Kad gledamo ovako, običnin očima, lakše je bit vjernik nego ne pripadat ni jednoj vjeri. Razmišljam o tom svemiru u kojem vjernici žive. Sve je objašnjeno, na sve ima odgovor. Svemir je Božija kreacija, Bog je postulat, njegov početak il eventualni kraj se ne razmatraju, nego se on uzima kao aksiom. Nakon smrti je objašnjeno di iđeš, ili se po vlastitoj karmi reinkarniraš u novi život, ili ideš u raj il pakao i slično. Ne moraš se pitat, kako svemir nastaje, kako išta postoji, šta ako se možda pretvaraš u ništa nakon smrti, i šta je uopće svit u kojem živimo. Lakše je iz vjerničke perspektive jer ti je dat odgovor na pitanja. Ne moraš ni o čemu sam razmišljat, jer sve što te zanima je na dohvat ruke - u vjerskim knjigama. Zgodnije je tako, imat sve objašnjeno i isporučeno svom umu, nego imat praznine u kojima postoji iskrena znatiželja i sumnja i di ništa nije objašnjeno, a niti će ikad bit. Da se razumimo, ovde izuziman one malo manje dogmatične vjernike, koji se pitaju svašta i također istražuju svit. Mada, iman dojam da često i kod njih nema baš prave znatiželje, nego je svo razmišljanje omeđeno vjerskim stavovima, oću reć, ne preispituju istinski sve, nego promišljaju o stvarima unutar svog vjerskog okvira, a sam taj okvir ne dovode u pitanje. Opet, nisu svi takvi, ali malo ih je koji nisu. Također i ateisti često budu scijentisti pa od mainstream nauke naprave svoju religiju i koja im daje sigurnost i sigurnu sliku svita, svita koji je predvidiv i jasan. S druge strane, strašno je, ali i lipo kad ne znaš. Kad ne znaš o ovom svitu pa ama baš ništa. Ili kad znaš nešto po vlastitom iskustvu, ali dalje ne. Mislin da je to najteže, ali i najlipše. Barem meni tako izgleda, moguće da se neki vjernik il ateista neće složit sa mnom. I da, iz ovoga jednim djelom izuzimam Budizam, jer se u Budizmu traži da se sav Budin nauk propituje i da čovik sam istražuje prirodu svita.
