Zanimljivo je koliko je različita naša stvarnost i svitovi u kojima živimo. Mislin prvenstveno ovdje na razlike u fundamentalnim uvjerenjima o prirodi stvarnosti. Pričam sa jednom ženskom iz Makedonije, pardon, Sjeverne da se zna haha, i između ostalog dotaknemo se mojih problema. Ona je rekla nešto i dobrih pametnih stvari, ali me između ostalog pitala viđam li "entitete" u snovima i šta mi govori moj "higher self". Mislim, i moje razmišljanje i stavovi vjerovatno spadaju u neki spektar New Age-a, ali ovako ozbiljno svaćanje tih uvjerenja me je ostavilo u blagoj nevjerici. Msm možda postoje neka bića koja mi ugl ne vidimo, vjervatno i postoje, bića koja se mogu pojavit u našoj dimenziji postojanja i preć u neku drugu, ali tako ozbiljno shvatit to, na način da mogu bit opsjednut nekim "entitetom" mi je i dalje previše. Neki lik na jednom mom postu spominje negativnu kozmičku silu i slično... Onda se sitin mog prijatelja koji je novoopečeni kršćanin, koji se pita za moj doživljaj Ljubavi jel to božanska ljubav il demonska obmana, koji isto tako viruje u napade demona, pa kontam i o ovim mainstream vjernicima, i tu koje šarolikosti ima. Virovanje u Boga ali i Sotonu kao biće koje je apsolutno i nepromjenjivo zlo, isto tako mi djeluje paranoično. Od svega toga, entiteti su još najbolji, mada je tu isti patern, svaljivanje krivice svojih tendencija na neka bića izvan sebe. Meni je iskreno svit u kojem viruješ da postoji biće koje je apsolutno zlo, paranoičan svit. Mada opet, sam san u sebi osjetija zlo i iskreno ne znan kako ga objasnit. Možda postoji i izvan mene, ali ako jest, moje razmišljanje o njemu ide više u smjeru neke energije koja je dio ljudskog energetskog polja, energije koju generiramo mi ljudi. Da li je moguće da je ta energija i kozmička, a ne samo ljudska? Moguće je, ali u tom slučaju ja neman nikakvog načina da je objasnim. Samo znam da nema logike da postoji neko nepromijenjivo, zlo biće, jer ne virujen u nepromijenjivost. Sotona, ako postoji, će se eventualno prominit i postat dobar.
Nego, kad već pišen o virovanjima, pošteno je da reknen i svoje. Ja nisam siguran u šta točno baš virujen. Ima san iskustvo ljubavi kao suštine svega što postoji, bezuvjetne i apsolutne ljubavi, mogli bi reć i kozmičke ljubavi. Virujen da svemiru postoji inherentna inteligencija, sad kakva je priroda te inteligencije ne znan. Možda je svemir na neki način živo biće, ili tako nešto, možda je naš svemir tek dio nečeg većeg i ko zna kakvog oblika postojanja. Ne bi reka ni da virujen da je sve ljubav nego da znan da jest. Sem toga, virujen u karmu i zakon privlačenja, to dvoje skupa oblikuju našu stvarnost. Karma je u suštini naša percepcija svita, a zakon privlačenja kaže da privlačimo ono što mislimo i osjećamo. Također, virujen da postoji zlo, ali san najbliži uvjerenju da je zlo unutar nas. Mada može bit i neka varijanta energije van nas, koja struji u polju energije u kojem mi kao ljudi postojimo. Duboko virujen u to da je svit u suštini dobar i virujen da po bazičnim postavkama živimo u onom što se na istoku zove "Maya" ili "iluzija" na našem. To znači da po bazičnim postavkama živimo u balonu, balnu ispunjenom našim konceptima o svitu, bez stvarnog, direktnog iskustva realnosti. Virujen da se, za one koji imaju želju proć kroz to, more probit taj balon i onda mogu vidit svit kakav stvarno jest. Mislin da se meni to privremeno desilo kad san doživija tu Ljubav, ali to iskustvo je tek početak transformacije koja triba uslijedit. I sad u nekin momentima mi blicne taj osjećaj koji san tada ima i kad bi moga proć ovo šta je isprid mene, živija bi bukvalno u blaženstvu. Mada mislin da bi i tada ima neke borbe, jer je to priroda života, stalno se tešemo i oblikujemo. Bez toga nema rasta. Taj proboj u stvarnost van balona je prelazak iz jednog životnog perioda u drugi, i nakon tog proboja, kad završi ta alkemijska transformacija koja se javi kad to doživiš, živiš u sasvim drugom stanju uma i u drugoj percepciji. Mislin da je taj proces ključan proces koji nam se triba odvit u životu i da će kad tad svi uć u taj proces i proć ga. Sem svega ovoga, virujen da mi ko ljudi nakon smrti možemo se ponovo rodit u više različitih svitova, pa i ponovo u ovaj naš, ljudski. Mada, nisan toliko siguran u to, jer puno je rupa u svemu tome vezano za reinkarnaciju. Ipak, virujen da se život na neki način nakon smrti nastavlja, sad kako i na koji način, ne znan.
Znan da ne virujen u monoteističku verziju toga, da nakon smrti nas Bog sudi i da idemo u raj il pakao. Za Boga, nekad kažem "molim te Bože" i "hvala Bogu" al vjeru u postojanje monoteističkog Boga baš i neman. Kad oću ozbiljno da se obratin tom nečem postvavim se kao da ću komunicirat s "onim što jest". Ne sa Bogom, ili sa Ljubavi, nego "onim što jest". Jer Bog je riječ i koncept, Ljubav koju san doživija sigurno ne djeluje sama, a nešto ipak postoji u stvarnosti, nešto više, dublje, tako da kad se obraćam tom nečemu, svjestan san da san ograničen umon u percepciji "toga što jest" i zato se i obraćam "tome što jest" tome šta je stvarno, šta god da bilo. Jer jedino na takav način se možeš istinski obratit tome, sve ostalo je obraćanje konceptima u našoj glavi. I u Bibliji se Bog naziva: "Ja sam koji jesam". Sad iz ovoga izbacujem rod jer ne mislin da "to šta jest" more bit muško ili žensko, pa je moja verzija toga malo drukčija od biblijske. Evo, malo o sebi, malo o drugima, završija post. Ako ne pada kiša, moga bi u večernju šetnju, iako je policijski sat, al ja san na selu tako da, ne sekiran se. Feel free to be jealous at me hehehe. :D Čujemo se.
|
