži s drugima - a to su nevolja ili dosada. Ne želim polemizirati sa starim velikanom, valjda on zna; no, kada se na nebu pojavi sunce, a na zemlji mraz dovoljno snažan da čovjek može kročiti tvrdom i smrznutom zemljom, poriv da se takav dan iskoristi za samovanje previše je stvaran i snažan. Odgađam i premještam sve obaveze na poslijepodne i sljedeće dane, dobro se oblačim i odlazim kilometrima u nigdinu. Uživajući u tišini i suncu dolazi mi u nekom trenu pomisao kako bi možda od koristi bilo pokušati takve trenutke pohraniti u uređaj koji se nalazi u džepu. Okrećem se oko sebe u tišini šume i livade i snimam. Ruke pomalo drhte od napora; umorne noge traže kakav čvrst i ne previše mokar panj radi odmora; očima nikada dosta ljepote koju bi gledale - ušima dovoljno tišine koju bi slušale.
Što bi više čovjek mogao poželjeti i sebi i ostalima - od onoga čega se ovdje, u ovoj zemlji skrivenoj od ljudi, buke i vreve sam, sretan i tih, naužio do sita. Nešto spokoja, puno više zdravlja i kakav časak radosti koju bismo poželjeli darovati drugome. Svako dobro svima želim od srca.
Želim ti sve što ti Sunce želi, jasno, osim kad si u Sahari, onda ti želim oazu mira i ljepote.
-- Blumi -- 26.12.2023. u 10:39
Ti si sretan čovjek : pješačenjem kroz šumu i preko livada stvaraš odmak od sebe samoga, onoga, koji brine, misli, radi , živi u gabaritima stvarnosti.
Sretan si čovjek jer -
sjedeći na panju vidiš ono prostranstvo neba koje je mnogima u betonskim blokovima uskraćeno - tebi je prostrano , veliko i blisko
-- Donabellina -- 26.12.2023. u 10:51
Sretno ti, pod sunčevom kapom, putovanje oko Sunca. Nek te prate svjetlosne zrake mira i ispunjenosti svrhom postojanja. Svako dobro želim.
-- morska iz dubina -- 26.12.2023. u 11:18
da, ali kad postane studeno, vraćamo se v hižu :)) , divne fotke, krasan osjećaj se dobije gledajući majčicu prirodu, nama u gradu, budi se želja za šetnjom i disanjem, napisala sam pjesmu Dišem plitko, kad vidim ove Vaše fotke, odmah bih duboko disala čisti šumski zimski zrak, k'o na Vašim fotkama i u pričama K.Š. Đalskog o snježnim šumama, i Vama sve najbolje!
-- starry night -- 26.12.2023. u 11:28
Divan način da nađeš mir u sebi, u suradnji s prirodom.
I da to podijeliš s nama. Neka te svako dobro prati!
-- Lastavica -- 26.12.2023. u 16:07
Baš lijepo! Zvuči savršeno! Sve najljepše! Tebi i svima, do kojih Ti je stalo.
-- luki2 -- 26.12.2023. u 18:56
Toplo i iskreno. Hvala! Hvala što nam obasjavaš svojim tekstovima ovaj naš blogo prostor. Svako dobro tebi i obitelji! :)) Lijepo provedite blagdanske dane.
-- Galaksija -- 26.12.2023. u 20:12
Neka te ovi divni prizori odnesu u Novu godinu sa pregrstom zelja i ispunjenja u rukama kojima ces ih ponijeti i rasuti kamo god zelis.
Uzdravlje!
-- Riba Luca -- 26.12.2023. u 22:08
fotopoezija uz poeziju riječi... slavlje očima, ušima i srcu... sretan, sretno i radosno ti bilo...
-- Dinaja -- 27.12.2023. u 08:25
Lijepo si to sve skupa napisao.
-- viatrix -- 27.12.2023. u 22:59
Sve najbolje, od srca i tebi. Slike su predivne-prava bajka :)
-- WORLD OF A DREAMCATCHER -- 28.12.2023. u 14:30
I na kraju ipak nisi bio sam. Doveo si nas sa sobom. Ili točnije, pozvao k sebi u svoje divno samotno jutro. Samo da znaš, uživali smo. :))
Sretna Nova godina! :)
-- Lilianke -- 29.12.2023. u 15:00
niti sam u nevolji, a niti mi je dosadno, mada ne bježim od nje, dapače, gajim prema njoj dvostruki odnos, češće mi je poželjna, izvukao sam krivu pouku iz jednog od omiljenih djela svog odrastanja, Moravijine dosade :D
-- NF -- 29.12.2023. u 20:51
Liježeš na kauč iza dobra ručka; ubiti oko nije više pitanje zdravlja, nego obiteljsko-socijalne higijene. Pod pravim kutem, jer uz boravak i blagovaonu naravno da iza ugla dolazi i kuhinja, čuje se nježan zveket posuđa i miješanje kakve obećavajuće smjese; kako već to zvuči u najlakšim, najvještijim i najmekšim ručicama ove planete, da se netko ne uvrijedi.
