27.11.2022., nedjelja

Killing in the name

Danas gledam na TV-u o krstaškim ratovima. Gledao sam o tome i prije, al sad me baš inspirisalo da pišem o njima. Nevjerovatno koji je to bio primitivizam bio. Ajd što nisu imali pojma o islamu, al još su opljačkali Zadar i Carigrad, gradove s većinski kršćanskom populacijom. Isto tako su pljačkali muslimane. Sve u svemu jedna katastrofa ljudskosti. Neki od njih su bili obična bagra, ali bilo je i onih koji su iskreno išli da oslobode svoj sveti grad od “nevjernika”. Sad kad razmislim, fascinantno je kako je neko spreman umrijet u ime Boga. Pričao mi cimer kako je u nekoj knjizi, ne mogu se sad sjetit kojoj, čitao o mudžahedinima ovamo u ratu kod nas u Bosni. Navodno je jedan mudžahedin poslije bitke pao na koljena plačući što nije poginuo, da bude šehid. Kad skontaš, čovječe, koja je to žestina kad se s takvim stavom ide u borbu. Pa se ti bori protiv njega. Danas se, na zapadu barem, ne ide u rat u ime Boga. Ide se u rat u ime svoje nacije. U islamskom svijetu postoje još skupine koje se bore u ime Boga. Prema onomu što mi je poznato, ni kršćanstvo, a ni islam u svojim tekstovima ne pozivaju na ubijanje u ime Boga. Ipak, to se dešava, jer su ljudi u stanju iskrivit svaki nauk, pa i religijski. Marks nigdje nije pozivao na rat i ubijanje, al Lenjinova, Staljinova i Maova verzija marksizma su izrazito militantne. U principu, ljudi se uhvate neke ideje i prilagode je svojim željama.Mada biću iskren i reć, ja sam pročitao i Bibliju i Kur'an, i nisu mi se te knjige svidjele. U Bibliji, u starom zavjetu ima dosta situacija gdje Bog naređuje židovima da idu osvajat neku zemlju i ratovat protiv nekog naroda. Također i Kur'an je poprilično nasilan i agresivan. Ali triba bit pošten pa reć da je u Bibliji Isus poništio zakone svojih prethodnika i uveo novi nauk, a i Muhamed u Kur'anu nigdje ne govori da se nekoga ubija u ime Boga. Al ko što reko, ljudi su ljudi. I budisti, koji bi tek trebali bit miroljubivi su ratovali protiv pripadnika drugih vjera, a i danas protjeruju Rohingja muslimane u Mianmaru. Zaključak: ljudi su ljudi i još uvik smo veoma primitivni.
- 16:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.11.2022., subota

Rasprave

Inspirirala me jedna rasprava da napišem post o raspravama općenito. Rasprave su jedan oblik konflikta među ljudima, sukob mišljenja, i nerijetko se u raspravama dignu tenzije. To je po meni, zato što smo evolucijski uvjetovani da imamo podršku društva (plemena) i da nećemo biti izopćeni ako smo u dobrom odnosu sa svima, pa su nam sukobi mišljenja prijetnja. Šta god bio uzrok, mislim da je činjenica da svi volimo bit upravu. I ne sviđa nam kad nam se neko suprotstavlja. U raspravi se pokrene igra ega, pa želimo bit superiorni, ne želimo pokazati slabost, pokazati da nas tuđe mišljenje dotiče. Više manje nam je svima drago kad se osoba s kojom se raspravljamo više emotivno žacne nego mi, volimo da su drugi slabiji od nas. Ne sviđa nam se kada se osjećamo ugroženo i poraženo, a uživamo ako mislimo da smo mi porazili druge. Sad kad ovo čitam ispade da smo svi zadrti primitivci, ali to nije baš tako. Ovakvo rezonovanje ne mora bit dominantno kod osobe, i kod zrelih osoba to nije slučaj, ali da ništa blago je prisutno, postoji u nama, iako se mi ne moramo vodit takvim, pa možemo slobodno reć primitivnim mindsetom. Oću reć možemo svjesno odabrat bit zreli, ali i ovi primitivni porivi postoje u nama. Sad, šta je zrelo u raspravama? Zrelo je gledat šta ti suprotstavljena strana govori, pokušavat razumjet perspektivu te osobe. Vidjet da li je možda ta osoba upravu, gledat nešto naučit iz tog šta ti govori. Priznat da u nečemu nismo upravu, ako uvidimo da nismo. Jer igra ega je u biti čisti pokazatelj mudrosti u istočnjačkim religijama. Znači, ako uživamo jer smo nekog “pobijedili”, da smo bili “jači”, isto tako ćemo patit kad smo “poraženi” i “slabiji”. Oboje su dvije strane iste medalje i oboje su primjer primitivnog mindseta. Međutim, takav mindset postoji u nama i pogrešno bi bilo pokušat se borit protiv toga. Jednostavno tribamo promatrat tu igru ega i pustit je nek se odvija, a mi odabrat da se ponašamo zrelo. Za kraj jedan citat: “Mudrac se ne takmiči, zato ga niko ne može pobijediti”. Lao Ce, Tao Te Čing.
- 22:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.11.2022., srijeda

Jedan drugačiji svijet

Danas sam se sjetio jednog jako zanimljivog fenomena. Naime, radi se o plemenu Tuarega koji žive u sjevernoj Africi, koji su primili Islam, ali su zadržali svoju tradiciju. U njihovom društvu ženi pripada imovina, a ono što je fascinantno je da kod njih muškarci pokrivaju lice, a ne žene! Ženama se vidi lice, da bi do izražaja došla njihova ljepota. Također su iznenađujuće liberalni, razvodi braka su uobičajeni, seks prije braka je ok. A uz to su i romantični, naime muškarci se ženama udvaraju pisanjem poezije! Pri razvodu braka, ženi pripada imovina, a i ona određuje koliko će dobit bivši muž. Također, životinje tretiraju sa velikim poštovanjem, kako kažu, kad jedna životinja umre, kao da je i jedan Tuareg umro. Jako zanimljiva i egzotična tradicija, za naše pojmove i primjer iz kojeg i mi možemo učit, možemo vidit da je jedan sasvim drugačiji svijet moguć. Šta vi mislite o ovome? Evo vam link jednog kratkog teksta o njima:

https://ba.n1info.com/lifestyle/a48869-prica-o-touareg-muslimanima/
- 17:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.11.2022., utorak

Multi kulti

Dok je u fokusu vanjske politike rat u Ukrajini, ja pratim jedan drugi rat, a to je rat za slobodu u Iranu. Drago mi je da se narod buni protiv sulude vlasti i da se bore za zaštitu žena i za sekularno društvo. Možda se to nekima na ovom bloggeru neće svidjeti, ali meni bi bilo preloše da živim u nekoj šerijatskoj zemlji, tipa Iran il Saudijska Arabija. Isto tako bi mi bio užas da živim u Sjevernoj Koreji, ili Kini. A bilo bi loše i u nekoj autokratiji, tipa Rusija il Turska. Mislim da je sekularno, demokratsko društvo ipak civilizacijski korak naprijed, koliko god manjkavo to društvo bilo. No, da se razumijemo, apsolutno sam protiv islamofobije koja je prisutna na zapadu i mislim da se muslimanima mora dozvolit da nose hidžab, da imaju prostor za molitvu i da mogu normalno slušat ezan. Ako sam nešto izostavio, ne zamjerite, uglavnom mislim da se muslimanima mora dozvolit da žive svoju vjeru. Mada, moram reć da u ovoj priči ima dosta licemjerja, jer npr od nemuslimana se očekuje da se pokriju i slično, kad dođu u neku šerijatsku zemlju, a ljudi iz šerijatskih zemalja se bune ako zapad želi da se oni prilagode zapadnjačkoj kulturi. Međutim, na to se ne treba obazirati, zapad postaje multikulturalno društvo i u njemu mora bit mjesta za muslimane, hinduse, budiste, kao i za kršćane. To što su neke druge zemlje nazadne nije opravdanje da zapad postane zadrt, kako to desnica na zapadu želi. Ja se nadam da ćemo se jednom svi pomiješati i da ćemo prije svega bit ljudi i da će se svačija uvjerenja poštovati.
- 20:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.11.2022., nedjelja

Prokletstva ljubavi

Ovaj naslov je ime jedne Ujevićeve poeme, koju ne mogu nać nigdi na netu. Pjesma govori o tome kako Ljubav nije neka sladunjava stvar, nego krajnje ozbiljna i kako Ljubav često traži žrtvu od nas, traži da podnesemo muke. Jedan primjer življenja Ljubavi je od osobe koju svi znamo, od Isusa Krista. Ja vjerujem da je Isus stvarna historijska ličnost, samo da je čovik, a ne neka božanska inkarnacija i slično. Isus je, ako ćemo virovat Bibliji, znao da će ga razapet i nije pobjegao nego je bio Ljubav do zadnjega daha. Ironija je da je crkva od Isusa napravila idola i da i dan danas poziva na ubijanje ljudi u ime Isusa. Tako je za vrime inkvizicije masu ljudi živjelo Ljubav tako što su prkosili crkvi pod cijenu života. I danas, ljudi umiru i ispaštaju zbog Ljubavi prema ljudskom rodu. Uzmimo primjer Navaljnog i ostalih Rusa koji, znajući šta ih čeka, kritiziraju Putina. Turke koji kritiziranu Erdogana. Kritičare režima u Kini, Iranu, Afganistanu, Saudijskoj Arabiji. I borce protiv klike na zapadu, koji razotkrivaju šta rade zapadne zemlje i kompanije u zemljama “trećeg svijeta”.I kod nas novinari riskiraju svoje živote koje u nekim slučajevima i gube. Ja ću priznat, ja nisam spreman riskirat svoj život živeći Ljubav. Ja bi je izdao, kad bi došlo stani – pani. Bar za sad tako mislim. Zato veliko hvala svim onima koji žive Ljubav pod svaku cijenu. I za kraj, jedna strofa Ujevićeve pjesme, koju znam napamet ( znao sam i cijelu pjesmu al sam je zaboravio). Ev strofe

Ljubav traži da je kao ženu tuku
I ljepotu muče sirovi muškarci
Pa kad nju golu i blistavu svuku
Kaplje krvi piju, rubom druma jarci
- 23:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.11.2022., subota

Rubrika: Zanimljivosti

Nakon malo izbivanja, ekipa, ev me nazad. Vidićemo koliko ću se zadržat. :) Nego, idem odma na post. Postoji nešto što mi je poprilično zanimljivo, a to je, kako neko može bit u psihozi, a bit koliko toliko funkcionalan i naoko normalan? Naime znam za slučaj lika koji je u tripu da ga obuzimaju neki sveci, da ga preuzimaju i govore kroz njega, ima i halucinacije i slično. Baca ga na vjeru i misli da je pozvan da svjedoči. Međutim, svjestan je da ima psihičke probleme i bio je i na psihijatriji, ali za psihičke smetnje misli da su Božija kazna i da Bog određuje do kad će ta kazna trajat, može trajat i cili život. On u svojoj varijanti nema izbora i nikakve odgovornosti za svoje stanje. U jednu curu se zaljubio i pitao fratra šta da radi s tim, a fratar mu rekao da čeka znak koji će mu reć šta da radi. On se sav nabrijao na to, i govori kako se on s tom curom “prožima u duhu”, da to nije obična veza i tako… I to je sve pričao meni iako me ni ne zna da valja. Sve to ne bi bilo ništa čudno, da on nije funkcionalan. Msm on ima neka primanja na račun toga što je bio na psihijatriji, i ne radi trenutno, ali živi normalno, druži se, izlazi i to sve. Psihoza ga nije bacila neki film u kojem ne može funkcionirat. Meni je fascinantno da neko bude u psihozi a da to ne može osvijestit, a uz to je i funkcionalan, koliko toliko. S druge strane imam prijatelja koji je imao psihotične epizode ali bi došao sebi i osvijestio da je bio u psihozi. Sad ovaj lik što ga pere da svjedoči i to, ima ličnost koja je potpuno premrežena psihozom, da on ne može osvijestit da je u psihozi. A meni je to fascinantno da se tako nešto desi. A lik je ovako normala, ono rekao bi da je ok. A u psihozi i iz svega što se da zaključit, proživiće život bez svijesti da je psihotičan. I aj ti budi pametan, kako se to dešava? S druge strane imaš ljude poput mog prijatelja koji osvijeste psihozu i ne upadaju više u nju. U čem je kvaka, što neko to može, a neko ne može osvijestit? Nisam pametan. I da, zaboravio sam spomenut ljude koji su u psihozi a ne mogu bit funkcionalni i društveno prihvatljivi. Zbog takvih me intrigira kako je ovaj lik o kojem pišem funkcionalan.
- 23:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #