semper contra

četvrtak, 24.08.2017.

Porcijunkulovo contra Špancirfestu

Piše bloger @Crna svjetlost u svom postu od 21. ovog mjeseca:

Na žalost ovaj tjedan zbog nekih privatnih i poslovnih obaveza ne ću se moći špancirati onoliko koliko bih želio. Ipak, posao i privatne obaveze su mi važnije. I ne ću ih moći uskladiti sa španciranjem. Ali ionako ovogodišnji Špancirfest nije ni približno onom što je bio prijašnjih godina. Pa se ne bih želio žaliti.

To mi je trebalo!!!
Šlagvort za moj osvrt na ovogodišnji Špancirfest! Pa krenimo.

Ne pišem ovo zbog lokalpatriotskih osjećajčića. Kao ono, svaki Cigo svoga konja hvali. Eto, i pravi Varaždinec je primijetio da ovogodišnji Špancirfest više nije 'ono pravo'. A to smo uočili i mi kad smo prošle nedjelje posjetili tu manifestaciju.

Ne znam koji su razlozi. Možda novo rukovodstvo turističkog ureda, možda je stari gradonačelnik (novi je obećao povratak stare slave ali je malo prekratko na vlasti) mislio više na svoju fotelju nego na tu, svojevremeno kultnu manifestaciju, koja je bez sumnje pokrenula cijeli niz turističkih tshunamija po čitavoj Hrvatskoj, uključivo i Porcijunkulovo. No pustimo sad špekulacije. Da vidimo kako je stanoviti Semper contra videl ovoletošnji Špancirfest.


Da nismo, šetajući u nedjeljno prijepodne gradom, vidjeli ovaj natpis pomislili bi smo da se u Varaždinu odvija veliki vašar, a ne kultni Špancirfest.


Sjećate se kišobrana na Porcijunkulovu? Ovdje nema kišobrana već otisaka cipela. I to samo u jednoj maloj uličici u kojoj je izložena, cinik bi rekao, 'stara krama' na prodaju.


Tijekom cijelog obilaska ovaj 'mešter' s pedalnim instrumentima je bio najveća atrakcija. Barem u vrijeme našeg boravka u gradu.


Pitah kultnog varaždinskog 'verglaša':
„Ovaj na motornoj trokolici vam je ozbiljni konkurent!?“
„Da, jedino njega priznajem kao konkurenciju“, odgovori 'verglaš' Srećko.


Na Porcijunkulovu smo se divili starim automobilima. Špancirfest je mogao prikazati samo old-mopede TOMOS. Ako dobro promotrite, vidjet će te da se tu ipak sakrio jedan žuti auto-oldtimer. Želite li ga bolje vidjeti potražite ga u postu o Porcijunkulovu.

Nije samo auto-oldtimer došao iz Međimurja…


…tu su još međimurski pleteni cekeri i slične drangulije 'handmade'…


…Međimursko bučino ulje…

…Međimurska gibanica…


…Međimurski langoši.


A ne bih se iznenadio da se ovdje toči vino s Međimurskih bregi. Ni smo ušli provjeriti: supruga ne pije gemište a ja sam svoje davno popio.

Čekaj, stani! Je li ovo Špancirfest ili pak Porcijunkulovo!?

24.08.2017. u 15:11 • 20 KomentaraPrint#

utorak, 15.08.2017.

Ipak umočih noge

Zahvaljujući parazitu, koji se uvukao u moj organizam, ove godine nismo mogli provesti ljeto u Biogradu iako je to, još u petom mjesecu, bilo u planu. Tješio sam se da se i onako već tri sezone nisam kupao, čak ni ulazio u more držeći se narodne 'hvali more drž se kraja/ja u njega ni do jaja'. Uz to, prošle godine ustanovih da sam ionako nesposoban za neke veće radove na i oko kuće. A to mi je godinama bio jedini smisao i svrha odlaska u Biograd. Supruga se još ponekad okupa, no za razliku od nekada kad je znala i po dva puta dnevno odlaziti na plažu, u posljednje vrijeme se to svelo na nekoliko kupanja tjedno.

Kao zamjenu za more, ponekad znamo otići na varaždinsko 'more', zvano Aquacity.





Tamo obvezatno i ručamo. Naravno morske plodove: pržene lignje s tartar sosom, pomfri, a supruga, ako je ima, naruči i pitu od maka.

Nakon ručka koji je nekad završavao s dvije boce piva, a danas s jednom i dvije čaše, posjedimo malo uživajući u pogledu na jezero nastalo iskopavanjem šljunka u vremenima kad se u 'mračnim' vremenima intenzivno gradilo. Nađu se tu i kupači, nekad ih je više, nekad manje. Ovaj put tek nekoliko obitelji.

