Dok je u fokusu vanjske politike rat u Ukrajini, ja pratim jedan drugi rat, a to je rat za slobodu u Iranu. Drago mi je da se narod buni protiv sulude vlasti i da se bore za zaštitu žena i za sekularno društvo. Možda se to nekima na ovom bloggeru neće svidjeti, ali meni bi bilo preloše da živim u nekoj šerijatskoj zemlji, tipa Iran il Saudijska Arabija. Isto tako bi mi bio užas da živim u Sjevernoj Koreji, ili Kini. A bilo bi loše i u nekoj autokratiji, tipa Rusija il Turska. Mislim da je sekularno, demokratsko društvo ipak civilizacijski korak naprijed, koliko god manjkavo to društvo bilo. No, da se razumijemo, apsolutno sam protiv islamofobije koja je prisutna na zapadu i mislim da se muslimanima mora dozvolit da nose hidžab, da imaju prostor za molitvu i da mogu normalno slušat ezan. Ako sam nešto izostavio, ne zamjerite, uglavnom mislim da se muslimanima mora dozvolit da žive svoju vjeru. Mada, moram reć da u ovoj priči ima dosta licemjerja, jer npr od nemuslimana se očekuje da se pokriju i slično, kad dođu u neku šerijatsku zemlju, a ljudi iz šerijatskih zemalja se bune ako zapad želi da se oni prilagode zapadnjačkoj kulturi. Međutim, na to se ne treba obazirati, zapad postaje multikulturalno društvo i u njemu mora bit mjesta za muslimane, hinduse, budiste, kao i za kršćane. To što su neke druge zemlje nazadne nije opravdanje da zapad postane zadrt, kako to desnica na zapadu želi. Ja se nadam da ćemo se jednom svi pomiješati i da ćemo prije svega bit ljudi i da će se svačija uvjerenja poštovati.
|
