27.06.2019., četvrtak

Ego

Učim se kresati svoj ego, ili drugim riječima odrastati, kad se tiče rasprava. Jučer na jednom postu na fb jedan lik ono, samuvjereno nastupi a ništa što je reka nije bilo točno, i ja mu na to ukažem. On dalje nastavlja tvrdoglavo tvrdit to šta je napisa, govoreć meni da ja to ne mogu svatit jer još nisan doša do faze da 'prepoznam' to o čemu on govori. I tako izmjenjujemo komentare, i ja iskreno pokušavam razumit šta on priča i odgovarat mu na komentare i to je to, ne ubacujuć ego u igru, da se nadjačavamo ko je u pravu a ko nije, mada je situacija takva, da bi se mogla odvit u tom smijeru. U jednom momentu on meni kaže da sam tvrdoglav (što ne prihvačam njegovu verziju priče). Ja mu reko da projicira na mene svoju tvrdoglavost, al da možda ja i jesam tvrdoglav, al ako jesam, svakako je i on. Poslje mu iščitam ponovo komentare i ukažem na par stvari koje je reka a koje imaju smisla, ali mu reko da i dalje nije da odgovor na pitanje iz mog posta. I tu se raziđemo, prijateljski, složimo se oko toga da imamo različita viđenja i to je to. A dok to radin cilo vrime mi ego viče: Oću da buden u pravu, oću da buden u pravu, i nakon te rasprave mi ostane osjećaj da mi fali što ga nisan pobijedija u raspravi. Onda se sitin citata od Lao Ce-a iz Tao Te Ching-a: 'Mudrac se ne takmiči, stoga ga niko ne može pobijediti'. A ustvari poanta cile priče je da naglasak ne bude na tome da ti pobijediš u rapsravi, nego da iskreno pokušaš svatit šta ti druga osoba oće reć, i iskreno joj odgovorit na to. I čak i kad je druga osoba egoista, jer ako reagiraš na egoizam iz svog ega, onda si i ti ko ta osoba. Za takmičenje ko je u pravu su potrebna bar dva ega.
- 17:41 - Komentari (8) - Isprintaj - #

26.06.2019., srijeda

Na trenutak

Budi sa mnom na trenutak
Da ne budem sam
jednu malu vječnost
podijeli sa mnom
Znaš
Čega me je strah

Sutra kad svane jutro
gavrani će nositi naše riječi i
poklanjati ih nebu
a mi
nećemo ni znatii o odjecima
naših želja

Budi sa mnom na trenutak
neka bar na momenat
Moja bol nađe sigurno utočište
u tvojoj mašti
Budi sa mnom
Dok skupa gledamo beskonačnost
Do točke
Da naša lica nisu više naša

Kada vrijeme dođe
Zapalit ćemo baklje u čast
sunca što nas grije
i vode što nas pije
Ja i ti, na trenutak
podjelit ćemo svoje duše
samo dođi, dođi sa mnom
i budi


- 18:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.06.2019., ponedjeljak

Josipa je magija


- 00:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.06.2019., srijeda

Moja nova knjiga

Zbog nenadane bolesti mlada Petra se mora uputiti na veliko putovanje na vrh planine da pronađe lijek za bolest o čijem izlječenju ovisi sudbina cijelog njenog sela. Međutim, to putovanje će joj otkriti nenadane tajne i staviće ju na kušnje i dati joj iskustva koja nikad ne bi mogla ni zamisliti. Ovo je knjiga o jednom putovanju, putovanju jednog čovjeka kroz život do potpunog ostvarenja sebe. Knjiga
- 19:07 - Komentari (9) - Isprintaj - #

18.06.2019., utorak

Mentalne bolesti

Evo jedan primjer kako je nešto što se smatra znanošću u biti praznovjerje. Teorija da su mentalne bolesti uzrokovane kemijskim disbalansom u mozgu. To je službeni stav psihijatrije i na osnovu toga oni propisuju 'lijek' koji navodno vraća ravnotežu. Ta teorija, iako opće prihvaćena, ima jednu kvaku, a to je da nikad nije dokazana. Ono, nikad, baš nikad. A 'lijekovi' koji 'ispravljaju kemiju' u principu samo potiskuju problem, skupa sa ostalim emocijama koje čovjek ima. Ne kažem da nekad nisu potrebni i da ne pomognu nekim ljudima, al ono, treba se bit svjestan da su oni u suštini droga, a ne lijek. Nekome pomaže pušenje trave kod mentalnih bolesti, na primjer.
- 21:48 - Komentari (13) - Isprintaj - #

17.06.2019., ponedjeljak

Lipota


- 23:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.06.2019., utorak

Procesi

Mooji opisuje proces prosvijetljenja kao bacanja drva na vatru. Malo po malo, ložiš svoju ličnost, dok dođeš do točke da vidiš da si ti zadnje drvo za naložit. Ja se nalazim na toj točci već godinu dana. Stojim na točci di moja unutrašnjost se na sve snage probija i hoće da se predam struji, da se potpuno predam, uključujući i samog sebe, ali ne mogu. Čak iako trpim užasnu patnju, lakše mi je i draže to nego pustit sebe. A savršeno sam svjestan da ću jednom morat to uradit. Sve bi bilo ok, da tu nema i druga strana medalje, a to su porivi koji me obuzimaju kad na silu neću da pustim sebe. To su prisilni porivi da nekome nešto uradim nažao, i tako nešto. Problem s puštanjem je što vidim da bi, kad bi se potpuno prida, mora ispoljit i nešto agresije. A ja nisan spreman na to, mada možda je to sve skupa samo strah mog ega da pusti kontrolu, da prihvati da nije više glavni. Kad mi dođe da pustim sve, i kad to suzbijem, potisnem, počnem se mrzit i počnu me uzimat baš loše misli i porivi. Razmišljam da odem na ayahuascu, da me pokrene, pa makar i utonija u psihozu, samo da se maknen s mista. Mada iman osjećaj da se i ovako mičen, al da je jebeno, jebeno je. Potpuno pustit samog sebe. Vjerovatno najteža stvar koju čovik more uradit. Al nakon toga tek počinje život vridan življenja.
- 22:25 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.06.2019., subota

Srića


- 18:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.06.2019., četvrtak

Ljutnja

Jedan pomalo smiješan uvid u banalnu situaciju. Naime, objavim status na fejsu, nije bitno sad o čemu, i jedna mi osoba reagira s onim ljutim smajlijem, kao da je ljuta na moju objavu. I kad san to vidija, prvo su mi proradili obrambeni mehanizmi, počeja san to potiskivat, ili racionalizirat i tako, da zadržim kao, kul stav, ko da mi to nije bitno. A malko me jest bilo isprovociralo. I onda mi dođe misao: Prihvati da te je isprovociralo, jednostavno pusti i budi isprovociran. I isprva san bija ljut da bi mi kasnije, kako san gleda sam sebe, postalo smišno što san ljut. I nakon toga, kasnije malo, pogledam status i vidim taj ljuti smajli i čovječe, skroz drga reakcija. Postalo mi smiješno, čak i zabavno, što je ta osoba se naljutila na moj status. Uopće nisan doživija tu ljutnju kao povezanu sa mnom, nisan ja bija odgovoran za nju, nego ta osoba. I totalno isčilam to, još se i nasmijem na to.

Ovo je banalnost, ali ovako funkcionira mentalni sistem. Po bazičnim postavkama ko dica smo rasuti u okolinu i doživljavamo lično sve što se u okolini dešava. Dio toga ostane i nakon odrastanja, pa se tako lako naljutimo ako je neko ljut na nas, ili se osjećamo krivima, ili nas to rastuži, itd. Naravno, govorin o situacijama kada objektivno nismo uradili ništa loše da naljutimo drugu osobu. Kad se radi isključivo o našim stvarima, kad ne prelazimo granice drugoj osobi. A u biti, zdrava mentalna reakcija je to da shvatimo da je nečija ljutnja njegova odgovornost i da nema veze s nama. Tada imamo potpuno drugačiju perspektivu na cilu situaciju. A i kad smo nešto krivo uradili, bez loše namjere, ne trebamo na sebe preuzimat tuđu ljutnju, nego prosto konstatirat da ćemo ubuduće nastojati da se to ne ponovi i ostavit ljutnju toj osobi nek se nosi s njom.
- 16:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

04.06.2019., utorak

Mediji

Gledam na vijestima, Neimar optužen za silovanje. Ne pratim sport, nije mi bitan, al već neko vrime oću da napišen post o jednom svom iskustvu koje je u jednu ruku slično ovome Neimarovom. Naime, ima od toga već nekoliko godina, nisan siguran koliko, i ja kao mladi komičar sa još jednim kolegom i jednom kolegicom, san ima nastup na whf-u, west herzegovina festu. Imali smo po pet minuta nastupa prid oko tisuću, a možda i više ljudi. I ja san razmišlja o šalama koje bi moga izvodit. Kako san u to vrime bija raspoložen da ismijavan religiju, ima san jednu šalu o kršćanstu i dvi o islamu. Kako san živija u Sarajevu, ove šale o islamu su bolje prolazile, a možda i jer su bile bolje šale, ne znam, uglavnom na njima san ima više smijeha. I ja tako, bez nekog dubljeg promišljanja na nastupu oden i izveden samo šale o islamu, jer nisan ima vrimena za ovu o kršćanstvu, a i ko što reko, lošije je prolazila. Ni na pamet mi nije palo šta će se desit. Naime, ispa san totalni nacionalista. Organizator festivala je napa moju kolegicu zbog mog nastupa, publika je mislila da mrzin muslimane, čak jedna prijateljica iz Ljubuškog koju znan mi se nije tila javit kad san se ja njoj javija nakon tog nastupa. A praktično na tom festivalu bude cila alternativa ekipa iz Ljubuškog, a kako je bilo lito, ja san bija kući, u Ljubuškom, na pauzi sa faksom. Par dana nakon toga kući mi je došla cura (sada bivša), koja je, da stvar bude ironičnija, iz miješanog braka i ono, ima muslimansko prezime i sve to. I s njon san iša vamo na gradsko kupalište sav posramljen i pripadnut oću li koga sritnit da mi prokomentira nastup. Eto, to je jedna lekcija o moći medija, što je u principu istovjetno nastupu pred masama. Dovoljno je jedan gaf i već imaš etiketu na sebi. Ja nisan siguran dal još neki ljubi iz ljubuškog misle da san nacionalista, nadan se da ne misle, al dobro, davno je to bilo i trenutno nije ni bitno. A šta bi tek da san nastupa na televiziji di stotine tisuća gledaju neku emisiju npr? Moga bi se pozdravit sa karijerom. Sad koja je veza ovoga sa Neimarom? Neimar je optužen za silovanje. Ne znam je li kriv, ali ako nije, za neke ljude će uvik bit silovatelj. Tako je to s medijima, koji kroje javno mnijenje današnjeg društva. Mediji su dvosjekli mač, i ko sve drugo, imaju dobru i lošu stranu. Ovaj moj post je malo upozorenje na onu lošu, da malo opreznije zaključujemo iz onoga šta čujemo na tv-u il pročitamo na portalu. A i ako ima ko u Ljubuškom da je sluša moj nastup, da zna da ne odražava ono što mislin haha.
- 19:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.06.2019., subota

Objavio u grupi na fejsu a mrsko mi prevodit :)

I have one experience I could share, think you guys might find it interesting. It happened one night, when I smoked weed with my friend. When he left I was anxious, because Marijuana triggers my anxiety, but I was deeply involved in thinking. As I was thinking, I had my eyes closed and there were some white lights moving in front of me. At first I didn't pay attention but later I started to wonder what are those lights, and I started to observe them. And then I saw something unbelievable, those lights were actually my thoughts. When I would think about something, one light would vibrate in front of my eyes. And when I would make an association with something else, another light would arise and click with the light that was already there, and they would both dispensary in darkness. It was like, lets say I was thinking about a friend of mine. While I'm thinking about him, one light vibrates. And then when I make a connection like 'my friend like to watch movies' another light arises while I'm thinking, and touches the light that's already there and they both disappear. Those lights moved parallel with my thoughts, or to say it in more suitable way, they were my thoughts. I could actually see my neurons making connections in my mind. The experience was really crazy, and it raises a lot of questions, like, what is eyesight actually? We already know, from the out of body experiences that we can see without using out eyes. So what exactly sees if not our eyes or our brain. My answer can only be: our consciousness.
- 19:48 - Komentari (8) - Isprintaj - #