Perspektiva
 |
30.09.2020., srijeda
28.09.2020., ponedjeljak
Vjerovanje
|
Kad gledamo ovako, običnin očima, lakše je bit vjernik nego ne pripadat ni jednoj vjeri. Razmišljam o tom svemiru u kojem vjernici žive. Sve je objašnjeno, na sve ima odgovor. Svemir je Božija kreacija, Bog je postulat, njegov početak il eventualni kraj se ne razmatraju, nego se on uzima kao aksiom. Nakon smrti je objašnjeno di iđeš, ili se po vlastitoj karmi reinkarniraš u novi život, ili ideš u raj il pakao i slično. Ne moraš se pitat, kako svemir nastaje, kako išta postoji, šta ako se možda pretvaraš u ništa nakon smrti, i šta je uopće svit u kojem živimo. Lakše je iz vjerničke perspektive jer ti je dat odgovor na pitanja. Ne moraš ni o čemu sam razmišljat, jer sve što te zanima je na dohvat ruke - u vjerskim knjigama. Zgodnije je tako, imat sve objašnjeno i isporučeno svom umu, nego imat praznine u kojima postoji iskrena znatiželja i sumnja i di ništa nije objašnjeno, a niti će ikad bit. Da se razumimo, ovde izuziman one malo manje dogmatične vjernike, koji se pitaju svašta i također istražuju svit. Mada, iman dojam da često i kod njih nema baš prave znatiželje, nego je svo razmišljanje omeđeno vjerskim stavovima, oću reć, ne preispituju istinski sve, nego promišljaju o stvarima unutar svog vjerskog okvira, a sam taj okvir ne dovode u pitanje. Opet, nisu svi takvi, ali malo ih je koji nisu. Također i ateisti često budu scijentisti pa od mainstream nauke naprave svoju religiju i koja im daje sigurnost i sigurnu sliku svita, svita koji je predvidiv i jasan. S druge strane, strašno je, ali i lipo kad ne znaš. Kad ne znaš o ovom svitu pa ama baš ništa. Ili kad znaš nešto po vlastitom iskustvu, ali dalje ne. Mislin da je to najteže, ali i najlipše. Barem meni tako izgleda, moguće da se neki vjernik il ateista neće složit sa mnom. I da, iz ovoga jednim djelom izuzimam Budizam, jer se u Budizmu traži da se sav Budin nauk propituje i da čovik sam istražuje prirodu svita. |
27.09.2020., nedjelja
Ja i ja
|
Kad bi moga, ovaj sad ja, samo jednom iskreno da zagrli, mene malog ja. |
25.09.2020., petak
Zločin i kazna
|
Dario Kordić je osuđen za zločine HVO-a u Lašvanskoj dolini, od kojih je najgori pokolj u Ahmićima. Također, zalagao se za pripojenje Hrvatske Zajednice Herceg Bosne, Hrvatskoj, što je bila i tadašnja politika Franje Tuđmana. Nikada nije izrazio kajanje za svoje zločine. Sada je magistar teologije i kao takav može predavati vjeronauk učenicima u školama. Uistinu, to je na ponos i njemu a posebno Katoličkoj crkvi koja bi ovom čovjeku mogla biti poslodavac. Zar nije to čovjek koji je crkvi po mjeri? Želim mu dugu i ugodnu karijeru, zaslužio ju je, zar ne? Također, vjerujem da se ovome posebno raduje i Čović, koji se svojevremeno srdačno družio i slikao s Kordićem. https://www.index.hr/vijesti/clanak/ratni-zlocinac-kordic-diplomirao-teologiju/2215894.aspx |
23.09.2020., srijeda
Slušanje
|
Mislin da je znat dobro slušat, vrlina koja je superiorna onoj da znaš dobro govorit. Često se slušajuć nekoga otvori novi koridori povezivanja i također možemo empatisat sa osobon, ako znamo slušat. No, ovde ne govorin o slušanju sa podiljenon pažnjon, dok misliš na nešto što bi i ti tija reć i slično, pričan, dakle, o umijeću da ispraznimo um i samo promatramo i slušamo drugu osobu. Tada, kad potpuno upijamo sve šta ta osoba komunicira s nama, dešavaju se izvrsne stvari. Počinje nam imat smisla nešto s čim se npr mi lično ne slažemo, al kad ta osoba o tome na taj način priča, potpuno to shvaćamo, i shvaćamo nju, zašto je ona takva i takva. Uzbudljivo je tako istinski doživit drugu osobu, a to je i recipročno, idealno je kad se nađe dvoje ljudi koji oboje znaju slušat. Takvo, pomno i otvoreno slušanje može povezat nas na općeljudskoj osnovi, jer slušanje je više od samog prenošenja informacija, ono je upijanje kompletne druge osobe, svega onog što ta osoba jest, ne samo ono što ona izgovara. A jako često, kao što zbog ovih il onih razloga propuštamo lipotu života u svakom trenutku, jer, uistinu, život je uvik lip, al mi nismo uvik to u stanju vidit. Tako zbog raznih razloga propuštamo i pomno slušat i doživit drugu osobu. I to je stvarno šteta. |
22.09.2020., utorak
Vjernici
|
Neki ljudi su jednostavno takvi, kakvi jesu. Poslala mi sestra neki vjerski video. Prvo san joj odgovorija: A., to mene ne zanima :D Poslje kontam bezze da joj tako odgovorin, ipak znan da se trudi da mi da podršku i savjet, a ona to ne zna nego kroz vjeru, pa reknen da ću ipak poslušat. I poslušan, iskreno ne cili video, oko dvi trećine poslušan i tu mi dojadi, nisan ima strpljenja slušat do kraja. I kažen joj ja tako. I vako kontan, kad je već ona meni slala svoje stvari u koje viruje, poslaću i ja njoj neke duhovne stvari koje san prije sluša, i pošaljen joj jedan video Moojia. Ona na to odgovori da nju zanima samo kršćanstvo da ona ne mere to gledat. I stvarno, da je neko takav? Da ne mere pogledat jedan video, da ne mere izać iz svoje kutije? Msm nemojte me krivo svatit, meni nije problem što je ona takva, ja je potpuno prihvaćan, nego mi nije jasno kako je neko takav. Kao da će je ako pogleda nešto o drugoj vrsti duhovnosti neko ubit il tako nešto. Druga mi sestra, ima već od toga, bila oduševljena jednon knjigon, dok nije negdi pročitala da je to New age knjiga, i odma ju prestala čitat haha. Doduše, ni ja nisan mislija gledat sestrin mi video, ali to je drukčije, ja san odrasta u kršćanstvu i znan o njemu sve vrlo dobro, dok ona o drugin religijama i varijantama duhovnosti nema pojma, te bi joj moj video bija nešto novo za naučit. Eh, na kraju ja izađe obogaćen za neke dobre stvari u njenom videu, a ona izađe bez mogućih benefita proširenja vidika i slušanja nečeg što nije strogo kršćanski. I da, dobro znan da je takvih ljudi koliko god oćeš. Nije moja sestra neko čudo. Al eto, imamo malo polja koja nas mogu povezat, a ja san se baš bija ponada da će pogledat moj video i zanimalo me šta će reć. Jebat ga, ko što reko, izlazin bogatiji za jedan video, a ona upravo sluša krunicu i moli, heh. :) |
21.09.2020., ponedjeljak
Zlo
|
Samo želin znat da neću nikom ništa uradit. Ne smeta mi patnja, nek proživin čitav život u nekoj patnji. Samo nek ne učinin zlo. A privlačno je, zlo, linija manjeg otpora. Ali zato postoji i sloboda zbog koje imamo odgovornost. I karma. Svaka akcija je upisana u nas i ne mere nestat. Mada, put iz zla je prihvaćanje. Prihvaćanje onoga što jest. Koliko god zaglibiš, prihvaćanje je put ka izlazu. |
20.09.2020., nedjelja
Zahvalnost
|
Jedno od najlipših osjećanja, je osjećanje zahvalnosti. Taj osjećaj, taj odnos prema nečemu il nekome je čin velike ljubavi. Iako često, faktički zaboravimo na taj osjećaj, mrzimo, ogorčeni smo, živčani, okupirani svojin problemima, svit prolazi kraj nas. Al nekad, nekad se dese ti spontani momenti kad čovik osjeti zahvalnost, zahvalnost što je živ. I lako je bit zahvalan kad ti je dobro, a umijeće je bit zahvalan kad ti je loše. Da ništa, zahvalnost se može vježbat. Evo, ja ću sad navest nekoliko stvari na kojima objektivno mogu bit zahvalan. Imam krov nad glavon, iman kuću. Iman roditelje koji me vole. Iman sestru koja je u stanju saslušat. Iman lipu prirodu oko kuće, šume i polja kojima mogu šetat. Nistagmus mi je skroz ublažen, tako da mogu relativno normalno živit, bilo bi puno lipše bez njega, ali sad je podnošljiv. Zahvalan san i tome što me je život doveja u ove procese koje sad prolazin, za koje nisan ni siguran da ću ih proć. Zahvalan san jer znan, i vidin da su za moje dobro. Da su tu da me oslobode. Pa ja ako kiksam, kiksam... Zahvalan san na uvidu u pravu prirodu stvarnosti one večeri kad san vidija i osjetija da je sve što postoji ljubav. Zahvalan san jer me to iskustvo trajno prominilo na bolje. Zahvalan san jer san nedavno ima baš dobru večer sa prijateljem mi. Zahvalan san što iman super prijatelje i što ih nije malo, ima ih koji su bitni sigurno 6-7. Nisan sa svima jednako blizak, al tu je to negdi. Zahvalan san što iman relativno dobro fizičko zdravlje. Zahvalan san jer san svjestan stvari u mojoj psihi, što san općenito svjestan šta vodi u šta. Zahvalan san na ovako lipom danu danas, što je vedro i fino. Zahvalan san jeseni koja polako dolazi i uvlači se u zrak, u drveća i u kuću. Zahvalan san ovon blogeru i svemu što mi je da, svin dobrin raspravama, dobrim razgovorima, dobrim prijateljima koje san upozna priko njega... Zahvalan san što negdi mogu otkotrljat svoje misli. Zahvalan san na promjeni koja se kod mene dešava, a koja je čini mi se na bolje. Jedan segment mog stanja ide na bolje, da ne bude zabune, nije sve krenulo. Al i taj jedan segment je nešto dobro. Zahvalan san sam sebi što se borin iako je situacija di bi mnogi do sad pukli, poludili ili napravili neko sranje... Zahvalan san sebi, jer volin to dite u sebi, iako počesto osjećan kako ga mrzin... Al znan da ga volin, ono je suština mene. Zahvalan san Bože/Svemire/Ljubavi/Šta li već, što postojiš i što si me rodija i što te volin. |
15.09.2020., utorak
Volim se kretat
|
Volim se kretat odgrizujući komade neba i žvačući ih kao omiljenu žvaku, dok ih skroz ne iscidin. Volin se kretat i vrtit prston po kosi, tvoje snove poredane u niz, vuć za svojim prstom i polako ih njegovat kao što majke tisućljećima njeguju dojenčad Volin se kretat i osluškivat mirise vitra koje suptilno nanosi zemlju koja je otkinuta i oživljena strast koju ona vuče za sobom Volin se kretat između dva nevrimena kad u srce uđe panika i kad bijeg i zaštita postaju prioriteti a sila prirode pokaže da su stvari još uvik na mistu Volim se kretat, tiho, najtiše u tvoje srce, osluškivat koje ono želje išće i kakve zore dozivaju bubnjevi sa istoka kakve snove sanjaš sa nadolazećom plamenom zorom ujutro, točno na onom, našom maštom određenom prelazu noći u dan. |
13.09.2020., nedjelja
Mreža straha
|
Tihin, skrivenin šumarcima se šulja strah. Polako, plete svoju mrežu oko drveća... Ispočetka se ne primjeti, no malo po malo, mreža postaje vidljiva, tada se sa strahom upitamo šta je to, kad je gledamo. Strah neumorno razvlači svoju mrežu, a dok to radi, polako se šulja oko nas na spavanju i uvlači nam se u snove... Posebno voli uć u naše djetinje uspomene, to mu je nauzbudljivije. Tako raste, i iz dana u dan mreža straha pred našim očima je sve veća i veća. Već polako, mali strah prelazi u stiskanje želuca, i nelagodne misli koje prate prizor koji vidimo. Strah je prikrija solidan prostor. Polako, malo po malo, prostor priko kojeg je spletena mreža je sve veći, a mi se gubimo, saplićemo se izbjegavajući ga, vapimo