30.10.2020., petak

Brz sam

Radna verzija romana gotova. 197 stranica. Ali bez predgovora, bez posvete, bez bilješke o piscu i zahvale, tako da, kad se sve to doda, imam 201 stranicu! Ali u nekim sam dijelovima pisanja žurio, tako da ću u preradi romana imat dosta toga za preradit i nadodat. Uglavnom, ovo je pozamašno djelo, još kad se doda lektura kojom će se uredit moji dijalozi romana, biće tu još stranica... Ali nije stvar u stranicama, nego u kvaliteti, a mislim, bar se nadam, da roman ima solidnu kvalitetu. Kad sve bude gotovo, objavim vam link ovdje, pa ćete moć čitat. :)))

P.S. Sad fakat neću znat šta ću od sebe, nakon što odradim ovaj roman. Moran nać nešto novo.
- 20:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

28.10.2020., srijeda

Vrime

Vrijeme protiče. Jučer pričam sa prijateljicom o našim izlascima dok smo živjeli u Sarajevu. Jednom smo u Silveru ostali do jutra, pa pili kafu u jednom kafiću ujutro i onda otišli u stan. Sad je dosta vrimena prošlo. Ona je udata. Trudna je. Rekla mom prijatelju, meni nije. Ali zato meni rekao prijatelj hehe. Dvoje dobrih prijatelja mi je također vjenčano i imaju dijete od dvi godine i kusur. Ostali, su, kako ko, neki u ozbiljnim vezama dok neki soliraju, kao i ja. Al zanimljivo je kako vrime nekad proleti. U mene je drugi mjerač vrimena na snazi od kad san se vratija iz Sarajeva... Čudno mi da je prošlo više od pet godina od nekih stvari koje se sjećam ko da su jučer bile. O stvarnostima koje se neće ponovit. Zanimljivo je znat da je u životu nešto završilo. Kako li će se dalje odvijat? Ostaje da vidimo.


- 09:37 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.10.2020., ponedjeljak

Malo za danas

Jedna kronična crta kod mene je to da se osjećam nesposobno. Zato me hvata panika, počesto. I opsesivna nervoza. Ispod toga bi mogao biti osjećaj bespomoćnosti. Reko mogao bi, jer ne znam da li je stvarno tako ili nije. Zanimljivo je, što san kod ćaće primjetija identičnu crtu ličnosti. Zanimljivo je i što mi je ćaća čest motiv na seansama sa psihologinjom. Svašta nešto je zanimljivo. Roman, koji pišen, napreduje... Iman pomoć pri tom, ali neću vam reć ko mi pomaže he he.

Ova danas dominira:


- 11:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.10.2020., četvrtak

Život

Jedno je jasno, šta god se desi moraću nastavit živit. Drugo, što nije toliko jasno, ali opet tu je, je to da to i nije toliko loše.
- 21:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

18.10.2020., nedjelja

Težina

U momentima kad se s prijateljima osjetim najprisnije sa svojim prijateljima, dođe mi da im kažem da mi je teško. Danas, družimo se i samo osjetim kako ih volim. Kako iman dobre prijatelje. I dođe mi da kažen kako mi je teško, a istrovremeno to ne želim, jer ne želin sjebavat atmosferu niti želim da se oni za mene brinu... Možda je to jer ja psihički još projiciran sebe u druge osobe, pa mi je teško nosit se s njiovin emocijama, ne znan, al znan da ne želin da se stvori situacija brige za mene. A ono, baš mi dođe prijateljski da kažem da mi je teško. Jer jest. Teško mi je. Sasvim dovoljno je to reć. Evo, sad to govorin vama. Teško mi je. Btw, pišen treći roman i potrudiću se da ovaj bude baš baš dobar. I cilj mi je da ima oko 200 stranica. Ali kvalitetnih 200 stranica. Pišen laganijin tempon nego ranije romane, tako da mislin da će bit dobro.


- 21:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.10.2020., utorak

Vjera

Zanimljivo, kako je različitim ljudima različita percepcija glede duhovnosti. Ja san rođen u kršćanskoj familiji i odgajan san kršćanski. Nikad nisan volija ić u crkvu, moji su me natravali, skidali deke s mene da se ustanem i oden na misu. Crkva mi je generalno uvik bila smor. S druge strane, priko priča svojih, znam da postoji jedan klinac u selu koji će ić u fratre i pun elana obavlja sve šta triba u crkvi. Meni jednostavno kršćanstvo nema logike. Nema ni islam. Za mene priča o Adamu i Evi ne može bit ništa više od običnog mita. Mita poput onih grčkih mitova. Što ne znači da se iz tog mita ne može ništa naučit. Jasno da može, al to je i dalje mit. To da je Lucifer zaratija u nebu mi je budalaština, znači kod Boga postoji ratovanje kao kod nas vamo, a to je navodno neki bolji svit... Dalje, Lucifer, Šejtan, je apsolutno zlo, to mi je opet nepojmljivo. Da može postojat biće koje je apsolutno zlo i koje je nepromjenjivo. Ako Lucifer postoji sigurno je davno naučija da od zla nema ništa, i vratija je se na pravi put. Prirodno naginjem istočnjačkoj duhovnosti, mislin da je puno mudrija nego ova zapadnjačka. S druge strane, mojoj sestri npr kršćanstvo potpuno odgovara. Ona sve to viruje šta pričaju i šta crkva kaže, niti to preispituje ni išta. S druge strane, neki ljudi se zapitaju, pa kršćani postanu muslimani, muslimani kršćani, ateisti vjernici, vjernici ateisti itd. Ne kažen ni da se moje vjerovanje neće minjat. Ali ja ne mogu virovat neke stvari koje su potpuno bez logike. Tipa da molitva pomaže. Da postoji Bog koji ti čudesno može prominit nešto u tebi. Tipa sad ova moja psihička sranja, da mene Bog čudesno izliči. Onda mene ustvari i nema, ako Bog more mijenjat moju psihu. Onda san ja isto ko kompjuterski program, Bog me reprogramira i gotovo. Ajd kad neko osjeti ljubav, pa nek bude i Božiju ljubav, pa se izliči. To razumin. Al to da tipa neke časne što žive zatvoreno i mole za ovaj svit, mislin da jedinu korist od toga imaju one. Svitu je svejedno. Bogu je svejedno. Ako postoji nešto što možemo nazvat Bogom. Ja se povremeno tom nečemu, što virujen da postoji, obraćam kao Bogu, ok mi je to. Ali to za mene nije Bog iz monoteističkih religija. A s druge strane, neke stvari znan. Znan da je ljubav u suštini svega. A sad, koliko mi ljudi ko ljudi moremo znat, ne znan. Ja iman prijatelje koji naginju virovanju koje liči na moje. S tim da su tu prisutne individualne varijacije, ali što se virovanja tiče na istom smo tragu. Postojimo i ima nas, samo nas je malo. Nas koji nismo ni ateisti, ni vjernici, nego duhovnjaci na slobodan način.
- 18:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.10.2020., utorak

Music for this evening


- 19:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.10.2020., nedjelja

Danas

Vrime prolazi ja ne znan di san. Pomaka ima. Napretka? Ne znam. Ima, al je varljivo. I zajebano. U budućnosti se nadan da ću se prihvatit. Cilog sebe. A to je vrlo teško jer iman jako puno oprečnih dijelova sebe, u smislu da prihvatanje jednog isključuje drugog i tako. Ja se želin prihvatit u svemu, u totalitetu, u svim suprotnostima i konfliktima. Ima nekoliko ne mogu baš puno dumat ni o tom pisat. Valjda je bolje. Inače, svit je lip kad je lip a usran kad je usran. Puno je češće ovo drugo, al znan da san se ja ukakija u pelene koje još nisan skinija, a ne život, život ne krivin ni za šta, sva sranja koja iman su moja. Jednon ću valjda izrast iz ovih pelena. Nekad. Strah. Glavna riječ kojon bi se opisa. I potiha, stidljiva hrabrost. Volin se. Istinski se volin. Bar sad dok ovo pišen. Lipo je i to.
- 19:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.10.2020., četvrtak

Maya - iluzija

Neki dan san sidija na svom mistu na brigu i posmatra svit. Bila mi je potpuno jasna ona istočnjačka mudrost po kojoj je po našoj uobičajenoj percepciji svit Maya - iluzija. Znan to jer san par puta osjetija dušu/svijest različitih drva i mačaka. Budizam spominje kako čula zavaravaju percepciju, te kako se triba težit čistom viđenju. Potpuno mi je bilo jasno, ja sidin na brigu i gledan šumu, šuma se zeleni, ali to nije ono što šuma jest, to je samo odsjaj svijetla od sunca koji moje oči upijaju. Isto tako mogu ta drva i opipat, ali i to je samo osjet preko kože, ne govori o tome šta to drvo jest. Tek kad osjetiš svijest tog bića, bilo drvo il nešto drugo, tek tada istinski vidiš šta to biće jest. To ne znači da nas naša uobičajena percepcija laže, nego jednostavno, ona nam ne pokazuje suštinu stvari. A suština je ono što te stvari jesu. Isto ko što mi nismo naše ruke i noge npr, nego smo naša psiha, svijest, duša. Dok san posmatra taj prizor, razmišlja san o živin biljkama, o tome šta jesu, šta osjećaju, kako im život izgleda... Uistinu san uživa u prirodi. Naša uobičajena percepcija, ona čulima nije nešto loše, nego prosto ne odaje šta stvari jesu. Ono šta jesu možemo osjetit samo našom sviješću, jer jedino svijest može osjetit svijest. A da bi to uspili, tribamo probit granice naše svijesti. Probijamo ih i prema unutra i prema vani paralelno. Kad ih probijemo, tada vidimo stvari kakve jesu. Ja san vidija da je sve što postoji ljubav, a mislin da se to poklapa s tim da je sve što postoji svijest ili svijesnost. To su samo različite manifestacije iste stvari, svijest i ljubav su u principu isto. I to je suština ovog svita, suština postojanja, koju vidiš kad se digne veo iluzije/uobičajene percepcije.
- 18:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #