22.10.2020., četvrtak

Život

Jedno je jasno, šta god se desi moraću nastavit živit. Drugo, što nije toliko jasno, ali opet tu je, je to da to i nije toliko loše.
- 21:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

18.10.2020., nedjelja

Težina

U momentima kad se s prijateljima osjetim najprisnije sa svojim prijateljima, dođe mi da im kažem da mi je teško. Danas, družimo se i samo osjetim kako ih volim. Kako iman dobre prijatelje. I dođe mi da kažen kako mi je teško, a istrovremeno to ne želim, jer ne želin sjebavat atmosferu niti želim da se oni za mene brinu... Možda je to jer ja psihički još projiciran sebe u druge osobe, pa mi je teško nosit se s njiovin emocijama, ne znan, al znan da ne želin da se stvori situacija brige za mene. A ono, baš mi dođe prijateljski da kažem da mi je teško. Jer jest. Teško mi je. Sasvim dovoljno je to reć. Evo, sad to govorin vama. Teško mi je. Btw, pišen treći roman i potrudiću se da ovaj bude baš baš dobar. I cilj mi je da ima oko 200 stranica. Ali kvalitetnih 200 stranica. Pišen laganijin tempon nego ranije romane, tako da mislin da će bit dobro.


- 21:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.10.2020., utorak

Vjera

Zanimljivo, kako je različitim ljudima različita percepcija glede duhovnosti. Ja san rođen u kršćanskoj familiji i odgajan san kršćanski. Nikad nisan volija ić u crkvu, moji su me natravali, skidali deke s mene da se ustanem i oden na misu. Crkva mi je generalno uvik bila smor. S druge strane, priko priča svojih, znam da postoji jedan klinac u selu koji će ić u fratre i pun elana obavlja sve šta triba u crkvi. Meni jednostavno kršćanstvo nema logike. Nema ni islam. Za mene priča o Adamu i Evi ne može bit ništa više od običnog mita. Mita poput onih grčkih mitova. Što ne znači da se iz tog mita ne može ništa naučit. Jasno da može, al to je i dalje mit. To da je Lucifer zaratija u nebu mi je budalaština, znači kod Boga postoji ratovanje kao kod nas vamo, a to je navodno neki bolji svit... Dalje, Lucifer, Šejtan, je apsolutno zlo, to mi je opet nepojmljivo. Da može postojat biće koje je apsolutno zlo i koje je nepromjenjivo. Ako Lucifer postoji sigurno je davno naučija da od zla nema ništa, i vratija je se na pravi put. Prirodno naginjem istočnjačkoj duhovnosti, mislin da je puno mudrija nego ova zapadnjačka. S druge strane, mojoj sestri npr kršćanstvo potpuno odgovara. Ona sve to viruje šta pričaju i šta crkva kaže, niti to preispituje ni išta. S druge strane, neki ljudi se zapitaju, pa kršćani postanu muslimani, muslimani kršćani, ateisti vjernici, vjernici ateisti itd. Ne kažen ni da se moje vjerovanje neće minjat. Ali ja ne mogu virovat neke stvari koje su potpuno bez logike. Tipa da molitva pomaže. Da postoji Bog koji ti čudesno može prominit nešto u tebi. Tipa sad ova moja psihička sranja, da mene Bog čudesno izliči. Onda mene ustvari i nema, ako Bog more mijenjat moju psihu. Onda san ja isto ko kompjuterski program, Bog me reprogramira i gotovo. Ajd kad neko osjeti ljubav, pa nek bude i Božiju ljubav, pa se izliči. To razumin. Al to da tipa neke časne što žive zatvoreno i mole za ovaj svit, mislin da jedinu korist od toga imaju one. Svitu je svejedno. Bogu je svejedno. Ako postoji nešto što možemo nazvat Bogom. Ja se povremeno tom nečemu, što virujen da postoji, obraćam kao Bogu, ok mi je to. Ali to za mene nije Bog iz monoteističkih religija. A s druge strane, neke stvari znan. Znan da je ljubav u suštini svega. A sad, koliko mi ljudi ko ljudi moremo znat, ne znan. Ja iman prijatelje koji naginju virovanju koje liči na moje. S tim da su tu prisutne individualne varijacije, ali što se virovanja tiče na istom smo tragu. Postojimo i ima nas, samo nas je malo. Nas koji nismo ni ateisti, ni vjernici, nego duhovnjaci na slobodan način.
- 18:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

06.10.2020., utorak

Music for this evening


- 19:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.10.2020., nedjelja

Danas

Vrime prolazi ja ne znan di san. Pomaka ima. Napretka? Ne znam. Ima, al je varljivo. I zajebano. U budućnosti se nadan da ću se prihvatit. Cilog sebe. A to je vrlo teško jer iman jako puno oprečnih dijelova sebe, u smislu da prihvatanje jednog isključuje drugog i tako. Ja se želin prihvatit u svemu, u totalitetu, u svim suprotnostima i konfliktima. Ima nekoliko ne mogu baš puno dumat ni o tom pisat. Valjda je bolje. Inače, svit je lip kad je lip a usran kad je usran. Puno je češće ovo drugo, al znan da san se ja ukakija u pelene koje još nisan skinija, a ne život, život ne krivin ni za šta, sva sranja koja iman su moja. Jednon ću valjda izrast iz ovih pelena. Nekad. Strah. Glavna riječ kojon bi se opisa. I potiha, stidljiva hrabrost. Volin se. Istinski se volin. Bar sad dok ovo pišen. Lipo je i to.
- 19:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.10.2020., četvrtak

Maya - iluzija

Neki dan san sidija na svom mistu na brigu i posmatra svit. Bila mi je potpuno jasna ona istočnjačka mudrost po kojoj je po našoj uobičajenoj percepciji svit Maya - iluzija. Znan to jer san par puta osjetija dušu/svijest različitih drva i mačaka. Budizam spominje kako čula zavaravaju percepciju, te kako se triba težit čistom viđenju. Potpuno mi je bilo jasno, ja sidin na brigu i gledan šumu, šuma se zeleni, ali to nije ono što šuma jest, to je samo odsjaj svijetla od sunca koji moje oči upijaju. Isto tako mogu ta drva i opipat, ali i to je samo osjet preko kože, ne govori o tome šta to drvo jest. Tek kad osjetiš svijest tog bića, bilo drvo il nešto drugo, tek tada istinski vidiš šta to biće jest. To ne znači da nas naša uobičajena percepcija laže, nego jednostavno, ona nam ne pokazuje suštinu stvari. A suština je ono što te stvari jesu. Isto ko što mi nismo naše ruke i noge npr, nego smo naša psiha, svijest, duša. Dok san posmatra taj prizor, razmišlja san o živin biljkama, o tome šta jesu, šta osjećaju, kako im život izgleda... Uistinu san uživa u prirodi. Naša uobičajena percepcija, ona čulima nije nešto loše, nego prosto ne odaje šta stvari jesu. Ono šta jesu možemo osjetit samo našom sviješću, jer jedino svijest može osjetit svijest. A da bi to uspili, tribamo probit granice naše svijesti. Probijamo ih i prema unutra i prema vani paralelno. Kad ih probijemo, tada vidimo stvari kakve jesu. Ja san vidija da je sve što postoji ljubav, a mislin da se to poklapa s tim da je sve što postoji svijest ili svijesnost. To su samo različite manifestacije iste stvari, svijest i ljubav su u principu isto. I to je suština ovog svita, suština postojanja, koju vidiš kad se digne veo iluzije/uobičajene percepcije.
- 18:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #

30.09.2020., srijeda

Perspektiva


- 15:31 - Komentari (5) - Isprintaj - #

28.09.2020., ponedjeljak

Vjerovanje

Kad gledamo ovako, običnin očima, lakše je bit vjernik nego ne pripadat ni jednoj vjeri. Razmišljam o tom svemiru u kojem vjernici žive. Sve je objašnjeno, na sve ima odgovor. Svemir je Božija kreacija, Bog je postulat, njegov početak il eventualni kraj se ne razmatraju, nego se on uzima kao aksiom. Nakon smrti je objašnjeno di iđeš, ili se po vlastitoj karmi reinkarniraš u novi život, ili ideš u raj il pakao i slično. Ne moraš se pitat, kako svemir nastaje, kako išta postoji, šta ako se možda pretvaraš u ništa nakon smrti, i šta je uopće svit u kojem živimo. Lakše je iz vjerničke perspektive jer ti je dat odgovor na pitanja. Ne moraš ni o čemu sam razmišljat, jer sve što te zanima je na dohvat ruke - u vjerskim knjigama. Zgodnije je tako, imat sve objašnjeno i isporučeno svom umu, nego imat praznine u kojima postoji iskrena znatiželja i sumnja i di ništa nije objašnjeno, a niti će ikad bit. Da se razumimo, ovde izuziman one malo manje dogmatične vjernike, koji se pitaju svašta i također istražuju svit. Mada, iman dojam da često i kod njih nema baš prave znatiželje, nego je svo razmišljanje omeđeno vjerskim stavovima, oću reć, ne preispituju istinski sve, nego promišljaju o stvarima unutar svog vjerskog okvira, a sam taj okvir ne dovode u pitanje. Opet, nisu svi takvi, ali malo ih je koji nisu. Također i ateisti često budu scijentisti pa od mainstream nauke naprave svoju religiju i koja im daje sigurnost i sigurnu sliku svita, svita koji je predvidiv i jasan. S druge strane, strašno je, ali i lipo kad ne znaš. Kad ne znaš o ovom svitu pa ama baš ništa. Ili kad znaš nešto po vlastitom iskustvu, ali dalje ne. Mislin da je to najteže, ali i najlipše. Barem meni tako izgleda, moguće da se neki vjernik il ateista neće složit sa mnom. I da, iz ovoga jednim djelom izuzimam Budizam, jer se u Budizmu traži da se sav Budin nauk propituje i da čovik sam istražuje prirodu svita.



- 17:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.09.2020., nedjelja

Ja i ja

Kad bi moga, ovaj sad ja, samo jednom iskreno da zagrli, mene malog ja.
- 19:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.09.2020., petak

Zločin i kazna

Dario Kordić je osuđen za zločine HVO-a u Lašvanskoj dolini, od kojih je najgori pokolj u Ahmićima. Također, zalagao se za pripojenje Hrvatske Zajednice Herceg Bosne, Hrvatskoj, što je bila i tadašnja politika Franje Tuđmana. Nikada nije izrazio kajanje za svoje zločine. Sada je magistar teologije i kao takav može predavati vjeronauk učenicima u školama. Uistinu, to je na ponos i njemu a posebno Katoličkoj crkvi koja bi ovom čovjeku mogla biti poslodavac. Zar nije to čovjek koji je crkvi po mjeri? Želim mu dugu i ugodnu karijeru, zaslužio ju je, zar ne? Također, vjerujem da se ovome posebno raduje i Čović, koji se svojevremeno srdačno družio i slikao s Kordićem.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/ratni-zlocinac-kordic-diplomirao-teologiju/2215894.aspx
- 14:44 - Komentari (4) - Isprintaj - #