da prestane, ne možemo dalje ovako. Strah u nekim slučajevima prekrije sav prostor oko nas. Tada nastupa ludilo. Strah je sve što postoji. Sve što jest. Čak se pitamo: Šta i ako ono što jest, ustvari jest strah? Mreža je gotova i kompletna, i uzalud ju pokušavamo rizat nožon, jer samo ruke šijaju po zraku. Kakav je ovo strah i mreža, kad je neopipljiv, pitamo se. I tako bezuspješno pokušavamo iskorijenit strah u šumama, zgradama, cestama, svom prostoru izvan nas, i ne ide, i nikad ne kontamo zašto ne ide. Tek poneko skonta u čemu je caka. U tome da strah ne prekriva vanjski prostor, nego naše oči. Mreža je spletena na našim vlastitim očima. |
Me too
|
"Slučaj varaždinskog psihijatra predatora koji je zgrozio javnost i struku ne otkriva samo gnusnu zloporabu položaja, povezanu s osobnom psihičkom deformacijom, očito narcisoidnog i seksističkog karaktera, već razotkriva i široku i razgranatu mrežu koruptivnih veza kojima se godinama prikrivaju zlodjela, mreže koja se u konkretnom slučaju, prostire od zdravstva, sudstva do crkve. Kako normalan čovjek može prihvatiti činjenicu da ovaj seksualni predator još od samog početka profesionalne karijere nesmetano obavlja svoje prljave rabote nad onim djevojkama kojima je dužan pružiti stručnu pomoć? Iako su prve prijave protiv dotičnog zaprimljene još prije dvadeset godina (!?) i nizale su se kontinuirano sve do danas, nikakve ozbiljnije sankcije nisu provedene, a dotični još uvijek prima pacijente/ice na svom radnom mjestu(!?). Normalan čovjek ne može mirno prihvatiti tu činjenicu, ali razlog za njenu opstojnost zna: korupcija. Majka zaštitnica Neslavni niz započinje u 1999. u čakovečkoj općoj bolnici gdje je psihijatar prijavljen za spolno zlostavljanje šesnaestogodišnje pacijentice koja je ostala trudna, abortirala je i još danas trpi teške emocionalne i duševne boli. Psihijatar dobiva otkaz, a da bi se slučaj zataškao poslan je u Benin u katoličku misiju gdje hladi(?) svoje nagone jedva devet mjeseci. Lijepo se majka crkva pobrinula za razmetnog sina, a dobre odnose sa svetom institucijom potvrđuje i to da je psihijatar još donedavno obnašao časnu dužnost rizničara Društva katoličkih liječnika. Dobre veze priskrbio mu je otac, samostalni varaždinski umjetnik poznat po snabdijevanju okolnih crkava i kapela svojim slikama i kipovima. Ovakve beneficije i ekskluzivitet ne duguje svojem posebnom talentu već prije nekim specijalnim zaslugama za kler. Kakve bi one mogle biti saznali su novinari RF-a kroz iskaze žrtava psihijatrovih terapija kao i svjedoka zakulisnih radnji povezanih s njegovom najužom obitelji. Jedna od takvih svjedokinja je i bivša vjernica koja potvrđuje čaršijska govorkanja o pedofiliji varaždinskoga klera u čemu je psihijatrov otac igrao ulogu posrednika. Najšokantnija je njena tvrdnja da je on podveo, u dječačkoj dobi, i vlastitog sina jednom crkvenom velikodostojniku. Ovu tvrdnju je, dakako, nemoguće potvrditi jer pravu istinu zna samo nekolicina no zanimljiva je pretpostavka da ukoliko istraga nad psihijatrom dođe do završne faze, to bi bio dobar argument za njegovu obranu: klasičan primjer nevine žrtve koja postaje nasilnik. Dodatna zanimljivost u ovoj konekciji jest da je nova garnitura varaždinske crkvene hijerarhije u potpunosti obustavila narudžbe i prekinula sve formalne odnose s obitelji. Zdravstvo pere ruke Nakon povratka iz afričke misije bogus psihijatra čeka stalno mjesto u Odjelu za psihijatriju varaždinske bolnice gdje je od 2000. sve do danas zaposlen. Nakon nekoliko prijava zlostavljanih pacijentica, pročelnica odjela dr. Zemira Medved prijavljuje svog podređenog Etičkom povjerenstvu HLK. Na svoje i naše zaprepaštenje, njena prijava je ignorirana, a potom se suočila s gnjevom koleginih moćnih zaštitnika. Bila je prisiljena dati otkaz i preseliti se, a uz to je i okrivljeni podigao tužbu protiv nje zbog lažne klevete. Proces je još u toku. Ravnatelj bolnice dr. Kudelić znao je za sve prijave i ostao nijem i nedjelatan. Danas se u medijima opravdava sporim administrativnim procesima i pere ruke pred javnošću prebacujući odgovornost na druge institucije dok je ova kojom on rukovodi u potpunosti zakazala i još uvije zakazuje jer ukoliko je tijekom prošlog vikenda neka nesretnica s varaždinskog područja doživjela, na primjer, nervni slom, na dežurstvu ju je dočekao glavom i penisom dr. On ili „Veterinar „ kako ga oslovljavaju poslovni partneri o kojima će uskoro biti riječi. Nadimak je dobio po posljednjoj u nizu škola koje pohađao i s koje je upisao fakultet. Prethodno je bio izbačen s dvije varaždinske srednje škole pa se čovjek prirodno zapita kako je takav tip uspio završiti tako zahtjevne studije. Možda ne bi bilo loše provjeriti vjerodostojnost njegove diplome. Sud časti HLK zaprimio je četiri prijave protiv zlostavljača iz svojih redova no nije reagirao. Na upit o razlogu takve indiferentnosti na mogući teški profesionalni prijestup odgovoreno je priopćenjem da ne daju izjave radi potrebe zaštite osobnih podataka i zaštite nepristranog vođenja postupka. Ostaje neodgovoren još jedan upit: koliko je žrtava moglo biti spašeno da su mrdnuli svoje guzice i pokazali nešto od časti i dostojanstva koja navodno predstavljaju? Zovi Veterinara! Nalaz koji je krajem 2018. objavila kontrola poslovanja otkrila je krupne nepravilnosti u stacionaru lijekova Varaždinske opće bolnice. Otkriven je velik manjak pojedinih lijekova, nevješto falsificiranje zapisnika i lažiranje podataka. Sankcija koja je uslijedila bila je gromoglasna opomena zbog nesavjesnog vođenja evidencije(!?). Tragovi specifičnih medikamenata vodili su u odjel psihijatrije koji, kao što znamo, posvuda posreduju u ogromnoj trgovini legalnih narkotika traženih na tržištu svih klasa i slojeva. Ovdje počinje priča drugog svjedoka, nekad sitnog dilera i konzumenta svih dostupnih droga, danas stabilnog obiteljskog hranitelja. Tvrdi da je Veterinar snabdijevao viškom iz stacionara sve one potrebite kojima stresno zanimanje iziskuje bilo antidepresive, bilo euforike ili trankvilajzere. Mnogi uglednici ilegalno se snabdijevaju lijekovima, jer ne žele da okolina zna njihovu slabost. „Zovi Veterinara!“ je mantra kojom bi kolega utješio suca, odvjetnika, dužnosnika koji bi iskazali bilo kakvu tjeskobu. Veterinar je kasnije asortiman proširio na stimulatore libida kao i na sve traženiji kokain na koji se i sâm navukao. A o tome svjedoči iskaz svjedokinje koja sigurno nikad neće stupiti pred kamere, niti će ikad ikome ispričati svoju mračnu tajnu. A nju je ipak povjerila nama, u interesu pravde. Smatra se zavedenom i obmanutom, nipošto maltretiranom jer nije bila pacijentica ni ovisnica. Ispočetka je bila fascinirana njegovim višesatnim seksualnim naprezanjima, često popraćenim grubošću i prepotencijom, sve dok nije shvatila da je on drogiran. Cijelu jednu noć slao joj je autorske porno snimke. Njena sumnja dovela ju je do otkrića kako je njen zavodnik u još nekoliko intimnih odnosa, uključujući i stalni obiteljski. Inače, ovaj je svojedobno odbio dati vlas na analizu sudu u Ljubljani