27.04.2016., srijeda
Povodom posjeta poremećenog diktatora Hrvatskoj
Moram priznati da mi osobno fale riječi, pa sam si dozvolio, ovog puta, kopipejstati neke stvari koje je napisalo dvoje mojih fb prijatelja. Kao da sam ja pisao. Ne navodim imena, jer je fb ipak poluprivatan.
Aspirant diktator i imitator osmanlijskih megalomana Erdogan vodi ovog akrapa od svoje zene prerusenu u sarmicu u drzavnicki posjet. Na stranu sto ih u (relativno) normalnu zemlju nikad ne bi zvali u takvu posjetu, ali kad su vec dosli, bas me zanima misljenje predsjednice o Emini Erdogan. Npr. o njenoj cuvenoj izjavi da su otomanski haremi bili "edukativne ustanove gdje su se mlade cure ucile zivotu odraslih". Zapravo, da ju pita kako to da jos nisu ponovo uveli te "obrazovne ustanove" za cure, vec su svoje kceri poslali na prestizna americka sveucilista.
U cemu je licemjerje? Dakle, Eroganova partija momentalno radi na ustavnoj izmjeni Turske na nacin da izbaci sve reference na sekularnost, rodnu ravnopravnost, manjine itd. A ovim se putovanjem sluzi prvenstveno da bi svojoj javnosti pokazao kako je sve ok, kako ideja o pristupu EU nije mrtva, jer, eto, "EU nema nista protiv toga", kao da je to Europi svejedno. KGK danas skicira novinarima "trilateralni sporazum", navodno s BiH a ni jednog predstavnika BiH nema, ali, eto, dovoljni su predsjednici "patronalnih" drzava, jel. Iduca etapa je Baku, gdje ce drzati forum o manjinama, a i danas je bilo mrtvih Kurda... U Hr sudjeluje u bilateralnom ekonomskom forumu na temu energetika, a vec mjesec dana mu zemlja cesce nema elektricne energije nego sto ju ima. I tako, ne moram nizati bas sve paradokse, mozes ih se i sama sjetiti... pa ukapirati zasto Erdogana nije pozvala ni jedna druga EU zemlja.
A obzirom da su pod energetskim aspektom u takvoj situaciji u kakvoj jesu i zbog Erdoganovog odnosa s Putinom, heh... sjetim se odnosa "uspravnice" s Putinom, pa se malo i... zabrinem, ako dozvolis.
Još jedan odgovor na komentar tipa "pa sve je to normalno":
Ne razumijem tvoje snebivanje nad "državničkim posjetom" i pitanjem "što je licemjerje tu". Nećeš vjerovati, ali postoje državnički protokoli, diplomacija i dobri politički običaji da se diktatore ne prima u posjet. Pogledaj gdje je Erdogan otišao u državnički posjet u proteklih par godina, a svugdje, pa i jedino u Washingtonu gdje nije došao na poziv Obame nego na summit, "ispljuvali" su ga i to s razlogom.
Erdogan je trenutno zbog složenih vanjskopolitičkih pitanja bitan faktor, ali svi bi ga bez grižnje savjesti, skupa s njegovom politikom, utopili u žlici vode da mogu. Jedna od zadnjih seljačina svjetske politike, čovjek koji doslovno ubija, zatvara, ucjenjuje i mrzi, egotriper na entu..
I zašto mu mi stvaramo doček kao da dolazi vladar Kozmosa? Glupi, hrvatski vazalski mentalitet .. a licemjerno se pozivati na EU vrijednosti i onda dočekati simbol njihovih suprotnosti na crvenom/zelenom tepihu. Erdogan predstavlja Zlo, kao i Orban i Lukašenko i Putin, a to nije pitanje utjecaja masmedija nego zdravog razuma.
Evo samo još jedna poveznica kao dodatak:
Amnesty International Annual Report - Turkey 2015/2016.
|
- 09:29 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
23.04.2016., subota
Izbori za predsjednika Austrije: referendum o politici prema migrantima?
Sutra se održava prvi krug izbora za predsjednika Austrije. Aktualni predsjednik Heinz Fischer odslužio je dva šestgodišnja mandata i više se ne može kandidirati. Dvoje najbolje plasiranih kandidata ide u drugi krug, koji će se održati 22. svibnja.
Kandidati zelenih i desnice u drugom krugu?
Po posljednjim anketama, vodi kandidat zelenih Alexander vand der Bellen, koji dobiva (u anketama tijekom travnja) između 24% i 29% glasova. Drugi je kandidat desničarske FPÖ ("Slobodarska stranka") Norbert Hofer, koji dobiva između 22% i 24%.
U jednoj anketi agencije Gallup, gdje su birači pitani o mogućem glasanju za drugi krug, Bellen je tijesno pobijedio s 52%-48%.
Hoferov ulazak u drugi krug mogla bi ugroziti nezavisna kandidatkinja Irmgard Griss, bivša predsjednica Vrhovnoga suda, koja dobija između 18% i 24%. Ona je 2014. godine bila na čelu istražne komisije, koja je istraživala slučaj propasti Hypo Alpe Adria banke.
Na rezultat izbora snažno utječe raskol u raspoloženju javnosti prema izbjegličkoj/migrantskoj krizi. Van dr Bellen zamjera vladajućoj koaliciji da je bila previše stroga, a Hofer da je bila premekana. Tako su izbori neka vrsta referenduma. Griss je bliža Hoferovom stavu, ali je umjerenija.
Daleko iza ove trojke su kandidati dvije najveće austrijske stranke, socijaldemokrata (SPÖ, 14-17%) i demokršćana (ÖVP, 9-13%).
Mnogi koji su na parlamentarnim izborima 2013. dali glas socijaldemokratima sad su skloni kandidatu zelenih, a oni koji su glasali za demokršćane, nezavisnoj Griss.
Nestabilnost "velike koalicije"
Socijaldemokrati i demokršćani, koji su se od prvih izbora poslije 2SR 1951. godine izmjenjivali na vlasti, sada kao "velika koalicija", čine vladajuću većinu. Prema rezultatima parlamentarnih izbora rujna 2013., u Nacionalnom vijeću (Nationalrat), od 183 mjesta, SPÖ ima 52, ÖVP 47, FPÖ 40, Zeleni 24.
Na tim su izborima u parlament ušle dvije nove stranke. "Team Stronach für Österreich", imenovana po osnivaču stranke Franku Stronachu, koji je biznismen iz Kanade (!) je euroskeptična, desničarska, populistička stranka.
Druga nova snaga je NEOS – Das Neue Österreich und Liberales Forum, stranka liberalne orijentacije. Dva zastupnika Stronacha su 2015. prešli u ÖVP.
Iz parlamenta 2013. ispao Savez za budućnost Austrije (Bündnis Zukunft Österreich), kojeg je bio osnovao Jorg Heider, koji je poginuo dva tjedna nakon izbora 2009..
Pad popularnosti obje vladajuće stranke uvelike je uzrokovan nezadovoljstvom birača stalnim sukobima između dvije stranke vladajuće koalicije, a osobito socijaldemokratskog kancelara Wernera Faymanna i konzervativnog podkancelara Reinholda Mitterlehnera.
Eva Zelgovits, istraživačica javnoga mnjenja u institutu IFES, kaže da birači smatraju predsjedničke izbore manje važnim od drugih, te su skloni iskoristi ih da političarima "nauče pameti".
Politički analitičar Thomas Hofer kaže da jedino strah od predstojećih izbora drži zajedno dvije vladajuće centrističke stranke.
Aktualne ankete o popularnosti stranaka pokazuju da bi na parlamentarni izborima danas FPÖ dobila više od 30% glasova. a socijaldemokrati i demokršćani po oko 23%.
|
- 17:29 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
22.04.2016., petak
Kako shvatiti bolesti hrvatskoga društva? Bitan značaj Josipa Županova
Nadam se da nisam prekršio nikakav zakon o kopirajtu time, što sam mnogospominjani Županovljev članak iz 1993. skenirao i stavio na Svemrežje. Županov je, kako je napisao Vjeran Katunarić još 1988, autor »zasad jedine relativno cjelovite sociološke teorije jugoslavenskog društva«, a to vrijedi i danas (suženo na hrvatsko društvo).
Josip Županov: "Dominantne vrijednosti hrvatskoga društva", Erasmus, br. 2, Zagreb, 1993, str. 2-6.
Znanstvena diskusija jučer u emisiji "Ekonomija &td" na HTV 4 o županovljevom pojmu "egalitarni sindrom" između Danijele Dolenec i Aleksandra Štulhofera, koji su svoje polemičke radove objavili u časopisu "Politička misao" tijekom prošle godine. Voditelj je bio Željko Ivanković (novinar, ali također doktor znanosti).
Danijela Dolenec: "Preispitivanje 'egalitarnog sindroma' Josipa Županova"
Aleksandar Štulhofer i Ivan Burić: "Je li egalitarni sindrom samo teorijska fantazija? Empirijski hommage Josipu Županovu"
Imam puno bilješki o Županovu, jer sam njegove knjige intenzivno čitao 1980-ih. Radovi koje je on pisao sociolog od trajne su vrijednosti, i danas najznačajniji od literature koju je 1980-ih pisala grupa kritičnih znanstvenika iz polja društvenih znanosti (sociolozi, politolozi, ekonomisti, filozofi), zvanih "krizolozi". Nadam se, da ću to uspjeti srediti, pa staviti na svemrežje. Mislim da je njegova teorijska koncepcija od vitalne važnosti i za razumijevanje hrvatskoga društva danas. Smatram, daime, da na planu osnovnih društvenih odnosa, struktura, mentaliteta i vrednota, zapravo nije bilo bitnih promjena u posljednjih pola stoljeća, usprkso velikoj političkoj promjeni i promjeni državnog okvira.
"Egalitarni sindrom" je samo dio Županovljevih teza i loše je, kad se izdvoji iz veze s ostalima.
|
- 14:39 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
20.04.2016., srijeda
Nema pomirbe s onima koji relativiziraju tzv. NDH
Susjed mi da stare novine, pa prelistam prije nego što bacim. Pa čitam u "Večernjem listu" od 16. travnja "gosta komentatora" prof.dr.sc. Andrije Hebranga (mlađeg). Taj istinoljub i pravdoljub naslovio je svoju pobudnicu parolom "Bez istine neće biti prave pomirbe".
Pa onda drvi, na način relativiziranja koji smo tisuću puta vidjeli, kako "postoje brojne definicije fašizma" - ali, on zna pravu, pa je "tragedija nas Hrvata" da smo "doživjeli čak tri oblika fašizma".
Zatim, vrlo fino i precizno revidirajući povijesnu istinu, kaže kako je NDH "surađivala s fašističkim režimima".
Nije, doktore profesore - Finska, Bugarska pa i Švedska su surađivale, a u tzv. Nezavisnoj DH je bio fašistički režim.
Dakako, "slijedeća dva fašizma su potpuno skrivena od javnosti" - pogađate, onaj grozni fašizam jugoslavenskih komunista, pa onaj "u srpsko-crnogorskoj agresiji". Čak i o potonjem slučaju, kaže profesor doktor, taji se od hrvatske javnosti da su metode osvajanja bile fašističke. Dakako, komunisti su fašisti, po istini koja je doktoru profesoru Andriji poznata, a svi svjetski politolozi je nastoje zataškati.
I tak. Ne da mi se čitat dalje, da vidim s kim se trebam pomirit. Jasno mi je s čim se očekuje da se pomirim. Među inim - da je njegov tata bio fašist. I tata prof. dr. sc. Stjepana Tuđmana. Fala Svetom Leopoldu, moj nije.
|
- 16:22 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|