Zatim slijedi šetnja uz jezero, pa kući.

I ovaj put smo učinili isto. No kako su noge sve nesklonije dužoj šetnji i traže povremeni odmor, sjeli smo na klupu uz jezero i promatrali kupače,labude i jezero.

„Kako su dugo u vodi“, primijeti supruga, „zar im nije voda hladna?“
Digao sam se i pošao provjeriti, voda 'ka pišaka'.

Vrativši se na klupu rekoh:
„Baš bih mogao umočiti palac u vodu, tu u jezeru, kad to nisam učinio tri godine u more.“

Nakon kraćeg kolebanja, skinuh obuću i čarape i krenuh prema jezeru.



Klatio sam se kao trska na vjetru.


Noge, nenavikle na šljunak, bunila su protiv tog maltretiranja. Ipak sam skupio snagu i ušao u vodu. Ne duboko, nešto iznad gležnja.



Malo je nedostajalo da se nisam prevrnuo u vodu. Bio bi to spektakl.
Ne izdržah dugo, izađoh iz vode, dovukoh se do klupe i spustih se na nju opruživši noge.

I tako, zahvaljujući parazitima, ipak sam umočio noge, doduše u vodu a ne u more, ali bolje išta nego ništa.

P.S. Inspiraciju za ovaj post dao mi je post AnaBoni "pozdravčić (deminutiv) do daljnjega".

15.08.2017. u 14:14 • 24 KomentaraPrint#

utorak, 08.08.2017.

Gotovo je, gotovo…

Popustile vrućine nad Gradom, smirile se ulice. Noću se konačno može lakše spavati.

Bili su to naporni dani, a pogotovo noći. Vrućina, buka (neki to zovu glazbom) do ranih jutarnjih sati. Lijeganje u krevet po ponoći, čepići protiv buke u ušima, vrućina stvara nervozu. San neće na oči. Diže se, sjeda u fotelju. Ne pomaže. Odlazi bos na balkon, vani struji usijani zrak, 'glazba' tutnji. Zašto ta 'glazba' mora biti tako bučna? Možda da prikrije slabo pjevanje i još slabiju glazbenu pratnju? A možebitno da su ljudi izgubili tankoćutnost sluha od te silne buke? Neki bi rekli, bubnjići kao đon.
Kao i nečiji obrazi.

Prolazi gradom dan, dva nakon završetka porcijunkuluvskog proščenja. Nema više ništa od onih 'kulisa': šatora, štandova, oldtimera, simboličnog prikaza dvorca Zrinski, mostića i jezerceta, dječjeg zabavnog parka.

Ostali su samo – kišobrani.

Poneke je 'sredio' vjetar, a možda i neki od onih što, recimo, vole gađati svjetiljke pa su sad vježbali na njima.


No, konačno su i oni, kišobrani, došli na red da odu na zasluženi odmor. Svojim auto-dizalicama koje inače koriste za druge svrhe: mijenjanje svjetiljaka javne rasvjete, rezanje grana na drveću, postavljanje zastavica na kandelabere, radnici skidaju kišobrane.



To pažljivo promatra radnik zadužen da, kad oni obave svoj posao, svojim strojem-kefom, pokuša očistiti prljave površine trga i ulica. Bojim se da to bez jake kiše ili pak deterdženta 'ne bu išlo'.


Na kraju, kišobrani, koji su preživjeli, završavaju u sanduku kamiona koji će ih odvesti u spremište gdje će čekati iduću godinu, iduće Porcijunkulovo.


Tko zna, hoće li ih autor ovog zapisa još koji put vidjeti. Pitao je, može li dobiti jedan kao suvenir, no odgovor je bio niječan.
Štedljivi Međimurci ne troše novac tamo gdje to ne treba.

08.08.2017. u 15:02 • 20 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< kolovoz, 2017 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Prosinac 2017 (6)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (5)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (12)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (10)
Siječanj 2015 (4)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (7)
Listopad 2014 (9)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (6)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (7)
Siječanj 2014 (7)
Prosinac 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

semper contra 2

brod u boci
modesti
demetra
pametnizub
zvijezda
luki2
anaboni 3

NF
astro
dinaja
japanka 2
10. Ars
smisao života

borgman
neverin
fra gavun
k.u.p.
bitke
huc

zvonka
iva
taradi

geomir
k.moljac
bellarte
crna svjetlost

alexxl
skrpun
vadičep
h_cenzuru
salome
žena gaza

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
memoari
zagreb
odmak
bromberg
proglasi
effata
Pax et Discordia
lion
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominju
malo ti malo ja
alkion
dona
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se