gdje vodi još jedan spor upravo s Petrom Milković s kojom je živio u bračnoj zajednici. Optužila ga je da je kokainski ovisnik i ishodila je zabranu pristupa maloljetnoj kćerki. Tako rade sudovi u normalnim državama. Upers and downers za elitu Pravni je kuriozitet da jedan provincijski sud zatraži zabranu emitiranja emisije na nekom nacionalnom kanalu. Upravo to je pokušao Varaždinski općinski sud s emisijom Provjereno. Ona je ipak prikazana, ali trenutno je zaustavljeno emitiranje već snimljenih nastavaka. Moćne veze imaju otac i sin kada su ekspresno ishodili takvu intervenciju varaždinskog suda koji je prljav posao prepustio sutkinji novakinji, da se „ugledniji“ suci ne bi, nedaj bože, povezivali s optuženim. A neki vjerojatno imaju dobrih razloga ostati u sjeni. Prema tvrdnjama gore spomenutog informatora upućenog u lokalni trafficking suci, odvjetnici i ostali iz miljea više društvene klase često pate od nesanice i tjeskoba povezanih s redovitim konzumiranjem ekscitanata i stimulatora tijekom dnevnih stresnih situacija. „Zovi Veterinara!“ jer on će ti dati nešto za smirenje pa potom i nešto za vikend uzbuđenje. Bliske veze Veterinara sa sudom nagovješćuje i grafit ispisan na zidu kvartovske prodavaonice u kojem se obitelj Čehok optužuje da štiti tog pedofila. Odvjetnica koja zastupa obitelj tražila je momentalno skidanje fotografije s jednog lokalnog portala, iako već dulje cirkulira društvenim mrežama. Gradonačelnik poriče bilo kakvu povezanost s dotičnim no njegovoj supruzi to će to ići malo teže jer sutkinja, državna odvjetnica Anamarija Masten-Čehok u rujnu 2018. tražila je izuzeće iz postupka u kojem je kao stranka bio upravo inkriminirani psihijatar. Čehoku u Varaždinu malo tko još vjeruje jer obrukao se bezbroj puta, što naravno ne znači da ga neće opet izabrati za gradonačelnika, što bi bilo i pošteno, neka sâm vadi grad iz sranja u koja ga je uvalio. Također, malo tko u gradu vjeruje varaždinskom sudstvu koje spada u najkorumpiranije u državi. Reporteri RF upravo pripremaju za objavu dojmljivu osobnu priču varaždinskog radnika koji je prošao kroz sve strahote hrvatskog pravosuđa, od općinskog sve do USKOK-a, u epopeji koja traje već osam godina. Zataškavanje ili lokalni me too pokret? Svijet je pun narcisoidnih megalomana koji nude newagerske ili vjerske terapije unesrećenim ljudima. Većina njih barem se mora potruditi da dođe do svojih žrtava, dok u ovom varaždinskom slučaju pacijenti/ice sami/e dolaze u ambulantu očito psihički poremećene osobe. Najveći užas u ovoj stravičnoj priči sudbine su napastovanih, manipuliranih i trajno oštećenih žena, od kojih je jedna počinila samoubojstvo, njih dvadesetak koje su se do sada javile i onih koje će se još javiti ohrabrene istupom drugih. Ova strava traje već dva desetljeća i tko zna hoće li se ikada saznati koliko je opustošenih duša ostalo venuti na putu kojim je gazio ovaj ego manijak. Da je te 1999. čakovečka bolnica pored otpuštanja i prijavila slučaj policiji i da je trudnoj maloljetnici pružena adekvatna psihološka i pravna potpora, možda bi Veterinar umjesto u Beninu završio u zatvoru. Ali tako je kod nas u Hrvatskoj, mi volimo kompromisna win-win rješenja na uštrb naroda, posebno ako s druge strane trpeze sjede uglednici iz crkvenih, pravosudnih, političkih i masonskih krugova. Ustrajati u istrazi protiv notornog psihijatra znači zadirati u osinje gnijezdo. Krupne mušterije ne vole kada im padne diler, a ovaj je ovisnik, lako ga je slomiti, pjevat će i cvilit da ga puste u novu