24.04.2019., srijeda

Ljubav

Postoji taj jedan dio mene koji mi je potpuno nedostupan da mu tipa priđem sa strane i osjetim ga. Ne, nego mogu doć s njim u kontakt jedino tako da mu pustim da me preuzme, da preuzme moje ponašanje, kako kakav otuđeni ja koji postajem kad me on preuzme. I kad me preuzme samo jedna stvar se dešava, agresija i želja da porazbijam sve oko sebe. Koliko god se trudim da to nekako kanališem, da nešto uradin što će ga malo oladit, da pričom s njim nešto postignem, ono ne razumije. To je slipa agresija, slipi bijes, kojem ne poznajem korijen, iman dojam da bi mu korijen vidija tek kad bi ga pustija da se iživi. Što bi bilo super da ono oće tipa sam u prirodi dok sam, nego ne, čim me preuzme automatski me vraća kući, da tamo lumpujem. Vcrs odlučim zavolit sebe, i onda izvire poriv za razbijanjem... I ja onda odustajem od ljubavi, ako je to cijena ljubavi, ja je, bar za sad, ne mogu platit. Iziritiran sam maksimalno stanjem u kojem se nalazim, i što se vrtim oko tog bacanja ko mačak oko vruće kaše, baš mi je svega dosta. Danas san razmatra i suicid, što nisan odavno. Al ono, hladne glave san mozga o tome. Ne mogu porazbijat, a ne mogu živit potiskivajuć taj dio sebe koji bi da razbija. I tako. Jedna svijetla tačka koja postoji je to da san ima već nekoliko kad san mantra sa prijateljen odjednon uša dublje u se i osjeća san se super. Bilo je straha, svega, al ko da san uronija u novi svit u kojem san volija, bija zahvalan ovom planeti na svemu što mi daje, Bogu, Svemiru, svom prijatelju, njega san baš osjetija i osjetija san ljubav prema njemu, kakvu još nikad nisan ni osjetija. To se je desilo al opet iduće jutro san bija stari ja. Da mi je recept za takve trenutke, to bi valjalo. To mi malo ulijeva nadu, al ne znam, generalno sam usrano, a ovi potisnuti porivi su sve bliže i bliže eskalaciji. Ne mogu ih potiskivat vječno.


- 21:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #

16.04.2019., utorak

Kreacija

Trenutak u kojem je sve stvoreno je sad.
- 21:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.04.2019., ponedjeljak

Krug

Svaki čovik na ovoj planeti ovisi o njoj i o ovom svemiru da bi živija. Da nema kisika u zraku, umrli bi smo. Da nema vode, umrli bi smo. Da nema biljaka i životinja, umrli bi smo. Da nema sunčeve energije ne bi bilo ničega na ovom planetu. Da nema svemira, ne bi bilo sunca. Kad čovik sagleda kako to funkcioniše, ne mere a da se ne zapita, di je tu misto za aroganciju ili narcisoidnost? Kad smo biće koje ovisi o svemu oko nas, a to sve oko nas također ovisi o svemu uključujući i nas. Dio smo jednom zaokruženog kruga života u kojem imamo svoje misto jednako kao i sve ostalo. I tu sva prosudba staje.
- 17:39 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.04.2019., nedjelja

Magic

Magija
- 22:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.04.2019., subota

Božansko

Cili naš svemir je živ, u svojoj suštini, živ i inteligentan. Kakva je priroda njegova življenja i inteligencije ne znan, al iz iskustava koje iman mogu reć da je živ i inteligentan. I da je ono što mi nazivamo Bogom, da je Božanski. Svako stvorenje ima svoj korijen u Božanskom, i svako stvorenje je oličenje Božanskog, i ljudi i biljke i životinje. Razlika između životinja i čovika je u tome što čovik moree spoznat svoje Božanstvo i postat ostvarenje Božanskog. Neki bi rekli da se čovik more prosvitlit. Možda se more i tako reć. Al sve što postoji je jednako Božansko ko i čovik i svaka podjela na 'niža i viša bića', ili 'razvijenije i nerazvijenije ljude' je samo uvjetna, jer funkcioniše jedino u presjeku vremena, a u totalitetu vremena svi smo jednaki i svi smo jedno.
- 21:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #

11.04.2019., četvrtak

Narcis ili...?

Ne mogu se otet dojmu da postoje dvi vrste ljudi. Možda bi se moglo reć viša i niža vrsta, al to je već diskriminirajuće, mada možda u toj podjeli ima istine.

Jedna vrsta ljudi je iskreno znatiželjna za prirodu ovog svita, traže odgovor na pitanje, ko smo mi, šta radimo ovdje, šta je suština svega što postoji, kako ovaj svemir uopće postoji, postoji li nešto kao Bog i ako postoji, kakva je priroda toga, kakvo je stanje naše svijesti i možemo li postić nešto kao prosvitljenje, i slično.

Druga vrsta ljudi se takvva pitanja nikad ne pita, nego žive po naučenim obrascima i dovoljno im je da mogu tipa radit ako vole radit, da mogu dobro poist i popit, da tračaju druge ljude i nalaze zadovoljstvo u tome, ako se bave duhovnošću to je religija u kojoj su odgojeni, obično površno svaćena, ili bukvalno, bez ikakvog dubljeg preispitivanja i slično, oni žive po rutini i nikad se ni ne pitaju ko su i šta su, i sve ovo ostalo.

