Rješavanje dječjeg, gotovo pa robovskog rada, se neće riješiti tako što ćemo zabraniti izrabljivanje djece, recimo na farmama kakaoa u Africi. To neće riješiti ništa, jer će bez tog posla djeca umrijeti od gladi. Donacije koje stižu završavaju u krivim rukama, i djeca od njih ne vide ništa. Ono što bi im stvarno pomoglo je to da se nađe neki adekvatan posao za njihove roditelje, da imaju priliku da zarade neki normalan novac, da nastanu škole u koje će djeca ići. Problem droge koja dolazi iz npr. Kolumbije ne mogu riješiti zabrane i kazne, jer koku sadi uglavnom neuki, siromašni narod koji nema od čega preživjeti ukoliko odustane od uzgoja koke za narko kartele. Rješenje bi bilo kad bi se našla neka adekvatna alternativa tom radu, ali to je jako kompleksna tema i ne može se tek tako obraditi u jednom kratkom postu. Slično je sa epidemijom narkomanije na zapadu i kampanjama: “Reci ne drogama”. Takve kampanje vrijeđaju inteligenciju, jer treba pitati ljude zašto se drogiraju, šta im fali u životima pa im to droga nadomješta. Puno je površnih “rješenja”, a malo pravih rješenja. Tužno je to sve skupa.
|
