nspiriran komentarom od @j. , pišem ovaj post. Dobro i zlo ko pojmovi se mogu sagledati iz više uglova, to je van svake sumnje. I koliko god da se kaže o toj temi, reklo se malo. Ja ću se fokusirati na srž, a to je priroda dobra i zla. U svijetu se dešavaju brojne prirodne katastrofe koje odnose ljudske živote, ali ih ( više ) ne percipiramo kao zlo. Prije bi ih percipirali kao kaznu Boga ili Bogova, međutim, danas smo to prerasli. S druge strane naše ljudske postupke etiketiramo kao dobre ili zle. Ali, kad sagledamo: nismo li i mi priroda? Nije li i dobro i zlo u nama također prirodno? Moje mišljenje je da jest, ali, postoji ali. Mi ljudi smo nesvjesni zla koje radimo. Recimo situaciju u nekoj afričkoj il južnoameričkoj zemlji, gdje otmu djecu i natjeraju ih da čine užase, ta djeca nemaju izbora. Oni usvajaju zlo kao normalnu pojavu. I dan danas i kod nas dosta zla se opravdava kao normalna pojava. Međutim, mi ljudi smo priroda, po prirodi imamo zla, ali nam je također u prirodi da prevazilazimo zlo koje je u nama. Da ga osvještavamo, ili u slučaju da smo svjesno uradili neko zlo, da koliko je moguće to zlo nadoknadimo nečim i promijenimo ponašanje. Ključna stvar je osvještavanje. Kroz povijest smo činili brojna zla, koja smo osvijestili i više ih ne činimo, i ako nastavimo tako možda dođemo do točke gdje više ne budemo činili zlo. Međutim, pitanje je da li ćemo tada biti ljudi. Sasvim sigurno, nećemo biti isti ljudi kao danas.
|