Idi ti gore leći, ja ću ovdje rondati!
Ma neka, tu ću. Od toga da gore sam hrčeš kao vuk, mnogo je ljepše da te iz lagana sna prene odlučan šušanj papuče na putu u špajzu, ili masna i teška žlica što je u žurbi ručica spušta u sudoper.
Tišina mami samo tamo gdje je buka nepodnošljiva; sve do časa u kojemu uzimaš sudbinu u ruke, odvodiš Je do kauča i kažeš: za ovaj put je bilo dosta kuhinje; odmori.
Vještina je to nemala, morat ćete priznati; pronaći granicu zabrane i molbe, tako da osmijeh ne prestane titrati, a ozbiljnost ipak bude zamijećena.
Hej, sve neispržene fritule, sav neskuhani osliću i krumpiru, sve neispečene patke i jaradi i zvjeradi svakovrsna; svi nesavijeni škartoceti i polumjeseci naše povijesti; zbogom vam od želuca, srca i usana; odlazite preko tog tustog, dubokog i teškog Stiksa tradicije i običaja u nepovrat; mi ćemo jednom slaviti u tišini, puni poput dobro natovarene arke što siječe valove oceana: dvopekom, drugi put iste godine livadama isklijalim radičem na salatu, gutljajem opuzenskog crnoga; poljupcem; onim, kao da je posljednji.
ti si baš zaljubljen čovik čista srca. sve Vam najbolje želim :)
-- kako_ti_kupus -- 23.12.2023. u 18:11
evo, skačem u Savu kako kaže Tiggi
Sretno 2x2-----svima
-- Donabellina -- 23.12.2023. u 19:56
Svako dobro tebi i obitelji:-)
-- morska iz dubina -- 23.12.2023. u 20:11
Auć:-)) milina...netko mi je nedavno upravo tako rekao i napravio...i taman da ću ga poslušati, al tu je ostatak familije...i ježi ga :-))
Vidim da si svi već naveliko čestitate, no ja ću to ostaviti za sutra iza ponoći....
-- Sarah -- 23.12.2023. u 20:59
Divota! Pravi blagdanski ugođaj. Neka traje!! Sve najljepše! Ljubim!
-- luki2 -- 23.12.2023. u 21:06
Lijep i dirljiv post. Bravo za jarad i patke i zvjerad svakovrsnu. :) Ipak, valja se spomenuti, kad muškarac pere suđe - nije to pomoć ženi. :)))
-- Mariano Aureliano -- 24.12.2023. u 00:36
Toplina, ljubav i radost. Želim vam ugodne blagdane i svako dobro od srca! :))
-- Galaksija -- 24.12.2023. u 02:17
Eh da, što vele oni koji znaju: "Sljedeće godine u ovo vrijeme bit ćemo milijunaši!", samo da dobro odredimo valutu.
Blagoslov, ljubav, zdravlje, sreća i mir svima!
-- Blumi -- 24.12.2023. u 11:24
Sretan Božić Tebi Vjetre!!!
-- modrina neba -- 24.12.2023. u 13:08
Ovo je nešto najnježnije što "onaj koji hrče, upućuje onim nježnim
ručicama". Bravo i primjer si mušketirima koji nisu u stanju iskazati
a htjeli bi. Neka vam svi ti slatki trenuci potraju uz iskrenu čestitku
za Božić i blagdane:)))
-- nema garancije -- 24.12.2023. u 23:22
Sretan Božić i božićni blagdani!
-- eum -- 25.12.2023. u 01:21
Bravo, sviđaju mi se tvoji rezoni! Sretan Božić!
-- Lastavica -- 25.12.2023. u 08:37
Tebi i tvojoj obitelji čestitam Božić...
-- mecabg -- 25.12.2023. u 08:42
Još imam nešto radića u vrtu a meni ne treba ništa skupo. Sretan Božić !
-- gogoo -- 25.12.2023. u 09:01
Sretan ti Božić!
-- tignarius -- 25.12.2023. u 10:02
Blagoslovljen Božić
-- Supatnik -- 25.12.2023. u 11:01
sretan ti Božić vjetre, tebi i tvojima najmilijima :)
-- kako_ti_kupus -- 25.12.2023. u 11:18
Neka ti ljubav bude s mirom, svaki dan!
-- sewen -- 25.12.2023. u 16:37
da, to je to...
-- NF -- 25.12.2023. u 17:01
tako to ide...čestit Božić :)
-- smjehotvorine -- 25.12.2023. u 20:00
Puno radosti i ljubavi!
-- Sarah -- 25.12.2023. u 22:24
Dobro je imati dobre ljude oko sebe; skrenu ti pažnju na nešto o čemu nisi imao pojma da postoji. Možda takvo što u životu nije presudno za preživljavanje, ali za doživljavanje svakako jest; hvala :).
