29.06.2022., srijeda

Paćenje

Ima par dana san sluša jedno predavanje jedne šamanke. Poslje predavanja je radila jednu vođenu meditaciju. Uglavnom, trebali smo zamislit kako šetamo našim omiljenim mjestom i tu nailazimo na jedan kamen. Ja čim san počeja zamišljat, odma su mi neke strašne, mračne slike izletile prid oči. Nakon toga, kontam, ajd probaću zaislit taj kamen, i tako ja pustim samo da mi se odvije slika u glavi, vidim crni kamen, tanak i obal. Nešto san kratko komunicira s tin kamenon, postalo je jasno da je kamen dio mene i meni je samo spontano došlo da ga trebam prihvatit, da se tribamo povezat. I krenem ja u taj proces i fakat se krenu odvijat neka transformacija, al u zadnji momenat, ja povuče ručnu i zaustavi se, od straha prekinuo proces. Vjerovatno je bio strah da ću, ako nastavim, razbijat, ali i taj strah može bit fasada nekog dubljeg straha, npr straha od toga da ću izgubit nešto što čvrsto držim i zbog čega si ne dam da se promijenim.

Sad, ta šamanka drži tečaj šamanizma, i tu ima brdo sranja, niži svjetovi, niža bića, viši svjetovi i bića koja nam pomažu, naša životinja moći i rad sa njom, itd. Namjera njene meditacije i nije bila ovo što se kod mene odvilo, a to što se kod mene odvilo bi se desilo sa bilo čijom meditacijom. Sad, ja sam tu zakovan u, barem kako se meni trenutno čini, bezizlaznoj situaciji. Sa psihologom s kojim radim, samo pričam, ne radimo nikakve tehnike vizualizacije, a ja sam bukvalno probao rad sa svakim psihologom u okruženju. Da radim sa nekim šamanima ne mogu, jer jednostavno ne mogu gutat te nebuloze. S druge strane da radim sa šamanima koji su malo više prizemljeni i ne pričaju o tim stvarima ne mogu, jer ne mogu putovat do njih, jer me pere panika. Da neku šamanku il šamana zovem da dođe kod mene, ne mogu jer moji ne podržavaju to, a i ja zbog nistagmusa ne mogu vozit, a na selu sam, i ja ne znam kako bi izdrža da mi neku bude kod mene nekoliko dana a da mi nije poznat, jer mi je socijalna anksioznost prevelika za to.

Kako god okrenem, ispušio sam. Ostane mi samo da porazbijam kuću, a kad me krene obuzimat da to radim, dođem u stanje u kojem oću na psihijatriju jer ne mogu sebi dozvolit da lupam po kući. A odem li na psihijatriju, kuku ga meni, jer ću potonit i izlaza neće bit. Stvar na prvu djeluje jednostavna, ali ja je zakomplikujem do krajnjih granica. Možda moran ponovo naučit pojednostavit. Kako god, mene pere nervoza i koliko vidin, ne mogu više tek tako trpit to što san toliko izoliran od ljudi, zbog panike. Stanje je takvo da sam ne mogu bit s nekim s kim nisam baš blizak, a i s nekim ko mi je blizak, mogu bit jedino ako neko treći s kim nisam toliko dobar neće sidit s nama na kavi. A na sve to sam i poprilično usamljen i nabijam sebi na nos što ne mogu to promijenit. Znam, niko ovo baš neće skontat osim mene, ali nema veze… Ili ima?

Ne znam. Tužan sam, i bijesan sam. Ne mogu ovo minjat. Nadam se da će doć neki bolji dani… Ali zatvorija san im svaki ulaz u moj život. Daj Bože da iznađem neko rješenje… A ne virujen da ga mogu nać… Ako i nađem, mene je učinit te korake koji će me promijenit, mene i moj život. Mene je učinit te korake da se povežen sa svojin kamenom. A ja ne znan iman li snage. Jedan prijatelj me nutka da probam LSD, on uvjeren da će mi to pomoć, možda i riješit probleme. A ja i da se opredjelim za to, noć prije bi odusta zbog panike oko toga kako će mi bit. Tako da, jebeno je...
- 16:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #

27.06.2022., ponedjeljak

Opservacije

Ima već možda dva tjedna od kako radim ove kung fu vježbe s neta i iman jednu zanimljivu opservaciju, uopće neman želje da mastrubiran. Kao da mi se energija usmjerila u drugom smjeru. Zanimljiva stvar u svakom slučaju.

U prošlu subotu san sluša predavanje jedne šamanke i bilo je baš zanimljivo. Pričala je o tome kako je šamanizam prvotno ljudima služio da prežive, i kako su ljudi morali naučit jezik prirode da bi to uspili, a šamani su bili nešto kao prevodioci. To me malo baca i na Junga, koji je proučava simbole i arhetipove u ljudskoj svijesti, u biti simboli su način na koji mi možemo komunicirat sa prirodom. To je naš jezik koji priroda razumije, ili jezik prirode koji mi razumijemo, oboje je točno. Uz to, zanimljivo mi je koliko je staro to virovanje u neka viša bića. Prije su to bili duhovi predaka, vile i vilenjaci, more, baba roge i slično, danas u šamanizmu to su bića iz viših sfera, u monoteističkim religijama anđeli ili meleci, u hinduizmu razni kućni duhovi, u budizmu, razna bića što žive u višim i nižim platoima postojanja…

Još jedna stvar, ova šamanka je radila vođenu meditaciju i ja san je radija, ali to je tema za neki idući post, o tom drugi put.
- 23:03 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.06.2022., nedjelja

O bivšima

Zanimljiva je stvar odnos s bivšim ljubavima. Ja npr san ima jednu vezu koja mi je baš značila, i iako je od tog prošlo skoro 10 godina, često bi mi palo na pamet šta bi H. (neka u tekstu bude H.) rekla na nešto, ili bi me asociralo nešto na nju, al ono random stvari, nisam sad patio za njom il tako nešto, nego ono, prosto sjetiš se nečega. I bilo je tu ostalo još nekog istjeravanja mak na konac, kad bi se sitija nečeg oko čega smo se raspravljali, vidija bi da tu još ima žara. Jebiga, ipak mi je značila. Da se razumimo, ja ne bi ponovo nikakvu vezu s njom niti je osjećam na taj način, al iako već neko vrime nismo u kontaktu, odnos je živ. Ili je bija živ, ne znan, jer zadnjih dana iman osjećaj kao da san nekako uša u novu fazu s tim odnosom. Čini mi se, možda se sutra razuvjerim, al ipak mi se čini da nema više tog tjeranja mak na konac, da san je prihvatija takvu kakva je, i da san zaključija te otvorene teme oko kojih bi bilo rasprave. Ostala je ljubav prema njoj i zahvalnost. Kakva su vaša iskustva s bivšima? Ostane li ovako stvari kojih se sjetite ili koje vam padnu na pamet, asocijacije i slično? Meni je najsličnije ovom iskustvu, iskustvo gubitka ćaće, mada je to svakako druga i puno ozbiljnija priča.
- 22:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.06.2022., subota

Pobačaj

Jedna kontroverzna tema, a ja ću dat svoje mišljenje o njoj. Prije svega da naglasim, da podržavam pravo na pobačaj do određenog miseca trudnoće. Nisam siguran do kojeg miseca, jer nisan znanstvenik da znan koliko je fetus ili embrio u utrobi razvijen. Život nastaje začećem, to je biološki dokazana činjenica. Sad, o pobačaju se vode prijepori, na jednom kraju spektra su oni za zabranu pobačaja u ime života nerođenog diteta i tvrde da je pobačaj ubojstvo, a na drugom kraju spektra su ljudi kojima je pobačaj rutinska stvar, koji to gledaju kao npr ubijanje neke ptice, recimo goluba, jer je dite u utrobi u tom momentu toliko razvijeno, kao npr golub. Sad, ja mislin da ni jedni ni drugi nisu upravu. Za prve, ne može se reć da je jednako ubijanje jednog fetusa kao i ubijanju formiranog bića. Ipak je fetus – fetus, a ne formirano ljudsko biće. Za druge, ne možeš reć da je ubijanje fetusa kao ubijanje goluba, jer iako fetus može bit na nivou razvoja jednog goluba, to je fetus čovika, to je buduće ljudsko biće, koje je već živo. Tako da, ne mislin da je pobačaj moralno neutralan čin, ali nije ni zločin. Činjenica je da će se jednom začeto ljudsko biće formirat u čovika. To se ne može ignorirat. A sad, u nekim situacijama ako žena odluči da iz ovih ili onih razloga ne želi rodit to dite, ima pravo na pobačaj do određenog roka. Nakon tog roka više ne može obavit pobačaj, jer je dite u utrobi npr u 6. misecu već gotovo pa sposobno da priživi van maternice. Užasno mi je da neki ljudi gledaju pobačaj kao nešto nonšalantno, ali također, suosjećam sa svim ženama (a i muškarcima) koje su se odlučile na pobačaj, jer je to teška i bolna odluka. Što se mog stava tiče, ja ne znam bi li, i kad bi bija za pobačaj. Možda postoje situacije kad bi odabra pobačaj kao opciju. Ali bila bi mi to teška i bolna odluka. Moguće nešto što bi me mučilo cili život. Barem za sad tako izgleda. Kako god, ovo što se dešava u Americi sad, di je iz ustava ukinuto pravo na pobačaj, je katastrofa. Mislin da žena mora imat na to pravo. A sa savjesti nek se svak nosi kako najbolje zna.
- 14:08 - Komentari (9) - Isprintaj - #

22.06.2022., srijeda

Smrt

Danas mi nešto pa na pamet naš odnos prema smrti. Povod tome je bilo jedna smrtovnica na kojoj je pisalo “tragično preminula”. O tom ću malo poslje, a temu ću načet na samom pojmu smrti. Jedina sigurna stvar na svitu, jedino što znamo je to da ćemo umrit. I to je jedna velika otvorena rupa koja zjapi i usisava nas sve unutra. Mi ljudi kao bića smo u specifičnoj poziciji, svjesni smo svoje smrtnosti, ali i dalje ne znamo šta se dešava nakon smrti. Na tu temu smo izgradili glomazne i impresivne teorije, ali one su samo, ko što i rekoh – teorije. Niko zapravo ne zna šta se dešava nakon smrti i dešava li se išta. Međutim, smrt je esencijalan dio života i mi smo prema njoj izgradili odnos. Postoji kultura smrti, ili radije da kažem kulture smrti, jer nisu svugdi iste. Ali poanta je jedna, svi se opraštamo od člana naše zajednice koji umre. U biti tim ritualom, npr kopanjem ili kremiranjem, mi nastavljamo odnos sa tom osobom koja je umrla, mi ju ispraćamo u to putovanje na koje ide, a to je putovanje prema izlasku iz naših života. Smrti klasificiramo na razne načine, “tragična smrt”, “prirodna smrt” i slično, ali to nema veze sa prirodom smrti. Smrt je smrt, jednostavno umreš i gotovo, a to da li je npr. neka smrt tragična il ne, to ovisi o našem odnosu prema preminuloj osobi. Ako nismo očekivali smrt i ako se desila na neki izrazito nesretan način, onda smo u velikom šoku i takva smrt nam je tragična. Ako je umrla osoba bila bolesna duže vrimena i ako smo znali da će umrit, onda smo se stigli pripremit, pa je to “prirodna smrt”. Mada, u suštini, svaka je smrt prirodna. Da nema smrti, život bi bija užasan, tako da smrt je nešto što daje smisao samom životu. Da nema smrti, ne bi bilo ni života. Ipak, strah od smrti je jedan od naših korijenskih strahova. Tek smo se pojavili na ovom svitu i znanje da možemo umrit predstavlja prijetnju, jer svi želimo što više živit. Izuzimam sad suicidalne ljude i slično. I oni žele živit u suštini, samo ne mogu dalje živit tako kako do sad žive. Strah od smrti može bit paralizirajući, ali s druge strane, on je zdrav. On nas opominje da iskoristimo život dok ga imamo, jer jednom će nam bit uzet. Također, zanimljivo je što je svit postavljen baš tako, da se svi rađamo i umiremo. Po kojim pravilima se život razvio toliko da bude takav? Život je u principu igra, ali ta igra nije bezopasna. Meni najbitnije je to što nas smrt uči da volimo. Da cjenimo ljude, jer jednom ih neće bit. Da budemo zahvalni na nečijem društvu, jer jednom će neminovno otić. Smrt je naša učiteljica i triba se prema njoj odnosit sa poštovanjem.
- 13:44 - Komentari (13) - Isprintaj - #

