Nešto rezonujem o klasificiranju “mentalnih poremećaja”, ili “mentalnih bolesti”, izaberite termin koji vam više odgovara. I u biti, kad sagledam, dođem do zaključka da ne postoji jedna kutija u koju se ta stanja mogu utrpati. Ne postoji nešto zajedničko svim stanjima koje možemo nazvat “poremećenima”. DSM za mentalne poremećaje je dobar kao sredstvo za klasifikaciju, ali jednom kad klasificiramo nešto, skloni smo da to gledamo kao na jedinstvenu kategoriju. A mentalni problemi, ili da kažem: ekstremna stanja svijesti, su poprilično individualna stvar. Na predavanju koje je držao Will Hall, na kojem sam prisustvovao, Will je predlagao upravo termin: “ekstremna stanja svijesti” kao adekvatan za stanja koja se inače nazivaju psihičkim bolestima ili poremećajima. Ono što sam govorio je da se ne može trpati u isti koš različite ljude sa različitim problemima. Svaka osoba koja ima mentalne probleme, ili ekstremna stanja svijesti, ima jedinstven problem. To što joj se dešava je svojstveno za nju, a ono što se dešava drugoj osobi, koja može imati istu dijagnozu, je nešto što je dio psihe te osobe. Naravno, postoje slična stanja koja, zbog sličnosti možemo nazvati istom dijagnozom, i to je ok, okvirno gledano, treba nam neko ime za problem koji osoba ima, ali opet, svako ekstremno stanje svijesti je individualno. Pogotovo je velika razlika u različitim dijagnozama, recimo: Narcisoidni poremećaj ličnosti, Granični (ili Borderline) poremećaj ličnosti, Šizoafektivni poremećaj, ili Anksiozni poremećaj. Ta četiri stanja su toliko različita da se teško može govoriti o istoj kategoriji u koju možemo ubaciti ta stanja. Ali, u svrhu pomaganja ljudima s tim stanjima svijesti, možemo napraviti kategoriju, zvali je bolešću, poremećajem, problemom, ekstremnim stanjem, kako god kome draže. Ja uglavnom koristim termin “osobe s mentalnim problemima”, ali možda je adekvatniji termin “osobe s ekstremnim stanjima svijesti”, jer, kako je Will isticao, ta stanja postoje i kod normalnih ljudi u blagoj mjeri, a kod ljudi sa ekstremnim stanjima svijesti su ta stanja užasno pojačana. Tako na primjer svi osjećaju neki strah, ali kod osobe koja razvije agorafobiju, strah je prešao u ekstrem, te možemo reći da ta osoba živi u ekstremnom stanju svijesti. Na kraju, u koju god kategoriju strpali ljude, pod koju god dijagnozu ili naziv, bitno je biti svjestan da iza te kategorije se nalazi živi, jedinstveni pojedinci koji imaju svoj jedinstven život uz svoja stanja svijesti, uz svoje probleme, da su to pojedinci kao i svi drugi ljudi.
|