Baš sam slušala nešto o čemu nisam znala, a prijatelj mi posao,
kad si ti odlučio da nam predstaviš nepoznato. Vrlo zanimljivo.
-- Lastavica -- 18.12.2023. u 18:43
Prvi put čujem. :)
-- Galaksija -- 18.12.2023. u 18:57
:)
-- Kockavica -- 18.12.2023. u 20:53
: )
-- Donabellina -- 18.12.2023. u 21:07
Sve dobronamjerno je uvijek dobro....pogotovo ako je još dobro:-)
-- morska iz dubina -- 18.12.2023. u 23:15
Nije mi bilo poznato do sada - ali, nije loše...Ljubim!
-- luki2 -- 18.12.2023. u 23:35
Moćno! Međimurci, oni imaju magiju u krvi :))
Slušam često Lisu Gerrard i Dead Can Dance, Space Weaver mi je fenomenalna stvar, a sad ovo, nisam znala, ni malo ne zaostaju, wow!
“Slušajte glazbu svim srcem, uhom i duhom te putujte u bezbrojne svjetove i svemire u vama i izvan vas! Do sljedećeg Dimljenja uživo!” :)
-- starry night -- 19.12.2023. u 00:04
Nisam znao za njih.
-- viatrix -- 19.12.2023. u 18:48
Cijeli dan sam u kuhinji s upaljenim programom CMC, nađe se svega.
Pjevušim i uživam, a ovo iskreno, čujem prvi put. Inače nisam fan
određene vrste glazbe, slušam sve što mi uhu i trenutnom raspoloženju
godi. Svako ti dobro želim:)))
-- nema garancije -- 20.12.2023. u 18:39
zanimljivo, kad su ubrzali podsjetilo me na birth control, inače na ambijentalnu glazbu kakvu sam slušao kod jedne frendice, koja je sva u tome :D
-- NF -- 21.12.2023. u 16:47
:)
-- smjehotvorine -- 21.12.2023. u 16:59
Koji su kriteriji za dobrotu? Ili je najvažniji jedan, onaj svemirski? Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi. Problematična je izvjesna izmjena. Čini drugima ono što želiš da drugi čine tebi.
Mjuza je progresiva s natruhama psihodelije.
-- Potok -- 21.12.2023. u 18:31
Kada sam bio dijete, i još više, kada sam zakucao na prag mladosti – glazba je bila vjesnik pogleda na svijet; obećanje bolje budućnosti; pobuna protiv pravila i reda kojeg su uspostavili stariji; utjeha. Glazba je bila sredstvo identifikacije i način života: njome si pokušavao drugima oko sebe reći što misliš i osjećaš, ukotviti se u tom svijetu i reći mu naglas ono što vjeruješ da treba – a ne bježati od njega.
Zato i dan danas glazbu dijelim samo na dvije vrste, na dobru i lošu; nemojte me sada pitati tko bi određivao kriterije za to – jer svi ih vrlo dobro znate, samo se pravite nevješti ako tvrdite da ne; svi mi vrlo dobro umijemo u sebi prepoznati takve stvari, pa i to kakve su posljedice njihove primjene – ne trebaju nam za to nikakve zabrane, komisije i partije da nam isto kažu – pa opet, većina ljudi kao da ide linijom manjeg otpora; na tome tragu davno sam još čuo zanimljiv sarkastičan komentar o tome kako su Tutić i Huljić zajedno s tvornicom automobila iz Munchena napravili u nas daleko veći pokolj i nanijeli više štete dugoročno nego li čitava jugovojska sa svim pratećim formacijama.
Zato, nemojmo se zavaravati time da djeca slušaju cajke iza tri u noći kada ih starci ne vide i ne čuju – ako to i čine, jer nema baš, usuđujem se ovdje naglas reći - između tih cajki i one zabavne glazbe što nam probija uši sasvim legalno, dopušteno i prihvatljivo – neke velike razlike, pa neka naši asovi pivaju dokle god ih ruke služe.
Glazba o kojoj ovdje pričam služi dvjema svrhama, ili da se poistovjetimo s očajem i beznađem onih koji su negdje u pitanjima ljubavi nešto prekardašili, pogriješili, precijenili se, kao i ne daj Bože bili ostavljeni bez ikakve svoje krivice ili upliva – ili da se možemo identificirati s tuđim ili svojim čovjecima. Dakle, ili spas od ljubavne boli, ili identifikacija u čopor.
Treće nema.
