31.03.2010., srijeda
Tajkunski urbanizam: pokušaj izbacivanja škola iz centra Zagreba
Na mrežnom sjedištu Osnovne škole Ivana Gundulića osvanuo je slijedeći apel:
POZIVAMO RODITELJE, BIVŠE UČENIKE I PRIJATELJE "GUNDULIĆEVE" NA SASTANAK PODRŠKE ZA OPSTANAK NAŠE ŠKOLE, KOJI ĆE SE ODRŽATI U SRIJEDU 31.OŽUJKA U 18 h U ŠPORTSKOJ DVORANI ! DOĐITE I PODRŽITE NAS!
Detaljnije razjašnjenje dobio sam jučer elektronskom poštom:
Učiteljsko vijeće Osnovne škole Ivana Gundulića i ravnateljica Višnja Reljić sazivaju hitan sastanak roditelja učenika svih razreda.
Dnevni red:
Potpisivanje peticije protiv naputka Gradskog ureda o neupisivanju djece u 1 razred što bi dovelo do zatvaranja škole.
Sastanak će se održati 31.3.(srijeda) u 18.00 h u športskoj dvorani
Škole Molimo vas da se odazovete ovom pozivu.
Gradski ured zabranio je O Š Gundulić da upisuje djecu za sljedeću
godinu kako bi rasformirao školu, djecu rasuli po drugim školama a
većini nastavnika udijelio otkaze
Kao razlog navodi se nerentabilnost škola a budući škola pokriva veći
prostor na koji su oko bacile veliki igrači izgleda kako je cilj na
tom mjestu nešto izgraditi.
Važno je uočiti opći koncept događanja, na koji je ukazano u posljednjoj rečenici.
Termin "tajkunski urbanizam" označava ono što se događa u Zagrebu i u svim drugim gradovima u Hrvatskoj: uništenje svake urbanističke logike uređivanja prostora grada kao cjeline u interesu svih građana, potpuna podjamljenost javnog interesa privatnom, nezajažljivi profiterski nasrtaji na prostor kao resurs.
Takav je slučaj Varšavska, ali sličnih slučajava ima desetke. O mnogima sam od njih pisao, a njima se bavila i stranka Zelena lista, pridružena članica Europskih zelenih.
S mrežnog sjedišta Zelene liste za Zagreb prenosim dijelove teksta čiji je. autor Ivan Pernar, supredsjednik Gradske organizacije Zelene liste za Zagreb i vijećnik u Vijeću gradske četvrti Stenjevac (pogledajte i njegov blog Zelena akcija u Stenjevcu).
OŠ Ivana Gundulića nalazi se u samom centru, točnije Gundulićevoj 23a, međutim kako se nalazi sa dvorišne strane malo je ljudi koji znaju za nju. Nažalost aktualna gradska uprava predvođena SDP-om planira ju zatvoriti iz pomalo nevjerojatnog razloga. Štednje!
Zanimljivo je da kada govorimo o štednji u gradskoj upravi, većina pomisli na prestanak zapošljavanja nepotrebnih kadrova po partijskoj liniji, smanjenju ulaganja u megalomanske investicije poput Arene Zagreb (230 milijuna Eura = 1702 milijuna kuna) ili pak suludog bacanja električne energije u 'Muzeju suvremene umjetnosti" (MSU). (...)
Umjesto da se novac štedi na svjetlosnim perverzijama, predizbornim megalomanskim projektima i općenito preplaćenim javnim radovima, SDP-ova gradska uprava želi štedjeti na djeci u OŠ Ivana Gundulića . Navodno, se radi o racionalizaciji poslovanja, malo učenika, a puno osoblja i slične priče. Međutim svi mi znamo da je problem te škole njezina atraktivna lokacija, odnosno prodaja i rušenje zgrade u kojoj se ona nalazi, te gradnje nečijeg privatnog kompleksa ala HOTO na njezinom mjestu.
Zato pozivamo sve ljude koje imaju slobodnog vremena i dobre volje da u srijedu 31.3. u 18 sati dođu u prostorije maloprije navedene škole jer će se tada održati skup podrške za njezin opstanak. Ovom prilikom Zelena lista, daje im punu potporu, izražava solidarnost sa njihovim zahtjevima i poziva ostale da se priključe inicijativi za spas te škole.
|
- 01:34 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
29.03.2010., ponedjeljak
Studentski prosvjed - sutra u 15:30 ispred HNK!
Kako trenutno nemam vremena pisati nešto svoje, povodom sutrašnjeg prosvjeda studenata prenosim priopćenje Nezavisne studentske inicijative. Prosvjed će se održati sutra (utorak) s početkom u 15:30 na Trgu maršala Tita u Zagrebu, ispred zgrade HNK:
Nova izjava za medije povodom "Stop školarine - SVEučilište SVIMA" 25.3.
Nedugo nakon najave prosvjeda 30. ožujka u nekom zapećku državne riznice naći će se 129.990.187,00 HRK za prvu godinu studija ovogodišnjih brucoša. Problem odgođen nije i problem riješen: studentski pritisak se mora nastaviti. 30. ožujka će javnost još jednom, svim podvalama unatoč, moći svjedočiti erupciji studentske rezolutnosti u borbi za slobodno sveučilište i istinski slobodno i pravedno društvo.
Kao i svaki put prije neke studentske akcije u protekle dvije godine, vlada se eto slučajno baš netom prije najavljena prosvjeda odlučuje javiti sa svojim planovima i ustupcima studentima za sljedeću akademsku godinu. Ovaj put je to uredba kojom se obavezuju brucošima dogodine platiti prvu godinu studija. Posve je jasno zašto se to čini i zašto baš sada – riječ je o smišljenu i manipulativnu pokušaju da se osujeti studentski i srednjoškolski prosvjed najavljen za 30. ožujka. No također je jasno da to vlastima, kao ni nikad dosada, neće uspjeti, kao što je jasno i to da vlasti tim potezom nisu ni izbliza ispunile studentske zahtjeve.
Podsjetimo se koji je studentski zahtjev: besplatno, tj. potpuno javno financirano, obrazovanje na svim razinama – preddiplomskoj, diplomskoj i postdiplomskoj. Očito je da vladin prijedlog to nije. Moglo bi se pomisliti – ta što sad ti više studenti hoće? Zar im nije dosta? No studenti ne ustraju uporno na svom zahtjevu zato što bi bili tvrdoglavi ili nerazumni. Oni na svom jasnom zahtjevu ustraju iz dva jednostavna razloga. Prvi je taj što je pravo na obrazovanje jedno od osnovnih ljudskih prava, zajamčeno među ostalim i hrvatskim ustavom. Pravima se ne licitira i prava nisu na prodaju, tim više kada o njima ovisi budućnost čitavog društva. Drugi je razlog taj što su studenti itekako svjesni da nas samo potpuno javno financirano obrazovanje, bez ikakvih iznimaka i ograda, približava cilju slobodnoga i emancipatornog obrazovanja koje je od ključnog značenja za budućnost cijele zemlje. Svaki model obrazovanja u kojem postoji bilo koji vid plaćanja nosi u sebi klicu daljnje komercijalizacije. A komercijalizacija koja u sustavu ostaje nakon najnovije vladine intervencije sve je samo ne klica.
Što je u cijeloj stvari nakon posljednjega poteza vlade problematično:
a) Iz proračuna će se financirati samo prva godina studija, no nije jasno po kojem modelu, niti je jasno kako će studij izgledati već nakon prvog semestra. Lako bi se moglo dogoditi da odmah nakon prvog semestra većina studenata opet plaća svoj studij i to čak i više nego što je to bilo dosad.
b) Ostalo je nejasno hoće li vlast i dogodine financirati diplomske studije (tj. 4. i 5. godinu studija), što je dosad činila pod jakim studentskim pritiskom.
c) Izvanredni studenti i postdiplomanti će i dalje plaćati svoj studij, pri čemu se prvom kategorijom može itekako manipulirati (primjerice povećavajući broj izvanrednih studenata na prvoj godini umjesto dosadašnjih redovnih studenata "za osobne potrebe" koji su plaćali svoj studij, čime bi se postiglo to da opet jednak broj studenata plaća samo što bi se nazivali drugim imenom).
d) Studenti ne zahtijevaju privremene uredbe koje se mogu opozvati istog trena kada popusti studentski pritisak. Studenti su jasno i glasno tražili izmjenu zakona ili ustava kojom bi se zabranio bilo kakav vid naplaćivanja u javnom (visokom) obrazovanju.
Nakon ovog zadnjeg vladina bacanja prašine u oči, samo posljednjeg takvog vatrogasnog poteza u nizu, u situaciji smo da će se budući student, a sadašnji maturant, upisati na fakultet očekujući besplatan studij, dok se vrlo lako može dogoditi da će već sljedeći semestar masno plaćati taj isti studij (ako si to uopće može priuštiti). Pritom im prije početka studija uvjeti studiranja neće uopće biti poznati, a visina školarina i cijena ECTS-bodova neće biti regulirana zakonom i svaki fakultet će ih moći dizati koliko god hoće, na što će mnogi biti i prisiljeni sve manjim državnim izdvajanjima za obrazovanje. Također treba reći da će na udaru za plaćanje biti upravo oni ("neuspješni") studenti koji su zbog nedostatka financijskih sredstava prisiljeni uz studiranje raditi, što im onemogućava da se u potpunosti posvete studiju.
Manipulacije i zaplotnjačke igrarije vladajućih struktura nisu ni do koljena odlučnosti i ozbiljnosti studentskoga pokreta koji s prijezirom gleda na bijedne pokušaje vlasti kojima se pokušava još neko vrijeme zadržati u sedlu. Ogrezla u kaljuži ispraznoga politikanstva i brige za vlastite interese, vlast ne može prepoznati studente kao glasnike nove demokracije koji se bore ne za svoje sitne prizemne interese nego za budućnost cijeloga društva. 30. ožujka će javnost još jednom, svim podvalama unatoč, moći svjedočiti erupciji studentske rezolutnosti u borbi za slobodno sveučilište i istinski slobodno i pravedno društvo.
|
- 16:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
27.03.2010., subota
Što bi donijeli prijeveremeni izbori?
Ljudi su frustrirani, psuju sve stranke i političare. Ali, kad se o izborima radi, još uvijek su pretežno rezignirani. Tko nije za HDZ, dat će glas SDP-u, većinom, ili ostati doma. Nove snage mogle bi ući u Sabor, te dobiti svoju šansu za vlast u borbama za formiranje većine.
Prema anketama javnoga mnjenja, izbori bi danas donijeli neizvjesnu bitku HDZ-a i SDP-a kao i 2007.. SDP u startu ima minus zbog dijaspore, a osam zastupnika manjina podržat će onoga, tko bude jači.
HSLS najavljuje promjenu strane. Kosor je dobro počeo u Zagrebu, privukao neke nove ljude, ali sumnjam da će se upuštati u avanturu samostalnog izlaska na izbore. Eventualne teškoće mogli bi raditi IDS i HNS, koji već pripremaju zajednički nastup sa SDP-om.
HSS-u onda ne preostaje drugo nego napraviti zajedničku listu s HDZ-om u svim ili gotovo svim izbornim jedinicama, inače im prijeti spadanje na 2-3 zastupnika.
HSU bi, predmijevam, mogao također pristati na sudjelovanje na zajedničkoj listi s HDZ-om, nakon neugodnog iskustva prošlih izbora (4,2% glasova donijelo im je jedan mandat, tj. 0,7%).
Dakle, manji broj prijavljenih lista, te još jače definirana dva bloka, koji će okupiti većinu sadašnjih parlamentarnih stranaka.
HDZ - HSS - HSU
protiv
SDP - HNS - IDS - HSLS.
Mogli bismo svjedočiti konačnom potopu HSP-a, a ne vidim da bi stranka Ruže Tomašić ili neka druga s kalsične desnice mogla biti blizu mandata igdje, osim slavonskih regionalaca.
HDSSB će osvojiti mandate u 4. i 5. izbornoj jedinici, te možda i napreduje.
Nove snage? Osovina desnih populista Glavaš-Bandić-Kerum može pokriti svojim kandidatima skoro cijelu Hrvatsku i preći prag u većini izbornih jedinica. Mislim da bi mogli osvojiti desetak mandata, možda čak 15, i tako biti treća snaga. Također, mogli bi ugroziti dosad apsolutnu predost HDZ-a u dijaspori. Mogli bi doći u poziciju da se bez njih ne može sastaviti vlada.
Novoosnovana Stranka rada: Lesar bi morao osvojiti mandat u III. izbornoj jedinici (koja obuhvaća Međimursku, Varaždinsku i Krapinsko-zagorsku županiju), možda povuće svojom popularnošću čak još jednog. Međutim, sumnjičav sam prema njihovim potencijalima u drugim dijelovima Hrvatske.
U 8. izbornoj jedinici, "Ladonja" Plinia Cuccurina je na posljednjim lokalnim izborima u Istarskoj županiji osvojila 17%. Nedavno su sklopili savez s Akcijom mladih i Listom za Rijeku, koji su na lokalnim izborima u Primorsko-goranskoj županiji, kao koalicija, osvojili 9%. Ako te postotke zadrže, to im donosi dva mandata u Saboru. Van tog područja, sumnjam da imaju neki potencijal.
Konačno, moja stranka, Zelena lista, mada sporo, širi se i jača. Sigurno ćemo biti bolji nego 2007.. Mogli bismo dohvatiti neki mandat.
Koliko vidim, nema nikog drugog vrijedog spomena. Niti su na vidiku neke nove snage koje bi mogle pretendirati na osvajanje mjesta u Saboru.
|
- 21:58 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
26.03.2010., petak
Hrvatski laburisti: nekoliko opaski
Ništa još nisam napisao o novoosnovanoj stranci "Hrvatski laburisti", iako je u njenom vodstvu nekoliko mojih poznanika (uživo i s diskusija na netu; neki prijatelji, neki protivnici). Bio sam na predstavljanju, stisnuo ruku Lesaru, poželio mu sreću i izrazio nadu u uspješnu suradnju sa Zelenom listom u Saboru nakon idućih izbora. Sudjelovao sam u diskusiji na pollitika.com, pa ovdje dajem nekoliko opaski.
Odlučili su se za "reformističku" retoriku, koja odgovara tradiciji socijalne demokracije, dakle one grupacije, kojoj pripada i SDP. Dakle, nastoje izazvati SDP na nhihovoj poziciji lijevoga centra, izbjegavajući, kako reće Lesar, zamku diskusija o prošlosti. (Pogledajte moj dnevnik Šest političkih opcija).
Imaju li šanse okrnjiti hegemoniju SDP-a? Vidjet ćemo. Iskreno, skeptičan sam, ali želim im uspjeh. Konkurencija je dobra; mogli bi potaknuti i one u SDP-u koji bi htjeli da se članstvo u Socijalističkoj internacionali koliko-toliko ozbiljno shvati.
Na pollitika.com više je ljudi oštro kritiziralo statut nove stranke: predviđeni ustroj je neinventivan, centralistički i prezidencijalistički. Dodao bih da je proces onivanja stranke vođen sasvim tradicionalistički. Moglo se to PMSM mnogo bolje odraditi.
Članove prikupljaju putem interneta. Ne traže plaćanje članarine. Mislim da će se neimonovno pojaviti problemi s velikim brojem neaktivnih članova. Uz organizacijski tradicionalizam koji sam gore spomenuo, to bi moglo dovesti do konfuzije i paralize mnogih ogranaka.
Lesar je popularan i njegova osobna popularnost je neosporno ključ da se "vuče" cijela stranka i generira interes, ali ne smiju ostati na tome, da to bude "stranka Dragutina Lesara". Lesar bi morao svoju popularnost uložiti i u to, da druge čini popularnima.
U Hrvatskoj danas postoji slobodan prostor i za neku lijevu stranku radikalnije retorike, ali vlada rasulo (kao uostalom, na sreću, i na radikalnoj desnici).
|
- 00:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
25.03.2010., četvrtak
Zelena lista na izborima za vijeća kotara u Splitu
U Splitu se 18. travnja održavaju izbori za mjesnu samoupravu (vijeća kotara). Iako većina birača te izbore ne doživljava kao važne, pa je 2006. na njih izašlo neki 6-7%, za zelene su ti izbori važni, jer se radi o tijelima načelno bliskim sljudima i njihovim svakodenvim problemima. Ove godine će na tim izborima prvi put sudjelvoati i Zelena lista.
Do jučer (24. ožujka) u ponoć trebalo je predati sve kandidacijske liste. Kako je maloj stranci (a vjerojatno i većoj!) teško prikupiti dovoljno kandidata da popuni sve liste, Zelena lista je sklopila predizbornu koaliciju sa četiri stranke: Akcija hrvatskih umirovljenika (AHU), Splitska stranka umirovljenika (SSU), Stranka umirovljenika (SU) i Akcija socijaldemokrata Hrvatske (ASH).
Zahvaljujući tome, jučer oko 14 sati predane su liste kandidata i kandidatkinja za 25 od ukupno 27 gradskih kotara. Supredsjednik Županisjek organizacije Zelene liste za Splitsko-dalmatinsku županiju Lovro Rumora procjenjuje da će koalicija vjerojatno imati veći broj predanih listi od SDPa, HDZ-a i Kerumove Građanske stranke. U šest kotareva, nositelji koalicijske liste su iz Zelene liste.
Rumora upozava da je organizacija bila katastrofalna. Mnogi kotarevi nisu radili, dežurno povjerenstvo bilo je na drugom kraju grada gdje je trebalo otići ovjeriti potpis.
Nadamo se uspjehu! Iskustvo Zagreba, gdje smo u vijećima četvrti 2005.s-2009. imali petero vijećnika, a sada 14, pokazuje da je sudjelovanje u tim tijelima značajno za rast stranke, jer ljudi stiču dragocjeno neposredno političko iskustvo.
|
- 02:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
24.03.2010., srijeda
Ukinimo reklame na javnoj televiziji!
Čitam jutros na facebooku gomilu bijesnih reakcija od sinoć, tipa: "gledam HTV 1 i užasavam se, koja debilana, što je ovo, povratak u prošlost!?". Pa što je sad, pitam se zbunjeno, jer televiziju rijetko gledam? Morao sam pogledati u jučerašnji program da shvatim: Škorin šov!
S druge strane, prije nekoliko dana najava ponovnog emitiranja serije "Nepokoreni grad" iz 1982., uz konstataciju kako je po ambicioznosti i kvaliteti vlastite produkcije TV Zagreb iz 70-ih i 80-ih bila Holywood za ovo što danas imamo.
Nadalje, jedan prikaz nedavno u jednom tjedniku kako je HTV, pojavom skomercijalnih nacionalnih televizija, umjesto da gradi svoj položaj kao javna TV, krenula u bitku za gledanost i za oglašivače komercijalnim saržajima. Pri tome ima ogromnu startnu prednost novca koji dobiva mimo tržišta, pa je i sustavno rušila cijene oglasa, oštećujući ne samo privatne TV (naročito male lokalne) nego i tiskane medije. Europska unija upozorava da tako ne može.
Plus politička kontrola i manipulacija.
Dva su puta, oprečna, da se ovakva neodrživa hermafroditska uloga ukine.
1. Ukinuti TV pretplatu: državnaTV na tržište kao i privatne. PMSM, to je loš put: samo bi cementiralo komercijalizaciju i debilizaciju programa. S ekrana bi nestale nekomericijalne, a dobre emisije kao "Eko zona", "Reporteri", "Opera box" isl..
Javna TV morala bi brinuti prvenstveno o dokumentarnom, obrazovnom, znanstvenom i informativnom programu, koji nije komercijalan (čak i kad je dobro gledan, skuplje ga je napraviti), kao i za poticanje domaće dramske proizvodnje, Zato sam za drugu varijantu.
2. Zabraniti reklame na javnoj TV. Neka ubiru pretplatu, prave kvalitetan program i ne pokušavaju se takmičiti s privatnim TV u gledanosti zabavnih programa. Kao što recimo država plaća za održavanje kazališta, knjižnica isl..
Moguća je kombinacija, recimo prvi program posve nekomercijalni, drugi komercijalni u državnm vlasništvu, prikazuje sport, zabavne emisije isl.., ne dobiva sredstava od pretplate.
|
- 10:07 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
23.03.2010., utorak
Ustani bane - ili, ustani narode?
Povodom ekološke katastrofe u Splitskoj luci, pogledajte priopćenje Zelene liste: Kalmeta, daj ostavku!. Index.hr dao je priopćenju znatan prostor: Ekokatastrofa u Splitu....
Ovo je prerađeni komentar uz članak Ustani bane za narod koji je umoran ustati na pollitika.com.
Jučer sam napisao uz jedan dnevnik o demokraciji da sam za vladavinu većine, čak i kad je većina protiv. Izgleda kao štos, ali je sasvim ozbiljno.
Hrvatska je realnost da većina ljudi i dalje radije zaziva i čeka nekog "bana", dobrog cara/oca koji će preuzeti vlast i uvesti pravdu, nego da se sami društveno angažiraju. Ne da bi rušili i novog vođu uzdigli; nego da bi izgradili nove oblike solidarnosti, otpora i sudjelovanja u odlučivanju.
Početkom prosinca 1989., bilo je organizirano potpisivanje peticije za slobodne izbore. Masa ljudi radila je na tome u cijeloj Hrvatskoj, i za dva tjedna prikupljeno je 150.000 potpisa.
U isto vrijeme, HSLS je postavio drvenog konjića i nekoliko stolića na tadašnji Trg republike u Zagrebu, i prikupljao potpise da se na Trg vrati kip bana Jelačića. U jednom jednom danu, prikupili su 70.000 potpisa.
Rezignirano sam tada zaključio: Narod hoće bana, a ne vladavinu naroda. to je potvrdio trihumf HDZ-a, stranke uzorno lenjinistički organizirane.
Taj problem imamo i danas. Demokracija zahtijeva aktivne građane, a ne gunđala u birtijama i psovače na internet forumima.
Ali ja nisam više rezigniran. Sada sam mlađi.
Pogledajte ranije moje tekstove - o izboru između sudioničke demokracije i kumovskog kapitalizma:
Crvena i crna Hrvatska: kumovi lako mijenjaju boje
"Ekonomija kapanja": zašto zapravo ne želimo kraj korupcije
Hrvatska pred izborom: više ili manje demokracije
|
- 16:26 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
21.03.2010., nedjelja
Tito: o prvoj epizodi Vrdoljakove serije
Prva epizoda Vrdoljakove serije zanimljiva je zbog dokumentarnog materijala koji prikazuje i nekih izjava svjedoka povijesti. Komentari su, međutim, tendeciozni. Kako ga se nekad neumjereno hvalilo (od mladosti na braniku radničke klase isl.) sad se sve interpretira negativno.
Nije htio biti sluga na seoskom imanju ni u krčmi - to se interpretira kao da je bio lijen. Volio je čitati - i to nekako ispada negativno. Putovao je, mijenjao poslove - nije jedini tako radio: to se zvalo "ići u fremt". Nekad dobrog posla naprosto nije bilo, nekad je bio otpušten - a vjerojatno je i pomalo bio vjetropir - pa, bio je inteligentan, za radnika načitan, samopouzdan, ambiciozan i zgodan momak od 18-21 godina.
Htio je nositi lijepa odijela i napredovati u životu - ispada kao da je to nešto negativno. Sam se javio da želi učiti za bravara - danas zvuči pogrdno, ali to je značilo metalski radnik, u ono doba ugledno zanimanje u propulzivnoj tehnologiji!
Činjenica da je imao problema s hrvatskim (standardnim) jezikom interpretira se kao da mu do toga nije bilo stalo. Pa bio je dječak odrastao u Sloveniji i u Kumrovcu, kajkavski kraj, i danas možete raspoznati njihov dijalekt različit od onoga npr. u Krapini! (Usput rečeno, i standardni slovenski mu je bio dalek, jer i s onu stranu Sutle govore specifičan dijalekt.) Roditelji nepismeni, novine ne čitaju, radija i TV nema, štokavicu je prvi put čuo u školi, i rijetko gdje drugdje sve do odlaska u Sisak kad je imao 15 godina.
Dobro je što su izbjegnute gluposti tipa "sin bogatog bečkog Židova" isl., kao i fantazije o 5-6 nezakonitih sinova koje je navodno napravio do 1913. (iako možemo biti sigurni, da nije živio u celibatu).
Prve prave kontroverze mogu doći u drugoj epizodi. Skrivao je u svojoj službenoj biografiji da je 1914. stvarno sudjelovao u napadu na Srbiju. No - sudjelovali su i mnogi Srbi Prečani, kao austrougarski vojnici. Ja sam stekao dojam da je on u to doba shvaćao vojsku kao dobru priliku za napredovanje, nije mu bilo do revolucije. Bio je sposoban dočasnik, da nije bio ranjen i zarobljen, mogao je kraj rata dočekati kao časnik.
|
- 11:31 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
20.03.2010., subota
Zelena lista: Nakon sjednice Graske skuštine Zagreba
Priopćenje za javnost stranke Zelena lista, pridružene članice Europskih zelenih
Zagreb, 19.03.2010.
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Osvrt na zaključke tematske sjednice gradske Skupštine od 18.03.2010.
Pozdravljamo novu odgovornost Zastupnika Skupštine grada Zagreba koja najavljuje novu eru upravljanja gradom.
Naglašavamo da Javno dobro nije i ne može biti predmetom ničijeg interesa, nego je njegovo postojanje temeljni uvjet mogućnosti da ljudi žive zajedno jedni s drugima kao slobodni i jednaki.
Javno dobro istodobno onemogućava dominaciju pojedinačnog ili grupnog interesa nad interesima zajednice i predstavlja uvjet mogućeg ostvarenja zadovoljstva za najveći broj građana Zagreba.
Svrha prostornog planiranja je realizacija tog principa.
Stoga očekujemo da Skupština u roku od mjesec dana izglasa promjene GUP-a koje je navela u svom Zaključku s tematske sjednice od 18. ožujka.
Pozivamo Odbor za prostorno uređenje da na slijedećoj sjednici Skupštine stavi na hitno izglasavanje Odluku o izmjenama GUP-a u kojoj će se navesti razlozi izneseni na tematskoj skupštini.
U protivnom dobre namjere ostaju dobre namjere, a loša praksa se nastavlja.
Za Zelenu listu,
Darko Stošić, organizacijski tajnik
|
- 19:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
18.03.2010., četvrtak
Kamenolomi u Hrvatskoj: ekološki i socijalni problem
Prekjučer sam objavio tekst o kamenolomu tvrtke Jadrankamen na Braču: Kako se Bruno Orešar bogati na račun radnika. Na politika diskutirao sam o tome s jednim od osnivača nove sranke Hrvatski laburisti - stranka rada. Malo preoblikovanu svoju diskusiju objavljujem ovdje kao dnevnik.
Treba imati pozitivne osjećaje za ljude koji rade, ali i za prirodu na kojoj se radi. Socijalna pravda je jedan od četiri "stupa" Europskih zelenih. Kad profiterski interesi prevladaju, stradaju i ljudi (radnici i okolno stanovništvo) i priroda.
Kao novinar, pisao sam o privrednoj grani vađenja kamenja i šljunka prije desetak godina. (Prijetili su mi tužbom zbog klevete, ali nisu je podigli, jer im je bilo jasno da nema osnova.) Evo, kako sam počeo stavljati svoju novinarsku arhivu na svemrežje, poveznice na dva teksta iz 1997. i 1998. na tu temu:
Pljačka vrijedna 140 milijuna kuna
Prašina ugušila Ivanec
I danas, cijela grana uvelike radi ilegalno. To je jedan krak hobotnice građevinske mafije. Ilegalni rad čini cijenu sirovine nižom, što odgovara građevinskim tvrtkama. One imaju golem politički utjecaj, neutraliziraju inspektore. Radnici su pokorni, često ilegalci iz Bosne i drugdje, prekomjerno eksploatirani, bez ikakve sindikalne zaštite. Priroda se devastira, gotovo nikad se ne radi zakonski obvezna sanacija iskopa, ostaju zjapiti područja "mjesečevih pejzaža" kao otvorene rane na površini Zemlje (kad se vozite od Zagreba prema zapadu, s desne strane na Medvednici, vidjet ćete nekadašnji kamenolom Podsusedsko Dolje). Okolno stanovništvo trpi od prašine, buke i vibracija za što im nitko neće dati odštetu (Tounj je izrazit primjer, koji možete vidjeti kad putujete vlakom tim krajem, najednom je sve naokolo bijelo od prašine). Čak i ako se pobune, to ostaje lokalno i lako se neutralizira. Lokalni političk ivođe su pokorni lokalnim šerifima.
Bilo je mnogo lokalnih građanskih protesta, ali su redovno slomljeni raznim metodama. Neke su se udruge time bavile, Osječki Zeleni su doprinijeli rušenju carstva Vlade Zeca u Požegi razotkrivanjem ilegalnog rada njegovog kamenoloma na području parka prirode (iako je to naravno, u odnosu na druge stvari koje su odlučile o njegovom padu, marginalno). Vidi: Operacija Kamenojedac.
Stranka Zelena lista je svojedobno nešto radila na tome, ali hobotnica je prejaka, jednostavno se nešto sustavnije nije moglo organizirati. Vidi: Kampanja: "Kamenolomi - loši susjedi" i Udario nam zvrčku Drugi, ali je ispravio prvi. Tadašnje priopćenje naslovljeno "Sustavna korupcija uništava prirodne resurse", sve bitno vrijedi i danas.
Ekologisti i laburisti imaju sve razloge za suradnju.
|
- 17:48 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
16.03.2010., utorak
Jaedrankamen na Braču: kako se Bruno Orešar bogati na račun radnika
Prenosim bez izmjena s mrežnog sjedišta Mreže anarhosindikalista i anarhosindikalistkinja
Trilogija otpora (3): Intervju s radnicima Jadrankamena
Potaknuti natpisima u novinama zadnjih tjedana, članovi MASA-e iz Splita su 11. 03. 2010. potakli razgovor o situaciji u bračkom Jadrankamenu sa Zlatkom Eterovićem, predsjednikom Udruge malih dioničara, te još jednim radnikom kamenoloma koji je želio ostati anoniman jer sredstva za život zarađuje radeći u Jadrankamenu već dugi niz godina, a direktor je pod prijetnjom otkaza zabranio radnicima bilo kakvu komunikaciju s medijima.
MASA: Današnjoj situaciji u Jadrankamenu je kumovala privatizacija poduzeća. Možete li nam nešto reći o tome?
Z: Pretvorba poduzeća je izvršena 1993. godine pa je dotadašnje društveno poduzeće postalo dioničko društvo. Službena državna revizija iz vremena koalicijske vlade 2002. godine utvrđuje da nema primjedbi na pretvorbu koja je izvršena u skladu sa zakonom, ali se u postupku privatizacije našao niz nepravilnosti pa mišljenje revizora nije pozitivno. Radnici i ostali mali dioničari su upisali 51 % dionica, a ostalo su imali razni državni fondovi i to je bilo u redu, ali problemi nastaju s početkom preuzimanja većinskog paketa dionica od strane firmi Brune Orešara (GAIA). Tada udio malih dioničara pada na 15 %, a većinski vlasnik ne prihvaća njihova člana u Nadzorni odbor, niti među sedmero članova tada a ni kasnije kad smanjuje broj članova na tri.
