Zanimljiva je stvar bit čovik. Rodiš se i ne znaš ništa. Odrastaš, razvijaš se, unutarnja sila života te goni da se razvijaš. To je potpuno čudesno, da od jednog embrija sila života razvije odraslog čovika. Svog rođenja i ranog djetijstva se ne sjećamo. Ono šta slijedi iza smrti ne znamo. Data nam je svijest o našoj smrtnosti, ili bolje rečeno, razvili smo je. Imamo svijest o životu, al zapravo ništa ne znamo. Kad bi čovik stalno duma o tome šta je priroda života i šta je nakon smrti, mislin da bi razvija neki mentalni poremećaj. Iz našeg neznanja o prirodi života, prirodi svemira i o pitanju šta se dešava nakon smrti, razvile su se brojne teorije o tim pitanjima. S jedne strane postoje religije koje nude paket rješenja tih pitanja. S druge strane ima areligiozna duhovnost di ljudi individualno traže svoje odgovore na pitanja. Mada to se može i ispreplitat, jer i dosta religioznih ljudi traže svoje odgovore, ali opet, ako su pravi vjernici, traže odgovore u okviru dogmi svoje religije, ne potpuno slobodno kao areligiozni duhovnjaci. S druge strane i znanost traži i daje odgovore. Fizika ima teoriju struna, koja je, kad se bolje sagleda, u biti isto vjerovanje. Moderna fizika je poprilično slična filozofiji. Bar teorija struna. Mada, postoji razlika, fizika tu teoriju ne uzima za istinu dok se ne dokaže. To je prednost znanosti, što teži provjerljivosti, ali joj je tu i limit, jer postoje znanja koja se ne mogu tek tako znanstveno dokazat, istine koje znanost ne mere potvrdit. Bilo kako bilo, uzbudljivo je bit čovik. Mislin da to ne bi bilo ovako lipo iskustvo, kad bi saznali sve odgovore.
|
