Zoran Oštrić

<	ožujak, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Listopad 2022 (2)
Listopad 2021 (1)
Travanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (2)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (8)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (11)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (8)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (8)
Studeni 2015 (14)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (7)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (10)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (15)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo je blog kojeg vodi Zoran Oštrić. Razne teme. Politika, društvo, priroda, znanost, povijest, filozofija...
Provilna slika s facebooka

Vodim također tematske blogove Ekološka ekonomija, Mudroljublje i Zelena politika na wordpress.com.

Ako me želite kontaktirati, pošaljite poruku na emajl:
zoranostric (at) gmail.com
ili ostavite poruku na facebooku.

OŠIKU!

Ošiku je kratka pjesnička forma slična kod nas poznatom japanskom "haikuu", samo sa širom tematikom i nešto slabijim formalnim pravilima. Kolekciju mojih ošikua s ilustracijama (što je također varijacija na japansku tradiciju crteža uz haiku) možete pogledati na facebooku.

ŠAH

Igram šah na razini jakog amatera (majstorski kandidat). Neke moje on-line s komentarima možete pogledati na mrežnom sjedištu sah.hr.

KRATICE

ASNV
Ako me sjećanje ne vara
BUNS
Bez Uvrede Nadam Se
JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme
KJMP
Koliko je meni poznato
KJMV
Koliko ja mogu vidjeti
PMNN
Po mišljenju nekih od nas
PMSM
Po mom skromnom mišljenju
PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja
ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo
ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo
UBR
Usput budi rečeno

Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke

Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.

Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih (s pogledom iz 2013.), objavljeno u časopisu "Ekonomska i ekohistorija", br. 10, 2014..

Ekološki pokret u Jugoslaviji: Građa za proučavanje razdoblja 1971.-1991., objavljeno u časopisu "Socijalna ekologija", god. 1 (1992), br. 1, str. 83-104.

Izborni i stranački sustav u Hrvatskoj, prezentacija uz predavanje, 2008.

Heideggerova autopsihoterapija pisanjem 1936.-1938. : Bilješke i razmišljanja uz Martin Heidegger: "Prilozi filozofijii (iz dogođaja)"

Moje stvari objavljene na scribd.com

Neki moji tekstovi i zapisi u formatima word, powerpoint ili pdf, koje sam stavio na svemrežje.

Elektronsko glasilo za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika" (nulti broj)
Pljačka vrijedna 140 milijuna kuna
(Reportaža o krađi šljunka, objavljena 6. prosinca 1997.. Aktualno i danas!)
Zadnji dani Labinskih rudnika, 19. rujna 1998.
(Reportaža objavljena u časopisu "Hrvatski obzor", 2 str., pdf)
Pavo Zubak bespravno izgradio postrojenja u Sesvetskom Kraljevcu
(Siječanj 2010.. Gore je link na pdf-dokument, isto u wordu jeovdje.)
Copenhagen Diagnosis: prevod sažetka na hrvatski
(tekst, 2 str., 16. prosinca 2009.)
"Kumovi" u Hrvatskoj: fenomen kapitalizma ("Crony capitalism")
(prezentacija, 17 str., prosinac 2009.)
Pacifist protiv svoje volje. Bilješke ostarjelog aktivista
(tekst, 21 str., ožujak 2003.)
Sunce će nas grijati i u 22. stoljeću (prezentacija ,17 str., prosinac 2008.)
Takozvani "Climategate": izmišljena afera
(Letak, jedna stranica A4 formata, prosinac 2009.) greedy

Moji tekstovi objavljeni na raznim portalima

Alertonline.org, 10. listopada 2011.
Zelenoidi nastupaju...
Monitor.hr, 27. veljače 2011.
"Jelačić plac i Radićeva: Mi smo odgojili te huligane"
Index.hr, 25. veljače 2011.
Bitna borba za vlast ipak se vodi unutar HDZ-a
alertonline, 30. siječnja 2011.
Zelena (g)lista i dalje ruje
tinolovka-news, 25. kolovoza 2010.
Svi naši Treći blokovi (1): Hrvatski izborni sustav
pollitika.com, 23. kolovoza 2010.
Treći blog... Treći put... ljevica i zeleni
Feljton "Povijest i budućnost ekologije" na alertonline.org
- Povijest i budućnost ekologije (1)
- Bioraznolikost i filozofske pouke teorije kaosa (2)
- O ekološkoj znanosti i ekologističkom mudroljublju (3)
- Što rade zeleni kad svi zastupaju "zelenu ekonomiju" (4)
- Zamka eksponencijalnog rasta (5)
- Zašto su "atomi za mir" neprihvatiljivi (6)
- Ekonomski fijasko i politički poraz nuklearne energije (7)

Intervjui sa mnom i članci u kojima sam spomenut

31. svibnja 2014.
ORaH, SDP i "civilna scena"
Index.hr, 19. veljače 2010.
Kome smeta Marko Rakar?
Prikaz diskusije na pollitika.com. Citiraju i mene.
Business.hr, 3. veljače 2010.
Zubak bespravno sagradio tvornicu autobusa
O toj temi moj članak ovdje od srijede, 27. siječnja: Zubak, zašto nas imaš na zubu!?
Glas Slavonije, 21. prosinca 2009.
Hrvatsku čeka blamaža zbog zagađenja
Komentar povodom završetka Konferencije o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. Citira izjavu "najistaknutijeg hrvatskog ekoaktivista", tj. mene. cool

Glas Slavonije, 14. prosinca 2009.
Čovječanstvo će preživjeti, ali postoji opasnost od teškog sloma civilizacije
Povodom Konferencije UN o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. U članku sam pogrešno predstavljen kao "jedan od čelnika Zelene akcije". Normalno, novinar je mislio, da moram biti čelnik nečega. wink

SADRŽAJ BLOGA

Free Web Counter

22.03.2016., utorak

Ordoliberalizam i ekološko-socijalna tržišna ekonomija: najbolji uzori za Hrvatsku

Jesam li socijalist? Pa, osobno se tako ne izjašnjavam, ali ovisi o definiciji. (Naravno, ako riječ koristite kao etiketu, do definicija vam nije stalo.

) Prije bih rekao, ako baš moram, da sam "socijalni liberal". (Ne, nije "drveno željezo", kako su neki tvrdili još 1989. kad se osnivao Socijalno-liberalni savez; pojam postoji još od prije 1SR.)

Bernie i Angela

U ekonomiji, zalažem se za optimalnu kombinaciju tržišne, državne i društvene regulacije: tri mehanizma odlučivanja o ekonomskim problemima (proizvodnja, raspodjela i potrošnja). U svakom društvu postoje sva tri mehanizma u raznim kombinacijama.

Blizak mi je njemački ordoliberalismus. Politolozi spominju tri škole ekonomskog liberalizma: austrijska ekonomija, američka čikaška škola i ordoliberalizam. Wikipedija na engleskom definira da je "Ordoliberalism" njemačka varijanta socijalnog liberalizma. Inicijativa za osnivanje socijalno-liberalne stranke, ujedinjavanjem "revizionističkih" liberala s "revizionističkim" socijaldemokratima, u Njemačkoj krajem 19. stoljeća, nije uspjela ali je bitno utjecala na dalju povijest ideja i pokreta.

Jedan članak na hrvatskom, na banka.hr: Daniel Hinšt: "Njemačka pokreće Europu, a što pokreće Njemačku?".

(Ja, doduše, imam rezerve upravo u onome što, kako piše Hinšt, od ordoliberalizma hrvatska provodi, naime u području monetarne politike: da nacionalna (narodna) banka mora biti nezavisna od izvršne vlasti, tako da su monetarna i financijska politika razdvojene, te da središnja banka mora brinuti samo o razini cijena, a ne o drugim pokazateljima ekonomskog zdravlja, npr. stopi nezaposlenosti i uopće korištenja resursa, što ulazi u njene cioljeve u SAD. Ne kažem da je to nužno loše, nemam znanja o tome da prosuđujem, ali sumnjičav sam prema bilo čemu za što se tvrdi da je jedina mogućnost.)

Na youtube nekoliko zanimljivih videoa.

Werner Bonefeld - 'From Adam Smith to Ordoliberalism: On the Political Form of Market Liberty'

Ordoliberalism (Audiopedia)

Stefan Kolev on "Why does liberty need rules? The link between German ordoliberalism and F.A. Hayek"

Rezultat državnih politika, intelektualnih diskusija, idejnih sukoba i društvenih borbi, u kojem su sudjelovali i liberali i demokrćani i socijaldemokrati, u Njemačkoj u posljednjih 150 godina, je današnji sustav eko-socijalne tržišne ekonomije (Ökosoziale Marktwirtschaft), generalni koncepct oko kojeg postoji visok stupanj slaganja svih važnih stranaka (koncept dakle, pa su unutar njega moguća razna neslaganja ne samo o taktikama, nego i o strategijama).

Mislim da je nama. s obzirom na tradicije i mentalitet, bolji primjer za ugled (također u austrijskoj varijanti, zemlja koja nam je bliska po veličini pa se izbjegavaju neki problemi usporedbe s divom) nego skandinavski model (iako, kako rekoh, nisam siguran u pogledu dogme o nezavisnosti nacionalne banke - to je jedna od bitnih razlika u skandinavskom modelu). Mi smo dosad isprobavali razne modele, koji nisu dobro funkcionirali; a aktualno, kronističko-patronatsko-klijentelistički kapitalizam, u posljednjih 25 godina ima lošije rezultate nego prethodni.

Tu je vrlo važna, osim državnih ekonomskih politika, treća komponenta, društvena. Sozialpartnerschaft: opća usmjerenost, želja i spremnost za suradnju, dogovor, konsenzus, između radnika i poslodavaca, ali i šire, društvena klima suradnje, uvažavanja, dogovaranja. Pa tu onda i "kooperative" kao normalan dio ekonomije (a ne deračina, kao kad je ORaH to bio spomenuo, »bando komunistička, idite u Venecuelu ako ste protiv privatnog vlasništva!«), tu su važne lokalne banke odnosno štedionice (Sparkasse) koje nemaju kao jedini motiv maksimaliziranje profita ("etičke banke"), snaga društvenih pokreta, uvažavanje udruga od strane države i biznisa idr..

Članak Sozialpartnerschaft na wikipediji na njemačkom jeziku daje dobar pregled. Ovo je jedan od primjera kad je važno pogledati izvore na drugom jeziku osim engleskoga. Stranica na engleskoj wikipediji "Social Partnership" daje tekst isključivo o Irskoj.)

Mislim da je prevelika usmjerenost na konfliktnost problem mentaliteta i institucija američkoga društva. Nasuprot tome, ideja da u društvu svi trebamo biti više partneri nego suparnici (iako ovo drugi ne može i ne treba biti svedeno na nulu) također postoji u Aziji, u konfucijanskoj tradiciji. "Azijski ekonomski model" je blizak "rajnskom"; funkcionira, npr. u Kini i Singapuru, za razliku od europskih i američkih iskustava, i bez političke demokracije odnosno stranačkog pluralizma (uspijevaju održati deliberativnu racionalnost unutar stranke ili pokreta koji imaju monopol političke vlasti).

Staljinistički model (koji je on preuzeo od ljevičara unutar boljševističke partije iz 1920, koji su kritizirali "Novu ekonomsku politiku", nakon što ih je likvidirao) apsolutizira državu. Samoupravni socijalizam je apsolutizirao "samoupravno dogovaranje i sporazumijevanje" (ali zadržao monopol jedne stranke), tj. društvo (uz tvrdnu da tržište nije potrebno, a država izumire). Oba modela ne daju optimalne rezultate i ne funkcioniraju na dulji rok, kao ni anarhokapitalistički koji apsolutizira tržište. (A ne funkcionira, nigdje, ni ona varijanta ekonomskog liberalizma ili libertarijanstva koja priznaje "minimalnu državu". Kvaka 22 jest, da se Slobodno Tržište može održavati samo uz stalnu i vrlo snažnu državnu intervenciju.)

A problem je, da u toj igri tri pola nema jednostavnih recepata. Nema neke jednostavne aristoteloske točke "zlatne sredine". Politike se uvijek iznova preispituju i prilagođavaju. Newma gotovoih recepata koji se mogu samo prepisati i primijeniti, za razliku od ideologija koje apsolutiziraju jedan od mehanizama. Kao što država postavlja okvir tržištu, tako sama ideja eko-socijalne tržišne ekonomije tek daje okvir unutar kojega se traže odgovori na probleme.

- 08:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.03.2016., petak

Most kao stranka: propast vođe i nepostojanje strukture

Sažetak:Još je prerano za ocjenu djelovanja stranke "Most nezavisnih lista" kao članice vladajuće koalicije (pardon, sporazuma). Može se međutim zaključiti da je Božo Petrov potrošio svoju karizmu. Izgubljena je šansa za promjenu hegemonog diskursa u Hrvata. S druge strane, stranka "Most nezavisnih lista" faktički ni ne postoji, jer nema nikakvih tijela osim predsjednika, nema strukturu ni aktivnosti. Trebala bi međutim do kraja ove godine održati stranački Sabor i birati novo vodstvo.

Puno je kontroverzi oko djelovanja Mosta u ova četiri mjeseca od izbora za Sabor. Može se o tome mnogo reći, ali u načelu se slažem, da treba tek vidjeti što će i koliko napraviti. Još je prerano za donošenje ocjene.