19.06.2022., nedjelja

Kung Fu Mudrost



Ima nekoliko dana radim vježbe od ovog Shi Heng Yi-a i bolje se osjećam, fakat djeluju. Nevjerovatno je šta je lik sposoban uradit, stvarno, Šaolin Kung Fu je nevjerovatna disciplina. A i zanimljivo mi je kako je on sav, potpuno mentalno u ovome što radi. Doduše radi to već 34 godine, al svejedno, impresivno je… Ima jako puno mudrosti u ovome što on govori, i on sam je hodajući primjer budizma kao nauke. Budizam teži ka neutralnosti, Shi Heng Yi to objašnjava ovde, da kad primamo poklon, budemo zahvalni ali da ne njegujemo preveliko ushićenje. Isto tako da kad se desi nešto loše da ne dopuštamo preveliku ljutnju i tugu. On živi tu nauku, i na svim njegovim videima se vidi to. U vježbama koje san ja naša na njegovom sajtu npr nikad se ne smije previše uzbuđeno, niti ima neke intenzivne emocije. Cila energija mu je stabilnost i lagani flow… To nije stanje kojem ja težim, ja sam više za osjećat intenzivno i sreću i nesreću, ali ne može se negirat postignuće i umijeće koje Shi ima. Eh, da bar mogu uživo radit s njim!
- 15:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.06.2022., petak

Interes

Sve o čemu čovik razmišlja je u biti na neki način predmet njegovog interesa. I potpuno bezrazložna razmišljanja, naoko nebitna, su tu jer je nama iz nekog razloga bitno da o tome mislimo. Mislin da baš sve, svako razmišljanje spada pod ovo što tvrdim u postu. Ne mora to nužno bit sebično, u smislu da razmišljamo samo o svom dobru, možemo bit i altruisti i vodit se ljubavlju prema drugima i iz te motivacije razmišljat i vodit se njome. Ali poanta jeste, sve što nam uopće padne na pamet, je palo na pamet jer je iz nekog razloga to nama bitno. Kao što stablo počinje iz trupa i grana se sve više i više, tako i misli kreću iz jedne točke u nama i idu u naoko sasvim slučajna razmišljanja. Toliko, evo vam ovo:
- 22:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

11.06.2022., subota

Zamalo je dovoljno

Moga bi pisat svašta... Ali neću. Nema se šta pametno reć, a već neko vrime neman volju da kukan na ovoj platformi. Moga bi to radit svaki dan, po čitav dan. Kad saberen i oduzmen, ne čeka me ništa lipo. Prepreke su prevelike, ja snage nemam, ili neću da je koristim, jer se samosabotiram. Psihoterapija i ne pomaže baš. Lijekovi (čitaj: legalna droga) još manje. Prepušten sam sam sebi, a moj odnos sa mnom i nije na zavidnom nivou. Činjenica je: "Almost no one makes it out". Ja se još batrgam i borim. Nisam odustao. Neka ostane na tome. I na ovoj odličnoj pjesmi:
- 13:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #

07.06.2022., utorak

Živ

Sjedim na balkonu i osluškujem noć. Ptice cvrkuću veseleći se rađanju, kao Ljubav što rađa samu sebe. Nebo se prostire ispred mene, a iza mene topli zid kuće, na koji sam naslonjen. Drveća su zahvalna na noćnom zahlađenju, i veselo pjevaju modrozelenim bojama, dok se modrozeleno ljuljuškaju na vjetru. Dok pišem ovaj post, podrhtavaju mi ruke, strah mi steže srce, ali živ sam. O Bože, živ sam! Toliko toga za radit dok sam živ! Ipak, težina okova je stvarna, a ja molim samo milost da svaki dan zbog nečeg budem zahvalan što sam živ.
- 22:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.06.2022., petak

Sreća

Sreća je cvjetić
Koji izraste onda
Kad zaboraviš kad i gdje si je posijao
I kad jednostavno budeš

Um je divlji okean
Ili mirna pučina - ovisi kako čiji
Može bit moj od danas
Ili moj od sutra
Kao da smo ja danas i ja sutra
Ista osoba?

U umu se stanja smjenjuju
Kad zgrabiš ono u čem uživaš
Patiš jer je nestalo
Kad bježiš od nelagode
Neminovno bivaš sustignut

Zato sjeti se šta stiže
Kad samo budeš

P.S. Ima mala, mala kvačica:
Kad želiš da budeš
Tada nisi
- 12:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #