nspiriran komentarom od @j. , pišem ovaj post. Dobro i zlo ko pojmovi se mogu sagledati iz više uglova, to je van svake sumnje. I koliko god da se kaže o toj temi, reklo se malo. Ja ću se fokusirati na srž, a to je priroda dobra i zla. U svijetu se dešavaju brojne prirodne katastrofe koje odnose ljudske živote, ali ih ( više ) ne percipiramo kao zlo. Prije bi ih percipirali kao kaznu Boga ili Bogova, međutim, danas smo to prerasli. S druge strane naše ljudske postupke etiketiramo kao dobre ili zle. Ali, kad sagledamo: nismo li i mi priroda? Nije li i dobro i zlo u nama također prirodno? Moje mišljenje je da jest, ali, postoji ali. Mi ljudi smo nesvjesni zla koje radimo. Recimo situaciju u nekoj afričkoj il južnoameričkoj zemlji, gdje otmu djecu i natjeraju ih da čine užase, ta djeca nemaju izbora. Oni usvajaju zlo kao normalnu pojavu. I dan danas i kod nas dosta zla se opravdava kao normalna pojava. Međutim, mi ljudi smo priroda, po prirodi imamo zla, ali nam je također u prirodi da prevazilazimo zlo koje je u nama. Da ga osvještavamo, ili u slučaju da smo svjesno uradili neko zlo, da koliko je moguće to zlo nadoknadimo nečim i promijenimo ponašanje. Ključna stvar je osvještavanje. Kroz povijest smo činili brojna zla, koja smo osvijestili i više ih ne činimo, i ako nastavimo tako možda dođemo do točke gdje više ne budemo činili zlo. Međutim, pitanje je da li ćemo tada biti ljudi. Sasvim sigurno, nećemo biti isti ljudi kao danas.
Post je objavljen 07.02.2023. u 15:26 sati.