Do ulaska Bruna Orešara Uprava isplaćuje dvije dividende, a od 1996 do danas nije isplaćena nijedna. Poduzeće je procijenjeno na oko 21 milijun DM, a dividenda koja je bila isplaćena za jednu godinu iznosi više od milijun DM. Znači, u razdoblju od 15 godina vjerojatno bi bilo oko 15 000 000 DM što je skoro jednako vrijednosti firme. No, isplata nije redovito izvršavana, već se dogodila samo dva puta. Unatoč tome, država ne sankcionira Brunu Orešara za kršenje ugovora, pa mu tek naknadno oduzimaju dio paketa kupljenih dionica, ali mu nakon nekog vremena ponovo omogućavaju da ih stekne kupovinom od firme koja ih je dobila kao plaću za obnovu nakon rata. Iako neko vrijeme nije imao većinski paket, B. Orešar se čitavo vrijeme predstavljao kao većinski vlasnik te je poduzeće koje je u trenutku njegova dolaska imalo preko 600 radnika i samo 4 300 000 kn zaduženja, doveo do 2002. godine na samo 300 radnika ali sa dugom od 43.000.000 kuna. Jadrankamen daje pozajmice firmama u vlasništvu B. Orešara da bi mu se one vratile u obliku dionica već polumrtvih firmi koje su prebivane i o znatno većoj cijeni od nominalne. Na taj način je izvlačen novac...
MASA: Jadrankamen je očito postao žrtvom privatizacijske politike, mislite li da je moguće još nešto napraviti da bi se to ispravilo?
Z.: U svim firmama gdje su utvrđene nepravilnosti sud bi trebao oduzeti nezakonito stečenu imovinu s tim da se najviše pažnje posveti većinskom vlasniku koji je i donosio sudbonosne odluke. Oduzetu imovinu bi se trebalo dati dijelom jedinici lokalne samouprave, dijelom radnicima, a manjim dijelom bi se nadoknadila šteta manjim dioničarima. Svakako, ukoliko je šteta (dug) veći od vrijednosti dionica tada bi ga krivac morao nadoknaditi iz osobne imovine.
MASA: Što mislite o povećanju uloge radnika u upravljačkoj politici?
Z.: To je jako pozitivno. U svijetu se širi tzv. radničko dioničarstvo i sve prave firme nastoje da što veći broj radnika budu ujedno i dioničari jer to podiže motivaciju za rad, a radnik osim plaće dobiva i dio kolača koji je dosad bio rezerviran samo za gazdu.
MASA: Koliko država može pomoći radnicima kad su oni i poslodavci/vlasnici na istoj strani?
Z.: Može ako politika ne bude umočena u firme, ako riješi uteg kriminalne privatizacije i kad se firme budu kupovale novcem, a ne podobnostima. Možda će i vlasnici bolje gledati svoje radnike pa će i sami moći mirnije spavati. Ali možda opet dođe do nekog povrata otete imovine, ovog puta ne crkvi nego radnicima...
MASA: Što mislite o mogućnosti da se radnici sami organiziraju i preuzmu tvrtke koje sad loše posluju i (ili) ne isplaćuju plaće radnicima?
Z.: U dosta firmi je došlo do odljeva kvalitetnog kadra, koji su, ako su imali mogućnosti, pokretali vlastite firme. Iako manje, još uvijek ima potencijala pa vjerujem da bi se radnici uspjeli sami organizirati, a po potrebi i na ključna mjesta dovesti sposobne ljude. Naravno, kad ne bi bilo previše dugova bilo bi puno lakše.
* * *
MASA: Možete li nam reći kakvi su stavovi radnika? Dvije plaće su vam kasnile, pa je Sindikat pokrenuo proceduru pokretanja štrajka. Kakvo je sad stanje?
N.N.: Uprava nas pokušava ušutkati, pa nam je direktor pod prijetnjom otkazima zabranio razgovor s novinarima. Ljudi su napeti, čekamo hoće li nam plaća za veljaču biti isplaćena dvadesetog (20. 3., op.), a ako ne bude, ide se u štrajk.
MASA: Što mislite o protestima seljaka i štrajkovima drugih radnika?
N.N.: Očito da pravda za one koji žive od rada u Hrvatskoj ne postoji. Ljudi imaju pravo da se bore za svoja prava i teško zarađeni novac. I štrajk ako treba, ali ne sa gladovanjem, jedino da gazda gladuje to može...
MASA: Kakav je odnos političkih struktura prema vašem slučaju?
N.N.: Čuo sam da su se sve stranke izjasnile za podršku na riječima tijekom priprema za štrajk (osim Pravaša), ali iza leđa su nam preporučali da ne štrajkamo.
MASA: Što mislite o mogućnosti preuzimanja poduzeća od strane radnika kao u Jadranskoj pivovari?
N.N.: Mi radnici znamo svoj posao i to odlično. Mi smo stvorili ovo poduzeće iz ničega. Ako Uprava ne zna raditi svoj posao neka ode. Za stanje u firmi oni sa Orešarom jedini snose krivicu. Možda bi im se mogla dodijeliti Nobelova nagrada kad su uspjeli baciti na koljena ovakvu firmu od koje je nekad živio čitav otok.
MASA: Što mislite o sindikatu?
N.N.: Sindikat se trudi da stvari popravi nešto, čuo sam da im središnjica iz Splita nije pomogla oko štrajka, neznam zašto. Sadašnji predsjednik sindikata je bučan, ali bi trebao više dopustiti radnicima da donose odluke. Hvalio se da nam je kolektivni ugovor najbolji u državi, a nama mjesec iza ne dođe plaća...
MASA: Što vi mislite, može li vam pomoći državna vlast?
N.N.: Vrana vrani oči ne kopa!
MASA: Imate li što poručiti ostalim radnicima koji se nalaze u sličnoj situaciji?
N.N.: Borite se za svoja prava, gazde uvijek viču da ne mogu poslovati, a svi voze skupa auta, idu na skijanje a vi trebate tegliti za njih...
Borite se i stanite jedan uz drugog!
* Prijavite se ili registrirajte da biste mogli ostavljati komentare
|
- 12:30 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
15.03.2010., ponedjeljak
Klimatolog demantira laži Vladimira Paara
Prije nekolikog dana, pisao sam o emisiji "Otvoreno" HTV-a, koja je bila 9. ožujka, na temu klimatskih promjena. Večernji list danas donosi reagiranje klimatologa Zvonimra Katušina, predstavnika Hrvatske u Međunarodnom panelu za klimatske promjene (IPCC), povodom tvrdnji koje je u toj emisiji izrekao Vladimir Paar. On je, za razliku od Paara, stručnjak za područje o kojem govori, dok je Paar, iako vrlo ugledan i plodan znanstenik, u klimatologiji amater.
Prenosim ovdje to pismo, koje inače možete pronaći na mrežnom sjedištu Večernjeg lista.
'Otvoreno' je poluinformacijama o ledenom dobu gledateljima priredilo realityshow
Cilj javne emisije je da objasni nedoumice na području o kojem se razgovara, no u emisiji Otvoreno na HTV-u od 9. ožujka iznošene'su proizvoljne ocjene pojedinca, bez da se gledateljstvu odgovorilo na pitanja koja su u svijetu davno riješena. U svakoj emisiji o klimi u Hrvatskoj iznova se pokreće pitanje postoji li globalno zagrijavanje.
U svijetu je to znanstveno potvrđeno, a za svaki je zaključak vjerodostojnost potvrđena i u postocima. To su potvrdili Svjetska meteorološka organizacija (WMO), Među-vladin panel o promjeni klime (IPCC), Program UN-a za okoliš (UNEP), Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime (UNFCC) i drugi. Mjerenja koncentracije plinova staklenika i globalne temperature nedvojbeno pokazuju da promjene u koncentraciji ugljiJspva dioksida, metana i drugih plinova izravno utječu na rast temperature.
Riječ je o fizikalnim činjenicama, ne o hipotezama, a upotrebom superračuna-la izrađeni su globalni klimatski modeli i odvojen je utjecaj čovjeka na klimu od prirodnih utjecaja. Rezultati pokazuju da će globalna temperatura Zemlje do 2100. porasti između 1,5 i 3,5 °C ako se koncentracija stakleničkih plinova udvostruči do 2100., na što zasad sve upućuje. To će prouzročiti povećanje razine mora od 60 do 100 cm, otapanje polova, permafrosta i ledenjaka na planinama. Sve to potvrđuju i satelitska mjerenja, mjerenja temperature atmosfere, oceana i kopna te razine mora.
U Otvorenom se nije raspravljalo o navedenim činjenicama, nego o hipotezi da će se pojaviti ledeno doba jer se u dugoj geološkoj povijesti izmjenjuju tople i hladne ere, ali se ne zna kad će se to dogoditi. Kad se to dogodi (opet ne znamo kada), poništit će se utjecaj dokazanoga globalnog zagrijavanja. U biti, svatko si može po želji odabrati kad će se ledeno doba dogoditi, jer je to ipak na razini hipoteze, kao što postoji hipoteza da bi mogli doći izvanze-maljci i izravno utjecati na globalnu klimu. Iako je riječ o neprimjerenu uspoređivanju različitih skala (100 godina prema 10.000 i više), takvim tvrdnjama se daje više pozornosti od činjenica koje su na mnogo jačim temeljima od hipoteza.
Tvrdnja da je u Hrvatskoj i globalno posljednjih 5 i 10 godina uočen trend zahlađenja nije točna, što se vidi iz svih službenih analiza i mjerenja DHMZ-a (pogledati internetske stranice http://meteo.hr i IPCC-a http://ipcc. eh).
Napominjem da se tom problematikom kao klimatolog u DHMZ-u i međunarodnim organizacijama s tog područja bavim dugi niz godina. Želim upozoriti na potrebu vjerodostojnog obavještavanja javnosti, nezbunjivanja gledatelja, umjesto da se tvrdoglavim inzistiranjem iia hipotetskim tvrdnjama problematiku odvlači u domenu navijanja i realitv showa.
|
- 22:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.03.2010., subota
Živi zid za Varšavsku - uključi se!
Dvorana sedam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu bila je ponovo puna jučer navečer. Oko tristo građana odazvalo se na poziv Zelene akcije i Prava na grad. Okupio se dio volontera, okupljeih u inicijativi "Živi zid za Varšavsku" Dat je pregled dosadašnjih akcija i situacije, te najavljene dalje aktivnosti.
Neću duljiti o tome i objašnjavati, jer svi moji čitatelji vjerujem znaju o čemu se radi. Pogledajte mrežno sjedište Ne damo Varšavsku. O tome sam u posljednje tri godine objavio mnogo tekstova; pogledajte u sadržaju bloga, u lijevom stupcu dolje, poglavlje "4.4.1. Cvjetni trg i Varšavska". Posljedni objavljeni dnevnik je preneseno pismo podrške stranke Zelena lista, pridružene članice Europskih zelenih: Bandićeva batina po ležima buntovnika.
Važno je slijedeće: borba oko ovog projekta se nastavlja. Volonteri putem SMS-ova i e-mailova dobivaju obavijesti i pozive na akcije. Postoje složenije akcije, u kojima sudjeluju dobro izvježbani volonteri (kao što je bila primjena pasivnog otpora noćnoj akciji specijalne policije). Druge, međutim, zahtijevaju masovnu potporu. Ako ste voljni u tome sudjelovati, prijavite se do četvrtka 18. ožujka 2010. ispunjavajući obrazac na nedamovarsavsku.net. Ako znate nekoga tko bi se uključio, javite mu!
Prijava je također moguća na telefon 01/48-13-096 ili osobno u sjedištu Zelene akcije, Frankopanska 1.
|
- 07:51 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
11.03.2010., četvrtak
Klimatske promjene: još jednom o lažima Vladimira Paara
Naknadna ispravka: dolje sam napisao da Vladimir Paar nije objavio nijedan originalni znanstveni rad od 1997.. To nije točno, pogriješio sam, na što sam upozoren u jednom komentaru. Kad sam pisao tekst Ne nasjedajte lažima osporavatelja, 28. siječnja, gledao sam popis Paarovih radova na mrežnom sjedištu HAZU. Skrolao sam prema dolje, došao do rednog broja 449, rad iz 1997., nakon čega slijedi podnaslov "stručne publikacije". No nisam primijetio, da postoji prije toga više rubrika, pa su kasniji radovi navedeni ranije.
Nisam gledao emisiju "Otvoreno" prekjučer, koja je bila posvećena klimatskim promjenama. Bio je to još jedan u seriji javnih nastupa akademika Vladimira Paara, koji sve klimatologe svijeta proglašava lažovima. O tome sam objavio tekst Gle, zima je! A zemlja se ipak zagrijava. Ne nasjedatje lažima osporavatelja! Ima titulu, vješt je javnim nastupima i ima poklonike koji iz raznih razloga negiraju klimatske promjene, pa polemike po internetu traju. Pročitajte npr. tekst fizičara Dejana Vinkovića i polemiku koja je slijedila: Zašto sam ponosan time što me je Krešimir Mišak nazvao "Neukim debilom".
Paar je navodno ustvrdio, kako je prosječna temperatura na Zemlji u zadnjih pet godina pala. To nije istina. Nažalost, Paar (ugledni fizičar, koji je međutim posljednji znanstveni rad objavio 1997., a nikada nije objavio neki rad iz klimatologije) manipulira podacima, a kako je vješt nastupima pred širokom publikom, mnogi mu ljudi povjeruju
Priopćenje Svjetske meteorološke organizacije o stanju svjetske klime 2008. navodi:
Godina 2008. je osobito zapažena po ukazivanju na pozitivne temperaturne anomalije, koje ju svrstavaju među deset najtoplijih zabilježenih od početka modernih mjerenja 1850.
Slika lijevo: Promjene temperature 2000.-2009. u odnosu na razdoblje 1951.-1980. Topija područja su crvena, hladnija su plava. Najveći je porast na Arktiku i dijelu Antarktike. Izvor: NASA. Pogledajte na mrežnom sjedištu earthistitute.columbia.edu.
Pritom je ipak 2008. bila nešto hladnija nego prethodne godine. Godina 2005. bila je najtoplija zabilježena u povijesti; slijedeće godine su nešto hladnije od nje, ali i toplije nego gotovo sve godine prije toga. S time Paar manipulira. Najnoviji izvještaji (još ne konačni) govore, da je 2009. bila sasvim blizu 2005.. Kratkoročne su varijacije normalne (dolje još o tome na primjeru Hrvatske).
Na sličan način, svjetski poznati "osporavatelj" Ian Plimer manipulirao je podacima u odnosu na 1998., najtopliju godinu prije toga. O tome je bilo govora u "dvoboju šampiona" na australijskoj TV, sličnom ovom između Paara i Vinkovića, prije tri mjeseca.
Svjetska meteorološka organizacija, inače, osnovana je 1873.: skoro 150 godina kontinuiranog rada. Unutar WMO djeluje i Svjetski program istraživanja klime, koji pak ima mnoge istraživačke programe. Istražuju naravno i priordne varijacije, ali zaključuju da je čovjekov utjecaj na klimu nesumnjiv. U tim istraživanjima sudjeluju stotine institucija i tisuće istraživača u cijelom svijetu. Oni pišu:
Klima se mijenjala tijekom 4,5 milijarde godina povijesti Zemlje. Danas, razlika je ta da naš planet trpi promjene bez presedana u ljudskoj povijesti te, iako su se promjene tako velike kao one kojima danas svjedočimo događale u geološkoj povijesti, malo ih se događalo brzinom koja je karakteristična za današnje klimatske promjene. (...) Ljudske aktivnosti značajno utječu na okoliš na Zemlji na mnogo načina. (...) Mnoge se promjene sada ubrzavaju. (...) Globalne promjene prijete ravnoteži klimatskih uvjeta pod kojima je život evoluirao i održava se. Brzina promjena sada također prijeti društvenim i ekonomskim sustavima uključujući poljoprivredu, snabdjevanje vodom, obalnu infrastrukturu i osjetljivost na bolesti.
Pogledajmo malo, za ilustraciju, Hrvatsku. Jasno vam je, vjerujem, da lokalne varijacije mogu biti i veće, nego one na globalnom nivou. Dok je zima u većem dijelu Europe nedavno bila vrlo hladna, u Kanadi je bila najtoplija u povijesti.
Pogledajte na klima.hr za 2009. godinu, kako se karta crveni (godina je "ekstremno topla" u gotovo cijelom Hrvatskoj, u par manjih područja samo "vrlo topla").
Zima 2009./2010. (statistički, "zima" se računa od 1. prosinca do 28. veljače) je pak "normalna"; što znači da je hladnija nego što smo zadnjih godina navikli. Naime, ovo se izražava u odnosu na prosjek 1960-1990. godine: jedino na skali od više desetljeća mogu se uočiti neki trendovi. Sezonskih i lokalnih varijacija uvijek ima. Npr, ako gledate na klima.hr karte po mjesecima ili sezonama unatrag, iznenada nakon prevladavanja crvene boje vidite da je jesen 2007. bila u cijeloj Hrvatskoj hladna do vrlo hladna. Ljeto prije toga bilo je ekstremno toplo, slijedila je topla do normalna zima, pa toplo do vrlo toplo proljeće... Manipulirajući takvim sezonskim varijacijama može se onome tko se ne udubi u točne podatke dokazivati što god se želi. To je omiljena metoda "osporavatelja", koju Paar kopira od onih svjetski poznatijih.
Pretpostavljam da se gosti u studiju, znanstvenici koji sigurno znaju mnogo više od Paara, nisu znali snaći. Teško je svoju struku objašnjavati laicima, a pogotovo na TV: neki se ljudi naprosto "smrznu". Zapletu se u objašnjavanja složenih tema i na obični puk ostave utisak da naprosto muljaju, demagog koji inzistira na jednostavnim odgovorima ostavlja bolji utisak. Prastari Platonov problem odnosa znalca i sofista.
Osim toga, Paar je stekao i znatnu političku moć, a znanstvenici kod nas gotovo potpuno ovise o sredstvima koja raspodjeljuju Ministarstvo znanosti i druga državna tijela. Tko bi inače financirao klimatologe? Gore spomenutog Plimera, primjerice, financiraju australijski trgovci ugljenom (javno dostupan podatak, nije "teorija zavjere").
|
- 08:24 -
Komentari (32) -
Isprintaj -
#
10.03.2010., srijeda
Bandićeva batina po leđima buntovnika
Zagreb, 09.03.2010.
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
Kontrolni ured gradonačelnika Bandića = birokratska batina po leđima nepoćudnih i buntovnih!
Politička stranka Zelena lista, pridružena članica Europskih zelenih, najoštrije osuđuje postupke gradske uprave usmjerene protiv nevladine udruge Zelena akcija kojima se toj udruzi retroaktivno i po tržišnim cijenama želi naplatiti korištenje nusprostorija. Smatramo to još jednom podlom demonstracijom sile nad građanima vlastitog grada koja je vrlo ciljano usmjerena protiv onih koji su najglasniji.
Smatramo da tzv. gradonačelnikov kontrolni ured uopće ne obavlja zadaću zbog koje postoji ispravno i sustavno, već služi isključivo gradonačelniku Bandiću kao sredstvo prisile i odmazde nad nepoćudnim sugrađanima. Nakon Saše Mesić i Ive Čovića bilo je samo pitanje vremena kad će kontrolori udariti po junacima Varšavske ulice.
Kako inače objasniti činjenicu da kontrolori naređuju Zelenoj akciji naplatu po tržišnim cijenama 100-tinjak kvadrata zapuštenog skladišta, a istodobno se u stotinama gradskih poslovnih i stambenih kvadrata po povlaštenim uvjetima „baškare“ udruge kojih više nema, ili političke stranke koje postoje još samo u sjećanju. Naprimjer, DC stoluje u 190 m2 na adresi u srcu Ilice, a već odavno nema ni jednog jedinog mandata u gradu Zagrebu. HND Josipa Manolića koristi raskošne gradske prostore u Masarykovoj. HKDU (da li se još netko sjeća te stranke i što znači njena kratica?) uživa prostore od 90-tak kvadrata u Tkalčićevoj, HČPS u Frankopanskoj, AHSP (autohtona HSP) u Ilici 31, HIP (Hrvatski istinski preporod) Miroslava Tuđmana u Teslinoj, a HOP (Hrvatski oslobodilački pokret) u Šenoinoj. Zeleni demokrati kao neuspjeli zeleni klon Milana Bandića i Pavla Kalinića iz 2003. g. još uvijek ima adresu u Praškoj br.2. Čak je i novonastala stranka HSP-dr. Ante Starčević mjesec dana po svom osnivanju benevolentnim ukazom gradonačelnika dobila gradski prostor u Laginjinoj - ali su ga nedavno vratili gradu jer nije bio uređen (!?)... itd.
Da gradonačelnikova kontrola radi principjelno, sustavno i pošteno trebala je odavno isprazniti te i mnoge druge vrijedne gradske kvadrate od njihovih ilegalnih posjednika.
Ovako, ostaje gorak okus spoznaje da je cijela gradska uprava (ne samo kontrolni ured) - koja bi trebala služiti građanima i porezno – prireznim obveznicima, samo puko sredstvo za potkusurivanje ili osobne obračune gradonačelnika s neposlušnim pojedincima, grupama i političkim oponentima.
Kad se takvo ponašanje tijekom godina pretvori u sistem, u opasnosti su sva prava građana, ne samo u Zagrebu, već posvuda gdje sličan mentalni sklop nameće patološke oblike provođenja prisvojenih ovlasti.
Za Zelenu listu:
Vlasta Toth, supredsjednica
|
- 08:25 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
09.03.2010., utorak
Nezakonit rad tvrtke Auto Zubak u Sesvetskom Kraljevcu
PREDSTAVKA GRAĐANA SESVETSKOG KRALJEVCA
ZBOG PROTUZAKONITE GRADNJE I RADA
POGONA TVRTKE AUTO ZUBAK
Informacija za medije i javnost
26. siječnja o.g. poslali smo medijima i javnosti informaciju o protuzakonitoj gradnji i radu objekata tvrtke Auto Zubak u Sesvetskom Kraljevcu. Tada je u tijeku bila javna rasprava o Studiji utjecaja na okoliš. Iskazano je snažno protivljenje lokalnog stanovništva i mjesnih odbora Sesvetski Kreljevec, Kobiljak i Dumovec. Na vidjelo je izašlo da postojeće postrojenje radi bez dozvole, ignorirajući rješenja građevinske i sanitarne inspekcije.
Komplet dokumenata o ovom slučaju dostupan je na internetu:
http://www.scribd.com/doc/25847844/Zubak-Sesvetski-Kraljevac-sije%C4%8Danj-2010-pdf
Neke informacije donosi članak koji sam objavio 27. siječnja:
http://zoranostriczelenalista.blog.hr/2010/01/1627218394/zubak-zasto-nas-imas-na-zubu.html
Sada se čeka konačni zaključak povjerenstva za ocjenu Studije utjecaja na okoliš, te mjere koje poduzimaju ili trebaju poduzeti nadležne institucije zbog nezakonite gradnje i nepoštivanje odluka inspektora.
Primili smo novu predstavku građana, koju vam dostavljamo za uvid, te molimo, da ovoj temi posvetite pažnju.
Ne radi se o "antipoduzetničkoj klimi". Namjera poduzetnika Pave Zubaka da ulaže u proizvodnju, i to za izvoz, hvalevrijedna je i zaslužuje potporu. Ali, postrojenje može biti smješteno u zoni namijenjenoj industriji, i uz mjere zaštite okoliša, u skladu s postojećim zakonima i zdravim razumom.
Mir i dobro,
Zoran Oštrić
Koordinator udruge „Zajednica Humanitas“
PREDSTAVKA GRAĐANA
upućena Uredima Predsjednice Vlade, Predsjednika RH,
Saboru, Kardinalu Bozaniću, D.Lesaru, itd
Poštovani!
Mi građani Sesvetskog Kraljevca,dijela gradske četvrti Sesvete,suočavamo se sa problemom totalno protupravne izgradnje fantomske "tvornice Autobusa" firme AZ Crobus u vlasništvu dobro poznatog Pave Zubaka koja se nalazi u našem urbanom naselju.
Obiteljske kuće su svuda oko tvornice. U neposrednoj blizini, dakle tik uz ogradu živi preko pedeset malodobne djece. Neki od njih imaju astmu i kronični bronhitis,a i druge bolesti respiratornog sustava. U neposrednoj blizini je sportsko igralište gdje trenira oko 500-tinjak djece. Kraj spomenutog igrališta gosp.Zubak želi u otvoreni kanalić ispuštati otpadne vode, uostalom on to i sad čini za vrijeme experimentalnog rada ilegalne tvornice tako da kad lopta padne u kanal-jarak s opasnim tvarima djeca je više ne koriste jer se ne da oprati s vodom!
Kažem "ilegalna" i "fantomska" jer uistinu građevina nema nikakovu potrebnu dokumentaciju;dakle nema valjanu lokacijsku i građevinsku dozvolu,nema sve suglasnosti ministarstava,nema potrebnu infrastrukturu niti ju je moguće napraviti jer npr. ulica koja je limitirana obiteljskim kućama ima širinu tek nekih 5 metara i manje a zakon kaže bar 7 metara, da ne govorimo o kanalizaciji,zbrinjavanju opasnog otpada i sl..
Najbitnije je da NIJE u skladu sa postojećim GUP-om,koji ne dozvoljava gradnju ovakvog industrijskog postrojenja u naseljenom mjestu.Mi građani smo pokušali zaštiti svoje zdravlje,i zdravlje naše djece alarmirajući sve državne institucije.Postoji važeće rješenje o rušenju protupravno dograđenog objekta veličine nogometnog igrališta.
Temeljem toga bili smo u Ministarstvu graditeljstva i tražili da se ispoštuje zakon međutim dežurna inspektorica nam je rekla da država ne funkcionra, da suosjeća s nama ali da nažalost nama za ostvarenje našeg prava jednakosti pred zakonom ostaje jedino borba preko medija.
U samo ilegalnom radu tvornice prilikom koje nije pokrenuta ni iz bliza proizvodnja obima koji se najavljuje, nekih 200 autobusa godišnje, suočili smo se sa nesnosnim smradom kemikalija, sa ljepljivom tvari koja se mogla naći na biljkama, jedno dijete je završilo na hitnoj jer nije moglo disati! Radilo se o lakiranju jednog prototipa autobusa, pa možemo zamisliti što nas čeka ako ovo čudo proradi.
Izrađena je Studija o utjecaju na okoliš.Uložili smo svoje prigovore kojih ima bezbroj. S naše strane bili su i ljudi koji dobro poznaju problematiku, inženjeri kemije, susjed koji je 40 god. radio u njemačkoj u tvornici autobusa Daimler-Kraisler u vlasništvu Mercedesa.Ta tvornica ima kapacitet do 16 autobusa dnevno, dakle ova "naša" fantomska je vrlo ozbiljan zahvat, a pošto se radi o najstarijoj tvornici autobusa na svijetu kuće i stambene zgrade su u Njemačkoj maknute na minimum 500 metara s tim da je napravljen zaštitni nasip i zaštitni zid te cesta oko objekta veličine auto-puta.
U tvornici postoji vatrogasna jedinca,hitna ambulanta i vlastita policija pa se unatoč tome NEPRESTANO događaju explozije i nekontrolirane emisije kemikalija,unatoč poznatoj Njemačkoj pedantnosti.
Obaviješteni smo od određenih ljudi koji suosjećaju s nama da je korupcija na djelu i da će spomenuta studija "proći", te da će fantomska ilegalna tvornica dobiti sve potrebne papire.
Napominjem da smo skupili oko 700 potpisa peticije protiv ovakve samovolje lokalnog "moćnika" koji može sve pa i to da se počne proizvodnja u cijeloj jednoj tvornici a tek nakon toga se sve legalizira uz pomoć države i grada u kojima pravna država i njene službe NE FUNKCIONIRAJU!
U studiji o utjecaju na okoliš nisu ni jednom riječju spomenuti ljudi koji žive oko fantomske tvornice!Poštovani.apeliramo i molimo Vas da nam se pridružite u ubrani naših temeljnih ljudskih prava koja se ovdje grubo i beskrupulozno gaze.Nastojimo neprestano alarmirati javnost preko medija.Postoji i velika odlučnost da se u borbi za naša prava ide svim sredstvima pa čak i metodama prosvjeda i građanskog neposluha.Mi smo pred zidom jer se radi o životima naše djece.
S poštovanjem,
Dražen Stojčević,u ime građana Sesv. Kraljevca
|
- 15:15 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
07.03.2010., nedjelja
Radnici, konačno, počeli zaposjedati tvornice
Izvještaj o događaju u Jadranskoj pivovari pogledajte na mrežnom sjedištu Mreže anarhosindikalistkinja i anarhosindikalista. Takva vrsta zauzimanja pogona jedna je od ključnih stvari za koje se anarhosindikalisti svuda u svijetu zauzimaju. I koja često dobro funkcionira. Došlo je vrijeme za tu metodu i u Hrvatskoj.
Metoda je legitimna: u postojećem sustavu, kapital i rad sklapaju savez u obostranom interesu. Zajednički stvaraju višak vrijednosti i dijele ga, ovako ili onako, ali obje stranke nešto dobiju. Kad kapital evidentno poinje sljediti svj interes (maksimizirati profit) na štetu radnika (tako da jednostanvo obustavlja proizvodnju, jer eto negdje drugdje mogu ostvariti višu profitnu stopu), ovi imaju pravo preuzeti proizvodnju i poslovanje u svoje ruke.
Tim povodom, organizacija Radnička borba objavljuje poziv: Radnici preuzimite tvornice! Prenosim njihovo priopćenje.
Pozivamo radnike svih dalmatinskih tvornica koje još uvijek na jedvite jade rade, Mljekara, Dalmacija vino, Željezara, da urade isto što i mi, preuzmu vlast u tvornicama koje jesu njihove” – kazao je u ime radnika Jadranske pivovare Goran Domljanović, povjerenik Sindikata PPDIV za Pivovaru.
U srijedu u devet sati ujutro radnici Jadanske pivovare fizički su zauzeli prostore tvornice i postavili ultimatum direktoru da do 12 sati kontaktira vlasnike poduzeća, Pivovarnu Laško, te da im se pruže odgovori na pitanja što će se dalje zbivati s pivovarom. Namjera vlasnika bila je još prije mjesec dana likvidirati poduzeće, ali je sindikat na splitskom Trgovačkom sudu zatražio zahtjev za proglašenjem stečaja. Kada se direktor nije obratio radnicima do podne, prestali su ga smatrati svojim direktorom i preuzeli su pivovaru, te objavili da ga ne će pustiti u krug tvornice – na što je direktor pozvao policiju. Dok se ne udovolji zahtjevima radnika – a oni se u osnovi svode na to da im se netko od vlasnika obrati, kao i da napokon saznaju koja je njegova namjera – radnici će 24 sata dnevno dežurati u preuzetoj tvornici. Također će nastaviti proizvodnju dokle god bude bilo sirovina.
Radnici su pozvali svoje kolege koji rade u svim dalmatinskim tvornicama na rubu propasti – kao što su Mljekara, Dalmacijavino, Željezara itd. - da slijede njihov primjer i preuzmu vlast u tvornicama jer, kako kažu, to i jesu njihove tvornice. Na primjeru ovih hrabrih radnika još se jednom pokazalo proturječje između kapitalista i samih radnika. Kapitalistu (ovdje pojam kapitalista označava više vlasnika, ne nužno jednog) je u interesu da likvidira tvornicu jer je procijenio da mu nije profitabilna i njega naravno ni najmanje ne zanima ga što će se dogoditi sa radnicima. Štoviše, radnici ni sami ne znaju što će se zbivati s tvornicom i na ovom se primjeru još jednom potvrđuje pravilo da su radnici oni koji rade i stvaraju novu vrijednost, a uprava, koja predstavlja vlasnike kapitala, sama odlučuje o glavnim pitanjima poput profitabilnosti, distribucije dobiti, te nastavku proizvodnje.
Radniku je u interesu da nastavi raditi, da preuzme sve poslove uprave i da on zajedno sa svojim kolegama odlučuje o glavnim pitanjima tvornice. Radnici bi se mogli organizirati i poslovati uspješno i bez ‘pomoći’ uprave i to se već pokazalo na puno primjera. Radnici moraju biti svjesni da ako trenutno rade u firmi u kojoj nema problema to nije zato jer se njih ozbiljno cijeni već zato jer vlasnici crpe dovoljno visok profit i da će onog trenutka kad svari krenu nagore za vlasnike ti isti radnici dobiti otkaz. Svi radnici se trebaju što prije sami organizirati i u savezu sa svojim kolegama preuzeti tvornice jer će im samo tako zaista i u potpunosti pripasti plodovi njihovog rada.
Sve one skeptike koji tvrde da radnici ne mogu raditi ako nema poduzetnika, ovi hrabri radnici iz Jadranske pivovare demantirali su tvrdnjom da će sami nastaviti proizvodnju. Direktor, koji nije pušten u tvornicu, rekao je da ne vidi rješenje problema u zatvaranju prostorija od strane radnika. Upravo je to prvi korak ka rješenju problema i ostvarenju stvarne samostalnosti radnika i upravo je u njihovoj samoorganizaciji temelj buduće radničkog upravljanja nad poslovanjem tvornica. U skladu s navedenim, te uzimajući u obzir svu težinu postojećeg ekonomskog stanja, pozivu za preuzimanje tvornica u Dalmaciji pridružujemo poziv za preuzimanje svih tvornica u zemlji od strane radnika.
|
- 17:38 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
06.03.2010., subota
Ivica Todorić, grof grofovije Hrvatske
U seljačkim prosvjedima posljednjih dana, spominje se tek usput Ivica Todorić, kao osoba, koja ima najviše koristi od poticaja koje država daje za poljoprivredu. Strukturalno, kažu neki znalci koji se time bave, poticaji više poomažu trgovcima, na čelu s najvećim, nego proizvođačima.
O tome međutim vrlo malo možete pročitati u medijima. O krupnim kapitzalistima općenito se svuda u svijetu u krupnim medijima može naći malo kritičnih tekstova, pa i malo ozbiljnih analitičkih tekstova. U našoj grofoviji, na periferiji globaliziranog kumovskog kapitalizma, to je naravno još izrazitije. Ipak, o većini njih možete nešot ktrički pročitati. Obično zato, jer ipak ne mogu kontrolirati sve medije, međusobno si konkuriraju, pa medij u službi jedne grupacije može objaviti nešto kritiki o ljudima iz druge grupacije.
Ivica Todorić je raznim direktnim i indirektnim mjerama pritiska uspio postići, da nijedan masovni medij ništa protiv njega neće objaviti. Jedine kritičke tekstove o njemu u posljednjih ogdinu dana objavio je KMJP (Koliko Mi Je Poznato) Samostalni srpski tjednik "Novosti". On je postao zapravo jako hrvatski, u njemu objavljuje nekoliko poznatih i vrlo kvaitetnih novinara. Dio su mreže "alternativnih" medija gdje spadaju i "Zarez", portal "h-alter" i drugi, profesionalni ali uglavnom neprisiljeni na tržišnu utakmicu, da ne spominjem sada one posve aktivističke, neprofesionalne (u koje, najzad, spada i ovja blog).
Marinko Ćulić: "Tovljenje kapitalističkih parazita"
Osim toga, što premijerka tu melje?! Pa on već jeste u Vladi, godinama njegovi ljudi dobivaju prekomandu u Banske dvore da pomognu u vođenju trgovačko-prehrambenog sektora zemlje, a zapravo svome gazdi koji dobiva daleko najviše državnih poljoprivrednih poticaja. Usto, u svojim mega-trgovinama diktira, unatoč tim poticajima, monopolski visoke cijene, neredovito isplaćuje svoje dobavljače, ili ih ponekad uopće i ne isplaćuje. Ukratko, postao je neka vrsta veleposjedničkog dahije koji s četrdesetak tisuća zaposlenih prije vodi politiku Vlade nego ona njegovu, ali nema nikoga da na to stavi i najmanji prigovor.
Šuti čak i guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski, koji bi imao što reći o Todoriću kao kliconoši nelikvidnost u hrvatskoj privredi, ili o tome da njegove cijene vrše stalni pritisak na inflaciju. Ali, i taj kaplarski strogi vrhovnik monetarne vlasti došao je na to mjesto iz Todorićevog “Agrokora”, i time su očito katastarski precizno udareni međaši njegove odvažnosti i autonomnosti. (...) Todorić je ordinarnim marketinškim reketarenjem svih medija, a zatim i preuzimanjem distribucijske mreže onih štampanih, postao ne samo gospodar svinjsko-govedarskih nego i medijskih torova. I zato sada, kada je antikorupcijska kampanja stavila na tapet još jedno poduzeće u (djelomičnom) državnom vlasništvu, “Podravku”, mediji kreću u ofenzivu koju si mogao unaprijed predvidjeti.
Iz intervjua sa Teodorom Calakoskim:
Pitanje Todorića, njegove društvene i političke moći odavno prelazi razinu podnošljivog za jednu institucionalno kržljavu sredinu s ovako slabom javnošću kakva je naša, što primjer Kulmerovog dvorca samo potvrđuje. Čini se da je, želeći izbjeći prenamjenu koja se tiče samo njegove parcele, potakao izmjene GUP-a tako da on sada predviđa izuzetke za parcele veće od 15 tisuća kvadratnih metara u cijeloj podsljemenskoj zoni. I ovaj slučaj je organiziran poput niza sličnih.
Vrijedi razmišljati dalje, kako tu mrežu "alternativnih" medija jačati.
|
- 19:47 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
05.03.2010., petak
Ekskluzivno: Pobjeda prosvjednika iz Varšavske na Prekršajnom sudu!
Portal zagrebancija.com prvi je donio vijest:
Policija nije imala razloge da hapsi prosvjednike
Policija nije imala razloge za uhićenja jer nitko nije remetio red i mir u Varšavskoj, stoji u presudi koju ekskluzivno objavljujemo
Za potpuni tekst s fotokopijama presude kliknite na poveznicu, a ovdje prenosim samo nekoliko rečenica:
Prekršajni sud ustvrdio je da je policija pogriješila kad je u noći 11. veljače uhitila četvero aktivista Zelene akcije. To se može iščitati iz presude koju portal Zagrebancija.com ekskluzivno objavljuje. (...)
Sudac Edhem Kapetanović je nakon saslušanja optuženika i čitanja spisa donio zaključak da nisu prekršili zakon "jer djelo koje im se stavlja na teret nije po propisu prekršaja“.
Zadovoljni smo presudom iako mi i dalje nije jasno zašto smo bili uhićeni i proveli 14 sati na policiji. Uhićenja nas nisu prestrašila i mi nastavljamo sa akcijama prosvjeda
Tomislav Tomašević, predsjednik Zelene akcije
Naime, sudac je odbacio policijske zaključke da je izvikivanje slogana 'Ne damo Varšavsku' remećenje javnog reda i mira jer je sastavni dio svakog prosvjednog skupa izvikivanje slogana. U presudi stoji da nitko od uhićenih nije vikao parole koje pozivaju na diskriminaciju ili nasilje stoga se ne može govoriti o kršenju zakona.
Također sudac je istaknuo da je prosvjed uredno bio prijavljen nadležnom tijelu za razdoblje od 5. veljače do 11. veljače u vremenu od 0 do 24 sata i to u Varšavskoj ulici između Cvjetnog trga i Gundulićeve ulice. (...)
Nadalje odbačena je i dio prijave koji se odnosio na aktivno pružanje otpora policiji. Sud je zaključio kako uhićeni nisu pružali aktivan fizički otpor niti su vrijeđali ili bili drski prema policajcima.
"Ništa u načinu i sadržaju izgovorenog, odnosno izvikivanog kritične zgode nema obilježje naročite drskosti i neprostojnosti, kako im je tužitelj stavio na teret“ stoji u presudi.
Pogledatje o tom događaju moj dnevnik ovdje na blogu, pisan u vrijeme kad je policijska intervencija trajala, 11. veljače u 05:02 ujutro: Varšavska: dođite svi - živi zid protiv bagera!
O toj temi objavio sam niz komentara u posljednje tri godine, u sadržaju bloga (lijevi stupac, dolje) rubrika 4.4.1. Cvjetni trg i Varšavska.
Posljednji komentar (17. veljače): Bitka za Varšavsku: napadnuta još dva kraka hobotnice.
|
- 12:15 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
04.03.2010., četvrtak
Što biste učinili, da imate vlast? Ali stvarno?
1500 traktora blokira ceste. Radnici Splitske željezare štrajkaju glađu peti dan. Radnici Jadranske pivovare blokirali su tvornicu... To samo par sslika, s vijesti na HTV u 10 sati.
Hitno treba djelovati, a opet, ništa nema preko noći. Tko od nas može zagristi govno i preuzeti odgovornost, umjesto da čekamo Tita ili Godota? (Prvi konačno stvarno i dođe, to je razlika! Samo, nikad ne bude onakav, kakav smo se nadali; ponekad dođe i donese nam uže da se sami objesimo, kao Vladimir i Estragon u Godotovoj drami.)
Treba djelovati odmah, a ipak imati stalno pred očima dugoročne cljeve i strategiju. Kao šahist, kojem kuca sat; mora braniti neku neposrednu prijetnju i igrati brzo, a ipak mora razmišljati o strategiji za završnicu. (Jedno od osnovnih načela u šahu: "Loša strategija je bolja nego nikakva.") Samo što je ovdje igra puno kompleksnija: više igrača, više figura, sve se kreću istovremeno i neki su potezi ispod stola, ne vidiš ih.
Napravite misaoni eksperiment, svaki za sebe. Recimo da sada zazvoni telefon i glas s druge strane kaže: "Dobar dan, ja sam Jadranka Kosor, a kraj mene je Zoran Milanović. Čitam kako me kritiziraju na pollitika.com i drugdje po internetu i shvatila sam, da imaju pravo. Ja više nisam u stanju upravljati zemljom. Sutra ću podnijeti ostavku. Milanović isto kaže, da priznaje kako on nije u stanju preuzeti tu odgovornost. Čitali smo vaše tekstove i mislimo, da ste pravi čovjek da preuzmete to mjesto. Nudimo vam da formirate novu vladu. Obećajemo vam da će zastupnici HDZ-a i SDP-a u Saboru izglasati sve, što im budete ponudili. Dobit ćete sva ovlaštenja i slobodne ruke, kao "prinudni upravitelj"."
Ne, nemojte sad sarkastično krenuti s porugama, ili odmahnuti rukom, kako to nije moguće. Realno naravno nije, ali je zamislivo, teoretski je moguće (jedna caka iz teorije vjerovatnoće: čak i ako je vjerojatnost nekog događaja nula, ne mora značiti, da je nemoguć!); odbaciti treba samo ono, što je nemoguće (načelo Scherloka Holmesa).
Krenimo od zamislivog ali nepraktičnog, pa onda možda razvijemo nešto primjenljivo, umjesto da staln polazimo od stvarnog, pa se jadamo kako svuda udaramo u blokade. (Tradicija "kritičke teorije društva", danas uglavnom zaboravljena.)
Što biste dakle činili, da dobijete vlast u ruke? A situacija je takva, kakva jeste? Važno je istaći: to da vi postaneke predsjednik/predsjednica vlade jest jedina "nerealistička" pretpostavka. U svemu ostalom, stvari su iste kakve su bile, imate ekonomsku u društvenu situaciju kakva jeste, ljudi oko vas i dalje imaju iste vrline i mane... Vlast imate, ali moć vam je ograničena.
|
- 11:58 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
03.03.2010., srijeda
Labinskim rudarima u spomen: 1921.-1998.
Danas u Labinu obilježavaju 89. godina Labinske republike. Sjetih se tim povodom da sam 1998. u tjedniku "Hrvatski obzor" bio objavio reportažu iz zadnje aktivne jame Tupljak, koja će biti definitivno zatvorena nekoliko mjeseci nakon toga. Zanimljiv detalj: javili su mi iz redakcije da odmah pošaljem reportažu, da ide već u broj koji se upravo zaključuje. Ali nije nigdje bilo ne samo računala s pristupom internetu (tada smo se upravo počeli navikavati na korištenje elektronske pošte za takve stvari), nego ni slobodne pisaće mašine. Tako sam sjeo i pisao rukom, stranica za stranicom; na sreću, imam čitak rukopis. Zatim sam poslao telefaksom iz upravne zgrade rudnika.
Članak u pdf-u možete naćin na scribd.com.
Ulaz u jamu nalazi se na podrućju općine Potpićan. Nedaleko je tvornica kamene vune Rockswool, meta žestokih prosvjeda. Moja reportaža s jednog u nizu prosvjednih skupova, u kolovozu 2008.. Govorio sam na tom skupu, i tada je snimljena slika koju sad koristim uz svoj profil na facebooku. (Ne, ne pozdravljam lijevom rukom! Naprosto sam gestikulirao, i kamera je ovako uhvatila jedan trenutak.) Uz to sam bio objavio i foto-reportažu Kratka šetnja Labinom.
JAMA TUPLJAK ISTARSKIH RUDNIKA NALAZI SE PRED DEFINITIVNIM ZATVARANJEM
Kada nova radna mjesta
Očaj rudara kulminirao je u najavi ekstremne mjere: zatvaranja u jamu i štrajka glađu
Istarski su rudnici nekada bili slavni. U doba austrijske, talijanske i jugoslavenske vladavine, uvijek su smatrani jednim od energetskih temelja gospodarstva države. Na vrhuncu sposobnosti, broj zaposlenih premazivao je 7000, a godišnji iskop milijun tona ugljena.
Jednako su slavni i brojni štrajkovi i pobune istarskih rudara. Pobuna iz 1921., nazvana Labinskom republikom, ušla je u legendu. Danas, kada se posljednja aktivna jama Tupljak nalazi pred definitivnim zatvaranjem, labinski rudari vode svoju posljednju bitku. Dugotrajno umiranje rudnika, započeto godine 1987., pojačano mukama i nevoljama tranzicije u kojoj je več 17.000 radnika iz tog sektora (energetika, kemija, nemetali) ostalo bez radnih mjesta, pretvorilo se u agoniju neizvjesnosti za preostalih 332 zaposlenih. Očaj rudara kulminirao je u najavi ekstremne mjere: zatvaranja u jamu i štrajka glađu.
"Bolje da umremo zajedno nego na cesti"
"Sve je počelo raspuštanjem Nadzornog odbora prije 15 dana", priča rudar Novalija Mrkaljevič - Meso, 43-godišnjak koji je sve 22 godine svog radnog vijeka proveo u jami. "Otpustili su ljude koje poznajemo i kojima su ljudi vjerovali, iako se naši problemi nisu riješili. Provalio je revolt, ljudi su rekli - ostaje nam samo štrajk glađu, bolje da umremo zajedno nego na cesti."
Rudarski je posao danas težak kao što je i nekad bio, moderna tehnologija nije donijela veća poboljšanja. Slojevi ugljena debeli su između 120 i 150 centimetara, gore i dolje je kamen. "Pogledajte moja koljena", kaže Mrkaljevič, "na prvi pogled vidite da tu nešto nedostaje. Svi imamo problema s koljenima, s kičmom zbog pognutog položaja, udišemo prašinu, prodire vlaga. Na ozbiljnom pregledu možda bi petorica od stotinu nas bila uopče proglašena sposobnima za rad. Tko će mene zaposliti nakon 22 godine u jami?".
Hodajući pognut, ponekad i puzeći, na dubini 270 metara ispod površine zemlje, rudar svakodnevno mora prevući šest trupaca i osigurati od urušavanja četiri metra tunela koje je protekli dan minirao. Zatim lopatom, stojeći na koljenima, ubacuje komade ugljena u kolica. Četiri metra novog tunela, to je dnevna norma.
Hrvatska elektroprivreda, vlasnik Istarskih rudnika, ima, međutim, hladnokrvnu računicu: ugljen je preskup, troškovi su 100 dolara po toni, a uvozni se ugljen plaća 40 dolara po toni. Drukčije brojke iznosi Marijan Nikić, povjerenik Sindikata u Tupljaku. "HEP je postao vlsnikom nerazboritom odlukom Vlade 1996. godine, i iz toga potiču današnji problemi s registracijom novih društava. Kao jedini kupac našeg ugljena nametnuli su nam cijenu 52 dolara po toni, a ugljen iz uvoza istodobno su plaćali 65 dolara. Tako su umjetno stvorili gubitak i na temelju dugova postali vlasnikom."
Kao vlasnik, HEP je imao zakonsko pravo raspustiti Nadzorni odbor, ali njegovo raspuštanje tri mjeseca prije zatvaranja rudnika moglo je biti shvaćeno jedino kao provokacija. Razriješeni su dužnosti predstavnici lokalne zajednice, načelnik općine Pićan Branko Ružić i gradonačelnik Labina Marin Brkarić, pa čak i predstavnik ministra gospodarstva Zeljko Matiša. Na njihova mjesta imenovani su zaposlenici HEP-a. Ostao je jedino bivši i sadašnji predsjednik Nadzornog odbora Dal-ibor Blažević, također iz HEP-a.
Četiri člana odbora suprotstavila su se pritisku HEP-a prije nekoliko mjeseci, kada je vlasnik želio proglasiti stečaj poduzeća, da bi se po kratkom postupku riješio zaposlenih. Kap koja je prelila čašu bila je, po svemu sudeći, odluka Nadzornog odbora da se zaposlenima isplati jednokratan dodatak na plaču u iznosu 2500 kuna, na temelju obilato premašenog plana iskopa i iskazane dobiti od pet milijuna kuna. Krajem kolovoza već je premašen godišnji plan iskopa.
Nebriga za rudare
Kada je HEP postao vlasnikom rudnika, odlukom Vlade obvezan je zbrinuti zaposlenike. Dio je zaposlenika poslat u mirovinu, nekima je dokupljen staž po starom zakonu o radnim odnosima. Sudbina ostalih posve je neizvjesna. "Tri godine ništa nije napravljeno, nijedno novo radno mjesto nije otvoreno", ogorčeno komentiraju predstavnici radnika Nikić i Bojić. "Tri godine gospodin Begovič, direktor HEP-a, nijednom se nije udostojio odgovoriti na naše molbe i upite."
Kao vlasnik, HEP je imao
zakonsko pravo raspustiti
Nadzorni odbor, ali njegovo
raspuštanje tri mjeseca prije
zatvaranja rudnika moglo je
biti shvaćeno jedino kao
provokacija
HEP je 1995. godine sačinio Program restrukturiranja, kojim je predviđeno zatvaranje rudnika do 31. listopada 1998. te osnivanje četiri nova d. o. o.-a u kojima bi, po obečanjima, trebalo biti zaposleno oko 130 radnika. Do danas nije učinjeno ništa, osim što su imenovana tri direktora koji plaću dobivaju iz Rudnika. Tri nova poduzeća već su predana privatnicima, uskoro će i četvrto, ali novi vlasnici nisu preuzeli nikakve obveze za zapošljavanje viška rudara.
Na tom podatku očito padaju u vodu sve tvrdnje HEP-a o brizi za radnike. "HEP je dobio 30 milijuna maraka od Vlade za te programe, a to je ulupao u gradnju TE Plomin 2", riječi su jednog uglednoga građanina Labina. U termoelektrani, čija gradnja opet uvelike kasni, zaposlit će se u najboljem slučaju 13 rudara. Nikakvih pomaka nema ni oko famoznih 16 programa stvaranja "prijateljskog okruženja" koje je HEP ponudio lokalnoj zajednici. Ako se i stvore radna mjesta, rudari će se morati javljati na natječaj uz malo šanse da budu primljeni.
Čak i nakon najave štrajka glađu i otvorenog pisma predsjedniku Vlade, 8. rujna, HEP se nije udostojio poslati neku informaciju rudarima. Takvi postupci, kao što se pokazalo i u mnogim drugim slučajevima, dobro odslikavaju njihovo specifično shvaćanje "prijateljstva". U utorak, 15. rujna HEP je kao odgovor na rudarske zahtjeve poslao pismo Vladi u kojem uvrijeđeno odbija sve optužbe o nebrizi - ali ga se nije udostojio poslati i rudarima o kojima navodno brine. Ovi su ga ipak okolnim kanalima dobili i osnovni su dijelovi pročitani okupljenim rudarima u srijedu ujutro prije silaska u jamu.
"To nije ništa, opet nas zavlače", ogorčeno su komentirali okupljeni. "Nude produžetak rada rudnika za tri mjeseca, nas to ne zanima, želimo jasna jamstva novih radnih mjesta, želimo samo da ostane ono što su već obećali. Nisu ništa napravili u tri godine, nisu željeli napraviti, neće ni sada u tri mjeseca."
Samo maglovita obećanja
HEP opet nudi samo maglovita obećanja da će se nešto napraviti do travnja iduće godine, ili u neodređenoj budućnosti, bez ikakvih jamstava. Osim produljenja rada rudnika za tri mjeseca, što je predsjednik Nadzornog odbora Blažević nekoliko dana ranije odlučno odbijao, hitro su zatražili dodatnih 14,5 miljuna dolara na ime povećanih troškova.
HEP i dalje navodi mogućnost otvaranja 70 novih radnih mjesta u četiri nova d. o. o.-a. Njihovi kupci navodno su 9. rujna, samo dan nakon što su rudari poslali otvoreno pismo Zlatku Ma teši, potpisali ugovor kojim se, ipak, obvezuju zaposliti bivše rudare. To
se, međutim, odnosi samo na dva d. o. o.-a, "Računovodstvo" i "Eksplozivi", a prema našim spoznajama riječ je o najviše deset radnih mjesta. Pri tome, HEP beskamatno kreditira kupce na rok pet godina, što svjedoči da "prijateljski odnos" ima raznolike oblike. Prijateljstvo s rudarima nije važno.
U svim ostalim planovima zbrinjavanja viška radnika, HEP prebacuje odgovornost na Fond zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Ministarstvo unutrašnjih poslova itd.
Iskustva iz drugih slučajeva pretvorbe govore da se mnogo više pozornosti posvećuje nekretninama nego ljudima. Tek u svibnju ove godine podnesen je zahtjev za prijenos vlasništva nad nekretninama u vlasništvo četiri nova d. o. o.-a. Međutim, Općinski sud u Labinu je 13. srpnja odbio taj zahtjev, jer nekretnine nisu procijenjene u procesu pretvorbe. Time je stvorena pravna kriza i u pitanje posredno dovedeno i vlasništvo HEP-a nad rudnikom.
U dopisu Vladi HEP se nije očitovao o tom problemu, ali su kao bitan uvjet za provođenje programa (navodnog) zbrinjavanja viška zaposlenika spominje i da treba "definirati prijenos nekretnina na nova društva do kraja listopada". Znači li to da HEP izravno traži od Vlade da se upliće u rad suda ili da čak poništi sudsku odluku? I što je uopće HEP prodao, a kupci kupili, ako nova d. o. o. još uopće nemaju ni vlasništva, ni zaposlenih?
"HEP i Vlada su sretni što imaju nas", promrmljao je sindikalni povjerenik Nikić, kada su se na njegovo i Bojićevo nagovaranje rudari u srijedu ipak uputili na rad. Prijetnja štrajkom glađu ostala je visjeti u zraku, ali sindikat se nada pronaći rješenje, ocjenjujući da bi radikalne akcije otežale pregovore. Već za petak, 18. rujna dogovoren je sastanak s predsjednikom Vlade i tri zainteresirana ministarstva, sindikata (uključujući predsjednika SSSH Damira Jurića) i HEP-a (navodno će se pojaviti čak i nepristupačan Davor Begović). Nov skup zaposlenih najavljen je za 22. ili 23. rujna. Oni očekuju jasan odgovor, u suprotnom bi mogli krenuti u očajničku akciju.
Ivan Tomac, predsjednik Sindikata Energetike, kemije i nemetala, izražava prvu podršku rudarima. Sindikat je 2. srpnja predložio Vladi svoj Program zbrinjavanja viška zaposlenika, uz donošenje posebnog Zakona o posebnim uvjetima za stjecanje mirovine. "To je uobičajeno u svijetu kada su rudari u pitanju", kaže Tomac. "Takav zakon bio je donesen i u Sloveniji prije tri godine, a slično je bilo i u Istri, u Raši kada su neka okna zatvorena 1973. godine."
Podršku rudarima izražava i Stožer za obranu Petrokemije Kutina. "Spremni smo sići u rudnik i štrajkati glađu s rudarima", poručuju iz Kutine.
Agonija od 1987?
Agonija Istarskih rudnika počela je 1987. godine, dugotrajnim štrajkom rudara koji je hrvatsko-slovenski politolog Tonči Kuzmanić označio kao "kraj samoupravnog socijalizma". Nedugo potom, čudnom koincidencijom (?), objavljeno je da su zalihe ugljena daleko manje od prijašnjih procjena, na temelju kojih je započeta i gradnja TE Plomin 2. Ekološka nepovoljnost istarskog ugljena, zbog visokog sadržaja sumpora, u cijeloj priči posve je sporedna.
Ubrzo su zatvorene dvije jame, a trebao je biti zatvoren i Tupljak. "Život rudnika produljile su povećane potrebe u vrijeme Domovinskog rata", kaže Frano Bojić, predsjednik Zaposleničkog vijeća. Više od 60 posto rudara bilo je po ratištima. U vrijeme "Oluje" labinsko naselje zvano Harlem, ružne dvokatnice s rudarskim stanovima, opustjelo je: na ulicama gotovo da nije bilo vojno sposobnih muškaraca. "Nije nama bio problem ratište, mi smo svaki dan na ratištu, svakog dana možeš poginuti", kaže Mrkaljevič.
|
- 13:17 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
01.03.2010., ponedjeljak
Novinarskom vijeću časti: Prijava protiv Jutarnjeg lista
Prošlo je tri tjedna od izbijanja u javnost "slučaja male Jagode". Tada sam promislio dan i pol, pa onda reagirao, ovdje objavljeno kao dnevnik Moralna panika: Kako ste postali dio mahnite rulje, željne krvi. Otvorio sam i facebook grupu Protiv moralne panike: slučaj male Jagode, koja trenutno ima 249 članova - očekivao sam manje!
Promišljao sam i dalje, pregledavao ponovo sve informacije. I mislim i sad, da je moja prva reakcija bila ispravna. Zato sam danas poslao ovaj zahtjev Novinarskom vijeću časti. Podugačak je, ali prenosim ga cjelovitog, neka kao dokument bude dostupan javnosti.
UB ZO-IP-10-03/1
Zagreb, 1. ožujka 2010.
- Hrvatsko novinarsko društvo
- Novinarsko vijeće časti
Predmet: Zahtjev za provedbu postupka
U skladu s člankom 41, st. 2 Statuta HND podnosim Novinarskom vijeću časti
ZAHTJEV ZA PROVEDBU POSTUPKA
protiv novinara "Jutarnjeg lista" Kristine Turčin, Tomislava Novaka i Borisa Vlašića, te glavnog urednika "Jutarnjeg lista" Mladena Plešea
zbog kršenja Kodeksa časti hrvatskih novinara (članci 4, 16 i 19) i akta Međunarodne federacije novinara (Smjernice za novinare o tome kako izvještavati o djeci, članci 3, 4 i 7) u nizu napisa o "slučaju Jagoda" u Jutarnjem listu, objavljenih između 7. i 24. velječe 2010..
PODLOGA U PROPISIMA
Članak 4 Kodeksa časti propisuje: »Novinar je obavezan iznositi istinitu, uravnoteženu i provjerenu informaciju. On navodi osobe ili ustanove od kojih je dobio podatak, informaciju ili izjavu. Ima pravo i da ne otkrije izvor informacije, ali za objavljeni podatak snosi moralnu, materijalnu i krivičnu odgovornost.«
Članak 16: »Novinar treba štititi čovjekovu intimu od neopravdanog ili senzacionalističkog otkrivanja u javnosti. (...) Posebna se pozornost i odgovornost zahtijeva kad izvještava o nesrećama, obiteljskim tragedijama, bolestima, djeci i malodobnicima, u sudskim postupcima, poštuje pretpostavku (presumpciju) nedužnosti, integritet, dostojanstvo i osjećanje svih stranaka u sporu.«
Članak 19. »Novinari moraju izbjegavati objavljivanje detalja i pejorativne kvalifikacije o rasi, boji kože, vjeri, spolu ili seksualnoj orijentaciji kao i o bilo kojoj fizičkoj ili mentalnoj manjkavosti ili bolesti ukoliko to nije relevantno za javni interes.«
Opća načela Kodeksa časti hrvatskih novinara navode također da je novinar obavezan pridražvati se akata Međunarodne federacije novinara. Međunarodna federacija novinara (IFJ), prihvaćajući načela Konvencije, usvojila je na konferenciji u Brazilu 1998. godine Smjernice za novinare o tome kako izvještavati o djeci, uz napomenu da su novinari dužni primjenjivati vrhunske profesi¬onalne i etičke standarde i širiti znanja o pravima i sigurnosti djece. U Smjernicama se preporuča da novinari trebaju, između ostalog:
3. Izbjegavati stereotipe i senzacionalizam u prikazivanju sadržaja o djeci
4. Istražiti sve moguće posljedice objavljivanja materijala o djeci
7. Osigurati nezavisnu provjeru informacija koje je dalo dijete, ali tako da se dijete ne dovede u opasnost
OBRAZLOŽENJE
1. Prvi napis, 7. veljače
U nedjelju, 7. veljače 2010., Jutarnji list na naslovnoj stranici objavljuje kao glavni naslov "Ne šaljite je ocu: opet će je silovati", s nadnaslovom "Skandal: Pravni sustav vraća 9-godišnju Jagodu ocu zlostavljaču". Naslov se ponavlja na 8. stranici, uz nadnaslov "U stravičnom pismu koje je napisala psihologu moli: Spasite bracu, njemu radi to isto". Članak autorice Kristine Turčin zauzima cijele 8. i 9. stranicu.
Sadržajem i opremom, članak krši članak 4 Kodeksa ("Novinar je obavezan iznositi istinitu, uravnoteženu i provjerenu informaciju."), članak 16 Kodeksa (posebno, poštovanje presumpcije nevinosti), kao članke 3, 4 i 7 Smjernica za novinare o tome kako izvještavati o djeci (IFJ, 1998). Ta se kršenja ponavljaju u cijelom nizu članaka koji su slijedili, u čemu je uz novinare navedene kao autore tekstova sudjelovao i urednik koji tekstove oprema.
Članak navodi da su 2006. stručnjaci (psiholozi) »nakon vještačenja« dijete, nazvano Jagodom (pravi identitet, na sreću, ostao je sačuvan) proglasili "vrištećim slučajem seksualnog zlostavljanja" (u navodnicima u tekstu, kao citat). Nije navedeno ni tada ni kasnije o kojim se stručnjacima radi. Navodi se zapis, koji je Jagoda navodno napisala krajem 2009. g. tijekom razgovora s psihologinjom, čije ime također, ni tada ni kasnije, nije navedeno. Na taj način, čitatelje se dovodi u grubu zabludu da su stručnjaci nedvosmisleno potvrdili da se radilo o seksualnom zlostavljanju, dok su sudovi to zanemarili i optuženog oca oslobodili.
Tvrdnja je u suprotnosti s iskazima koji su dvoje stručnjaka dali sudu. Jedini pouzdani dokument, koji je javnosti dostupan, o ovome slučaju jest presuda Vrhovnoga suda Republike Hrvatske od 10. rujna 2009., Broj: Kžm 8/07-6, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Županijskoga suda u Zagrebu od 21. prosinca 2006., kojom su dvojica optuženika (jedan od njih je otac) počinili kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa. Presuda s obrazloženjem dostupna je na internetu, http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/Default.asp?Menu=Pocetna.
Niz tvrdnji u članku, kao i u člancima koji su slijedili, zanemaruje i proturječi ovom dokumentu. Neki se dijelovi presude citiraju iskrivljeno, bitno mijenjajući smisao. U početnom članku i cijeloj seriji članaka u Jutarnjem listu iznosi se kao očita činjenica da otac jest kriv.
Niz netočnosti u tekstu usmjeren je senzacionalistički i koristeći stereotipe, da bi se potkrijepila osnovna teza. Navodi se da je dijete progovorilo »prvi put nakon tri godine«, te se dalje citiranu (neimenovani) stručnjaci, koji tvrde: »Nije rijetko da se dijete i poznatoj osobi, s kojom svakodnevno komunicra, otvori tek godinama nakon seksualnog zlostavljanja.« Međutim uvidom u presudu Vrhovnoga suda jasno je da je djevojčica o tome govorila još 2006. godine (vrlo eksplicitno, da »osjeća pimpeka u pičici«), te je upravo na osnovnu njenih iskaza tužba i bila podnesena.
Sugerira se da je sud donio odluku samo na osnovu svjedočenja djevojčice pred sudom, pa se navodi da »stručnjaci koji su proteklih godina radili s Jagodom« kažu »Svi smo očajni. (...) Svi se zgražaju, odmahuju glavom«. Međutim sud je saslušao svjedoke i pregledao video snimku ispitivanja. Sud je saslušao psihologa, koji je s Jagodom radio, te sudsku vještakinju za psihologiji i psihijatriju, koja je također s njom razgovarala i proučila slučaj.
Osobito je indikativno, da se ni u tom ni u seriji kasnijih članaka ne spominje da je ginekološki pregled pokazao da nema nikakvih znakova seksualnog zlostavljanja.
U članku se tvrdi: »Zbog "nekonzistentnog i nevjerodostojnog iskaza" koji je Jagoda dala na sudu kao šestogodišnja djevojčica otac je u rujnu prošle godine pravomoćno oslobođen svih optužbi. Dijete, za koje je i sudski vještak napisao da u dobi od šest godina "nedvojbeno ima osobna seksualna iskustva", ssnije za sud "dovoljno jasno verbaliziralo" s kim je ta iskustva steklo.«
Ovdje je Presuda Vrhovnog suda djelomice točno citirana, a djelomice pogrešno, te su citati grubo istrgnuti iz konteksta te time njihov smisao preinačen. U nizu daljih tekstova ponavlja se kako je sud proglasio iskaz djevojčice "nekonzistentnim", sugerirajući kako je neshvatljivo od malog djeteta tražiti konzistentnost. Međutim, taj termin potječe od stručnjaka, psihologa i psihijatara, koji su pred sudom svjedočili, a odnosi se na to, da je djevojčica povremeno optuživala oca, a povremeno tvrdila da to nije istina.
Navodim te dijelove iz obrazloženja presude:
Na temelju dokumentacije u spisu i navoda svjedoka, psihologa S. P., razvidno je da je oštećenica pričala o radnjama seksualne zlostave i o drugim okolnostima, a potom je rekla da se to nije dogodilo, pa svjedok kao stručna osoba, psiholog, zaključuje da je oštećenica bila nekonzistentna, nepostojana, a među ostalim i da je prisutno ispreplitanje realiteta i fantazije.
Što se tiče upiranja žalitelja na nalaz i mišljenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja po vještaku prof. dr. D. K. H., treba istaknuti da je na glavnoj raspravi vještak, na pitanje o mogućoj procjeni kada dijete govori istinu, objasnila da su tijekom obrade dobili jasnu sliku da je majka tukla oštećenicu, no o seksualnim manipulacijama nije dobivena slika, jer verbalno nije ništa iskazivala, a da li se nešto takvo dogodilo može se samo ostati kao mogućnost (list 347-348 spisa). Osim toga i u pisanom nalazu i mišljenju navodi se da je u nekim izjavama oštećenica kontradiktorna zbog čega ne ostavlja dojam vjerodostojnosti (list 197 spisa), tijekom psihijatrijske obrade, kada je oštećenica pokazivala spolni odnos na lutkama, na upit vještaka je li se to njoj događalo, ili je niječno odrekla glavom ili je šutjela, dok konfrontirana sa pitanjem o istini i laži tvrdi da istinu govori kada kaže da joj to nitko nije radio (list 199 spisa), a među ostalim se u zaključku vještačenja navodi da je kod iznošenja događaja u obitelji prisutna disocijacija i povremeno mašta (list 200 spisa).
O nekonzistentnosti i nedosljednosti iskazivanja oštećenice zaključuje i prvostupanjski sud nakon što je na glavnoj raspravi reproducirao video snimku ispitivanja oštećenice u istražnom postupku, u kojem je najprije teretila optuženike za radnje seksualne zlostave, tvrdila da je istina što je rekla, a potom je zanijekala navodom da „ovo sa tatom nije istina, to nije istina“.
Uz sve prethodno navedeno svakako je značajan iskaz svjedoka dr. N. Š. D., ginekologa kojoj je oštećenica prilikom prvog pregleda rekla da joj nitko ne dira spolovilo, da bi na ponovljenom pregledu teretila oca, opt. R. L. za bludne radnje. Osim toga, ginekološki je nalaz bio uredan, primjeren dobi oštećenice tada staroj 6 godina, odnosno nije pronađeno znakova koji bi ukazivali na oblik seksualne zlostave koju oštećenica opisuje u postupku dijagnostičke obrade u Poliklinici za zaštitu djece grada Z. kada primjerice navodi da „osjeća pimpeka u pičici“ na koje navode upire državni odvjetnik u žalbi.
Prema tome ukupnost dokazne građe, poglavito činjenica da je oštećenica i tijekom ispitivanja pred sudom nekonzistentna, da o njenom nedosljednom iskazivanju zaključuju stručne osobe koje su bez dvojbe bile educirane za ispravan i primjeren način ispitivanja oštećenice, potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano sa stupnjem izvjesnosti da su upravo optuženici izvršili terećene radnje seksualne zlostave. Ispravnost zaključka iz pobijane presude nije doveden u dvojbu niti iskazom svjedoka M. L., obranom opt. Z. L. te tek izraženim mišljenjem vještaka prof. dr. D. K. H. da je oštećenica morala imati osobna seksualna iskustva jer se ni vještak nije mogao izjasniti o obliku zlostave i njenom počinitelju.
U članku se pak navodi djelomičan i bitno promijenjen citat dijela posljednjeg pasusa:
»Činjenica da je oštećenica tijekom ispitivanja pred sudom nekonzistentna potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda«
Tu je, bez oznake prekida s uobičajim znakom tri točke, iz originalnog teksta izbačeno "i", tj. da je »oštećenica i tijekom ispitivanja pred sudom nekonzistentna«, te izbačen dio rečenice »da o njenom nedosljednom iskazivanju zaključuju stručne osobe koje su bez dvojbe bile educirane za ispravan i primjeren način ispitivanja oštećenice«. Falsificiranim citiranjem, čitateljima se sugerira pogrešan zaključak.
Za majku se usput navodi, bez navođenja izvora: »inače osoba sniženih intelektualnih mogućnosti«, čime se krši i članak 19 Kodeksa.
Za oca se navodi da »vrlo agresivno traži svoje dijete natrag, prima briateljsku mirovinu i visini prosječne plaće«, ne objašnjavanjući pobliže u čemu je ta "agresivnost". Čak se kako »ne postoje novi dokazi koji bi upućivali na to da nije dobar roditelj«. NI u slijedećim člancima ništa se konkretno protiv njega ne navodi, ali se ipak u naslovima naziva silovateljem i monstrumom. Osim što je na sudu oslobođen optužbe i što prima braniteljsku mirovinu, o njemu ništa ne znamo.
Novinarka u daljem tekstu članka sugestivno opisuje kako je došlo do Jagodine izjave i zapisa krajem 2009. (tri mjeseca nakon donošenja presude Vrhovnoga suda), koji su povod članku, te osjećaje neimenovane psihologinje koja je s njoma radila: »Psihologinja je ubrzo počela razmišljati racionalno. Bila je uvjerena da je Jagoda, potpuno nesvjesno, napisala presudu svojem ocu i, što joj je bilo daleko važnije, osigurala si trajni smještaj kod udomitelja.« Njeno ime ne znamo, pa ne možemo provjeriti da li je opis točan.
U članku se ponavljaju sugestije kako nešto nije u redu ne samo s ovom presudom, nego i cjelokupnim »pravnim sustavom«, pa čak i sa samim »civilizacijskim stečevinama« na kojima se sustav zasniva: presumpcija nevinosti i načelo da se ne može dvaput suditi za isto djelo. Npr. »Citiraju se zakoni, navodi pravna stečevina, civilizacijska dostignuća po kojem se čovjeku ne može dva puta swuditi za isto djelo ako nisu nastupile nove okolnosti. Jagoda je u svemu tome "tužna posljedica". Kolateralna žrtva.«
Optužbe cijelog pravosudnog sustava ponavljaju se, tako npr. u članku iste autorice u utorak 9. veljače, na 2. stranici: »Apsurd sustava i potresna Jagodina priča digla je na noge cijelu javnost.«
Također je važna manjkavost cijelog članka što se sugerira kako oslobađajuća presuda Vrhovnoga suda znači da će djevojčica morati biti vraćena u obitelj. To je međutim poseban postupak, koji je bio u tijeku pred Općinskim sudom, u kojem se odluka o izdvajanju od obitelji i smještaju kod udomitelja može donijeti i na osnovu drugih razloga, ako i nije bilo seksualnog zlostavljanja, pa ni zlostavljanja uopće. Jutarnji liste upleo se u ovaj postupak i kasnije učestalo tvrdi kako su sve, što nadležne institucije poduzimaju, poduzele tek nakon ovog prvog članka.
2. Napisi u ponedjeljak, 8. veljače
Slijedeća tri dana ta je tema na naslovnici. U naslovu, podnaslovima i u tekstu stalno se ponavlja da je otac zlostavljač, silovatelj, monstrum, kao da se radi o dokazanoj činjenici. Ogroman broj komentara čitatelja na mrežnom sjedištu (web siteu) Jutarnjeg lista te facebook grupama, potaknut ovim pisanjem, poziva na to da "narod" treba preuzeti suđenje u svoje ruke, da oca-monstruma treba osuditi na smrt, kastrirati ili poslati u zatvor u Africi da ga crnci siluju, da treba pronaći suca koji je donio presudu i premlatiti ga (ime predsjednice sudbenog vijeća Vrhovnoga suda više je puta ponovljeno) itd.. Način obrade teme, koju je Jutarnji list sustavno provodio, takav je da izaziva i potiče takvu reakciju.
U ponedjeljak, 8. veljače, na naslovnici, te zatim u članku na 2. stranici, je naslov: »Učinit ćemo sve da Jagodu ne vrate ocu koji je siluje«, nadnaslov: »U Jagodinu slučaju više nije važno ni pravo, ni zakon, ni procedura. Važna je istina. A istina je da bi je društvo ovih dana moglo vratiti zlostavljaču«.
Članak Kristine Turčin, na 2. i 3. stranici, ne donosi nikakve nove činjenice. Ponavlja navedena pogrešna citiranja, te navodi izjavu pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić, iz kojeg izgleda da ona crpi informacije samo iz članka objavljenog dan ranije u Jutarnjem listu.
U članku se navode riječi ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba, psihologinje dr. Gordane Buljan Flander. Njezine riječi su međutim kritičke prema metodi zaključivanja koju je novinarka primijenila dan ranije: Ova stručnjakinja »ne želi komentirati konkretan slučaj s kojim nije dovoljno upoznata, no upozorava da se već godinama bori da se dječji iskaz uzme odmah, čim se dijete prvi put uputi stručnjaku. Protekom vremena i brojnim ispitivanjem djeteta dolazi do kontaminacije iskaza, odnosno dijete se ili još više zatvori ili dopunjava i dodaje detalje kako bi popunilo rupe u sjećanju. Stoga struka smatra da dijete btrebga za sud ispitati odmah, od strane stručnjaka educiranog za rađenje forenzičnog intervua, koji neće postavljati sugestivna pitanja. Takav intervju treba obaviti u prisutnosti odvjetnika i državnog tužitelja, koji sjede iza dvosmjernog ogledala, i snimiti ga te koristiti na sudu. (...) Nakon toga dijete više nitko ne bi ispitivao i ono bi moglo ući u tretman.«
Iz gore navedenih citata iz presude Vrhovnog suda, vidljivo je da je u ovom slučaju, u bitnom (ne znamo da li je postojalo dvosmjerno ogledalo) tako i postupljeno: iskaz je uzet odmah od strane psihologa, sud je pregledao video zapis.
Naprotiv, Jutarnji list pokrenuo je kampanju na osnovu (navodne) Jagodine izjave date barem tri i pol godine nakon događaja. Usprkos ovom upozorenju stručnjakinje, Jutarnji list i dalje nastavlja kampanju uz pretpostavku da ne može biti nikakve sumnje da je taj iskaz potpuno istinit.
U istom broju na stranici 3 objavljen je komentar novinara Borisa Vlašića, naslovljen »Kad sustav nije u stanu osuditi, tada djecu mora zaštititi«. Autor piše o »nesretnim djetinjstvima« i o psihopatima koji muče ljude, te tvrdi: »Sud nije imao dokaza da bi osudio zlostavljača koji je silovao vlastitu kćer (...) Silovatelj je zbog toga izbjegao zatvor.« Time jasno krši presumpciju nevinosti. To i ponavlja, tvrdeći da se otac »bori da dobije svoju žrtvu nazad. U skrovište doma gdje će je nastaviti silovati« Tvrdi kako državno odvjetništvo »nije bilo osobito zainteresirano dokazati krivnju oca koji je zlostavljao vlastitu kćer«, iako je državni odvjetnik bio podigao optužbu pred županijskih sudom i žalbu Vrhovnom sudu.
3. Utorak, 9. veljače
U utorak, 9. veljače, ponovo su ovoj temi posvećene naslovnica te druga i treća stranica. U članku Kristine Turčin navode se izjave ministra pravosuđa Ivana Šimonovića (naslovi: »Spasit ćemo Jagodu« i »Jagodu neću dati ocu«) i ministra Milinovića (»Učinit ćemo sve da istražimo i slučaj mogućeg zlostavljanja brata«). Inzistira na pitanju »A što je s bratom?« (podnaslov na naslovnici), jer je u navodnoj izjavi krajem 2009. Jagoda napisala »Braco se skriva od tate. Šapnuo mi je da i njemu radi isto.« (iz prvog članka, u nedjelju 7. veljače).
U članku se navodi: »Kako neslužbeno saznajemo, priča o devetogodišnjoj seksualno zlostavljanoj djeovjčici, koja bi se ovog mjeseca mogla vratiti ocu zlostavljaču jer ga je Vrhovni sud oslobodio svih optužbi, šokirala je i suce nadležnoga Općinskog suda. Niti jedan od njih, neslužbeno tvrde, neće potpisati odluku po kojoj bi Jagodi ukinuli smještaj u udomiteljsku obitelj.« Ne navodi se, opet, nijedno ime. U istom članku navodi se kako je nadležni Centar za socijalnu skrb dan ranije poslao hitni zahtjev Općinskom sudu za produljenje Jgodina smještaja kod udomitelja. Teško je vjerovati da su suci novinaru unaprijed rekli kako će odlučiti u postupku koji tek predstoji.
Poziva se na opet neimenovane stručnjake koji se slažu da bi vratiti djevojćicu doma »bio novi, još gori oblik zlostavljanja«. Ministar Milinović je navodno izjavio da vjeruje »da će sud udovoljiti zahtjevu centra te da će djevojčica Jagoda biti sigurna, ali i da će u tih godinu dana razotkriti i procesuirati zlostavljanje njezina mlađeg brata.« Ministar ne samo da se pridružuje pritisku na sud, nego, ako je novinarka točno prenijela, unaprijed pretpostavlja da je i dječak zlostavljan, iako to tek treba razotkriti»«.
Ispod ovog članka, na stranici 2 nalazi se drugi članak iste novinarke, naslovljen »Sudac nije kriv, Jagodin iskaz bio je neupotrebljiv«. Iznosi proturječne informacije, opet ne navodeći nijedno ime, iako se poziva na osobe i izjave do kojih se moglo doći i njihovo ime u javnosti iznijeti; kao izvor navedeno je »više odvjetnika« te sasvim neodređeno »stručnjaci«. Pažnja se usmjerava na krivicu sustava, odnosno procedure dokazivanja pred sudom.
»Sudac nadležnog Županijskog suda koji je oslobodio Jagodina oca u prvostupanjskom postupku jedan je od naših najkvalitetnijih i najsenzibiliziranijih sudaca za mladež, jedan od najzaslužnijih za uvođenje mnogih novina u sudsku praksu, primjerice ispitivanja djeteta putem videolinka.«
Taj sudac je donio presudu u prosincu 2006., koju je, kako navodim gore, potvrdilo petočlano sudsko vijeće Vrhovnoga suda gotovo tri godine kasnije. (Precizni datumi u člancima u Jutarnjem nikad nisu navedeni, kao ni činjenica da je tekst presude Vrhovnoga suda dostupan na internetu.) Usprko tome, novinarka u članku tvrdi:
»Njegova je presuda u Jagodinu slučaju, tvrdi više odvjetnika, pravno čista i nije problem u sucu, nego u sustavu.«
Kao potkrijepa navodi se:
»- Jagodin je slučaj jedan od onih tijekom kojih je svima u sudnici kristalno jasno što se dogodilo, a za to nema dokaza. Sudski vještak jednostavno nije dobio od edjeteta ništa, iskaz je bio praktički neupotrebljiv. Ovaj je zlostavljač izbjegao zatvor, tu nema povratka, ali mi moramo nešto mijenjati u ovom sustavu - ispričao je nedavno taj sudac u jednom stručnom društvu.«
Ako je to stvarno bilo rečeno, od strane suca čije je ime novinarki poznato, pred većim brojem stručnih osoba, ne bi bilo ništa sporno da se objavi njegovo ime. Dalje se poziva na »stručnjake«, koji tvrde da je problem u tome da je iskaz od Jagode više puta uziman, a trebalo bi uzeti u obzir samo prvi iskaz. Navodi se ponovo dan ranije objavljeno mišljenje dr. Gordane Buljan Flander, koji, kako sam gore upozorio, zapravo ide protiv tvrdnji novinarke i kampanje Jutarnjega lista, koja se bazira na izjavi datoj mnogo nakon događaja. Navodi se kao problem da Jagoda »sudskog vještaka nikada prije nije vidjela« (naravno da nije, zašto bi?), kao da je problem u samom ispitivanju od strane sudskih vještaka, iako je Buljan Flander iznijela nešto posve drugo.
Na strani tri je članak Borisa Vlašića, u kojem se pak tvrdi nešto suprutno: »Problem je kod ovakvih predmeta to da sud posredno, preko stručnjaka, doznaje o događjima o kojim se presuđuje.« Ovo je istaknuto u podnaslovu, a u članku se tvrdi kako je »iskusni sudac s Vrhovnog suda« (neimenovan) rekao da je to problem; što bi bila alternativa, ne kaže se. Članak počinje izjavom glasnogovornika Vrhovnog suda, suca Dražena Tripala: »Sud je, ako ne utvrdi krivnju, dužan osloboditi optuženu osobu«, pa dalje u tekstu: »u razgovoru s nekim sucima došli smo do stava da suci Vrhovnog suda, kao i ostalih sudova, neće donijeti osuđujuću presudu ako je ne mogu poduprijeti odgovarajućim dokazima.« Kao i u cijeloj seriji napisa Jutarnjeg lista, sugerira se da s pretpostavkom nevinosti nešto nije u redu. (Naslov članka iznad: »Čitatelji jutarnjeg.hr: Zar se ovo može dogoditi u civiliziranoj državi? Sramite se«)
4. Srijeda, 10. veljače
U srijedu, 10. veljače slučaj je opet na naslovnici, te na 2. i 3. stranici. Nadnaslov: »Pobjeda 72 tisuće ogorčenih građana«, naslov: »Ocu monstrumu uzimaju i Jagodu i brata«, podnaslov: »Centar za socijalnu skrb godinama nadzirao obitelj, a nisu primjetili zlostavljanje djece«. U glavnom članku, čiji su autori Kristina Turčin i Tomislav Novak, veći dio teksta korektno prenosi informacije, Međutim, formulacije u tekstu i oprema teksta opet polaze od pretpostavke da je sasvim očito da Jagoda jest zlostavljana, a djelatnici Centra to nisu primijetili.
Ponavlja se kao lajtmotiv da su »stručnjaci Jagodu pozvali "virštećim slučajem seksualnog zlostavljanja"«, ne imenujući te stručnjake, dok se ignorira one stručnjake, koji su pred sudom iznijeli drugačije mišljenje. Nastoji se prikazati kako ništa ne bi bilo poduzeto da Jutarnji list nije o tome pisao.
5. Od 11. do 13. veljače
U četvrtak, 11. veljače, tema više nije na naslovnici. Posvećeno joj je 3/4 devete stranice. Dominira naslov: »I Centar za socijalnu skrb treba kazniti za propuste«, članak autora K. Turčin i B. Vlašića. Izvor su ponovo neimenovani »stručnjaci koji su jučer analizirali cijeli slučaj«. Oštrica kritike okreće se tako od sudata na socijalne radnike, koji su navodno napravili cijeli niz grešaka, dapače, »naš sugovornik« (ne znamo tko je i po čemu je kompetentan) tvrdi: »Smatram čak da se ovdje može govoriti i o kaznenoj odgovornosti nadležnih osoba u centru«.
Među navodnim greškama se navodi: »Nalaz vještaka je, osim seksualnog zlostavljanja, kod Jagode utvrdio i fizičko zlostavljanje«, što je laž: kako je gore citirano iz presude Vrhovnoga suda, vještak (ginekologinja) nije pronašao znakove seksualnog zlostavljanja. Ne spominju se ni znakovi fizičkog zlostavljanja: spominje se da je majka Jagodu tukla, ali ne da su ostale trajne ozljede.
Za njenog brata, koji je tada imao jedva godina dana, navodi se, kao citat, da je vještak ustanovio "izrazite emocionalne i socijalne uskraćenosti", međutim ne znamo koji je to vještak i kada utvrdio.
Tek dva dana kasnije, u subotu 13. veljače, u članku »Državno odvjetništvo traži novo vještačenje za Jagodina brata« autorice K. Turčin, navodi se radi o nalazu iz 2006. godine, kad je bilo odlučeno o Jagodinom izdvajanju iz obitelji: »Upozoren je centar za socijalnu skrb na emocionalnu i socijalnu uskraćenost te znakove zanemarivanja djeteta«. To, međutim, nije isto što i zlostavljanje i ne povlači kaznenu odgovornost. Navodi se kako u Centru tvrde da je nadzor nad obitelji i nakon 2006. provođen, ali »Kako neslužbeno doznajemo, Ivica nikad nije doveden na kontrolu.« Ponovo – anonimni izvori.
Dodaje se pak tvrdnja kako je problem u nadzornicima koji nadziru obitelj, te tvrdi da »nadzornik praktički može biti bilo tko!«. Posebno je uokviren tekst, u kojem se autorica poziva na »našeg sugovornika«, naslovljen »Nadzornik sa stranom pušio marihuanu u parku«. Riječ je o navodnom slučaju, koji s ovim nema nikakve veze.
Vrativši se na četvrtak 11. veljače, tu je i članak Borisa Vlašića, u kojoj se osvrće na emisiju "Otvoreno" na HTV, u kojem je sudjelovao i polemizirao s državnom tajnicom Doricom Nikolić, Boris Vlašić objavljuje komentar "»Brige Dorice Nikolić«, te tvrdi: »Opasno je kad Dorica Nikolić, državna tajnica za socijalnu skrb, kaže da je njena služba sve napravila da zaštite zlostavljanu djecu.« Spominje službeni auto koji ju čeka, kao da je to neki argument. Sugerira se, da državna tajnica ne bi smjela tvrditi da propusta nije bilo, kad joj eto (neimenovani) »stručnjaci govore« da je bilo. Komentar je nekorektno korištenje pozicije novinara za nastavak polemike, bez novih argumenata.
Napad na Centar za socijalni rad nastavlja se slijedeći dan, petak, 12. veljače, u članku »Centar za socijalnu skrb zatražio je da se i brat zlostavljane Jagode, Ivica (4) izdvoji iz obitelji zbog sumnje da je i on bio izložen zlostavljanju«. O razlozima, koje je Centar iznio, ne kaže se ništa. Keže se međutim, bez navođenja izvora: »U cijeli postupak uključilo se Državno odvjetništvo i MUP što znači da bi mogle uslijediti i nove kaznene prijave i postupci koji bi, osim protiv roditelja koji su izložili dijete zlostavljanju, mogli biti pokrenuti i protiv nadležnih službi koje su propustile zaštititi dijete. Prvenstveno se to odnosi na Centar za socijalni rad koji ima obavezu odmah prijaviti sumnje da je dijete zlostavljano.« Za tako ozbiljne insinuacije trebalo bi ipak navesti pouzdane izvore.
6. Napisi 23.-26. veljače
Nakon toga, slijedećih deset dana nema tekstova o ovoj temi. U utorak 23. veljače objavljen je tekst »Zbog podrške javnosti Jagoda će imati sigurnu budućnost«. Ponavljaju se falsificirajuće formulacije (pogrešni citati iz presude Vrhovnoga suda), koji su izneseni u prvim člancima. Iznose se optužbe nadležnih institucija, ponovno uz pozivanje na neimenovane »stručnjake s kojima smo razgovarali«.
U subotu, 26. veljače, objavljeno je (izvještavaju Kristina Turčin i Tomislav Novak) kako je Općinski građanski sud odlučio produljiti Jagodin boravak kod udomiteljske obitelji. Postupak je bio zatvoren za javnost. Roditelji su se navodno s odlukom složili i odrekli prava na žalbu. Koji su bili razlozi te odluke, nije objavljeno; ne mora se raditi o zlostavljanju zatakvu odluku, pogotovo ne seskualnim
U članku se međutim ponavljaju iskrivljenje informacije i faslifikati iz prve serije članaka. Ponavljaju se citati istrgnuti iz cjeline, koji grubo mijenjaju smisao: da je razlog oslobađajućoj presudi »nekonzistentni i nevjerodostojni dječji iskaz« te da Jagoda »nije za sud dovoljno jasno verbalizirala s kim je stekla seksualna iskustva«. Žali se kako »Nitko neće odgovarati za zločin«, kršeći ponovno presumpciju nevinosti.
Zaključak
Tijekom tri tjedna Jutarnji list je ustrajao na senzacionalističkom načinu izvještavanja, stvarajući "moralnu paniku". ČItatelji su ostali uskraćeni za bitne informacije (primjerice, da je obavljen ginekološki pregled i da nisu nađeni znakovi silovanja), dijelovi jedinog vjerodostojnog i javnosti dostupnog dokumenta se falsificiraju, izjava djevojčice data nakon više od tri i pol godine tretira se kao neupitno istinita (suprotno upozorenju stručnjakinje da s vremenom može doći do kontaminacije iskaza), oca se uzastopno naziva silovateljem i monstrumom iako je optužbe oslobođen, sugerira se krivica svih institucija i pogrešnost osnovnih pravnih načela presumpcije nevinosti i nemogućnosti da se dvaput sudi za isto djelo, sugerira se čak i krivična odgovornost socijalnih radnika (koja se bazira na tome da nisu vidjeli zlostavljanje, koje međutim nije vidio ni sud...).
Jutarnji list grubo je manipulirao javnošću i vršio pritisak na nadležne institucije, konkretno u sudskom procesu pred Općinskim sudom. Vjerojatno je da u toj obitelji zaista ima problema (navodi se da je stalno bila pod nadzorom), ali podignuta moralna panika ne pomaže da se problemi riješe. Možemo vjerovati da se sumnja u seksualno zlostavljanje godine 2006. s razlogom pojavila, ali sumnja ne znači i dokazanu krivicu. Prema opisu događaja i dostupnom tekstu presude, nema razloga vjerovati da su napravljeni neki bitni propusti u postupku. Razlozi za izdvajanje iz obitelji mogu biti razni, ne mora se raditi o zlostavljanju, pogotov ne seksualnom. Neopravdano je sada dizati paniku kako i dječaka treba odmah izdvojiti iz obitelji; o tome ipak ne bi trebali odlučivati nesavjesni novinari i uspaničena javnost. Cjelokupnom obradom teme, izvršeno je nasilje prema cijeloj obitelji (uključujući i djevojčicu čije ime nije objavljeno, ali je teško vjerovati da nije svjesna kako se o njoj piše). Dovedena je u opasnost sutkinja, kojoj se po internetu prijetilo premlaćivanjem.
Sve zajedno, obrazac za to kako se o ovako osjetljivim temama ne bi smjelo pisati.
|
- 10:53 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
|