29.04.2021., četvrtak

Životna iskustva

Ljudi grade vlastitu životnu filozofiju na osnovu svojih iskustava. Svojih misli. Svog mentalnog sklopa. Tako neko razočaran u ljubavne veze može imat životnu filozofiju da ljubavi nema, da su sve ljubavi osuđene na propast. Neko razočaran u druge ljude može mislit da se ljudi vode samo interesom. Jako je teško ostavit otvoren prostor u sebi da imaš opciju da život možda nije (samo) ono što si ti iskusija. Proživija. Ipak, prirodno je da na osnovu sebe gradimo svoje istine. Al mislin da uvik triba bit otvoren za druge poglede... Ali to je, kako reko, teško. Teško jer se možda moraš suočit sa stvarima koje si ti pravija kroz život a koje si moga bolje uradit. Greškama koje sebi nećeš da priznaš. Nekad svjesnost o vlastitim pogreškama boli. O vlastitoj slabosti. Ali uvik moramo bit otvoreni za samokritiku. I ne uzimat sebe previše ozbiljno. Sačuvat dozu humora, za svaku priliku. Bez toga smo najebali.
- 20:23 - Komentari (15) - Isprintaj - #

28.04.2021., srijeda

Upijanje

U suštini, sve šta čovik zna, je vidija i naučija od nekoga. Kad formiramo ličnost, formiramo je tako što smo kopirali obrasce od roditelja i drugih ljudi s kojima smo bili u kontaktu. Ipak, ja virujen, postoji neka stvaralačka inteligencija koja kreira ličnost, nagon za životon, kako već to nazvat. No i kad smo stariji, mijenjamo se tako što kopiramo obrasce drugih ljudi. Evo dva primjera. Prvi je slučaj sa jednim psom mog susjeda. Pas je bija star i nekakav rutav, slab i sav smušen. I jednom mom prijatelju je bija loš za vidit, dok je meni npr bija smišan. I taj prijatelj mi komentira kako je kritičan (loš za vidit) taj pas, ja se nasmija i gleda tog psa kako je smišan, i prijatelj mi se također počeja smijat. Poslje smo par puta komentirali tog psa i obojica se smijali. Znači moja percepcija psa se prinila na njeg. Drugi slučaj je sad kad san s prijateljicon radija kurs budizma. Ovaj profesor je u par navrata zbija neke šale, a meni bile nekakve bezvezne, nisu mi bile nešto. I ona komentirala kako je njoj on smišan, te poslje, kad bi mu ja gleda predavanja i ja san primjetija da je u biti malo i smišan. Nije mi bilo sad baš da mi je smišan, al nije mi više bija dojam takav da mi je bezveze.

Ovo što san napisa su primjeri malo blažeg ponašanja, ali isto važi i na drugim poljima. Npr suicidalnu osobu vijest o nečijem samoubistvu može potaknit da i ona to uradi. Ljude koji tipa bacaju smeće u prirodu mogu vidit već bačeno smeće i kontat "svi to rade", korumpirane ljude ili političare koji kradu, mogu kontat "svi bi krali kad bi mogli i bili na mojoj poziciji"... Svaka medalja ima dvi strane pa tako i ova. Ali možemo izvuć pozitivnu pouku iz ovoga što san napisa, a to je: Svojim primjerom pokazat da je nešto što je možda nekome čudno il ludo, u biti normalno. I to mogu bit sitnice. Tipa u mom selu nije baš običaj da se puno šeta, ali ja ipak šetam kad mi se šeta i ok mi je kad naiđu auta il tako nešto. Mada, ipak, nije mi uvik svejedno. Nije baš svejedno proć glavnom cestom pored kafića, da me ljudi gledaju i kontaju šta mi je. Također mi je neugodno ako mi se šeta malo kasnije po noći, kad naiđe auto, kontan reće da san puka. A iman papire da san puka haha, i svi u selu to znaju. I kad čovik sagleda, kako je strah čudna emocija. Znaš da ti ništa loše se neće desit, ali opet te blokira taj strah od osude drugih. Vjerovatno to vučemo iz vrimena kad smo bili u plemenima, pa kad je odudaranje od normi plemena značilo izbacivanje iz plemena, što je u biti odlazak u sigurnu smrt.

Bilo kako bilo, svojim primjerom je najbolje na nešto ukazat, te možda je to i jedini način na koji zaista učimo, bilo mi sami od tuđeg primjera, a bilo mi svojim primjerom da učimo druge. Zanimljivo je u biti kako kad imamo lepezu naučenog ponašanja, možemo i kreirat razne kombinacije ponašanja koje nemaju drugi ljudi, ali pitanje je možemo li kreirat nešto uistinu novo. Možda i možemo, ali ko zna koji su to procesi u pitanju, dok dođemo do te točke di možemo sami kreirat nove obrasce.

- 20:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #

27.04.2021., utorak

Smrt

Smrt je jedina stvar prid kojon smo svi isti. Hrabri i plašljivi. Dobri i zli. Jednako nas sve čeka. Jednako nas sve kupi. Ona je točka na kraju našeg života. I nije bitno, smrti, nije bitno i nebitno je, s njene tačke gledišta ko je dobar a ko zal. S tačke gledišta svemira, u konačnici smo svi isti.

U smrti se raskidaju naši puti i naše veze. Odlazimo dalje. U smrt odlazimo sami. U smrti smo svi sami. Muž i žena, otac i majka, svi nastavljaju dalje svojim putem. Konačno gledano, ni sa kim nismo vječno skupa. Mada, nije da ne virujen da ostajemo povezani i nakon smrti, ali... Suština je da ko umire taj odlazi. Odlazi od nas. Razdvaja se od nas. Ide putem koji je samo njegov. Iako, sve veze koje se stvaraju traju vječno. To su paradoksi, ali samo naizgled.

Smrt ostavlja bol. I prazninu. Bol popunjava Ljubav. Što dublja bol, to dublja i Ljubav. Ali kad buden stariji, znaću bolje o tome. Trenutno mi izgleda ovako.

Evo vam ovaj live, dobar je:



- 19:01 - Komentari (28) - Isprintaj - #

24.04.2021., subota

...

Padaće snijegovi
zatirat nam staze u mraku
polagano ćemo hodat
oprezno
da nas ne ulovi vjetar

U planini bićemo gudure
U pustinji bićemo pijesak
U livadi bićemo trava
Na drveću bićemo lišće

Na nebu, na nebu bićemo oblaci
I velike, crne ptice
što lete visoko i ne ostavljaju tragove
što plešu s zrakom i kojima
je život živi ples



- 22:32 - Komentari (15) - Isprintaj - #

23.04.2021., petak

Vrime



Iz ovog što se desilo ću izvuć najbolje. Sam sa sobom, ne znan kako ću. Neke san lekcije već naučija, čekan da neke naučin. Vrime će svoje donit. Kad neko ode, praznina ostane. Al popunjavaju je životne lekcije. I bol. Uz svaku lekciju ide i bol.
- 22:56 - Komentari (13) - Isprintaj - #

21.04.2021., srijeda

Ekipa

Držim se.


- 18:32 - Komentari (8) - Isprintaj - #

20.04.2021., utorak

Samo da javin

Prekjučer mi je umra ćaća. Samo da van javin, da znate. Vjerovatno me baš neće bit na internetu ovih dana, pa ako ne buden odgovara na komentare, ne zamjerite. Pozdrav raja. Ja sam u priliku ok, još je šok i sve, al reka bi da san ok, jedino me moji standardni problemu muče, al šta je tu je. Hvala vam unaprid na podršci :)
- 14:00 - Komentari (21) - Isprintaj - #

17.04.2021., subota

Zadnje vrime

Neki dan, kraj svog potoka, meditiran. Puštan misli, ne kačin se za njih... Sve prolaze, kao oblaci na nebu, smjenjuju se i idu. I u jednom momentu primjetin da u sebi iman izgrađen zid. Blokadu. Nastavin je promatrat, ne ciljan da je rušin, samo je gledan. Međutin, to gledanje ima efekat na zid. Zid traži da ga ja podupren svojin stavon, da svojim krakom prionem na njega i slipin se s njin. Ja odbijan to radit, svoje krakove kojima se hvatan za misli držin mirno udaljene. Zid se počinje topit. Ja počinjem se automatski, bez svoje volje, ustavat i kreće se odvijat neka akcija. U strahu da ću postat destrutivan, odustajen od cilog procesa. Sličan osjećaj san ima neki dan... Točno osjetin nešto u sebi uz šta triban prionit ako oću da buden istinski u skladu sa sobon. Međutin, to bi vrlo lako moguće rezultiralo destruktivnim ponašanjem. I ja prekinem.

Ima nekoliko već, san ima krizu. Pustija san sve i prizna sebi da mislin da triban pobacat. To je rezultiralo time da san bija žešće loš, i počeja san puštat emocije u kući pred svojima i u jednon momentu san ih samo prisika. Prisika san sve šta se odvijalo, i dospija u neko čudno, neprirodno stanje. Stanje odsičenosti od samoga sebe. U principu, u tom san ja stanju stalno. Ne znan kako ću ovo proć. Ne mogu nikoga i ništa krivit za to što san ovakav kakav jesan. Normalni ljudi kad prolaze ovakve procese ne moraju razbijat ništa ni rušit ništa. Zašto ja iman komad sebe, jednog nezavisnog "ja" u meni koji samo oće da razbija, da ga bukvalno po cili dan osjećan kako vrije u meni, i strepin za budućnost, do kad ću moć održavat ovaj status quo, ne znan. Ne znan šta se desilo pa da ga iman takvog, ali siguran san da je do mene, a ne do bilo koga drugog. Mada ne mogu ni sebe krivit zbog nečeg što san možda formira ko dite.

Ako ne privaziđen ovu prepreku, tonem u pakao. To je stanje nesnosne patnje. Neću ga opisivat, ali postoji. Nije trajno, jednon se i iz njega mora moć izać, ali kad se to može, to je veliko pitanje. U ovom životu, il idućem, il tamo nekad, ko zna kad... Uglavnom pakao je stanje uma, i u to stanje se more uć na zemlji, kao i u raj, moguće je na zemlji uć u rajsko stanje uma. Ne bi volija završit u paklu. Imam nešto tanko izbora što iman, al i to je krnje. Jebeš ga, možda moran proživit tu nesnosnu patnju koja nema dna koje možeš dotać, nego samo padaš bez ičega da se uhvatiš za to... Otvorija san te dimenzije postojanja sam, tako da me se je, očito, samog snalazit u njima. Nisan ovo želija. Ni bira. Ni uradija. Svjesno. Sad, šta se dešavalo u djetinjstvu, ili prošlim životima, ne znan. Volija bi ovaj post završit s nadom. Ali ne znan da li je iman. Pa nek ostane na tome.



- 14:36 - Komentari (16) - Isprintaj - #

15.04.2021., četvrtak

U okretu

U okretu,
zaplesaćemo
kao ljubavnici
na odlasku

U okretu
zastaćemo
kao vojnici
sa suznim očima

U okretu
pamtićemo
pamtićemo
bol

U okretu
na kraju
ostaće
prašina



- 21:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #

14.04.2021., srijeda

Demoni

Noć se bliži i unutrašnjost se minja... Misec izlazi i uz plimu, izvlači i demone iz naših dubina... Isplivavaju uz vodu i proviruju glavama u našu svijest. Imamo par opcija, možemo bezglavo bježat, okrćat se da vidimo jel nas još prate, možemo in gurat glave nazad u vodu, nadajuć se da ćemo ih udušit, možemo izgubit bitku s njima i proć tako da nas potpuno preplave i preuzmu, ili ih možemo promatrat, sa znatiželjon, da vidimo kakvi su...



Osjeti se neka duboka ljutnja i bol u ovoj pjesmi.
- 19:48 - Komentari (18) - Isprintaj - #

12.04.2021., ponedjeljak

Ljubav i budizam

Što se tiče budizma, ima san u planu objavit još jedan post. Prvo, jedna impresija, sluša san budiste u dokazivanju toga da u nama ne postoji jedno trajno "ja" i svatija san da je uistinu tako. I moran van reć da se promine percepcija kad svatiš to i nekako postaneš spontaniji i manje ozbiljno gledaš stvari. Toliko o tome, ovde neću iznosit budističku argumentaciju zašto čovik nema trajnog sebe. A sad ću van postat ono što san tija. Postavija san jedno pitanje na forumu u kursu i mentorica mi je odgovorila. Evo pitanja i odgovora:

Pitanje: I've been on this course for weeks now and I really enjoy it, I also discovered that there is a lot of truth about our nature in this course. But I have one very intimate question to ask. Now, few years ago, I have had an experience in which I saw and felt Love as an essence of everything, including ourselves as human beings. I felt a complete bliss, I was looking the sight in front of me and was thinking: What can give birth to such a wonderful and beautiful world? I also saw that Love is deeper than death. It was like I was completelly empty inside me and because of that I could feel the fullness. And that fullness is in fact Love. How could you blend this experience into buddhist thought and buddhism in general?

Odgovor: It is already there. Here is a quote by my Buddhist teacher:

"The entirety of the Buddhist training is a training in love. It is designed to teach us what love is, not just intellectually, but to really show us what love is by encouraging us to develop our own capacity to love. Learning to love not just the things we like but also the things we do not like and,ultimately, to realise this most wonderful all-encompassing transcendent love. The entire path really is a path of love."

Paul Harris

Sad, ovo što je mentorica napisala, koliko ja znam, nije baš naglašeno u budizmu općenito, budizam ne pridaje toliki značaj ljubavi, barem ovo što ja poznajem. Ali eto, možda je individualna interpretacija njenog učitelja. Kako god, meni je drago da je moje iskustvo Ljubavi kompatibilno sa budizmon. Ovde također možemo povuć paralelu Ljubavi u budizmu, sa Isusovin učenjen Ljubavi u kršćanstvu i sa Rumijen u islamu. Zanimljivo je gledat sve te paralele. Ja san izvuka ovo, jer je meni Ljubav bitna, neko drugi će možda izvuć nešto drugo. Nadan se da van je ovaj post bija koristan. Pozdrav. :)

- 16:25 - Komentari (18) - Isprintaj - #

11.04.2021., nedjelja

Budizam - sitne impresije

Praktički san završija kurs: budizam i moderna psihologija, i pod dojmon san da nešto napišen o kursu. Iskreno, teško mi je sve ovo što san naučija stavit u nekakav kratak tekst. U pitanju su sati i sati predavanja, nekoliko poglavlja iz knjiga, intervijui sa budistima iz cilog svita... Ono što mogu reć je da je Robert Wright, autor kursa, uzeja kao ambiciju da napravi budizam religijom koja može bit potpuno znanstvena, u kursu se ne uči o tipa reinkarnaciji, raznim svitovima u budističkoj kozmologiji i slično. Uči se isključivo psihološka strana budizma, te se povezuje sa psihologijom, modernim psihološkim teorijama. To je dobro, ali meni ne bi bilo dovoljno da nisan paralelno uz kurs, učija audio lekcije s ovog budističkog sajta: Theravada Na ovom sajtu san sluša o Theravada budističkoj tradiciji i tu san sluša o reinkarnaciji i budističkoj kozmologiji, vjerovanjima u razne druge svitove, bića, općenito o budizmu kao religiji koja se prakticira uz sve svoje elemente. U kursu se npr život poslje smrti uopće i ne spominje. Ali zato kurs odlično pokazuje suštinu budizma, a to je njegovo učenje u patnji i prevazilasku patnje. Puno je budističkih koncepata objašnjeno i uključeno u kurs, ne mogu se obazirat na sve to. Mogu prosto reć efekat koji budizam ima na me. Neki dan san bija u ajmo reć, izrazito budističkom raspoloženju. Šeta san i osjeća san kao da neman esencije, kao da se nema šta kačit za mene, jer san ja praznina. I u tom stanju nisan uopće osjeća patnju ili vezanost i za kakve misli. Bija san puno više u sadašnjem trenutku i osjeća san intenzivno sve oko sebe. U jednu ruku kao da je vrime usporilo. Tu je bija prisutan jedan osjećaj slobode i praznine od navezanosti i na šta. Toliko o tome. Uz to, sviđa mi se objašnjenje iz kursa, sa jednog intervijua di se spominje teorija o našem "ja". Inače budizam objašnjava kako u nama i nema "ja" u uobičajenom načinu na koji mi mislimo da ga ima. I ovaj lik u intervijuu objašnjava npr da on u zvizdama od oblika zvizda vidi recimo lik lava. I kad god gleda zvizde on vidi lik lava u tim zvizdama. Ali realno, on zna da su to samo poredane zvizde koje igrom slučaja stvaraju taj lik, da lava zapravo nema. To je paralela sa imanjem našeg ja, naše ja je kao taj lav u zvizdama. Ali on govori, da kad svatiš da je tvoje ja poput tog lava u zvizdama, ne znači da više nećeš nikad vidit lava kad pogledaš u nebo, nego prosto, znaćeš da tog lava zapravo nema. Tako je isto kao naše "ja", shvaćaš da ga nema ali ti i dalje koristi kao alat. Šta je još bitno, je to da druge ljude doživljavam sad pomalo više kao samog sebe, u raspravi gledan da drugu stranu i sebe posmatran neutralno, da si ne dozvolim da forsiram svoje samo da buden u pravu. Nego da i drugu stranu poštujem, pa idealno bi bilo jednako ko sebe. Ali ako ne mogu baš ko sebe, u svakom slučaju mogu svaćat da je i druga strana ista kao ja, isto su to ljudi sa emocijama i mislima i težnjama i mogu bit u pravu baš kao i ja. I na kraju nije bitno ko je u pravu. Također, kako svaćan da u nama nema posebnog "ja", lakše opraštam ljudima, jer san svjestan da njihovo loše ponašanje je samo jedan psihološki modul koji je trenutno prisutan, a da su oni sami puno više nego samo taj jedan modul. I da je loše u čoviku samo dio čovikovih psiholoških modula, da i loši ljudi imaju dobre strane. Ovo bi bila neka osnova mog dojma o budizmu. Ja, čak kontan da ovo nisan ni triba pisat, jer puno, puno više i dublje je ovo istraživanje budizma uticalo na mene, ali te sve slojeve ne mogu objasnit. Osjećan se dužan objasnit bar neke stvari koje san pokupija u kursu. Jedna opaska o prosvitljenom čoviku. Smatra se da prosvitljen čovik više nikad ne može činit, da to malo prilagodimo nebudističkom shvaćanju, loša djela. Budisti ne bi rekli tu riječ "loša" nego "necjelovita" ali ne da mi se sad ulazit u tu razliku. Prosvitljen čovik je potpuno transformiran čovik koji je iskorijenija sve loše osobine. To je nešto što bi ja volija postić. Nadan se da jednon i oću.

Evo vam link od kursa:

Kurs
- 18:36 - Komentari (14) - Isprintaj - #

10.04.2021., subota

Bog

Nekad kontan da bi bi bilo lipo imat svog Boga. Nekoga ko je samo tvoj. Ne znači da ne pripada i drugim ljudima, ali tebi je samo tvoj. Ko poznaje potpuno tvoju dušu. Ko može učinit neko čudo, promijenit te čudesno. Ali nažalost, ne mogu reć da virujen u takvog Boga. Obraćam se Bogu nekad, ali ne tom Bogu, nego nekoj mojoj varijanti Boga. I svjestan sam u tim trenucima da se obraćan nečemu što nije u suštini tako kako ja to posmatran. Ajmo reć da se obraćan svemiru, a svemir, ako mi želimo, može za nas igrat ulogu Boga. Iz nekog razloga mi intuicija govori da ovo ne objavljujen, možda nije dovoljno obrađena tema. Al objaviću, jebaji ga. Inače sa budizmom san baš pri kraju. I odličan je kurs. Pisaću o tome, ali teško mogu išta pametno napisat na tu temu, jer je nekako moj dojam previše suptilan. Al eto, kad sazrije vrime napisaću nešto o tome, ako budem za to. Ostajte pozdravljeni.


- 22:10 - Komentari (13) - Isprintaj - #

08.04.2021., četvrtak

Uviđanje

Na ovom kursu iz budizma uglavnom, kad objašnjavaju bazične postavke uma vode se evolucionističkom psihologijom, u kojoj tvrde da su naše bazične postavke psihe takve kakve jesu zbog prirodne selekcije, prenosa gena na dalji naraštaj, te za samoobranu ili napad na nekoga ili nešto.

Nije mi izgledalo da je to baš tako, npr nikad nisan posmatra seks kao neku sebičnu želju za nastavkon gena, seksualni nagon meni lično izgleda kao želja za stvaranjem, kreacijom, nečeg svog što ti možeš. Također, ta želja za stvaranjem ne radi isključivo u svrhu stvaranja diteta, nego i drugih stvari, tipa umjetnosti, nekog rada i slično.

Kako bilo da bilo, danas san primjetija da iman želju da se svidin svojoj psihologinji i da je ta želja u biti želja za sigurnošću, da se osjećam sigurno. I to ima logike, jer, ako se nekome sviđaš, neće te napast il tako nešto. Tako da evolucionistička psihologija bi mogla bit i na dobrom tragu.



- 10:24 - Komentari (16) - Isprintaj - #

07.04.2021., srijeda

Za moju dušu


- 15:00 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.04.2021., nedjelja

O kursu budizma u praksi

Kurs budizma mi je zanimljiv, sad san taman doša do pola. Zadnja lekcija je bila za nepostojanje ja, odnosno koncept: no self-a. Budizam uči kako u biti ne postoji ja koje traje u vremenu, sa dva argumenta. Jedan je, da su mentalna stanja, misli emocija i to sve, u konstantnoj promjeni. Ti u biti nikad nisi isti, niti jedne sekunde svog života. Da postoji stalno ja, ne bi se tako minja svaki sekund. Drugo je da nemaš kontrolu nad sadržajima uma. Tipa nemaš kontrolu nad svojom ljutnjom, kad si ljut ne moš sad sebi reć tipa: E neću bit ljut, sad ću bit sretan, ili biću tužan. Da su tvoji osjećaji ja, moga bi imat kontrolu nad njima. Po budizmu je ključna stvar ne vezat stvari za sebe. Žudnja i vezanje za ono što je nestalno su izvor patnje. Sad, vasionka je već spominjala to pitanje u prošlom postu, a i ovde u kursu su to spominjali, a to je, kako objasnit vezanost majke za dite, da li i njoj reć da se ne veže za dite, i kako, u situaciji kad dite pati, kako da roditelj ne pati? Ni ovaj profesor što je predava nije ima prave odgovore na to, nego je reka da bi triba pitat nekog ko je više u budizmu od njega, da mu na to odgovori. Ono što je reka je to da budizam zasigurno ne govori da mater ne triba volit dite, da je to apsurdno, ali kako izvest odvajanje je druga priča, reka je da mater more volit dite ali ne bit navezana na njega.

Sad, to može stat više ili manje. Meni tu čovik triba malo stat na loptu i promotrit situaciju. Npr u mom selu se ima oko godinu dana desila jedna, ajmo reć tu riječ: "Tragična" situacija. Dva momka mlada su poginila u automobilskoj nesrići. I ćaća jednog od njih dvojice se užasno teško nosi sa gubitkom sina, užasno pati. Šta bi tu on moga naučit iz budizma? Po meni, bi moga naučit par stvari. Jedna je da je smrt prirodna, pa i kad su mladi ljudi, dakle da ne krivi sudbinu, Boga, koga li već što mu je sin umra mlad. Ne kažen da ne mora tugovat zbog toga, nego da bude svjestan da svak umire kad mu vrime dođe i da nema nikakve nepravde u tome što je on umra mlad. Druga stvar koju bi moga primjenit je to da ne misli da mu je sinu sad loše. Po budizmu postoji reinkarnacija i njegovu sinu sad more bit i lipo. To dovodi do toga da u suštini, svaća da on pati radi sebe. Koliko god to moglo zvučat ružno, to je istina, svi mi u slučaju smrti bliske osobe patimo radi sebe. I zadnje što bi moga naučit je da će patnja, ako je ne potiskuje nego dozvoli sebi da je svom puninom osjeća, s vrimenom izblidit. Možda nikad neće proć skroz, ali oće popustit.

Sad ova doktrina "no self" je pomalo radikalna jer tvrdi da ne postojimo mi, u biti da smo mi samo struja svijesti. Međutim, kroz šta ta struja prolazi? Kad se oslobodimo patnje i doživimo nirvanu, šta je to što uživa tu nirvanu? Mora postojat nešto što ostaje. Ono što ostaje je po meni, svjesnost. Mogu to reć iz primjera kojeg san nedavno primjetija. Šetan i primjetin samo kako u meni postoje dva ja, jedan je ono, kao bazični ja, koji je prosto tu, kao datost, a drugi je ja koji razmišlja, stvara koncepte, planira itd. Taj drugi ja je odgovoran za sreću i patnju, za samsaru, što bi se reklo u budizmu. Moguće je da se taj drugi ja gleda kao nestalan, dok ovaj bazični ja ostaje i nakon što svatimo da ovog drugog ja nema, da ne postoji. Moguće da u nama postoji jedna bazična svjesnost, koja priživljava smrt, i fizičku, a preživljava i prosvitljenje, što je (valjda, nisan još doša do prosvitljenja u kursu) shvaćanje da mi nismo to ja. U svakom slučaju zanimljiv kurs, sad ću imat ispit pa ide druga polovica, jedva čekam...

- 22:37 - Komentari (22) - Isprintaj - #

02.04.2021., petak

Mudrost


- 22:40 - Komentari (20) - Isprintaj - #

01.04.2021., četvrtak

Situacije

Prva je, ova jedna ženska o kojoj san pisa jednon, koja me je pitala kako se meditira, pa je sad neku godinu dana nakon toga kao kakav guru, dijeli sve one new age površne citate i Luiz Hej filozofiju i slično... Realno, ženska je u površnom filmu, ali eto, njoj je dobro. I ja uhvatin sebe kako je kao gledam s visoka, ono u smislu da je gledam kad objavi neki story il slično, odma kontan vidi nje sa glupostima i ono, gledan je kao pomalo tako, osobu koja je bezveze. U odnosu na sebe koji nisan bezveze. Al pojavi mi se baš reakcija na njene objave ono, uvik kontan "vidi gluposti" i pomalo osudim nju kao nekoga ko je površan i piše gluposti. Neku večer malo bolje promotrin taj osjećaj, da ju tako ocjenjujem i gledam s visoka i vidin da je to u biti zato što san joj zavidan! Neman pojma kako, al san to skonta, samo se povezalo, zavidin joj jer joj je dobro. Tako da, kad sudite nekoga, dobro se zapitajte za vaše vlastite motive.

Druga stvar, ja zbog nistagmusa moran kad god je sunce nosit kačket. Sunce, kad je u vidnom polju mi užasno smeta. I par puta mi se desilo da odem od kuće kad je oblačno, pa se izvedri i moran trpit smetnje. I onda san malo preoprezan, nosan kačket skoro uvik, sem kad je baš ono oblačan dan. I to moju mater živcira, naljuti se kad ja uzmem kačket pridvečer kad izgleda da neće se ukazat sunce i slično. Živcira je dijelom jer misli da ja to preuveličavan, a možda misli i da ja umišljan da mi smeta sunce. I mene njena reakcija naljuti. Ono digne mi živce kad mi dane neki komentar kad ja uziman kačket. I, ja već, barem teoretski, a ipak dosta i iskustveno znan, kad te nečiji stavovi ljute, da je to do mene, a ne do tih ljudi. I ispitan ja malo taj materin mi stav, i vidin da se ja pecan na njenu ljutnju, jer u sebi još se osjećan ko da ovisin o njoj. I također, ono što me u biti ljuti, pravi razlog ljutnje je taj što me ona ne razumi. I ona skontan pa nije niko dužan da me razumi. Tako da, neman se šta ljutit. To jest mogu se ljutit, al ta ljutnja je do mene, mogu se, kao što se ljutim, kad uzmem kačket nasmijat na njenu reakciju il prosto bit indiferentan.

Inače, polažen neki besplatan online kurs na temu: Budizam i moderna psihologija. Moran reć da mi se jako dopada. Napokon san počeja malo dublje i bolje svaćat budizam, u biti mislin da san ga sad i svatija. To mi je drago, jer upozna san kršćanstvo kroz obitelj i okolinu di živin, upozna san Islam, kroz život u Sarajevu i pročita san Kur'an, a sad solidno razumin i Budizam, barem osnove. Kurs je dobar, ako nekoga zanima, preporučujem ga. Evo link:
Budizam i moderna psihologija
- 15:50 - Komentari (23) - Isprintaj - #