Zemlja se okrenula oko sunca, još jednom. Sunce ju je zavrtilo svom snagom. Zemlja je počela, ponovo, da se budi. Novi ciklus buđenja. Lansiran iz kozmosa, preko sunca i zemlje, stiže energija buđenja. Energija bluđenja. Uistinu, zemlja bludi izrastjući i rađajući hiljade i hiljade procvjetalih drveća, koji mame svojim mirisom, hraneći naše osjetilo njuha svojom strašću, strašću rađanja, strašću oplođivanja. Životinje kreću u sezonu ljubavi i seksa, vođeni strašću, misterioznom i vječnom tajnom novog rađanja. Mladež se skuplja na mostovima i tribinama, pije se piva i strasno se živi, povlače se dimovi cigara, joinata, kruži se okolo autima i motorima, intenzivno se živi i svaki trenutak vridi za sebe. Za razliku od zime u kojoj se zbrajaju računi i povlači se u sebe, početak novog zemljinog kruga oko sunca je divlji i nepromišljen, buja i budi se, ne mareći za greške koje pravi. Mačke dozivaju mačore, svoje ljubavnike da s njima podjele strast rađanja, strast stvaranja. Cijeli svemir doživjava bujanje, kao valovi orgazma, dok mirisi cvijeća pozivaju na stvaranje, sve oko nas, nas gura u oplođavanje i u mislima muškaraca i žena su skriveni dodiri, svlačenja, uzimanje jedno drugog do kraja, do orgazma, kad smo jedno sa prirdom, svemirom i sobom. Zvijezde noću i dalje misteriozno sjaje, al tople su noći, pa je njihov sjaj manje bitan, dok je puno bitnije bilo planeta koje, kao bića od ovog planeta osjećamo i kroz svoje bilo. Zemlja koja se mrvi u našim rukama je plod rađanja, ona nas stvara, njoj se ponovo i vraćamo, eventualno, kad jednom završe sva proljeća, ljeta, jeseni i zime i kad se, nakon smrti, ponovo oplodimo i rodimo, ko zna di.