Jedne ne tako davne tople jeseni, međutim, čuo sam u lučici u Malom Lošinju narodnjak; Najdraža i ja smo se kupali među brodicama onako nekako, kako se to radilo kada smo bili klinci (nije nam se dalo ići gdje nema hlada), pa je stigao neki vlasnik brodića i procijenio da će nas otjerati tako da na svome mobitelu pusti narodnjake. I onda krene dugmetara, pjeva žena sva razgaljena – čuješ, malo starija gospođa, a pjesma govori o tome kako se prije dobro živjelo – iako bez puno, budemo rekli - sredstava, kako je otac bio autoritet, pa je bilo malo toga u kući, ali je vladala sloga, a ona se i danas sjeti oca, i sve u tom stilu; zainteresiralo me iskreno; ja krenuo čovu pitati da tko to pjeva; Najdraža me zaustavila u posljednji čas, pa me potegla za ruku da odemo negdje dalje, a i sunce je već prejako pržilo i dozivalo na neku pivu na terasi... Ili, sličan slučaj bliskih susreta treće vrste; jedne davne zime u vlaku; klinci puštaju na mobitel narodnjak u ich formi o tome kako dotičnoj osobi nije lako, jer mu je susjed metalac, grmi fender i pojačalooo, a njega da drži narodnoooo, pa rekoh – vidiš, nemaju samo s narodnjacima ljudi problema; treba uvijek čuti i drugu stranu.
U obračunu protiv narodnjaka treba dakle strogo razlučivati dvije stvari: jedno je opravdana borba protiv jeftinoga, lažnoga, niskoga – a drugo je puka borba protiv tuđeg utjecaja – za „naše“. Možda baš zato što u svemu tome osjećaju ovo drugo, klinci to i slušaju – iz protesta, jer znaju da taj drugi motiv nije do kraja ispravan. Uvijek su postojale kulturne policije, još su oznaši lovili bitnike, jazzere i zalizance i tjerali ih na radne akcije da bi suzbili utjecaj štetnog zapada na omladinu – pa zar vam sve ovo ne liči upravo na to, samo što je sada smjer oštrice okrenut na drugu stranu svijeta?
Ako me onda primjerice pitate, pa koju muziku da pjevamo na svadbama, feštama ili dernecima s pucanjem i pevanjem; pardon – s obljetnicama i proslavama – ja ću vas pitati, a zašto se na svadbama, feštama ili dernecima baš mora pjevati; zar nisu oni sami po sebi dovoljan razlog za veselje, treba li još nešto? Eto, sjetiš se kulturom i poviješću pritrujene prošlosti svoga kraja – pa zar tome treba dodati i koncert? Ili, recimo, moja Najdraža i ja – ne bih nikome baš preporučio da se ženi kao mi; starci su jednoga dana rekli: pa kako vi to mislite divlje živjeti, a bio je rat, i mi negdje u dvadesetičetvrtoj, živimo skupa u mome sobičku, jer i za to jedva da se ima para (ona nezaposlena, a mene mobiliziralo), a kamo li za što drugo – i što ćemo onda, odemo kod matičara s kumovima i oženimo se.
Pa se ja onda poslije večere u restoranu gdje je danas (o simbolike) Muzej prekinutih veza (ne sjećam se više kako se birtija zvala) presvučem u zahodu i navučem uniformu, odijelo i cipele završe u ruksaku, kumovi odu svojim putem - a ja Je umjesto u bračnu postelju, otpratim kući - pa odoh kroz zamračeni grad tramvajem i busom u vojarnu na požarstvo.
Treba li tu pjesme, bilo čije – neka mi kaže neka mudra i dobra glava – ne ističem ovo nikome kao primjer; dječice, ženite se raširenih ruku uz pjesme o ljubavnim nevoljama i s čašama na glavi, ali nemojte uz ove, radije pjevajte, reći će vam stari cinik - uz Public Image Limited ili Tomu Bebića. Ako ništa drugo, tjerat će vas na razmišljanje: što bih još mogao napraviti ili predložiti voljenoj osobi da napravimo, pa da bude nekako malo bolje.
A možda je jednostavno najsigurniji kriterij – da nešto ne uživa masa, jer sve što uživa masa manje je ili više prežvakano i oblikovano toj istoj masi po volji; i onda – vidite i sami kuda ovaj svijet ide, pa zar nema u tome svoje prste barem malo i muzika?
Inače, nisam još čuo da je netko tko bi pogledao, pročitao ili poslušao neku klasiku, alternativu, nešto slično– istukao ženu ili djecu. Ili pucao u susjeda. Ili uzrokovao prometnu nesreću, s puno konja i promila ili bez njih. Ili počinio još strašnija neka zla. Tko zna, mora biti da živim u iluziji. Ljudi koji se obnoć vraćaju s koncerata Beethovenove, Chopinove, Sachmove, Bakerove, tko zna čije još glazbe – možda u potaji dave mačiće u vodi, truju svoje bračne drugove neprobavljivim jelima i prebacuju na internet bankarstvu milijune s tuđih računa. Oni samo svoja zla rade u rukavicama, pa ljepše izgleda, što kažete?