Potrošena karizma

Međutim, uspjeh na izborima ovisio je o osobnoj popularnosti, dapače karizmi, njihovog čelnika. On je, KJTV [Kako Ja To Vidim] veliko razočaranje - za tu ocjenu, smatram, nije prerano.

Mislim da se karizma izgubila; prokockao ju je blefiranjem onda, kad je trebao biti iskren.

Karizmatska osoba privlači osobitu pažnju i postiže utjecaj time, što utjelovljuje neko načelo (odnosno, neki ljudi ga/ju tako doživljavaju). Govori nešto, što ljudi prepoznaju ne samo kao važno, nego kao artikulaciju nečega što i sami osjećaju i htjeli bi izreći, ali za to su slabije sposobni. Dobar govor trebao bi činiti i bolju osobu; a ona onda može i nas uzvisiti, kao kolektiv i pojedince. Franjo Tuđman je to postigao 1989.-1990.. ("Bolja osoba" i "uzvisiti" nema, naravno, neki apsolutni metafizički značaj; netko drugi to može doživjeti kao unižavanje, ili biti ravnodušan. Također, treba imati u vidu da nemaju samo vođe karizmu; druga dva bitna oblika su karizma učtelja i umjetnika.)

Jedna vidovnjakinja je to dobro izrazila odmah nakon izbora: »Božo Petrov ima karizmu, a ako bude pametan iskoristit će je u pozitivne stvari. (...) Konačno je došla situacija da mali čovjek progovori (...) MOST-ov uspjeh je (...) preslika snage naroda.«

Mjesec dana kasnije, Petrovljev stariji kolega po profesiji Vladimir Gruden odrekao je da Petrov ima stvarnu karizmu, zbog njegovog konfuznog ponašanja nakon izbornog uspjeha. Karizmatik je onaj koji zna želju većine i to većini ponudi. S druge strane, karizmatik je sam sa sobom riješio svoju nesigurnost. (...) Meni se ne čini da Božo Petrov manipulira, ali on jednostavno sam sebi ne vjeruje. (...) Nema nos, ne osjeća bilo naroda, nije odlučan i emocionalno je nestabilan. Ljudi osjećaju njegovu energiju, možda se i ne znaju najbolje izraziti, ali vide da tu nešto ne štima.«

Petrovljeva naracija, koja je obećavala svežinu, koja je zacrtavala mogućnost zaokreta, mogućnost sagledavanja novih horizonata, mogućnost promjene smjera... u nekoliko tjedana postala je ofucana, neuvjerljiva i lažna. (Politički govor je istinit ako je uvjerljiv i dok je uvjerljiv: ima bitnu performativnu komponentu.)

Petrovljeva način komunikacije (naracija plus neverbalni čimbenici), koji je privlačio pažnju i izazivao povjerenje, koji je imao potencijal uzdrmati hegemonu strukturu javnoga (političkog) diskursa (političkoga u širem smislu: sve što se tiče "polisa", općih interesa, ciljeva i vrednota, a ne puke borbe za političku moć) ubrzo ue rasuo svoj potencijal.

Hegemona struktura diskursa ("kulturna hegemonija" u gramšijevskom smislu) apsorbirala je izazov i ostala neuzdrmana, krećući se dalje po inerciji ranijega kretanja.

U tri mjeseca (pa i manje) proizgrao je ono, što je u tri godine (otkad se pojavio Most i Petrov kao kandidat za gradonačelnika Metkovića, privlačeći i širu pažnju) gradio.

Sad je Petrov KJTV važan i utjecajan jedino po službenom položaju kojeg trenutno zauzima u vladi, te kao onaj koji kontrolira 15 ruku u Saboru. Dok to traje, traje i njegov značaj. Bit će zanimljivo vidjeti, u svibnju iduće godine, hoće li se održati u Metkoviću.

Karizma, diskurs, hegemonija

Mostovci će možda napraviti dobrih stvari, ali taj generalni zaokret, promjena "atmosfere", diskurzivnog okvira, promjena osnovnih načina na koji se u javnosti biraju i nameću politički važne teme i kako se o njima diskutira - od toga ništa.

Također ništa od mogućnosti, koju bi eventalna promjena hegemonog diskurzivnog okvira otvorila: da se postepeno mijenja dominantna struktura društvenih odnosa, navika i očekivanja (kronističko-patronatsko-klijentelistička struktura, koja je nastala u razdoblju nakon 2SR zahvaljujući pobjedi masovnog pokreta na čelu s komunistima, te bez bitnih preinaka preživjela promjenu političkog režima i društvenog okvira), i struktura načina na koji se društvena stvarnost doživljava - kolektivnog mentaliteta (ono što se u historiji, kao znanosti o povijesti, u školi Anala, naziva "strukture dugog trajanja").

