Praktički san završija kurs: budizam i moderna psihologija, i pod dojmon san da nešto napišen o kursu. Iskreno, teško mi je sve ovo što san naučija stavit u nekakav kratak tekst. U pitanju su sati i sati predavanja, nekoliko poglavlja iz knjiga, intervijui sa budistima iz cilog svita... Ono što mogu reć je da je Robert Wright, autor kursa, uzeja kao ambiciju da napravi budizam religijom koja može bit potpuno znanstvena, u kursu se ne uči o tipa reinkarnaciji, raznim svitovima u budističkoj kozmologiji i slično. Uči se isključivo psihološka strana budizma, te se povezuje sa psihologijom, modernim psihološkim teorijama. To je dobro, ali meni ne bi bilo dovoljno da nisan paralelno uz kurs, učija audio lekcije s ovog budističkog sajta: Theravada Na ovom sajtu san sluša o Theravada budističkoj tradiciji i tu san sluša o reinkarnaciji i budističkoj kozmologiji, vjerovanjima u razne druge svitove, bića, općenito o budizmu kao religiji koja se prakticira uz sve svoje elemente. U kursu se npr život poslje smrti uopće i ne spominje. Ali zato kurs odlično pokazuje suštinu budizma, a to je njegovo učenje u patnji i prevazilasku patnje. Puno je budističkih koncepata objašnjeno i uključeno u kurs, ne mogu se obazirat na sve to. Mogu prosto reć efekat koji budizam ima na me. Neki dan san bija u ajmo reć, izrazito budističkom raspoloženju. Šeta san i osjeća san kao da neman esencije, kao da se nema šta kačit za mene, jer san ja praznina. I u tom stanju nisan uopće osjeća patnju ili vezanost i za kakve misli. Bija san puno više u sadašnjem trenutku i osjeća san intenzivno sve oko sebe. U jednu ruku kao da je vrime usporilo. Tu je bija prisutan jedan osjećaj slobode i praznine od navezanosti i na šta. Toliko o tome. Uz to, sviđa mi se objašnjenje iz kursa, sa jednog intervijua di se spominje teorija o našem "ja". Inače budizam objašnjava kako u nama i nema "ja" u uobičajenom načinu na koji mi mislimo da ga ima. I ovaj lik u intervijuu objašnjava npr da on u zvizdama od oblika zvizda vidi recimo lik lava. I kad god gleda zvizde on vidi lik lava u tim zvizdama. Ali realno, on zna da su to samo poredane zvizde koje igrom slučaja stvaraju taj lik, da lava zapravo nema. To je paralela sa imanjem našeg ja, naše ja je kao taj lav u zvizdama. Ali on govori, da kad svatiš da je tvoje ja poput tog lava u zvizdama, ne znači da više nećeš nikad vidit lava kad pogledaš u nebo, nego prosto, znaćeš da tog lava zapravo nema. Tako je isto kao naše "ja", shvaćaš da ga nema ali ti i dalje koristi kao alat. Šta je još bitno, je to da druge ljude doživljavam sad pomalo više kao samog sebe, u raspravi gledan da drugu stranu i sebe posmatran neutralno, da si ne dozvolim da forsiram svoje samo da buden u pravu. Nego da i drugu stranu poštujem, pa idealno bi bilo jednako ko sebe. Ali ako ne mogu baš ko sebe, u svakom slučaju mogu svaćat da je i druga strana ista kao ja, isto su to ljudi sa emocijama i mislima i težnjama i mogu bit u pravu baš kao i ja. I na kraju nije bitno ko je u pravu. Također, kako svaćan da u nama nema posebnog "ja", lakše opraštam ljudima, jer san svjestan da njihovo loše ponašanje je samo jedan psihološki modul koji je trenutno prisutan, a da su oni sami puno više nego samo taj jedan modul. I da je loše u čoviku samo dio čovikovih psiholoških modula, da i loši ljudi imaju dobre strane. Ovo bi bila neka osnova mog dojma o budizmu. Ja, čak kontan da ovo nisan ni triba pisat, jer puno, puno više i dublje je ovo istraživanje budizma uticalo na mene, ali te sve slojeve ne mogu objasnit. Osjećan se dužan objasnit bar neke stvari koje san pokupija u kursu. Jedna opaska o prosvitljenom čoviku. Smatra se da prosvitljen čovik više nikad ne može činit, da to malo prilagodimo nebudističkom shvaćanju, loša djela. Budisti ne bi rekli tu riječ "loša" nego "necjelovita" ali ne da mi se sad ulazit u tu razliku. Prosvitljen čovik je potpuno transformiran čovik koji je iskorijenija sve loše osobine. To je nešto što bi ja volija postić. Nadan se da jednon i oću.
Evo vam link od kursa:
Kurs
Post je objavljen 11.04.2021. u 18:36 sati.