Za prvu vrstu ljudi držin da je naprednija, mada ne mora značit da je ova podjela statična, možda ljudi iz druge grupe mogu prić u prvu grupu, al mislin da je iz prve grupe nemoguće prić u drugu, pa su ljudi iz prve grupe kad se nađu u patnji često ljubomorni na ove iz druge, kako mogu jednostavno živit i ne pitat se ništa.

Mada, život dotakne svakoga, i ne virujen da postoje fiksne podjele, po većini stvari smo mi svi isti, ljudi, al mi se čini da ova podjela ipak more držat vodu. Tako da, maybe I'm a narcissist or maybe I'm right.
- 14:46 - Komentari (12) - Isprintaj - #

10.04.2019., srijeda

Priroda stvari

Poraze trpe samo oni koji se bore.
- 17:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.04.2019., petak

Spoznaja

Najveća duhovna spoznaja koju moš imat je da si tek maleni kamenčić u ovom ogromnom i prostranom svemiru i šarenilu i ludilu zvanom život.
- 16:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

29.03.2019., petak

Ludilo

Jedna od temeljnih dogmi našeg društva i današnje znanosti, kad su u pitanju 'mentalne bolesti' je stav da je to disbalans kemije u mozgu, i da moramo pit tablete koje će nam regulirat tu kemiju. Na ovom sisitemu se bazira cila naša psihijatrijska zajednica i farmaceutska industrija. Ono što ne govore je to da zapravo nikad nije znanstveno dokazano da, npr depresija nastaje zbog manjka serotonina u mozgu, i tome slično. Još jedan mit glede 'mentalnih bolesti' ili radije da to nazovem ekstremnim stanjima svijesti jest to da se takvi 'poremećaji' prenose genima. Nikad, znači, nikad nije nađen gen ni za kakvu 'psihičku bolest'. Razlog zbog kojeg ovo sve stavljam pod navodnike je zato što se cila ova priča oko ljudi koji imaju halucinacije, čuju glasove, imaju depresiju i siično može gledat iz potpuno drugog kuta. U raznim šamanskim kulturama se osobe koje su kod nas označene kao 'mentalno bolesne', posmatraju kao ljudi sa darovima koji mogu bit korisni za zajednicu. Često ti ljudi završe kao šamani i iscjeljitelji, ne svi naravno, al jedan dio da. Ovo zadnje pišem jer se u našem društvu na psihoze il druge probleme gleda kao na nešto što nema smisla ni značenja, nego je samo poremećaj koji triba ispravit kemikalijama. Dok kod plemenskih zajednica ta iskustva imaju svoj smisao i dio su jakog procesa transformacije ličnosti u drugu bolju osobu. Psihičke krize i problemi se mogu gledat kao stepenica ka boljem, dubljem tebi, umjesto kao poremećaj koji moraš rješavat lijekovima, koji u tebi ubiju i radost i druge emocije uz to što ti otupe i uklone simptome koji su ti smetali. Ustvari, lijekovi za psihičke bolesti samo maskiraju problem, a ne liječe ga. Doduše, to nekome odgovara, i to je ok, nekome je preteško nosit se sam sa sobom i radije će bit na lijekovim, što je ok, svakom njegov izbor. Al mislin da se triba poslat jaka poruka i da se triba minjat psihijatrijski sistem ovakav kakav je koncipiran trenutno. Iz ludila može izronit nova osoba, samo ako ima pravo vodstvo kroz taj proces, taj proces je ujedno i duhovan, ima i duhovnu dimenziju, i teško je nać nekoga ko je sposoban da nas vodi kroz krize kad se pojave. Možda možemo sami izvuć poruke iz toga šta nam se dešava, ako se oslonimo na svoju intuiciju da nas uči, ali bilo bi puno lakše da imamo nekog da radimo s njim. Jedna opcija je možda Joga, druga rad sa šamanima, treća je možda konvencionalna religija, ali triba nam i duhovna kompomenta u probavljanju ovih iskustava jer ona jesu duhovna, to je poziv na duhovno buđenje, ali nije svak spreman da na tome radi sam, a psihijatrija kakva je danas guši proces lične transformacije tako što nas lijekovima udaljava od nas samih. To kažem kao osoba koja je bila na psihijatriji i ima dijagnozu. No, ne treba psihijatriju demonizirat, nekad je potrebno neke ljude tretirat lijekovima, ali to bi tribala bit iznimka a ne pravilo. Ili bi se na to barem moglo barem gledat ko privremena pomoć, poput flastera, a ne stvarno liječenje rane. U nekim slučajevima može pomoć psihoterapija, mada ne znam koliko može pokrit taj duhovni element, za to uglavnom moramo otić negdi drugo, na neku drugu adresu. U svakom slučaju, kad sretnete nekoga ko ima djagnozu, nemojte ga gledat kao mentalnog bolesnika, nego osobu sa darom i potencijalom da postane iscijeljitelj u svojoj zajednici ili da bude produktivan na neki drugi način, a njegovi problemi su ustvari i njegovi učitelji. To mogu reć iz prve ruke, nistagmus koji san dobija me naučija puno toga, i poveja na duhovno putovanje koje je nevjerovatno. No dobro, dosta mene, ovo pišem inspiriran filmom koji san pogleda, i evo vam ga tu. 5 dolara je cjena da ga se pogleda streamom, što je sitnica, s obzirom koliko je dobar film.

https://vimeo.com/ondemand/crazywise/
- 09:56 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.03.2019., nedjelja

Knjiga

https://www.smashwords.com/books/view/930073

Moja knjiga, pobrisa san bija fajl pa ga ponovo objavljivan. Ugl otiđite na link i vidite opis, i čitajte ako želite.
- 20:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #