Zoran Oštrić

28.12.2016., srijeda

O bankrotu ljevice u doba globalizacije

Jedan moj facebook prijatelj pitao je: »Znade li netko odgovor na pitanje, da li je kriza političke ljevice, kriza lijevih teorija, ili kriza lijevih partija!?«

Napisao sam jedan brzometni odgovor, pa prilažem ovdje uz manje izmjene, mislim da može biti zanimljiv (dobio je solidan broj lajkova).

Kriza teorije je u srži krize lijevih stranaka. Ovako na brzinu, mogu izlučiti četiri čimbenika.

1. takozvani "Treći put", koji su promovirali politički lideri socijalne demokracije koji su bili na vlasti u većini zemalja tadašnje Europske unije (s 15 članica) krajem prošlog stoljeća (kao i u SAD, Brazilu idr.), bio je faktička kapitulacija pred neoliberalnom paradigmom. Ona donosi vlast financijskog kapitala nad realnom ekonomijom i golemo obogaćivanje najvećih bogataša, gornjih 1% ili 0,1%, a manju ili veću dobrobit bogatijima, obrazovanijima, spretnijima. Klasična radnička klasa i niži slojevi srednje klase nazadovali su, a ljevica je ignorirala njihove probleme.

2. Stranke koje su ljevije od socijalne demokracije ne mogu se iskobeljati iz prastarih ideoloških formula.

3. Zeleni su se etablirali, postali majnstrim i dio političkog establišmenta. Ekologističku paradigmu prihvatile su i druge stranke, lijeve i desne (izraziti primjer je Angela Merkel, koja je ušla u nacionalnu politiku kao savezna ministrica okoliša). Zelenim strankama je ostalo da u pojedinim pitanjima budu nešto radikalniji, te da zastupaju teme poput LGBT prava, feminizma, prava životinja isl, koje se većine ljudi ipak ne tiču naročito. (Mogu dodati, kad već spominjem feminizam, i zanemarivanje ozbiljnih problema koje imaju muškarci u suvremenom društvu). Pažnju privlači također potpuni neuspjeh pacifizma da se nametne kao politički relevantan stav (što je bio početkom 20. stoljeća).

4. Razni lijevi teoretičari zaglibili su u post-modernoj proizvoljnosti, zatvorenom samodovoljnom diskursu, blaziranim apstraktnim problemima i pseudoproblemima isl.. Kao teorije bar ponekad zanimljivo, ali politički beznadežno. (Neću navoditi primjere, začas bih se zaglibio.)

Ta četiri čimbenika mogu biti nacrt jednog interpretativnog okvira. U daljoj diskusiji, spomenuta je globalizacija, kretanje koje je obilježilo posljednjih 30-ak godina. I o tome neke moje brzinske bilješke.

Valja priznati da je globalizacija u posljednjih 20-ak godina donijela i dobroga. Baš o tome nešto pokušavam sintezirati, za knjigu koju namjeravam dovršiti negdje od travnja i onda napraviti crownfunding kampanju da možda nešto para prikupim za tisak.

"Milenijski ciljevi" UN-a su postigli pristojan uspjeh, stvaran napredak jest postignut. Globalno su ipak djelovali i imali uspjeha ne samo omražena neoliberalna trojka IMF, WB i WTO, nego i agencije UNEP, UNDP, WHO idr. i razne zaklade i međunarodne udruge, koje jesu dobra napravile, uglavnom daleko od "svjetla reflektora". Problem jest, da je jezik tih institucija obično užasno dosadna birokratska suhoparnost (i ja ga ne podnosim).

Trijumf neoliberalne dogme je bio skoro potpun na nivou globalne diskurzivne hegemonije, ali ipak ne toliko u stvarnosti, kako je to izgledalo.

Da ne spominjemo komunističku Kinu, gdje je jaka vlast partije omogućila vrlo visok stupanj akumulacije kapitala, odnosno eksploatacije radničke klase, što je Kinu učinilo u kratkom roku velesilom, ali je taj novac stvarno velikim dijelom iskorišten za to, da se stotine milijuna Kineza izdignu iz bijede.

I drugdje ima tih pozitivnih procesa, da se stotine milijuna uzdižu iz beznadežne bijede u podnošljivo siromaštvo i iz ovoga u standard niže srednje klase zapada. Iako ima i opasnih pojava "isključenih iz razvoja", i surovih sukoba s megakompanijama koje bez pardona naručuju i ubojstva lokalnih i ekoloških aktivista isl..

Ali međutim, u najrazvijenijim zemljama, srednja klasa (dakle velika većina stanovništva) doživjela je pad životnih uvjeta, u "škarama" između konkurencije jeftine radne snage u siromašnim zemljama i ogromno napredovale moći krupnog, pogotovo financijskog kapitala. Rast nejednakosti javlja se i u "zemljama u razvoju", ali niži slojevi to mogu tolerirati, dok i oni doživljavaju napredak.

A upravo u visokorazvijenim zemljama, posljednjih godina ksenofobna desnica vrlo jača, dobro pogađajući strahove tih nižih slojeva, koji su "gubitnici globalizacije".

Ista ta ksenofobna desnica uvelike je ojačala u islamskim zemljama, gdje slični socijalni problemi također igraju značajnu ulogu. Taj se trend sada prenosi i na zapad. Lako je naći "žrtvenog jarca" u liku Stranca ("Drugi", s velikim slovom). I tu se ljevica ne snalazi - neprekidno je u defanzivi.

Međutim je zanimljivo, da su se nove stranke i pokreti na ljevici, izvan etablirane trojke političkih stranaka koje spominjem gore (socijaldemokrati, lijevi antikapitalisti, zeleni) javljaju u europskim mediteranskim zemljama (Siriza u Grčkoj, M5S u Italiji, Podemos u Španjolskoj, Lijevi blok u Portugalu).

Hrvatska nažalost nije u tom mediteranskom trendu. Bliži smo srednjoj Europi, samo naš AfD se nije etablirao kao posebna stranka, nego je dio našeg CDU/CSU.

Globalizacija je vrlo složen proces i sadrži puno proturječnih čimbenika, i nigdje nisam našao obrađene sve aspekte, koji su bitni. Ne samo u kompilaciji, nego u pokušaju sinteze. I tako do pokušavam staviti skupa pa da bude nakakva suvisla slika, makar i pačvork a ne elegantni "model".

Kako obuhvatiti razne aspekte, koji zahtijevaju različite diskurzivne okvire, a da se ne raspadneš u detaljima ili pukom nabrajanju? I da onda sve to "mudroljubno" sebi koliko-toliku mogu razjasnim (moje su ideje često preteške i za mene samoga, kao što je Sheldon Cooper nakon 20 godina rada morao shvatiti a ne razumije teoriju struna - profesionalni filozofi su kao Barry Kripke, koji radi na istoj, bila je baš jučer repriza te epizode [(video)]: "Obećam da ću riješiti neriješiv problem i dobijem novac za istraživanje, koji potrošim na cugu i ženske").

A onda, zahvaljujući svojem novinarskom iskustvu, prikazati sve to tako, da i čitatelji koji nisu uložili godine napora u proučavanje mogu shvatiti. (Čak i sarkastične dosjetke, kao ova gore što mi je usput pala napamet, da ne razumiješ ono čime se baviš i da je ionako neriješivo, mogu imati spoznaju ulogu. Jučer sam čitao i pisao bilješke o ulozi paradoksa u transdisciplinarnim istraživanjima.)

- 17:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.12.2016., subota

Poslovne veze Donalda Trumpa s ruskim oligarsima

James S. Henry govori o vezama novoizabranog predsjednika SAD s ruskim oligarsima (kleptoracijom). Video i transkript na Trump and Putin Share Ties to the Post-USSR Kleptocracy

Kleptokratski oligarsi su izniknuli u kaosu 1990-ih nakon što je Zapad propustio spriječiti ekononomski i socijalni kolaps nakon rušenja SSSR-a. Vladimir Putin uveo je red, što je veliki napredak u odnosu na katastrofu pod Jeljcinom, ali red je zasnovan na dogovoru s oligarsima, koji su (gotovo svi) očuvali svoja bogastva, a smanjili relativnu političku moć (relativnu, jer i dalje imaju bitne utjecaje, ali se država ponovo pojavila kao snažan čimbenik). Tako je stvoren kronistički savez za likvidaciju manjih mafijaša i uvođenje reda.

A onda je veliki skok cijena nafte i prirodnoga plina nakon američke invazije na Irak 2003. omogučio golemi skok prihoda Rusije od izvoza. Dio toga bogatstva upotrebljen je za unapređenje socijalnih funkcija države i potakao je rast standarda. Po klasičnoj šemi autoritarne vlasti, obični ljdi zadovoljni su žrtvovanjem dijela sloboda u zamjenu za sigurnost. Vrlo mali krug oligarha kontrolira ogromna bogatsva, ali i malim ljudima ponešto kapne, pa su zadovoljni. Slično kao u Hrvatskoj (koja nema naftu, plin i ugljen, ali ima turizam i doznake radnika iz inozemstva, da se spriječi potpuni kolaps bilance plaćanja s inozemstvom).

Tako su te zemlje, umjesto liberalne i socijalne demokracije, dobile varijante kombinacije oligarhiske i autoritarne poludemokracije. Uostalom, to je bilo u skladu s kretanjima na Zapadu u doba "globalizacije", s ogromnim povećanem bogatstva najbogatijih 1% i najbogatijih 0,1%. (Vidi o tome članak Komunistička Kina brani načela slobodne trgovine : što će biti s “globalizacijom”?, 10. prosinca.)

Ironija je povijesti, da je diljem bivših komunističkih zemalja istočnoga bloka, a i u Hrvatskoj, ime Georga Sorosa postalo omrznuto, kao zastupnika "zapadnih", istoku neprijateljskih interesa. A upravo je on još od kraja 1980-ih pomagao demokratske procese u tim zemljama, i odlučno se suprotstavljao "doktrini šoka" koju su provodili čelnici SAD i međunarodnih institucija (da "komunističko nasljeđe" treba preko noći uništiti, uz ideju da će iz kaosa isplivati uzorne liberalne demokracije, a ne kleptokracije).

Donald Trump pak, koji je šest puta doživio bankrot, velik dio svoga bogatstva duguje vezama s ruskim oligarsima.

Intervju (video) objavljen je na ljevičarskom sajtu The Real News, ali James S. Henry je ekonomist, odvjetnik i istraživački novinar, koji je bio glavni ekonomist međunarodne konzultantske tvrtke McKinsey & Co. i piše za Forbes, The Nation i The New York Times.

Dakako, trumpisti to mogu proglasiti za dodatni dokaz komunističko-plutokratskog komplota protiv novog predsjednika SAD, autentičnog zastupnika načela Nacije i interesa radničke klase.

- 00:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.12.2016., petak

Liberali u globalnoj defanzivi: Može li preživjeri eko-socijalno-liberalna sinteza?

Godina 2016 bila je, piše The Economist a prenosi telegram.hr, Loša godina za liberale.

Zapitah se, ne prvi put naravno, jesam li i ja, i u kojem smislu riječi, liberal? Problem je višestrukost termina; u originalnom tekstu u Economistu piše »a certain kind of liberal«. Ne ulaze dublje u tipologiju, što je razumljivo za kratki, prigodničarski novinski tekst.

Liberal ste »ako vjerujete u otvorenu ekonomiju i otvorena društva, gdje se potiče slobodna razmjena dobara, kapitala, potiču se razmišljanja ljudi i njihove ideje, i gdje zakoni štite ljudska prava i temeljne slobode«.

OK, ja vjerujem u ovako navedena načela, dakle sam liberal (neke vrste). (Ta načela ipak ne pokrivaju sva moja uvjerenja. A oni koji u to vjeruju, mogu se itekako razilaziti i svađati u mnogo posebnih pitanja.)

Međutim, problemi nastaju u pitanjima van-tržišno nametnute regulative "slobodne razmjene". U poželjnost potpunog odsustva regulative, i potpunog nestanka države, vjeruju samo tzv. anarhokapitalisti. Ostvarenje njihovih ideala su društva kakva se opisuju u distopijama cyberpank podžanra znanstvene fantastike.

Liberali i libertarijanci se slažu da je potrebna "minimalna država", a socijalni liberali i više od toga. Slobodna razmjena da, ali unutar nekih zakonom (ili dogovorom, ali prisilno za manjinu) nametnutih ograničenja.

Ja sam liberal, koji vjeruje u potrebu i nužnost većeg stupnja državne i globalne regulative, preraspodjele i strateškog usmjeravanja, nego fundamentalistički slobodnotržištarci (libertarijanci isl.). Tako da sam ja za njih često "socijalist".

Od takvih, neki su liberali u ne-ekonomskim (kulturnim, "svjetonazorskim") temama pa se tu slažemo, a neki su konzervativci (pa sam za njih često "komunjara").

Mogao bih reći, po smislu, da sam ekološko-socijalni liberal; ili možda preciznije socijalno-liberalni ekologist. Najbliža mi njemačka misaona tradicija, tijekom skoro dva stoljeća, od "historijske ekonomske škole" preko ordo-liberalizma, austromarksizma, kršćanskog socijalizma idr. do današnje koncepcije Ökosoziale Marktwirtschaft (eko-socijalno tržišno gospodarstvo).

O tome tekst na njemačkoj wikipediji (ima i tekst na engleskoj, ali kraći). Ima još puno tekstova na njemačkom i nešto manje na engleskom. Forum Ökologisch-soziale Marktwirtschaft ima i puno materijala na engleskom. Eko-socijalna tržišna privreda jasno se suprotstavlja "tržišnom fundamentalizmu" i aktualnom "neoliberalizmu".

Ako gledamo ekološku stranu, onda godina i nije bila tako loša, usprkos neočekivanom krošeu koji nas je pogodio pri kraju godine (pobjeda Donalda Trumpa), upravo kad smo slavili munjevito stupanje na snagu Pariškog dogovora. Mi ekologisti uzdrmani smo, ali još stojimo čvrsto na nogama.

Trump ne vjeruje u klimatske promjene, ali se kune u poticanje proizvodnje koja donosi profite i radna mjesta - a upravo suzbijanje klimatskih promjena i promocija "zelene energije" omogućava i jedno i drugo. O tome Ken Silverstein: piše u The Forbes 15 prosinca: “You can deny the science. But money talks. And it is the economics that is driving this,” says Anne Simpson (…) member of Investor Network on Climate Risk.

O sadašnjoj globalnoj situaciji s drugog, iako povezanog aspekta, vidi moj dulji i ambiciozniji članak Komunistička Kina brani načela slobodne trgovine : što će biti s “globalizacijom”?. Tu, među inim, spominjem sukob elitizma i populizma; liberali su skloni elitizmu, dok su ekologisti u tome kompleksniji. Ona ljevica, koja ne odbacuje načela liberalne demokracije, nalazi se pred problemom koji je dobro izrazio Yanis Varoufakis, sada čelnik europskog pokreta DiEM25 (Guardian, 20. prosinca): Becoming popular by opposing populism: A progressive’s task. Tu je još nekoliko zanimljivih komentara o lideru britanskih laburista Jeremyju Corbynu kao "lijevom populistu".

- 01:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.12.2016., utorak

Zašto bi to bilo dobro, "nemati otvorenih pitanja"?

Prenosi jedan moj fb prijatelj:

Frau Mutter Angela pozvala Plenkovića na ugodno ćaskanje?
S Njemačkom nemamo otvorenih pitanja – tako je većina medija popratila boravak našeg premijera u Njemačkoj.
„Znam po diplomatskim kanalima da Njemačka dosta pritišće Hrvatsku, da omekša svoje kriterije u pregovorima sa Srbijom, ali stvar je hrvatske politike i diplomacije na koji će način zaštiti svoj nacionalni interes.“ (Ivana Petrović – Dnevnik.hr)
Dakle, nema otvorenih pitanja, postoji samo pritisak!?

MOJ GNJAVATORSKI KOMENTAR:

U odnosima s jednom Njemačkom, četvrtom ekonomijom svijeta, moćnom lokomotivom na koju se moramo šlepati htjeli-ne htjeli, nama je važna Srbija.

"Nema otvorenih pitanja". Je, sve smo fino zatvorili i sad super živimo. ništa jelte nije upitno. headbang

ý Svaka iole napredna zemlja ima otvorena pitanja prvo sama sa sobom. A onda, ako su ista pitanja otvorena i globalno, može s drugima surađivati.

Sa frau Merkel trebali bismo razgovarati o Klimawandel, Industrie 4.0, Energiewende i Kreislaufwirtschaft, zašto je to frau Merkel i drugima u Njemačkoj važno, zašto su ta pitanja tamo otvorena i dnevno se preispituju (u dugoročnom kontekstu!), a ne o Srbiji - sirotinji kao što smo i sami.

Pitanje je - na koju su stranu otvorena pitanja kojima se jedan narod bavi. Prema budućnosti, ili prema prošlosti.

- 11:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.12.2016., nedjelja

Komunistička Kina brani načela slobodne trgovine : što će biti s “globalizacijom”?

Otvaranje komunističke Kine međunarodnoj trgovini početkom 1980-ih, pod pravilima koja su diktirala najveće kapitalističke sile, bilo je jedan od ključnih događaja koji su kreirali proces "globalizacije"; taj pojam korišten je i ranije, ali je u širokoj upotrebi od 1990-ih.[1]

General Agreement on Tariffs and Trade (GATT), sklopljen je 1947.; iz njega je 1994. nastala Svjetska trgovinska organizacija (WTO), kojoj je Kina pristupila 2001.. Cilj GATT i WTO bilo je i ostalo osiguranje slobodne globalne trgovine, uz minimalizaciju carina i drugih prepreka. Sklopljeno je više od trideset multilateralnih ugovora koji se odnose na trgovinu robom i uslugama i intelektualna prava.

Uspješna strategija Kine u doba globalizacije

Globalizacija je 1990-ih izgledala kao strategija koja svima donosi korist: rast trgovine pomoći će svima, kao što plima jednako podiže male čamce i velike brodove.

Kina je maksimalno spretno iskoristila izlazak na svjetsko tržište s proizvodima desetaka milijuna jeftinih, spretnih i discipliniranih radnika. Prihodi su uspješno ulagani u razvoj gospodarstva ("socijalistička tržišna ekonomija"). Kina je najviše pridonijela seljenju industrije iz najrazvijenijih zemalja u "novoindustrijalizirane" (izranjajuća gospodarstva, "emerging economies").

Najrazvijenije su zemlje zadržale prednost u visokim tehnologijama i globalnim financijama; ali i to dolazi u pitanje. Grupa BRICS i na tom planu počinje izazivati dominantnu grupu G7 (do 11 najvećih svjetskih gpospodarstava, sedam su članice G7, a četiri BRIC). Djelujući unutar G20, WTO i drugih multilateralnih organizacija, one razvijaju i vlastite organizacije i projekte.[2]

Dobitnici i gubitnici globalizacije

Globalizacija je donijela značajne koristi, ali i stvorila probleme, koji danas izazivaju političke posljedice. Mike Collins, suradnik časopisa Forbes, pisao je prošle godine: »Neupitno je da je globalizacija bila dobra stvar za mnoge zemlje u razvoju koje su dobile pristup našim tržištima i mogu izvoziti jeftine proizvode. Globalizacija je također bila dobra za multinacionalne korporacije i za Wall Street. Ali globalizacija nije bila dobra za radne ljude (plave i bijele ovratnike) i dovela je do kontinuirane deindustrijalizacije Amerike. (…) "To je divno za menadžere, vlasnike i investitore, ali pakao za radnike i prirodu." (…) Po konzervativnim procjenama Roberta Scotta iz Economic Policy Institute, davanje statusa najprivilegiranije nacije Kini dovelo je do gubitka 3,2 milijuna radnih mjesta.« [3]

Gubitak radnih mjesta u SAD i drugim najrazvijenijim zapadnim zemljama donio je do rastućeg osjećaja nesigurnosti širokih slojeva i ogorčenja protiv elita. Osobito nakon globalnog financijskog sloma 2008., širi se osjećaj da su od 1980-ih jedino elite stvarno napredovale u doba prosperiteta, ali i u doba kriza. Na tim osjećajima, naglo rastu populistički pokreti, lijevi i desni.[4]

Njemački Der Spiegel piše u opsežnoj analizi: »Kroz dugo vrijeme, podupiratelji globalizacije pretpostavljali su da prednosti svjetske trgovine jednako koriste svima. To je bilo naivno. Postoje pobjednici i gubitnici, realni i imaginarni. (…) Točno je da su globalizacija i slobodna trgovina povećali globalni prosperitet, ali su također povećali nejednakost u najbogatijim nacijama. Učinili su najveće kompanije moćnijima, jer poslovanje je globalno, a politika tendira biti lokalna ili regionalna stvar. Učinili su svijet osjetljivijim na krize, jer je sve umreženo.« [5]

Vrlo zanimljiv grafikon desno prenesen je iz jednog rada čiji su autori Christopher Lakner i Branko Milanović, objavljenog 2014.. [5a] (Objašnjenja su dodana, prema podacima iz članka.) Grafikon prikazuje kretanje realnih dohodaka stanovništva svijeta tijekom 20 godina. Krajnje lijevo su oni koji su 'isključeni iz razvoja' u najsiromašnijim zemljama. Velik dio stanovništva svijeta znatno je unaprijedio svoj standard: to se odnosi ponajviše na stanovnike uspješnih 'izranjajućih gospodarstava', naročito u Aziji (Kina, Indonezija, Tajland, Indija idr.). Ali jako se pogoršao položaj, relativno, pa čak i apsolutno, onih koji su između 60-og i 85-og percentila: to je ponajviše srednja klasa (i radnička klasa) razvijenih zemalja (OECD-a i 'tranzicijskih').

Krajnje desno, krivulja naglo leti uvis. Gornjih pet posto je pokupilo 44% ukupnoga rasta svih dohodataka u tih 20 godina, a od toga lavovski dio gornjih jedan posto!

Globalizirani kapitalizam omogućio je stotinama milijuna ljudi da se zaposle u industriji, rudarstvu idr., radeći za plaće i u uvijetima koje bi radnici u razvijenijim zemljama danas smatrali ponižavajućim i neprihvatljvim. Ali za njih je to izlaz iz krajnje bijede.[5b]

Vlasnici tih postrojenja, iz bogatih ali i iz siromašnih zemalja, prebacujući proizvodnju tamo gdje su niske nadnice i standardi zaštite na radi, zaštite okoliša idr., ogromno su povećali svoje prihode. Marksističkim pojmovljem, povećan je stupanj eksploatacije radne snage (u čemu i Komunistička partija Kine marljivo sudjeluje). A lavovski dio pokupe financijski spekulanti, "vukovi s Wall Streeta".

Lijevi i desni populisti - antiglobalisti

Dolazak na vlast Sirize u Grčkoj bio je uspjeh lijevih populista, ali oni su kapitulirali nakon što su bili suočeni s nemilosrdnim odbijanjem ministara financija eurozone, predvođenih Njemačkom, da pristanu na bilo kakav ustupak. Ministar financija Janis Varoufakis dao je ostavku kad je predsjednik vlade Aleksis Cipras prihvatio kapitulaciju.

Na lijevoj strani političkoga spektra, stranke socijalne demokracije su se 1990-ih koncepcijom "Trećeg puta" integrirale u sustav i izgubile kontakt sa svojom tradicionalnom bazom. U SAD i UK pojavili su se populistički lideri Bernie Sanders i Jeremy Corbyn, koji su desetljećima kao "radikalni" ljevičari bili marginalizirani a dočekali svoju priliku u poodmaklim godinama. (Slično intergriranje u sustav dogodilo se sa zelenima. U Italiji je nasuprot marginalne zelene stranke na ekologističkim načelima zasnovan "Pokret pet zvijezdica".)

Nove lijeve stranke, koje možemo nazvati populističkima, pojavile su se prvenstveno u mediteranskim zemljama. U Portugalu je prije godinu dana "Lijevi blok" ušao u vladu, pristavši na kompromise, u koaliciji sa starim strankama lijevog centra i ljevice, socijalistima i komunistima. Vlada kojoj je na čelu socijalist Antonio Costa izbjegla je velike konflikte i funkcionira uspješno, ali prerano je za konačnu ocjenu.[6]

Puno više uspjeha zabilježili su desni (nacionalno-konzervativni) populisti, krajem prošle godine pobjedom na izborima u Poljskoj, [7] a ove godine šokantnom pobjedom na referendumu o izlasku UK iz EU, te izborom Donalda Trumpa za predsjednika SAD.

Populisti oba krila obraćaju se nižim slojevima i od njih dobivaju glasove za ekonomske politike generalno "anti-globalizacijski" usmjerene na jačanje državnog intervencionizma i državne samodostatnosti, u privredi i u politici. Nema pak jasnog konceptualnog okvira kakve bi te mjere trebale biti, kakav su davali keysijanizam ili lenjinizam.

Možemo uočiti neke karakteristike desnih populista u odnosu na lijeve:
* Veliku pažnju posvećuju očuvanju tradicionalnih vrednota (vjere, nacije, obitelji isl.);
* znatno snažnije je zastupljen antiintelektualizam, a ponekad i nepovjerenje prema znanosti (poricanje klimatskih promjena, teorije evolucije isl.);
* na čelu ili u najužem vodstvu su često veliki bogataši, koji ipak uspješno ističu svoje radničko porijeklo, marljivi rad isl.;
* vrlo su nepovjerljivi prema ekološkim i ekologističkim načelima (prihvatljivi ako ne smetaju slobodi poslovanja).

Donald Trump u kampanji je žestoko govorio protiv slobodnog tržišta i globalizacije, te pozivao da »SAD ponovo proglase ekonomsku nezavisnost«. Najavio je i mjere koje mogu dovesti do rrgovinskog rata s Kinom. [7a] Najavljuje uvođenje protekcionističkh mjera za zaštitu radnih mjesta američkih "plavih ovratnika" (prvenstveno bijelaca), koji su bili presudni za njegovu pobjedu.[8] Najavljuje, uz smanjivanje poreza, nova državna ulaganja u razvoj infrastrukture i vojsku, kako bi se otvorila radna mjesta.

Varoufakis: Trumpove konfuzne mjere neće dovesti do uspjeha

Yanis Varoufakis smatra da najavljene konfuzne mjere neće dovesti do uspjeha, a pogotovo neće pomoći ljudima nižih prihoda.[9] "Ekonomija kapanja" je mit u situaciji kad je potražnja oskudna, jer bogataši neće dodatni prihod ulagati u novu proizvodnju, čije proizvode siromašni ne mogu platiti.

Da bi deficitarna državna potrošnja u SAD bila stabilizirajući faktor, morala bi biti praćena odlučnim naporima u naplati poreza od korporacija (na prihode koji sada nestaju u "poreznim rajevima") i gornjih jedan posto bogataša.

Također je bitno, kaže Varoufakis, da novac koji se troši na stimuliranje gospodarstva i povratak nade "odbačenim" radnicima i dugovima opterećenim visokoobrazovanima, mora biti usmjeren u aktivnosti koje stvaraju dodanu vrijednost. »Dodatna vladina potrošnja će ubrzati rast u stvarima koje čovječanstvo i planet trebaju, ako su usmjerene na javna dobra i istraživanje i razvoj u zelenim tehnologijama.«

U tom je smjeru išla Obamina administracija; Obama je razvio intenzivnu suradnju s čelnicima Njemačke, Kine i Indije u globalnim naporima za suzbijanje klimatskih promjena, što je omogućilo da prošle godine bude donesen Pariški ugovor, te da za samo godinu dana, ratifikacijom dovoljnog broja država, stupi na snagu.

Trump, vatreni poricatelj klimatskih promjena i protivnik "clean energy", najavljuje odlučan zaokret, odnosno povratak prethodnom odnosu. Za direktora Agencije za zaštitu okoliša (EPA) nominirao je Stotta Puitta, državnog tužitelja Oklahome, koji je kao zastupnik industrije nafte i plina vodio žestoku bitku protiv EPA.[10] Slični kadrovi, koji su bili u odlučnom sukobu s tijelima kojima sad dolaze na čelo, imenovani su za ministre stanovanja i urbanog razvoja te obrazovanja. U tijeku su pripreme za preuzimanje Ministarstva energetike.[11]

Kina će braniti slobodnu trgovinu od američke prijetnje

Nasuprot najavama izabranog predsjednika SAD, iako nitko ne zna što će on stvarno poduzimati u međunarodnim političkim i ekonomskim odnosima, u bizarnom preokretu povijesnih uloga, komunistička Kina se pojavljuje kao zaštitnik načela slobodne trgovine, protiv protekcionizma i "deglobalizacije". O tome na kineskom portalu Global Times piše Sjue Rungđiu (Xue Rongjiu), kineski ekspert za međunarodnu trgovinu, potpredsjednik Kineskog društva za proučavanje WTO.[12] »Kina, kao velika svjetska sila, treba preuzeti odgovornost za upravljanje globalnim gospodarstvom [global economic governance] radeći zajedno s drugim nacijama i WTO da zaustavi i da se odupre anti-globalizaciji.«

Kaže da je Kina "svijetla točka" u svjetskog gospodarstvu, od koje zemlje širom svijeta mnogo očekuju. Kina je u stožernom položaju za koordinaciju zajedničkog djelovanja članica WTO.

Otkad je WTO osnovana, svjetska trgovina je porasla za 2,5 puta, a udio zemalja u razvoju je porastao sa 27% 1995. na preko 43% 2014..

WTO je razvila usku suradnju i koordinaciju s međunarodnim organizacijama kao što su IMF i Svjetska banka, da bi poduzele usklađene akcije za borbu protiv antiglobalističkih pokreta i pokreta za trgovinski protekcionizam.

Sjue Rungđiu smatra da će se, aktivnostima Kine i drugih zemalja na platformi WTO, »aktualna retorika protiv slobodne trgovine i investicija vjerojatno ohladiti«.

Rast kineskog imperija u doba globalizacije, dok SAD slijede stare metode

O odnosima Kine i SAD u globaliziranom svijetu zanimljivo je pročitati govor, kojeg je kineski veleposlanik u SAD Džang Jesui (Zhang Yesui [13]) održao 2010.. [14] »Bez obzira na teške udarce koje je svjetskom gospodarstvu nanijela međunarodna financijska kriza, glavni trendovi ekonomske globalizacije se nisu promijenili. To je zato što su ostala učinkovita tri glavna motora globalizacije: znanstveni i tehnološki napredak, prekogranična trgovina i investicije te međunarodno industrijsko restrukturiranje. Nove tehnologije, sa zaštitom okoliša, novim izvorima energije, nisko-ugljičnom ekonomijom i tehnologijom u srži, nastavit će pogoniti novi ciklus globalizacije.«

kina-1793-posjeta-britanskog-poslanikajpg

Govoreći o kinesko-ekonomskim odnosima, rekao je da trgovina ide u oba smjera. Iznio je podatak, da je u prethodnom desetljeću američki izvoz u Kinu porastao za 330%. Između 2001. i 2007., američki izvoz u Kinu stvorio je, prema američkim izvorima, 2,57 milijuna novih radnih mjesta u SAD.

U časopisu The Globalist, koji je već prije godinu dana bio uočio veliku Trumpovu snagu, [15] Behzad Yaghmaian je u travnju 2013. pisao da je kineski uspjeh »prvi slučaj gradnje imperije u eri globalizacije«. [16] Kako se zapadni kapitalizam globalizirao, Kina je postala »svjetska tvornica«. SAD su pomogle Kini priglivši slobodnotržišno pravovjerje, a time su istovremeno potkopavale vlastitu poziciju u svijetu.

SAD nisu dovoljno ulagale u bitne uvjete buduće konkurentnosti: obrazovanje, istraživanje i razvoj. Suprotno je postupala Kina, neopterećena slobodnotržišnim pravovjerjem.

Kina je također izvukla korist od ratova u koje su SAD uložile stotine milijardi dolara, te sklapa dobre poslove u Afganistanu i Iranu. Kina je dobro poslovala s Iranom zahvaljujući američkim sankcijama, koje nije poštovala. (A to je, možemo naknadno zaključivati, bio i jedan od bitnih razloga da predsjednik Obama sankcije ukine.)

Globalizacija je jako ograničila učinkovitost starih metoda građenja carstva, a Kina je izronila s novim modelom.

Izbor Donalda Trumpa, tako gledano, izgleda kao priznanje činjenice da se SAD na globalnoj sceni, unatoč tome što su i dalje vodeća velesila, nalaze u defanzivi.

Uzaludna obrana tekovina Druge industrijske revolucije?

Kineski veleposlanik govorio je prije šest godina o industrijskom restrukturiranju u smjeru nisko-ugljične ekonomije, na temelju novih tehnologija. To je i danas pogonska snaga koja neumitno djeluje, mijenjajući klasična pravila igre u realnoj (ne-financijskoj) ekonomiji: cirkularnost u odnosu prema materiji, obnovljivi i učinkovitost u odnosu prema energiji. Tu su povoljne mogućnosti za investiranje novca. Kina se okreće u tom smjeru. [17] Njemačka vlada zasniva svoju strategiju razvoja i intenzivno promovira koncepciju "Četvrte industrijske revolucije" (Energie 4.0); u tome postoji intenzivna suradnja Njemačke i Kine.[18] Ekonomija postaje ekološka - ne zbog ideologije, nego zbog potrebe i prilike.

Nasuprot Obami, Trump najavljuje korak natrag. Nije problem samo u odbacivanju znanosti negiranjem klimatskih promjena. Pokušat će (možda) zaustaviti mašineriju strukturalnih promjena koja zauvijek uništava neka radna mjesta, kao što je bilo sa srednjovjekovnim prepisivačima rukopisa, slagačima olovnih slova idr.. Iako joj se sad na čelo postavlja čelnik najmoćnije zemlje svijeta, borba za povratak radnih mjesta iz Kine, Indije, Meksika idr. mogla bi biti jednako beznadežna kao borba britanskih rudara protiv mjera vlade Margaret Thacher, na početku suvremene ere neoliberalne globalizacije.

To su radna mjesta u industrijama, koje su bile nositelj Druge industrijske revolucije (nafta, električna energija, brodogradnja, strojastvo, kemijska industrija idr.). U tim industrijama nastala je i s vremenom prosperirala radnička klasa kvalificiranih radnika, dobro organizirana u sindikate. Oni su dostigli standard i životna očekivanja srednje klase. Njihovu moć i prosperitet postepeno je uništavala Treća industrijska revolucija (elektronika, telekomunikacije, računalstvo, roboti, Internet).

Nova radna mjesta će se otvarati, ali ne za njih. S druge strane, možda se konačno može ozbiljno postaviti i pitanje znatnog skraćenja radnog vremena, koje je načelno moguće zbog rasta produktivnosti rada, kao i neuvjetovanog minimalnog osobnog dohotka.

Kako globalno upravljati ne samo realnom, nego i monetarnom ekonomijom?

U gorespomenutom govoru kineski se veleposlanik također zalagao za poboljšanje globalnog upravljanja (governance), da bi se globalizacija učinila univerzalnije korisnom.

U sjeni golemog značaja i konflikata oko djelovanja Svjetske trgovinske organizacije, Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, u posljednjih 20-ak godina Organizacija ujedinjenih naroda i njene agencije (program za okoliš, program za razvoj, svjetska zdravstvena organizacija idr.) također su imale dugoročno značajnu ulogu, kao i multinacionalne organizacije civilnoga društva. Rad na "Milenijskim ciljevima" UN-a može se ocijeniti uspješnim, [19] a suzbijanje klimatskih promjena ne samo da je velika politička tema, nego usmjerava stotine milijardi dolara investicija godišnje.

Nasuprot ideološkoj ofanzivi i diskurzivnoj hegemoniji slobodnotržišnog fundamentalizma, ono što faktički funkcionira za opću dobrobit, na nivou nacija, je neka kombinacija tržišnih, državnih i društvenih mehanizama donošenja ekonomskih odluka. Pa čak i na međunarodnom nivou to možemo vidjeti: politika je ipak, bar djelomično, postala globalna.

Očiti glavni strukturalni problem, koji stvara veliku neravnotežu na globalnom nivou, jest neuspjeh svih inicijativa da se kontroliraju financijski tokovi. Ideje kao što je "Tobinov porez" i ukidanje "poreznih rajeva" nikad nisu napravile ni prvi korak ka mogućoj realizaciji. Monetarna ekonomija je zato mogla nabujati preko svake mjere suvislosti: cijeli današnji svijet financija je jedan veliki "financijski balon". Realna ekonomija se ekologizira, a financijska vampirizira. [20] »An ever bigger tsunami of financial claims must be supported by a relatively ever smaller amount of real economic output.« [21]

Živimo u zanimljivim vremenima

Velika promjena u ovoj epohi globalizacije jest i to, da je dugoročni pogled postao uobičajeni pristup ne samo kod znanstvenika, nego i (bar nekih) političara. Ranije su planovi koji su ugrubo gledali deset godina unaprijed smatrani dugoročnim, a sada je 2050. godina uobičajeni horizont državnog planiranja. Svjetski lideri su dapače sasvim ozbiljno govorili i o svijetu godine 2100.. [22]

Ali tu dolazimo do problema demokracije: dok se bogati "uvijek za sebe pobrinu" i ne osjećaju nevolje i strahove demosa/populusa, potonji ne mogu niti žele gledati tako daleko niti tako široko.

I elite i puk imaju iste probleme u razumijevanju svijeta. Formula izgleda jednostavna: "zadržati dobre strane globalizacije, a suzbijati loše". Ali nikad nema garancije, da neće biti i obrnuto.

Živimo, na nesreću, u zanimljivim vremenima.
______

BILJEŠKE

[1]Paul James & Manfred B. Steger: "A Genealogy of ‘Globalization’: The Career of a Concept", Globalizations, Volume 11, 2014, Issue 4, Pages 417-434, Published online: 12 Sep 2014, http://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/14747731.2014.951186 ‘

[2] "BRICS ruši svjetski monopol dolara?", 16. srpnja 2014., http://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/07/16/brics-rusi-svjetski-monopol-dolara/ ‘

[3] "The Pros And Cons Of Globalization", 6. svibnja 2015., http://www.forbes.com/sites/mikecollins/2015/05/06/the-pros-and-cons-of-globalization/#231f607e2170 ‘

[4] "Populizam u povijesti i danas", 12. studenoga 2016., https://zelpol.wordpress.com/2016/11/12/populizam-u-povijesti-i-danas/ ‘

[5] "A Turning Point for Globalization Inequality, Market Chaos and Angry Voters", 17. studenoga 2016., http://www.spiegel.de/international/world/globalization-failures-have-world-at-a-turning-point-a-1121515.html ‘

[5a]Christoph Lakner, Branko Milanovic: "Global income distribution: From the fall of the Berlin Wall to the Great Recession", 27. svibnja 2014., http://voxeu.org/article/global-income-distribution-1988 ‘

[5b] O toj razlici osobito jasno piše Jeffrey Sax u knjizi "Kraj siromaštva : Ekonomske mogućnosti našeg doba", Zagreb: Algoritam, svibanj 2007. ("The End of Poverty : Economic Possibilites for Our Time", 2005.) ‘

[6] "Why Portugal has become an oasis of stability", 1. prosinca 2016., www.politico.eu/article/why-portugal-has-become-europes-oasis-of-stability-antonio-costa-prime-minister/ . "Portugal dobio vladu ljevice", 26. studenoga 2015., https://zelpol.wordpress.com/2015/11/26/portugal-dobio-vladu-ljevice/ ‘

[7] "Angry Majority: Poland after a Year of Populist Rule", 8. prosinca 2016., http://www.spiegel.de/international/world/poland-and-the-eu-in-the-age-of-national-conservatism-a-1124850.html#ref=nl-international ‘

[7a]"Trump escalates economic tirade against free trade, China and globalism", 28. lipnja 2016., https://www.theguardian.com/us-news/2016/jun/28/donald-trump-foreign-policy-speech-tpp-china-free-trade ‘

[8]"Radnička klasa glasala je za Donalda Trumpa", 10. studenoga 2016., https://zelpol.wordpress.com/2016/11/10/radnicka-klasa-glasala-je-za-donalda-trumpa/ ‘

[9] Yanis Varoufakis: "Donald Trump, the Next Keynesian President? Don't Bank on it", 16. studenoga 2016., http://europe.newsweek.com/donald-trump-yanis-varoufakis-economics-stimulus-left-wing-democrat-521841?rm=eu ‘

[10] "Pruitt, Trump’s EPA pick, has both sides of climate divide girding for a major fight", 8. prosinca 2016., https://www.washingtonpost.com/news/energy-environment/wp/2016/12/08/pruitt-trumps-epa-pick-has-both-sides-of-climate-divide-girding-for-a-major-fight/?utm_term=.1fc191727053 ‘

[11] "Trump transition team for Energy Department seeks names of employees involved in climate meetings", 9. prosinca 2016., https://www.washingtonpost.com/news/energy-environment/wp/2016/12/09/trump-transition-team-for-energy-department-seeks-names-of-employees-involved-in-climate-meetings/ ‘

[12] "China can take the lead in restraining protectionism", 9. prosinca 2016., http://www.globaltimes.cn/content/1022718.shtml ‘

[13]Kineska imena pišem u hrvatskoj transkripciju u skladu s "Hrvatskim pravopisom" Matice Hrvatske (Badurina, marković, Mićanović) ‘

[14]"hina and China-US Relations in the Era of Globalization - Speech by Ambassador Zhang Yesui at the University of Nebraska-Lincoln", 12. studenoga 2010., http://www.china-embassy.org/eng/sghd/events/t768836.htm ‘

[15] Stephan Richter: "Trump and the Fear of Hillary: A Political Psychogram of the 2016 Race", 6. rujna 2015., http://www.theglobalist.com/donald-trump-hillary-political-elections/ . Richter je napisao da Trump perfektno koristi strahove bijelih američkih muškaraca od Hilary, koja predstavlja sada već "staru školu", u Bijeloj kući. On se postavio kao "dominus" koji može ženu, od mnogih percipiranu kao "domina" postaviti natrag na njeno mjesto. Nipošto se ne radi o nekom ezoteričnom psihologiziranju; o realnoj osnovi tih strahova govori knjiga Hane Rosin "Kraj muškaraca i uspon žena", Zagreb: VBZ, listopad 2014.. »U doba recesije iz 2008., tri četvrtine od 7,5 milijuna izgubljenih radnih mjesta otpadalo je na muškarce. (…) Od petnaest kategorija zanimanja za koja se tijekom sljedećega desetljeća predviđa najveći rast u Sjedinjenim Državama, u njih dvanaest prevladavaju žene.« (str. 9-10) ‘

[16] "China: Empire Building in the Age of Globalization", 17. travnja 2013., http://www.theglobalist.com/china-empire-building-in-the-age-of-globalization/ ‘

[17] O kineskom zaokretu vidi niz članaka na blogu Ekološka ekonomija. "Kina: svjetski lider u ekonomiji - možda uskoro i u ekologiji?", 13. kolovoza 2013., http://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/08/13/kina-svjetski-lider-u-ekonomiji-mozda-uskoro-i-u-ekologiji/ . "Kineska ekologija, energetika i ekonomija – novosti", 3. ožujka 2015., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/03/03/kineska-ekologija-energetika-i-ekonomija-novosti/ . "Kineska energetika na prijelomnoj točki: od rasta ka učinkovitosti", 30. srpnja 2015., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/07/30/kineska-energetika-na-prijelomnoj-tocki-od-rasta-ka-ucinkovitosti/ ‘

[18]"Suradnja Njemačke i Kine: ekonomija ispred politike, između ekologije i monete", 13. lipnja 2016., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2016/06/13/suradnja-njemacke-i-kine-ekonomija-ispred-politike-izmedu-ekologije-i-monete/ ‘

[19] "Were the Millennium Development Goals a success? Yes! Sort of", 3. lipnja 2015., http://www.wvi.org/united-nations-and-global-engagement/article/were-mdgs-success . Godišnji izvještaji: http://www.un.org/millenniumgoals/reports.shtml . ‘

[20] Nasuprot upotrebi riječi koju su u Hrvatskoj nametnuli slobodnotržišni fundamentalisti, u ekonomskoj znanosti "realna ekonomija" označava onu, koja proizvodi realnu robu i usluge. Suprutno od toga je monetarna, koja se bavi samo novcem, koji je ljudski umišljaj (jedan dolar ili kuna nemaju "realnu" vrijednost, mimo predodžbe ljudi o tome). Vidjeti definiciju "Finacial Timesa": http://lexicon.ft.com/Term?term=real-economy . Realna ekonomija ograničena je zakonima fizike (materija i energija ne mogu se stvarati ni uništiti, samo mijenjaju oblik), dok monetarna nije. ‘

[21]"The Financial vs. the Real Economy", http://www.acting-man.com/?p=2928 ‘

[22]"G7 o klimatskim promjenama: bez fosilnih goriva do kraja stoljeća!", 11. lipnja 2015., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/06/11/g7-o-klimatskim-promjenama-bez-fosilnih-goriva-do-kraja-stoljeca/ ‘

- 00:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.12.2016., utorak

Za dom spremni, za život nespremni

Udruga dragovoljaca Hrvatskih oružanih snaga grada zagreba (UDHOS grada Zagreba) postavila je u Jasenovcu 5. studenoga 2016. spomen ploču svojim suborcima poginulima u Domovinskom ratu.

Riječ je o 11 pripadnika 1. satnije "Ante Paradžik" dobrovoljačkih (paramilitarnih/milicijskih) snaga, koje je Hrvatska stranka prava, tada pod vodstvom Dobroslava Parage, osnovala 1991.. Sudjelovali su u Domovinskom ratu i u ratu u BiH. Došlo je do velikih političkih napetostima s tadašnjom vlasti HDZ-a u Hrvatskoj i "Herceg Bosni". Neki njihovi pripadnici bili su ubijeni pod sumnjivim okolnostima. Paraga je bio uhićen, kasnije je Ante Đapić koji je bio HDZ-ov čovjek uspio preuzeti vodstvo u HSP, a HOS je integrran u HV i rasformiran.

U ono vrijeme, 1991.-1993., HOS-ovci su došli na loš glas i među Hrvatima, jer su često isticali ustaštvo, nasilno su bili zauzeli zgradu "Starčevićevog doma" u Zagrebu (gdje je danas Gradska knjižnica) i pripisivani su im brojni ratni zločini. Po mojem osobnom tadašnjem utisku (a naravno nemam dovoljno podataka), nisu bili ni bolji ni gori od drugih hrvatskih postrojbi.

Danas vjerojatno nitko ne bi vidio u toj spomen ploči ništa sporno, da na njoj, u okviru znaka ("grba") udruge nije i ustaški pozdrav "Za dom spremni".

U medije je to došlo sa zakašnjenjem, te je privuklo pažnju zbog emotivnog značaja imena "Jasenovac". Ne bi bilo neobično da ima već postavljenih ploča s tim znakom i sloganom i drugdje po Hrvatskoj.

Prvo pitanje, je li nešto pravno sporno? Postoji li pravni osnov, da se naredi skidanje takve ploče?

UDHOS grada Zagreba je upisana u Registar udruga RH 7.12.1998.. Tom prilikom je bio priložen i Statut, u kojem je definiran i izgled pečata i grba. (Prema Statutu dostupnom na mrežnom sjedištu udruge. Aktualni tekst statuta sadrži promjene, koje su bile kasnije unišene, jer je to bila i obaveza kad je mijenjan Zakon o udrugama. Vjerujem da je taj članak ostao isti. Ako je i promijenjen, Ured za udruge je vjerojatno odobrio te promjene.)

Članak 5.: »Udruga posjeduje pečat. Pečat Udruge okruglog je oblika, promjera 40mm. Uz vanjski obod trostrukog pletera je ispisan puni naziv te adresa sjedišta Udruge, a u sredini stilizirani grb republike Hrvatske. Iznad stiliziranog Hrvatskog grba upisano je velikim slovima HOS, a ispod stiliziranog Hrvatskog grba upisano je manjim velikim slovima od gornjeg upisano HOS za 50% manji ispis i glasi ZA DOM SPREMNI. Oko grba je stilizirani pleter. (…) Udruga ima znak veličine 100 mm i opisan je identičan pečatu (…)«

Predsjednik vlade Republike Hrvatske Andrje Plenković je, u stilu srozavanja svih političkih pitanja na politikantsko prepucavanje, rekao da je »to grb udruge koja je dobila odobrenje u službi Grada Zagreba i uz privolu tadašnjeg Ministarstva uprave u vrijeme SDP-ove vlade«. Čini mi se da to nije slučaj, nego je privola bila u doba Tuđmanovog HDZ-a.

Inače, u Registar su upisane ukupno 23 udruge dragovoljaca HOS-a. Ne znam, imaju li i druge isti pečat, znak i slogan.

Gledano pravno, iako sam laik, čini mi se da, ako je taj znak legalan, da nema osnova da se spriječi njegovo isticanje ili naloži skidanje takve spomen ploče.

Čini mi se da se udruzi ne može zabraniti da se služi svojim legalnim znakom. Mislim da nje u pravu SDP-ovac Zlatko Komadina, kad kaže da bi se ploča mogla ukloniti po zakonskoj odredbi o zabrani isticanja fašističkih simbola. Mislim da Ministarstvo obrane nema zakonske osnove suprotstaviti se Ministarstvu uprave u ocjeni da je pozdrav "za dom spremni!" fašistički. Sadržajno i povijesno, nesumnjivo jest, ali nije na MUP-u da to procjenjuje - može se dražti samo formalnog prava.

Pravno je pitanje, može li se, na temelju drugih zakona, narediti promjenu takvih statutarnih odredbi. To, valjda, ovisi o zakonima, ali i o sudskoj praksi.

Kakvi se pak zakoni donose, naravno, političko je pitanje. A tu je Hrvatska pocijepana. Nažalost, ne cijepamo se oko aktualnih problema, kao što je u SAD ili Austriji (gdje su nedavno bili izbori u kojima se konfrontirao po par kandidata uz puno tenzija u narodu i tijesan rezultat), nego o simbolima nasljeđenima iz prošlosti.

Plenković je najavio: »Zato želim pokrenuti institucionalnu inicijativu koja bi odgovarajuće regulirala ovo pitanje. Očekujem doprinos stručnjaka i svih političkih aktera. Tražit ćemo zakonsko rješenje jer u ovom trenutku nemamo mehanizma za rješavanje ovog pitanja«.

Uvijek je moguće gajiti malo nade, ali teško je očekivati više od one stare "Ako ne želiš riješiti neki problem, osnuj komisiju". Eksperti tu ne mogu pomoći, jer pitanje je politički. I, nažalost, svjeonazorsko, ideološko, simbolsko.

Kao društvo, nismo sposobni da to riješimo, nego stalno grizemo vlastiti rep. Zato Hrvatska, zasluženo, propada i mladi odlaze, s pravom, jer će ih sunce tuđeg neba bolje grijat nego što ovo grije.

Glede samog pozdrava "Za dom spremni", pisao sam o tome, da je on isključivo ustaški. A ustaše su bili grozota i hrvatski bi ih domoljub morao jasno odbaciti.

Samo glup domoljub može vikati "Spremni!" (23. studenoga 2013.)

Ako ste domoljubi, odbacite taj ustaški pozdrav! (11. travnja 2015.)

Oni to, narvno, neče napraviti. Iako je većina u Hrvata uvijek "domobranska", tj. "ne bi se štela mešat", znatnam anjina će svako dovođenje u pitanje "nacionalnih" simbola (uključujui ustaške) popratiti urlicima protiv komunjara, Srba, pedera, genderista, liberala, jalnuških diletanata i prodanih duša. Nasuprot snazi deračine, nigdje ne stoji snaga artikulacije.

Danas se bar ne razbijaju glave zbog toga, što je nekakav napredak.

Događaji na Trgu žrtava fašizma 9. svibnja 1999.

Ne znači, naravno, da neće opet. Ja, valjda, kao umirovljenik, više u tome neću sudjelovati. A neće naravno ni one desetine, pa vjerojatno uskoro stotine tisuća, koji u težnji boljem životu napuštaju svoju domovinu, koja je sada slobodna i mirna ali ekonomski oskudna i duhovno bijedna.

Pripadam nažalost upravo onoj generaciji, koja je temeljito sve zasrala. Zaslužili smo kolektivno, da nam mladi oduzmu pravo glasa. Samo, naravno, mladi nisu bolji od nas, jer smo ih mi odgojili.

Mi smo odgojili te huligane (27. veljače 2011.)

»Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve."« (Mt, 8, 22) Na sajtu medjugorje.hr, jedna pouka: »Čovjek se jednom mora otkvačiti od roditelja. A ima ih koji cijeloga života pokapaju svoga oca i majku, ako su njihovu smrt doživjeli kao vlastitu smrt. Očajno se vežu uz njih ne bi li nešto od njih, makar i mrtvih dobili.«

Vežemo se uz mrtve ljude i mrtve ideje, jer ne znamo i jer se bojimo graditi vlastititi život, kao naroda među drugim narodima. Vrtimo se u krug, mrtvi za vanjski svijet, koji ide svojim putem, suočen sa novim brigama i nadama: klimatske promjene, četvrta tehnološka revolucija, regulacija globalnih financija, nejednakost, suzbijanje siromaštva, radna mjesta, obrazovanje, efikasnost i legalitet političkih sustava idr.. Za sve to, mi nemamo vremena.

Dodatak: Na mrežnom sjedištu UDHOS grada Zagreba tvrdi se: »Geslo HOS-a “Za dom spremni” regulirano je Zakonom o hrvatskim braniteljima i stoga je to geslo zakonito isticati." Međutim, taj zakon još nije izglasan. U Zakonu o pravima hrvatskih branitelja spominje se i HOS, pa neki tumače da je time zakonski zaštićeno i njihovo geslo. To je međutim očito sporno tumačenje.

Nekadašnji HOS-ovci su ove godine, na dan 10. travnja, zatražili da se pozdrav "Za dom spremni" zaštiti zakonom. Ministarstvo branitelja je odgovorilo da će se taj prijedlog razmotriti kao i drugi.

- 13:16 - Komentari (19) - Isprintaj - #

01.12.2016., četvrtak

Na facebooku u grupi "Ekološka ekonomija" redovno objavljujem članke na temu odnosa ekonomije, ekologije i društva. Osobito pratim energetiku, koja ima posebno, čvorišnom mjesto u tom spletu međuodnosa. Tijekom studenoga objavio sam 46 članaka. Ponekad nešto prenesem i ovdje na blogu.

Koga zanima, svi članci objavljeni tijekom studenoga dostupni su ovdje. Neke teme:

* Kenija planira gradnju nuklearne elektrane.
* Troškovi nesreće u NE Fukušima 201 milijardu USD
* Više članaka koji prenose komentare i analize nakon pobjede Donalda Trumpa na izborima u SAD.
* Na tenderu u Argentini, dogovorena prosječna otkupna cijena za električnu energija iz solarnih i vjetroelektrana oko 40 lipa/kWh.
* I iz drugih zemalja vijesti o drastičnom smanjivanju cijene električne energije iz VE i SE. Aktualni rekord za SE je 27 lipa/kWh.
* Finska priprema energetsku strategiju do 2030..
* Zbog šlamperaja strušeno šest stabala u Gajevoj
* Svicarska na referendumu odbila skraćivanje roka zatvaranja nuklearnih elektrana. Priprema energetsku strategiju do 2050.: bez NE, veliko smanjenje potrošnje energije, veliki rast obnovljivih.
* Vijetnam odustaje od gradnje nuklearnih elektrana. Diskusije o strategiji do 2050, rast ugljena i onovljivih.
* Napredak u spriječavanju prelova ribe u Mediteranu.
* Saudijska Arabija podizima ospežne mjere za štednju energije.
* Kinezi grade solarnu elektranu na napuštenoj teritoriji oko Černobila.
* Tajzvan zatvara nuklearne elektrane do 2025. i zamjenjuje ih obnovljivima.
* Globalni rast emisija stakleničkih plinova 2016. će porasti za oko 0,2% u odnosu na 2015..
* Intezitet gradnje novih nuklearnih elektrana u Kini opada. Intenzivno rade na razvoju novih modela reaktora III+ i IV. generacije, kao i na poboljšanju učinkovitosti potrošnje energije i rastu obnovljivih.
* Francuska objavila energetsku stgrategiju do 2023.. Veliki rast obnovljvih, otvaranje "zelenih" radnih mjesta, smanjenje udjela nuklearne.
* Nadmetanja oko trgovine prirodnim plinom u Europi.
* Istrage pokazuju da je glavni problem usjeva modificiranih genetskim inženjeringom (GMO) da od njih nema nikakve koristi.
* Znanstveni rad jednog ekonomista: "Smisao dobrovolje jednostavnosti nasuprot konzumerizmu i materijalizmu".
* Diskusije o mogućnostima geoinženjeringa za smanjivanje učinka globalnog zagrijavanja.

- 17:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Je li Božo Petrov još uvijek legalni predsjednik Mosta?

Situacija je idealna. Vidimo u drugim strankama da puno ćlanstva i procedura unutarstranačkih izbora stvaraju probleme. Može se reći da ovaj organizacijski model dobro odgovara hrvatskom mentalitetu. Hajdučka družina, a ne vojska.

Je li Božo Petrov još uvijek legalni predsjednik stranke Most nezavisnih lista? Problem je naime u tome, da mu je po Statutu istekao mandat, a Sabor stranke se nije sastao. Na sajtu stranke nema nikakvih vijesti o tome. U medijima, jedina najava objavljena je prije mjesec dana na t-portalu: U prosincu prvi unutarstranački izbori u Mostu, Petrov jedini kandidat?.

Prema Statutu stranke, članak 12: »Sabor je najviše tijelo Mosta,a čine ga svi njegovi članovi dok broj članova Mosta ne prijeđe 200 članova, a nakon čega Saborčine predstavnici ustrojstvenih oblika Stranke s cijelog područ ja njenog djelovanja. (…) Sabor se redovno saziva najmanje svake četvrte godine, a saziva ga Predsjedništvo Mosta.«

Nije poznato ima li stranka više od 200 članova i članica. Možete ispuniti on-line pristupnicu, ali nema nikakvih informacija o tome što će se s vašom prijavom dogoditi. Statut određuje da o prijemu u članstvu odlučuje »Povjerenstvo u skladu s pravilnikom o članstvu«, ali nema nikakvih informacija da li to Povjerenstvo i taj pravilnik postoje.

Kako stranka nema ogranaka van Metkovića, običan član se ne može ni uključiti u rad. Nema nikakvih informacija koliko ima članova u Metkoviću, ni koliko ih ima van Metkovića.

Ako se pak organizira Sabor stranke, svi članovi van Metkovića moraju putovati u Metković da bi sudjelovali. Nema ni jasnih informacija o tome tko je od izabranih saborskih zastupnika i ministara član stranke, a tko nije.

Četverogodišnji Mandat Bože Petrova je istekao. Osnivački sabor održan je 17. studenoga 2012., a nakon toga nikad nije bilo Sabora, unatoč dramatičnim zbivanima. Osnivački sabor je izabrao Božu Petrova za predsjednika stranke, te valjda, po statutarnoj odredbi, također i zamjenika predsjednika, tajnika i članove Predsjedništva stranke (6 do 10 članova, uz trojicu navedeninh).

O njima neznamo ništa: na sajtu stranke nema nikakvih informacija. Na stranici "Dužnosnici i zastupnici" navedeni su samo ministri i saborski zastupnici. Nisam našao da ih se ikada u javnosti spominjalo. Ne sjećam se da se spominjalo čak ni tko su potpredsjednik i tajnik.

Postoji li uopće Predsjedništvo? Sastaje li se? Statut određuje da je sazivanje Sabora stranke u nadležnosti Predsjedništva, a ne predsjednika stranke. Ako ne funkcionira Predsjedništvo, onda nema tko ni sazvati Sabor, pa se ne može izabrati ni novo Predsjedništvo…

U Registru političkih stranaka Republike Hrvatske navodi se da je stranka upisana u registar 25. siječnja 2013.. Jedina ovlaštena osoba za zastupanje i predstavljanje je predsjednik Božo Petrov. Zanimljivo je međutim da, iako stranka djeluje u cijeloj Hrvatskoj, i dalje su registriana samo dva ogranka: Sv. Nikola - Metković i Centar - Metković. Nijedan novi ograak nije osnovan, iako su po Statutu za osnivanje dovoljna tri člana.

Stranka već tri i pol godine obnaša vlast u gradu Metkoviću. Čovjek bi očekivao da postoje neke stranačke aktivnosti bar u tom gradu, da znamo bar tko su predsjednici ogranaka isl.. Ali ni o tome nema nikakvih informacija.

Na službenom sajtu grada Metkovića nalaze se informacije da su zamjenici gradonačelnika Katarina Ujdur (koja obnaša dužnost gradonačelnice od početka godine, kad je Petrov otišao u vladu) i Nikola Grmoja. Navedena su i imena članova i članica Gradskog vijeća iz redova Mosta. Ima ih devet, uz pet iz HSS-a i troje iz HDZ-a. Na sajtu nema informacija o djelovanju Mosta kao stranke.

Iako je upisana u registar kao stranka, Most očito djeluje kao neformalna ad-hoc grupa oko Bože Petrova i jezgre osnivača. Funkcioniraju uspješno. A osim toga imaju svog čovjeka i na čelu Ministarstva uprave, koje vodi i registre te ima ovlaštenja i poduzeti neke mjere, pa i objaviti raspuštanja stranke ako se ustanovi da ona nema nikakve aktivnosti niti poštuje vlastiti Statut. To je više puta i napravljeno.

Mostu očito ne prijeti takva opasnost. Božo Petrov moći će biti predsjednik stranke ad infinitum.

Situacija je idealna. Vidimo u drugim strankama da puno ćlanstva i procedura unutarstranačkih izbora stvaraju probleme. Može se reći da ovaj organizacijski model dobro odgovara hrvatskom mentalitetu. Hajdučka družina, a ne vojska.

Ipak, ovakvo otvoreno kršenje vlastitoga Statuta izgleda malo nezgodno; možda s vremenom i drugi (osim mene) to uoče. Gore spomenuti članak na t-portalu, objavljen 29. listopada, najavljuje da se priprema nekoliko verzija novog Statuta stranke, »a koja će verzija postati konačna, znat će se poslije sastanka Nacionalnog vijeća idućeg tjedna«. vijeće će donijeti »konačnu odluku«.

U članku se govori samo o izboru predsjednika i ostalih članova stranke, a ne spominje se održavanje Sabora stranke, koji po Statutu bira predsjednika i druge. On bi, pravno, morao biti sazvan po starom Statutu, dakle okupljanjem svih članova stranke (pri čemu mora sudjelovati barem 50% članova da bi Sabor bio pravovaljan). Ili možda, ako samozatajno Predsjedništvo tako odluči, samo delegati postojeća dva ogranka. Statut ne definira koliko delegata treba biti iz svakog ogranka; možda po jedan…

Navodno se predlaže da se novi članovi vodstva sranke nakon četiri godine mandata više ne bi mogli kandidirati; ali sada će za predsjednika Božo Petrov biti jedini kandidat. Time se želi spriječiti stvaranje stranačke oligarhije, koje se u drugim politički strankama »opiru bilo kakvim promjenama i gubitku vlastite moći«.

Da se stranka tek osniva, to ne bi zvučalo ironično.

Spomenuto »Nacionalno vijeće« je također ad-hoc tijelo koje se ne spominje u Statutu. U javnosti se počelo spominjati tek nakon prošlogodišnjih izbora za Sabor. Nitko ne zna tko je imenovao članove i ćlanice, a u javnosti su se spminjali i ljudi, za koje se zna da nisu članovi stranke (nego su samo bili na njenim listama kandidata).

Zanimljivo, izgleda da će se na slijedećim lokalnim izborima, u svibnju iduće godine, pojaviti nova neformalna grupa. Tu informaciju nalazim na na portalu "Metkovic-news. Andrej Vištica, najavljeni kandidat za gradonačelnika, kaže: »Greške koje struktura naše vlasti radi ne smiju se ponavljati. (…) Njima najbolje ide prodavanje magle.«

Sudeći po njegovom facebook profilu i guglanju, Andrej Vištica se dosad nije bavio politikom. (Ne treba ga brkati s poznatim trijatloncem istoga imena i prezimena.)

Spomenuti portal nije sklon metkovićkoj vladajućoj stranci. Možda su skloni i bivšem gradonačelniku i vladaru "Doline mandarina" Stipu Gabriću - Jambi (iako je prenesen i jedan kritičan članak Jurice Pavičića o njemu.)

- 12:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>