Postanje, život i tako
|
Danas sam napisao post i objavio ga dva puta, a oba puta ga pobrisao. Mogao bi i objasniti zašto, ali… U principu, problem je strah. Generalno, u životu ne znam gdje udaram. Ono, malo sam pogubljen što se tiče toga šta da radim sa sobom i kako da se nosim sa životom. Svaka napisana riječ je neko novo iskustvo, svaki iskorak mijenja nešto… Ja znam da mogu pisati riječi koje znače, ali nekad nisam spreman prihvatiti njihovo značenje. Tada obrišem objavljeni post. Inače, teško mi je analizirati fazu u kojoj se nalazim. Možda bolje da ju i ne analiziram. Trudim se prihvaćati sam sebe, sa svojim limitima. Neke stvari se mijenjaju, ja se mijenjam, pa sad šta će dalje biti i kako će ići, vidjećemo… Imam par postova koji su na čekanju za vrijeme kad osjetim da ih mogu objaviti. A nervira me jer bi ja htio da to vrijeme bude odmah. Al dobro. Poklonila mi prijateljica Kindle. Kreno čitat Viktora Frankla, za sad je dobar, al tek sam na početku. Imam svoje zarone u nešto slično beznađu, ali vidim da su moji zaroni i moje beznađe. Ako bi analizirao, mogao bi iz ovog posta izići sa frustracijom, a to mi ne treba. Prihvaćam se, možda se napokon učim prihvatiti. Daj Bože da mi ta nauka bude išla od ruke. Pozdrav vam uz jednog i jedinog, Bareta: p |
