Krugovi u krvi
|
Sa svojim crnim, nespretnim, još nedoraslim rukama uzeo je kalašnjikov. Dali su mu ga oni, nakon što su upali u njegovu kuću u prikrajku zaseoka, uz rijeku, i pred očima njega, i njegova oca silovali njegovu majku. Dali su mu kalašnjikov, a njegove usne su poprimale nijansu modre boje a zjenice su se širile. Bio je u šoku. Svu sigurnost koju je imao mu je oduzeta u trenu. Pored njega se na stol naslonio jedan stariji muškarac, ćelav i smijao se pušeći cigaru. - Znaš momak, nama ne trebaju tvoj tata i mama, mi smo po tebe došli. Dječak je šutio. Upravo je svjedočio nečemu što mu je pomelo sve što je znao o životu. Kroz kuću im je prošao uragan ostavivši krvave tragove po zidu i vrisku i jauke u njegovom umu. - Nego, nismo ti mi tek tako dali tu pušku. Vidiš, ovo ovdje je okidač. Kad tu stisneš iz puške će izletjeti metak. Jesi razumio? Dječak je šutio. - Ako si razumio, kimni glavom. Dječak je kimnuo glavom. - E sad, puška se ovako drži. Pazi kako je držiš, jer to ti je jedini prijatelj. – Nakezi se muškarac. Dječak je držao pušku. - E sad, vidiš, sad samo trebaš nanišaniti svoju mamu i opaliti metak. Dječak je stajao u nevjerici. Držao je pušku a muškarac pored njega ju je okrenuo u smjeru njegove majke. - Nije teško, samo povuci okidač. Mama mu je jecajući ležala na podu, sva u krvi. Nije imala snage ni da se ustane. - Polako. – Muškarac mu je govorio. Teško je prvi put povući okidač. Ali zato, ako želiš da živiš, uradićeš to, zar ne? Ili ćemo mi upucati i tvoju mamu, tvog tatu i tebe. Otac je jecao u kutu. - Molim vas, molim vas nemojte, uradićemo šta god treba, samo nemojte da on to uradi, upucajte me vi, molim vas! Muškarac za stolom se kezio. Nije se ni osvrnuo na riječi dječakovog oca. - Nego, nemamo cijelu večer, čekamo te, povuci taj okidač. Evo, ovako ćemo, ja ću ti pomoći. – Rekavši to stavio je dječakov prst na okidač. – Sad samo pritisni prstom. Stanje uma u kojem se dječak nalazio se ne može riječima ni opisati. Sumanutost, osjećaj ugroze i osjećaj da treba poslušati muškarca su bili prisutni. Događaj se već zbio, i ne može ga se pobrisati. Vidio je kako mu siluju majku i reakciju oca. Ovaj događaj je presjekao sve. U izvjesnom stanju da će svi biti pobijeni i u bunilu u kojem se nalazio zaklopio je oči i povukao okidač. Mama mu je vrisnula. Nakon toga muškarac pored mu je usmjerio pušku prema njegovom ocu. Unatoč svim molbama oca da ga oni ubiju a ne on, nakon teške muke i drhtavice koja je dječaka obuzela, pucao je još jednom. Pa još jednom. S strahom i jezom u očima, ali, ipak živ vratio je pušku muškarcu pored. - Ooo ne ne, to je tvoje. Ideš s nama. Dvadeset godina poslije u jednom drugom selu, vojska je upala u kuću i silovala ženu pred očima njene djece i njenog muža. Na stolu u kući su vojnici šmrkali kokain. Izdvojili su jednog dječaka i dali mu pušku. - Znaš momak, ne trebaju nama tvoji mama i tata, mi smo po tebe došli. – Reče jedan poznati glas. Muškarac je stajao naslonjen na stol, svježe nadrogiran, pušeći cigaretu. Bio je to on. Taj muškarac je bio onaj isti dječak koji je prije 20 godina svjedočio silovanju i ubio svoje roditelje. |