Jednom, ima tome možda i petnaest godina, vodio sam na poslu uz kavicu u pauzi jedan zanimljiv razgovor o pjesmi koja raspamećuje. Veli mi suradnica, pa morate i vi imati jednu takvu; jedni imaju neku ličku, drugi zagorsku, treći dalmatinsku, četvrti ne znam više što; ja sam sklepan sa svih strana – jednako me ganu ali i opominju i „Suza za zagorske brege“ i „Šibenska elegija“, previše sam se nevoljnih i pijanih rođaka, poznanika i nepoznatih uz njih nagledao da se nad njima ne bih zamislio. Kao da čujem Smoke on the Water ili Makedoniju na tulumima i u gomili pijane i napušene ekipe, kakva je tu razlika?
Onda ja njoj kažem, pa možda imam – i ona sva sretna upita – koju? Mislim, neću sad baš pričati o tome kako otkinem svaki puta kada čujem Lunin „Lambo“, ili Boin „Davni trag“, ili Mizarov „Gradot e nem“, previše je to sumnjivo i ludo. Dobro, mogao sam sada ovdje staviti svašta – i Bachov Air, i Vuprem oči, i Edith Piaf, ili Libertango... Hajde, onda – u očima je sigurno ugledala onaj izdajnički sjaj - velim, God Save The Queen. Mislim, jasno, na ovu pravu, ne na himnu. Eto, tako, samo da znate: u pravu ste. U meni je greška, ne u vama; s vama je sve u redu, potpuno ste normalni; uklapate se u većinu.
Tko me to ubeđuje, nek ga ova čaša mimoiđe. Prolazi su opasni, prolazi su uzani, plašim se – kroz njih neću proći, o kad bi ovo bio samo san.
Nemojte zato biti sigurni da su sve sjenke iste. Nisu, nisu nikako.
Ne možeš otkidati na nešto što si slušao u masi, u hiljadama, kada si se osjećao jak; što će ti glazba kada si jak, kada si jak imaš osjećaj snage koji te nosi, to je snaga, a ne glazba (iako se tako jakim nisam volio osjećati baš nikada, uvijek sam odlazio tamo gdje nema baš previše ljudi – malo je njih privlačilo to što privlači mene) – glazba ti treba kada si slab, da te uspravi, dade ti nadu, da te doista pokuša učiniti onime koji će zaboraviti na loše i okrenuti se svjetlu.
Svaka pjesma ne može biti himna – pa da po njoj znademo tko kamo pripada; glazba je stvorena upravo za one koji nikamo ne pripadaju – ili za one koji pripadaju, da o tome upitaju sami sebe - i da se zbog toga ne izgube u mnoštvu. Ne možemo u glazbi gledati ispušni ventil – to onda nije glazba, nego droga; glazba mora biti mjesto s kojega ćemo izići bolji nego što smo bili – ili bismo tome barem morali težiti. Nema razlike između „naših“ i njihovih“; postoji glazba koja u čovjeku potiče prilično nevisoke strasti – da se nekoga obljubi ili prevari; da ga se posjeduje kao trofej - i oslobađa ga obzira kao loša brlja, pa ga tjera u samouništavajući spleen ili kolektivno ludilo – i na drugoj strani glazba koja čovjeka izgrađuje, čini ga vjerodostojnijim, svojim, boljim, manje prijemčivim za laži i podvale zajednice ili u njoj promućurnih pojedinaca opasnih namjera.
Naravno, neka ljudi slušaju što žele; vjerojatnoj najstrašniji od svih svjetova bio bi onaj u kojemu bismo mislili isto – ali meni sva ta ljudska muka izgleda kao zatvoreni krug; slušaš lošu glazbu, pa ti je onda loše, pa ti treba još loše glazbe jer ti je loše od loše glazbe – i tako; poznat ćete ih po plodovima; znate već kako to ide. Ne želim čuti argument: nije Bach za sve ljude, ili Bergmann, ili Tarkovski, ili Tolstoj. Ma naravno da nisu. Ali priznajem argument: Tolstoj je u odnosu na Dostojevskoga nedosljedan i preopširan. Bacha kad čuješ jednom, čuo si sve – reći će netko osupnut unutrašnjošću one lajpciške crkvetine – radije prijatelju kreni na Šostakoviča ili Griega. To bi bilo dobro čuti. Ne priznajem argument – pa zar još tu muku da slušam, čitam, gledam. Ako ne budemo radili na sebi, od Maupassantovih novela, Meštrovićevih skulptura i Czernyevih etida ili John Hassela nadalje - nećemo ništa niti postići, eto to je to. Samo ćemo replicirati život padajući u bezdan bez smisla i radosti.
