Svakome neka veza obilježi život. Veza sa L. je bila srednjoškolska, al istinski sam je volio. Paaaa, možda ipak sam bio zaljubljen a ne sad baš da je to bila prava ljubav. Ne znam, al u to vrijeme, značila mi je. Kad sam prekinuo sa njom, napisao sam pjesmu, koju sam naknadno izgubio, nažalost, al pamtim da je bila baš lijepa. Nakon L. bilo je zaljubljivanja i toga, ali veze, iduća je tek bila sa H. u drugoj godini mog faksa. To mi je i sada glavna “bivša cura”. Nju možda i jesam volio, onako kako se zapravo voli. Do neke mjere jesam, pretpostavljam. I sada sam dosta pod uticajem od H. i sjetim je se. Nakon nje je došla A. Veza sa A. je bila jako seksualna, jer smo se, da izvinete, kresali ko zečevi, non stop. Volio sam je na određeni način. I sad imam super mišljenje o njoj. Ono što bih istakao kod svojih veza jest da sam ih doživljavao dosta zrelo. Npr. kod moje prve veze, sa L. , nisam upadao u neku depru ono, zrelo sam to doživio za jednog srednjoškolca, ona je mene ostavila a ja sam bio svjestan da sad to nije nekakav kraj svijeta ili ono jedna jedina srodna duša me ostavila, šta li. Zrelo sam to doživljavao, bio sam svjestan da to što me ona ostavila znači da nije prava za mene i da ću poslije nekog perioda naći nekog drugog. Ali do H. mi je ostala ta želja ono, tinejdžerska u fazonu “jooooj da mi je imat curu” haha. Simpatično iz sadašnje perspektive. Bilo je i nekih šema i šemica, neuzvraćenih ljubavi, ali od veza, ove tri mogu nabrojat. Ev vam ovo:
