Marketing
Ipak umočih noge
Zahvaljujući parazitu, koji se uvukao u moj organizam, ove godine nismo mogli provesti ljeto u Biogradu iako je to, još u petom mjesecu, bilo u planu. Tješio sam se da se i onako već tri sezone nisam kupao, čak ni ulazio u more držeći se narodne 'hvali more drž se kraja/ja u njega ni do jaja'. Uz to, prošle godine ustanovih da sam ionako nesposoban za neke veće radove na i oko kuće. A to mi je godinama bio jedini smisao i svrha odlaska u Biograd. Supruga se još ponekad okupa, no za razliku od nekada kad je znala i po dva puta dnevno odlaziti na plažu, u posljednje vrijeme se to svelo na nekoliko kupanja tjedno.
Kao zamjenu za more, ponekad znamo otići na varaždinsko 'more', zvano Aquacity.
Tamo obvezatno i ručamo. Naravno morske plodove: pržene lignje s tartar sosom, pomfri, a supruga, ako je ima, naruči i pitu od maka.
Nakon ručka koji je nekad završavao s dvije boce piva, a danas s jednom i dvije čaše, posjedimo malo uživajući u pogledu na jezero nastalo iskopavanjem šljunka u vremenima kad se u 'mračnim' vremenima intenzivno gradilo. Nađu se tu i kupači, nekad ih je više, nekad manje. Ovaj put tek nekoliko obitelji.
Zatim slijedi šetnja uz jezero, pa kući.
I ovaj put smo učinili isto. No kako su noge sve nesklonije dužoj šetnji i traže povremeni odmor, sjeli smo na klupu uz jezero i promatrali kupače,labude i jezero.
„Kako su dugo u vodi“, primijeti supruga, „zar im nije voda hladna?“
Digao sam se i pošao provjeriti, voda 'ka pišaka'.
Vrativši se na klupu rekoh:
„Baš bih mogao umočiti palac u vodu, tu u jezeru, kad to nisam učinio tri godine u more.“
Nakon kraćeg kolebanja, skinuh obuću i čarape i krenuh prema jezeru.
Klatio sam se kao trska na vjetru.
Noge, nenavikle na šljunak, bunila su protiv tog maltretiranja. Ipak sam skupio snagu i ušao u vodu. Ne duboko, nešto iznad gležnja.
Malo je nedostajalo da se nisam prevrnuo u vodu. Bio bi to spektakl.
Ne izdržah dugo, izađoh iz vode, dovukoh se do klupe i spustih se na nju opruživši noge.
I tako, zahvaljujući parazitima, ipak sam umočio noge, doduše u vodu a ne u more, ali bolje išta nego ništa.
P.S. Inspiraciju za ovaj post dao mi je post AnaBoni "pozdravčić (deminutiv) do daljnjega".
Post je objavljen 15.08.2017. u 14:14 sati.