Na koncu, jedna od najstrašnijih stvari za čuti danas – jest da danas nema dobre glazbe. Ma ima, još kako. Ima klinaca koji cijelo ljeto praše po pustim gradovima i livadama koliko hoćeš, samo nema nas da se potrudimo čuti ih; valjda smo se od svega umorili. A kada bismo poslušali Cinkuše, Ogenj, Libar, Saru Renar, Šumove protiv valova, shvatili bismo da pričamo gluposti. Klinci se još kako trude; slatki su, nepobjedivi, nesalomivi; nekad od njih ostaneš paf s onom pivom u ruci zagledan u daljinu – baš kao u nekim vlastitim kulušićima osamdesetidruge. Svijet ide dalje, do nas je: mi smo ti koji se ne trudimo hvatati ga.
Netko će u tome pronaći sebe, netko neće, ali hoće u nečemu drugome – i u tome je sva filozofija. Bez truda ne ide. Kao i s knjigama; tim nevjerojatnim i često neponovljivim stvarčicama u kojima je često pohranjeno svo znanje, mudrost i dobra ovog roda: tko ih ne čita, taj ili od lijenosti ima – ili uopće nema pojma što propušta – i s vremenom kao da se predao i nestao; nema malo ljudi koji su ostali samo na stadiju puke repeticije i automatizma ponavljanja dana za danom, a da zapravo uopće niti ne znaju zašto i kuda bi.
Dugačak je ovo, predugačak tekst; ako netko misli da se to može i umije reći kraće, a da se ne bude isključiv – ili da se mora biti isključiv – onda svaka čast. Meni se nekako čini: što više nastojiš pojedinostaviti stvari, ogoliti ih, odrezati i krila i noge i glavu i rep na golome trupu – upadaš u zamku da si ostao skoro bez ičega.
Čitam tako predivnu knjigu „Plamen slobode“ Wolframa Eilenbergera o četiri filozofkinje dvadesetog stoljeća koje su oblikovale promišljanje našeg svijeta; napisat ću o njoj svakako poseban osvrt, za sada samo čini mi se – na koncu – mala umjesna preporuka. Preporukica. Preporučica. Uz strašan, tragičan - ali i bolno istinit citat Ayn Rand:
„Prokletstvo je čovječanstva njegova sposobnost da shvati ideale kao nešto čisto apstraktno, što nema nikakve veze sa svakodnevnim životom: sposobnost da se živi drukčije nego što se misli i da se razmišljanje sasvim eliminira iz konkretnog života. To ne vrijedi za licemjere i proračunate, već naprotiv za sve beznadne slučajeve kada ljudi, upućeni samo na sebe, moraju pretrpjeti potpuni raskol između svojih najdubljih uvjerenja i faktične egzistencije, a ipak vjeruju kako svoja vlastita uvjerenja – imaju, smatrajući pri tome da su bezvrijedni ili njihovi ideali – ili njihov život – ili oboje.“
Ima i danas sjajne glazbe. Dobro razmišljaš. Za svaku muziku treba
razlog, povod i onaj koji sluša.
-- Lastavica -- 11.12.2023. u 06:57
srce svake glazbe je poezija duše stvaraoca i srca slušaoca...
-- Dinaja -- 11.12.2023. u 07:46
Jesi , što bi rekli Makedonci POGOLEM , epika i epsko pripovijedanje ti stoji, digresije u tekstu su ti nasušna potreba kao da istrčavaš ne bi li ostalo neprovjereno ono što misliš.
U svakom slučaju počeo si s glazbom pa eto, neka ona bude "kičma" da ne lomimo koplja uzalud.
Nedavno vidjeh misao jednog vrlog kritičara da glazba liječi
Sada, dok ovo pišem , nema nikakvih zvukova oko mene, nisam odjevena ni urešena za izlazak u presivo jutro i da stavim Brahmsa kojeg obožavam - netko od mojih bi pomislio ružno o mojem zdravlju.
A Brahmasa, Mađarsku rapsodiju ne sluša se tiho, zar ne ?
