Jedno od najlipših osjećanja, je osjećanje zahvalnosti. Taj osjećaj, taj odnos prema nečemu il nekome je čin velike ljubavi. Iako često, faktički zaboravimo na taj osjećaj, mrzimo, ogorčeni smo, živčani, okupirani svojin problemima, svit prolazi kraj nas. Al nekad, nekad se dese ti spontani momenti kad čovik osjeti zahvalnost, zahvalnost što je živ. I lako je bit zahvalan kad ti je dobro, a umijeće je bit zahvalan kad ti je loše. Da ništa, zahvalnost se može vježbat. Evo, ja ću sad navest nekoliko stvari na kojima objektivno mogu bit zahvalan. Imam krov nad glavon, iman kuću. Iman roditelje koji me vole. Iman sestru koja je u stanju saslušat. Iman lipu prirodu oko kuće, šume i polja kojima mogu šetat. Nistagmus mi je skroz ublažen, tako da mogu relativno normalno živit, bilo bi puno lipše bez njega, ali sad je podnošljiv. Zahvalan san i tome što me je život doveja u ove procese koje sad prolazin, za koje nisan ni siguran da ću ih proć. Zahvalan san jer znan, i vidin da su za moje dobro. Da su tu da me oslobode. Pa ja ako kiksam, kiksam... Zahvalan san na uvidu u pravu prirodu stvarnosti one večeri kad san vidija i osjetija da je sve što postoji ljubav. Zahvalan san jer me to iskustvo trajno prominilo na bolje. Zahvalan san jer san nedavno ima baš dobru večer sa prijateljem mi. Zahvalan san što iman super prijatelje i što ih nije malo, ima ih koji su bitni sigurno 6-7. Nisan sa svima jednako blizak, al tu je to negdi. Zahvalan san što iman relativno dobro fizičko zdravlje. Zahvalan san jer san svjestan stvari u mojoj psihi, što san općenito svjestan šta vodi u šta. Zahvalan san na ovako lipom danu danas, što je vedro i fino. Zahvalan san jeseni koja polako dolazi i uvlači se u zrak, u drveća i u kuću. Zahvalan san ovon blogeru i svemu što mi je da, svin dobrin raspravama, dobrim razgovorima, dobrim prijateljima koje san upozna priko njega... Zahvalan san što negdi mogu otkotrljat svoje misli. Zahvalan san na promjeni koja se kod mene dešava, a koja je čini mi se na bolje. Jedan segment mog stanja ide na bolje, da ne bude zabune, nije sve krenulo. Al i taj jedan segment je nešto dobro. Zahvalan san sam sebi što se borin iako je situacija di bi mnogi do sad pukli, poludili ili napravili neko sranje... Zahvalan san sebi, jer volin to dite u sebi, iako počesto osjećan kako ga mrzin... Al znan da ga volin, ono je suština mene. Zahvalan san Bože/Svemire/Ljubavi/Šta li već, što postojiš i što si me rodija i što te volin.
|