misiju, neka i u Saharu, nema veze, (jebat će deve ako treba) pokajat će se u pravoj vjeri i sud bi mu mogao povjerovati i dati mu novu šansu. Mi smo ipak uvjereni da će pravda biti zadovoljena čak i ako institucije ne namjeravaju obaviti svoj posao. Pritisak javnosti bit će sve jači zbog novih dojava svjedoka/inja te napora ono malo preostalog novinarstva u Varaždinu. Ovaj slučaj nosi dvostruku mogućnost razotkrivanja sistemske korupcije kao i mogućnost začetka lokalnog me too pokreta koji bi razobličio ovog beskrupuloznog psihijatra i njemu bliske predatore." Hvala Radničkoj Fronti što je ovo podijelila s nama. Izvorni članak: Ovdje |
11.09.2020., petak
Demanti
|
Moran demantirat sam sebe, vezano za ovaj članak jučer. Naime, nisan dobro pročita članak, i zaključija da cili "standard A" triba bit ubačen u film. Sad kad vidin u biti da je potribno ispoštovat samo jedno od tri kriterija, dobra je stvar. Holivud je bitan i ovo more poprilično pomoć inkluzivnosti manjina i zanemarenih skupina. https://www.hcl.hr/vijest/filmovi-nominirani-nagradu-oscar-2024-morat-ce-ukljucivati-vise-rasa-seksualnih-manjina-160784/?fbclid=IwAR1vAB3D5MK-1N7a_ll4wH7VuM8EfoOwWpiDyfzdgAqofvLwUwxyweK5hHw |
10.09.2020., četvrtak
Humanitarni Oskar
|
Oskar službeno postaje socijalna služba, te brine o slabijima i nemoćnima. Sad bez ironije, zdrav razum čovika se mora upitat koji kurac? Zar kriteriji za dobar film ne bi tribali bit prosto... Dobar film? https://www.hcl.hr/vijest/filmovi-nominirani-nagradu-oscar-2024-morat-ce-ukljucivati-vise-rasa-seksualnih-manjina-160784/?fbclid=IwAR1vAB3D5MK-1N7a_ll4wH7VuM8EfoOwWpiDyfzdgAqofvLwUwxyweK5hHw |
08.09.2020., utorak
Jednaka prava
|
Čestitam Ivi i Mladenu, prvom hrvatskom gej paru koji je posvoija dicu! Ovo je velik iskorak naprid, nadamo se da će uslijedit još takvih slučajeva. |
06.09.2020., nedjelja
Svemir
|
Svemir je nemilosrdan jer je beskrajan. U prostorno i vremenski. Jedan proživljen ljudski život je nemjerljiv u vječnosti. U vječnosti ne postoji mjerljivost. Svemir daje slobodu, i ne petlja se u tvoju unutrašnjost. Svit je bazično dobar, sve je samo po sebi dobro. Zlo nastaje kao otpor onomu što jest, zlo je naš otpor ljubavi, kao onome što jest. Zlo je sekundarne prirode. U svemiru se ne mere zalutat, iako je beskrajan. More se zalutat jedino u hodnicima vlastitog uma. Koji su beskrajni također. A koliko god zaluta, uvik je isti put nazad. Pusti da se prirodno odvija, nemoj se petljat, pusti nek te vozi struja kojom svemir upravlja iz tebe. Ona će te neminovno dovest kući. Tada, kad dođeš, svatiš da nikad nisi ni otiša. |
05.09.2020., subota
Neznanje
|
"Kada bi covek bio odgovoran samo za ono cega je svestan, glupani bi bili unapred oslobodjeni svake krivice. Samo, covek je duzan da zna.Covek je odgovoran za svoje neznanje. Neznanje je krivica." - Milan Kundera |
03.09.2020., četvrtak
Još
|
Mislija san pisat post u kojem bi analizira svoja stanja. Al ne da mi se. Želin da se odmorin od sebe. Ne znan baš najbolje kako to postić :/. Želin da mi stvari krenu ić nekako... lakše. Prirodnije. Pokušavan uvezat i pomirit dijelove sebe. Činjenica je, triban se prihvatit. Ali kako? Jedan dio mene želi da razbija po kući. Drugi dio mene ne želi, nego oće da se ovaj prvi unormali. I sad, kako da ja to prihvatin? Ne vidin načina da to prihvatin istovremeno. Ali možda san na nekom tragu. Dopuštam sebi da osjećan sve što iman osjećat. Da sve što u meni postoji ima pravo da postoji. Rasparčan san na dijelove, u sebi. Jedan dio je zadužen da kontroliše moja unutarnja stanja. Čim nešto krene malo van kontrole, taj dio se uključi i presjeca tu emociju, to stanje. To san nekad vrlo rano vjerovatno razvija, ne znan zašto, al možda i naziren zašto. Ovako kako mi izgleda, reka bi da san to razvija jer su mi moja stanja bila prijetnja. Moguće jer je bija rat i jer je moj ćaća prepanično reagira na sve vezano za mene. Također, moguće da odatle izvire moja agresija. Ljutnja na svoje što me nisu zaštitili i što nikad nisan uistinu izrazija svoju volju, tada ko dite. Tako to izgleda, al opet, to je teoretisanje. Želin nać neki način da stvari krenu se odmotavat, al fakat, da vidin da iđen na bolje. Želin nadu. Al iskrenu nadu u to da ovo što radin more urodit nekin plodon. Post pišen u poprilično pozitivnom tonu, ali ima momenata kad se osjećan skroz beznadno. Kao da iđen mimo sebe. Ima momenata kad osjećan da nikad neću probit ovu opnu u koju san zatvorija popriličan dio sebe. Ali nastojin to minjat. Nastojin virovat. Borin se da ne pobacan po kući. Mora bit drugi način. Ne znan, vidićemo kako će stvari ić, kako će se odvijat. Trenutno se ne prihvaćan, nego se često poprilično i mrzin, ugl mrzin taj dio mene koji oće da bacan. I ko što reko, neman recept da prihvatin taj dio sebe a da mu i ne ispunin želje. Danas san vodija razgovor s njin i on mi je reka da se ja moran minjat, a ne on. Moguće da je istina, moje svjesno "ja" se sigurno mora minjat. I kako god bilo, taj dio koji mi začipa emocije, presjeca osjećaje, jednon mora pristat s tim i pustit me da osjećam. Ovako kad to pišen, iman dojam da to ne mogu ostvarit mirno. Da nikad neću moć. Ne znan, ipak, šta je tu je. Možda s vrimenon taj dio mene omekša, a možda i ja se triban osjetit dovoljno sposobno da živin bez tog dijela mene koji mi guši emocije. On me brani od nečega u meni. Triban bit spreman prihvatit to nešto. Al opet, ako je to nešto nasilno, ja fakat ne znan šta da radin. |
01.09.2020., utorak
Mijene
|
Radeć na sebi, dolazin do toga da mi počinje bit nebitno oće li neko potvrdit moje mišljenje. Jučer pričan sa sestron o tome kako virujen u reinkarnaciju (ne 100%, al uvažavan je kao ideju), na šta mi je ona rekla da su to gluposti. Bilo mi je to potpuno ok. Njoj su to gluposti i to nema nikakve veze sa mnon. Ja znan zašto ja virujen u to. Prokomentira san kako mi nema smisla u monoteističkim religijama, kako dite kad umre, nikad se neće razvit u odraslu osobu, a ako se reinkarnira onda oće, na šta je ona rekla da dica što umru postanu anđeli. Meni je taj odgovor bija ok, iako je pun nelogičnosti. Npr kako će dite, ljudsko biće postat anđeja? Opet će morat proć neke procese rasta i razvoja da bi bilo anđeja. Ali pustija san, nije mi bilo bitno da se ubjeđujen i sa kim. Jednostavno, ona viruje svoje, a ja svoje. I moje virovanje također ima rupa. Neman potrebe ni da svoje virovanje objašnjavan, ni da svoje spoznaje namećen kao jedine ispravne. I drugi ljudi imaju razna iskustva koja im znače nešto. Mada, držin da neke stvari znan, jer san ih iskusija na svojoj koži. Ali nikad se ne zna dovoljno, znanje je paradoksalno, što više znaš, imaš više pitanja. Ali ja više nisan zainteresiran za odgovore, ove u verbalnom smislu, zanima me direktno iskustvo nečega čime san okupiran. Tako to. Naumija san da ću šetat dnevno 3-4 sata. Kupija san i nove tene, desna mi je mala, al nadan se da će se razgazit. Malo me boli noga kad je duže nosin, al ajd, dajen in rok do 1. 10. , ako se do tad ne razgaze, kupujen nove. Kako ste mi vi? Pozdrav šaljen. |
