Danas kad sam se vraćao iz šetnje jedan prizor brdašca kraj moje kuće je bio baš upadljiv. Nijansa svjetla na tom brdašcu je bila prelijepa, nisam do sad vidio tako lijepo svjetlo. Vidio sam drugačijeg lijepog svjetla, ali ne takvog, to današnje svjetlo mi je novo. Bilo je baš lijepo. Zanimljivo kako život donosi promjene čak i kad naizgled se ne mičeš. Kako stvari stoje, mi ljudi ne znamo, i možemo se samo ponizno naklonit ovom čudu ispred nas, ljepoti ovog svijeta, sa sviješću da ne znamo. Kad sam vidio to svjetlo, osjetio sam baš pravu poniznost. I uvidio sam da imam jako velik ego. Ovo sad što piše iz mene je u biti moj ego, koji vrti svoje kolo, i koji je ubacio tu informaciju o tome kako treba biti ponizan u svoj sistem i koji gradi kule od pijeska od kojih je jedno zrno i ta informacija, to da trebamo biti ponizni. Imam velik ego, ali svijest o tome je svakako, spasonosna.
|