-- Donabellina -- 11.12.2023. u 07:55
ne znam ko mi se više gadi, oni koji inzistiraju na tome da neku glazbu moramo mrziti, ili oni koji inzistiraju na tome da sve moramo jednako voljeti, svi silni traktati koji su u zadnje vrijeme po kojekakvim medijima i kod nas na blogu napisani, su potpuno promašeni sve osim toga da nam se nešto sviđa, ili ne sviđa je potpuno deplasirano, a bilo kakve zabrane su pogrešne, a licemjerje onih koji bi jedno zabranjivali a drugo baš i ne bi je maligno
što je slijedeće da nekome tko sluša brahmsa ili fadila toskića zbog toga razbijemo glavu
-- Supatnik -- 11.12.2023. u 09:47
U onoj vojsci sam nakon obuke najprije završio u kino sali, poslije po kazni u vešeraju, i to je bilo podnošljivo vrijeme, najviše zato što je u kino sali bio jedan vrsni harmonikaš, uvijek je skromno govorio, samo u priboju najbolji, iako je svirao i uz Hanku Paldum, tada jednu od najvećih zvijezda. Znao je sve, prvo me oduševio kad je jednu večer samoinicijativno odsvirao i otpjevao meni teškom alternativcu dragu ribara starog kći. Tu nije bio kraj iznenađenjima, koju god bih rock stvar započeo on je nepogrešivo lovio na harmonici, bio je tu i jedan Slovenac, isto rock i punk znalac boljeg sluha od mene koji bi mu dao intonaciju i to bi bilo to, apsolutni sluh, ostali smo u kontaktu preko fejsa, skladao je s jednom pjevačicom himnu Priboja kakve se ne bi nitko posramio, supruga mu vodi privatnu knjižaru, a on koliko sam shvatio još uglavnom živi od svirke. Pisao bih još o vrstama harmonika i svašta nešto što sam naučio, al eto, drugarica zove na ručak :D
-- NF -- 11.12.2023. u 14:16
Lasto, i te kako, samo se treba potruditi
Dinaja, čini mi se da je tako, samo što je ta poezija tim tanja što je masa veća
Annabonni, a slušalice? :))
Supatnik, stvarno ne bih znao reći, ali izuzetno mi je drago da si načeo tu temu; osobno mi je najbolji orijentir bio taj da baš nikada ne budem među onima koji zabranjuju ili razbijaju glave a još manje da ih ičime i ikada opravdavam; samo se treba recimo sjetiti kako su se i davno i ne tako davno provodili dječaci s dugom kosom, darkeri, pankeri, ovi, oni, svi koji su drugačiji, uglavnom svi koji su bili u manjini i kojima se razbijalo glave često i zbog glazbe i izgleda (Luka Ritz, kada si već spomenuo razbijanje glava, taj je slučaj najpoznatiji, ta je koliko znam jedina temeljito razbijena do kraja); drago mi je složiti se s tobom u osudi Bad Blue Boysa, jer to ubojstvo su upravo oni počinili, pa sam zato u tekstu i pisao o davljenju mačića u vodi od strane onih koji slušaju Brahmsa ili o tome da nisu sve sjenke iste, ako nisi pomislio da je promašen, pa nisi čitao :)
NF, mene su po kazni stavljali na borbenu stražu, imao sam četrdesetdva dana, i još četdesetdevet obične; prošao sam ubrzani tečaj narodnjaka; mislim da i ovi primjeri o kojima govorim u tekstu brane svaku dobru glazbu; bez obzira na porijeklo; moguće da je zapravo masa kriterij; sve što je masa i većina vrlo je upitno jer dobiva patinu i zamašnjak moći i pretvara se u snagu koja ima volju nadjačavati i obračunavati se?
-- j. -- 11.12.2023. u 17:47
Volim glazbu, a samo raspoloženje mi nalaže što slušati, recimo da je
to dobro, barem s moje točke gledišta. Kad je moja generacija počela
s rockom, bilo je to zgražanje, a do danas ga rado slušam, jednako kao
glazbene klasike, sevdalinke, pop, rap i sve što tržište nudi. Pitanje je
društvenog trenutka što je prihvatljivo a što ne, ne volim klasifikacije,
mi smo različiti pa i naši ukusi. Jednako je s literaturom. Ponekad smo
skloni dubokoumnim štivima a nekad neka "limunadica" liječi. Citat na
kraju mi je začin cijelog posta, sreća što mi se ništa ne peče, inače
bi bilo pregorelića. Pozdrav:)))
-- nema garancije -- 11.12.2023. u 17:47
Što se tiče ovih koji slušaju Schuberta, ako bi stavili u relaciju njihovu brojnost, i broj idiota među njima, mislim da bi rezultat u usporedbi s ljubiteljima Šabana Šaulića obrađenih istom metodologijom bio porazan po ljubitelje Schuberta.
Što se tiče Boysa, mislim da to treba proširiti pa osim Boysa osuditi i homoseksualce, pošto je ubojica onog mladića na nasipu na Savi od prije nekoliko godina bio homoseksualac.
-- Supatnik -- 11.12.2023. u 20:11
Glazba čini veliki dio moga interesa i života, Kao mala, moji glazbeni idoli i rado sam slušala ( i još slušam!): Terezu, Kemala Montena, Zdravka Čolića, Nove Fosile, Magazin,Srebrna krila, Ljupku Dimitrovsku.....Od stranih ABBA i BoneyM., kasnije Tinu Turner i Whitney Houston...Kasnije je došla Brena...Osobno sam je upoznala, pa počela slušati...Đorde Balašević, Miki Jevremovič.....
Eto, to su bili neki moji favoriti....
Hvala na komentaru kod men - odgovorila sam Ti kod sebe. Ljubim!
-- luki2 -- 11.12.2023. u 22:36
Nemam omiljene, niti sam za zabrane, a bome ni ne prosuđujem tuđi glazbeni ukus. Ma sve sam već po prijašnjim anketama o tome... Sad mi je vrijeme za druge teme. :* Uživam u prosincu.
-- Galaksija -- 12.12.2023. u 00:39
Nekako imam osjećaj da opada kvaliteta glazbe i da se gube oni pravi izvodači koji to rade srcem. :((( Većina takvih sklada simfonije na nebu :(((
-- WORLD OF A DREAMCATCHER -- 12.12.2023. u 08:41
nema garancije, mislio sam da će mi netko ovdje pomoći, dati neki link na tu lijepu pjesmu o ocu koji se brinuo za obitelj, ili metalcu zbog kojeg pate narodnjaci, ali eto -ništa :)
supatnik, ne znam za to ubojstvo homoseksualca, pogotovo ne ima li taj zločin kakve veze s glazbom što je ovdje ipak tema (Luku Ritza su presreli na festivalu radi duge kose i vrste glazbe, to je utvrđeno u kaznenom postupku); ako ti znadeš da postoji grupa homoseksualaca koja premlaćuje ljude iz ma kojeg motiva, pa i radi glazbe, ja sam svakako protiv toga; bilo bi u redu čim prije takvu grupu prijaviti policiji; ovo za Schuberta; mislim da nisam nikad u životu bio na koncertu njegove glazbe, baš šteta, jel to izgleda ovako? :)))
luki2 i Galaksija, hvala na javljanju, kao uostalom i svima od srca
-- j. -- 12.12.2023. u 08:50
hvala ti...
-- smjehotvorine -- 12.12.2023. u 11:22
:))))))
ajd recimo da si mi ispunio (djelomično) želju da napišeš nešto o Odbrani.
Na 40 godišnjicu tog remek djela, Croatia Records je hrabro pozvala mlađe dizajnere da grafički obrade te pijesme. I većina ih je napravila izuzetan posao.
I bio sam prije par mjeseci u Tvornici na tribute bandu kojem se pridružio i Zdenko Kolar.
Teško je ikome objasniti da su Idoli imali 22-23 godine i da su mislili da je to samo etapa i da "najbolje tek dolazi".
https://www.youtube.com/watch?v=fFYRimFU3H8
-- NetkoOdVas -- 12.12.2023. u 11:43
world, osjećaj je obostran, pogotovo mi se čini da si ti puno mlađa pa mu to daje na težini, ali vidiš da često nije baš poželjno tvrditi takvo što;
smjehotvorine, šta da Tebi čovjek na sve kaže; ma kakvo hvala, čuvaj nam se :)
NetkoOdVas; hvala , kao i svima uostalom :)
-- j. -- 12.12.2023. u 18:07
Kad se okrenem, sjenka koja me prati je moja....volim kad smo u suglasju, kad se ne razmimoilazimo, kad dišemo ko jedno....već sam negdje napisala da nemam najbolju knjigu, film, pjesmu....ovisi o raspoloženju, društvu, momentu...znam zasigurno šta ne volim, šta ne slušam ni pod razno, ni u kojim uvjetima....to su cajke i po meni i mojim kriterijima neke drugotne pjesme....nikad masa na mene nije utjecala...mogla me samo odbit...oduvijek svoja šta god to značilo... pa .taman bila i jedina......
-- morska iz dubina -- 12.12.2023. u 20:41
morska, da, to je to o čemu sam pisao kada sam pisao o brojkama... ali nije to recept samo za ukus u glazbi ili umjetnosti, takav osjećaj sa sjenkama imam čitav život zapravo u svemu što radim i kako sam postavljen i ostavljen u zajednici oko mene... masa me uvijek zapravo - odbijala...
-- j. -- 13.12.2023. u 17:37
Ove godine sam ljetovao na Malom Lošinju oduševio me je duet na gitari "Magic guitars" pravi virtuozi 2 sata prekrasne glazbe, čak sam i jedan post posvetio njima. A Cinkuše obožavam skoro na svakom sam njihovom koncertu.
-- Zauzete misli -- 14.12.2023. u 08:05
otvoriti ili ne, pitanje je sad?
Uncle Ben mi je nezanimljiv, sorry
-- Donabellina -- 06.12.2023. u 23:15
Meni se ipak maaaalo više sviđa: "Yes, we can"...Ljubim!
-- luki2 -- 06.12.2023. u 23:18
Zanimljivo. Zbilja pjeva ili AI pokušava.
-- gogoo -- 06.12.2023. u 23:38
Nije da se ne plašim Al. Kako si složimo, tako nam bude. Suprug voli slušati Casha. :)
-- Galaksija -- 07.12.2023. u 00:45
Bolest i čovjek su uvijek u nekoj korelaciji....al za predsjenika jedne velike države bi trebalo birat malo manje štete, a više općeg dobra.....vjerujem da bi za Trumpa bio još duži video....svakako, strašno...
-- morska iz dubina -- 07.12.2023. u 07:19
Ne bih ga otvarala...
-- Lastavica -- 07.12.2023. u 08:15
Žao mi ga je...
-- NetkoOdVas -- 07.12.2023. u 22:52
< | prosinac, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |