Kada bih mogao
|
Kada bih mogao da se izbrišem uklonim sve svoje krakove i putanje po ovom maglovitom svijetu ostale bi puste ruke, usahle ruke starca, naborane iz kojih se prosipa pjesak Kada bi najnježnija pjesma bila ona o meni suze bi mi tekle, o suze radosnice i ne bi bilo vjekova ni dana bilo bi tek radosno sada, u slavlju u čast nebu i pticama zemlji i gmazovima i sisavcima svemu što hoda Kada bih mogao da stvorim da napravim, nešto istinski novo zatražio bih od Boga tu milost Od velikog Boga, od važnog Boga, od onog Boga koji istinski čuje i zna moju dušu čak i kad je ja ne osluškujem da moja riječ dotakne svačije srce i da, jednu sekundu, jedan otkucaj to srce kuca sretno |