Sličan problem generalne neuspješnosti imale su KJTV i obje koalicijske vlade na čelu sa SDP-om, Račanova i Milanovićeva, iako su u pojedinostima načinile dobre stvari.

Naprotim, mislim da je prva Sanaderova vlada, nakon 2003., bila uspješna upravo na tom polju. (Ali je tema presložena da bih ulazio u rasčlambu ovdje.)

Također je uspješno djelovala ofanziva nacionalističke i klerikalne desnice od jeseni 2012., koja je išla u suprotnome smijeru od Sanaderove (te, uvelike, protiv nekih bitnih elemenata Tuđmanove politike, na koju se sporadično poziva). Pokrenuli su "Kulturkampf" i nametnuli svoje teme (spolni odgoj, istospolni brak, branitelji, jugoslaveni, lustracija...).

Načelo Vođe i organizacija

E sad, kad govorimo o tome što rade, pripremaju i što će raditi pojedini članovi Mosta, njihov saborski klub, njihovi ministri i drugi, pojavljuje se problem - a što to zapravo "Most nezavisnih lista" jest?

Naime, postoji registrirana politička stranka pod tim imenom, čiji je predsjednik Božo Petrov. Ali, u praksi, ono što postoji, ono što vidimo i doživljavamo kao "Most" zapravo je neformalna skupina pojedinaca, okupljenih oko Petrova i još nekolicine iz jezgra.

Je li uopće netko od izabranih zastupnika u međuvremenu pristupio Mostu kao stranci? Gradi li Most kao stranka nacionalnog nivoa nakakvu suvislu i trajniju stranačku struktura, koja se ne oslanja samo na osobne odnose?

To je pitanje organizacije, koje se može neko vrijeme ostaviti na stranu, čak možda i godinama, ali prije ili kasnije mora se postaviti.

Nedavni primjer iz istog područja je uspjeh nezavisne liste Ivana Grubišića 2011. godine u X. izbornoj jednici. Nije osnovana stranka, nego je postojao nekakav pokret, ali je ovisio isključivo o jednoj osobi. Ugasio se sam od sebe i nestao bez traga.

Iz ranije povijesti, možemo spomenuti Vladka Mačeka, koji je upravljao Hrvatskom seljačkom strankom osobno, jer formalne stranačke strukture, nakon ubojstva Stjepana Radića i uvođenja Šestojanuarske diktature, nisu funkcionirale.

To je bilo donekle razumljivo u uvjetima diktature, a odgovaralo je i tendencijama snažno prisutnim u Europi 1930-ih godinama. Mačeka su također nazivali "vođom", tada popularnim terminom (duče, firer, kaudiljo).

To se pokazalo ozbiljnom slabosti od 1941., kad je vođa neutraliziran (uz značajni vlastiti doprinos - potpuno se posivizirao u vrijeme kad na to nije bio prisiljen, od travnja do listopada 1941.).

Nasuprot tome, Josip Broz Tito, koji je od 1937. u ilegali okupio nekoliko desetaka ljudi koje je osobno odabrao i organizirao, trudio se oko formalne organizacije, s vrhuncem na Petoj partijskoj konferenciji krajem 1940.. KPJ ne bi mogla biti toliko djelotvorna od 1941. da je ostalo samo na osobnim vezama.

Jeste li ikad čuli za Sabor ili Predsjedništvo stranke "Most nezavisnih lista"?

Most je, kao nacionalna snaga, nastao sticajem okolnosti. I koliko zasad vidim, ništa ne rade na sređivanju organizacijske strukture. Bitne stvari ovise o osobnim odnosima, a to je vrlo nestabilna situacija.

Pogledao sam Registar političkih stranaka RH na sajtu Ministarstva uprave. Most i dalje ima prijavljena samo dva organizacijska oblika: dva ogranka u Metkoviću (Centar i Sv. Nikola). Ništa drugo, nijedan ogranak!

Možete se on-line učlaniti u Most, ali što onda? Kao običan član neke stranke, da biste mogli djelovati, morate biti povezani u nekom teritorijalnom ili funkcionalnom obliku orgaziranja. tako možete direktno komunicirati s drugim članovima i članicama, znati kome se trebate obratiti s nekim svojim prijedlogom, kako možete sudjelovati u donošenju odluka itd..

Kao stranka, iako je na vlasti, "Most nezavisnih lista" je neaktivan. Na njihovom službenom sajtu, posljednja vijest je naslovljena "MOST SE U ZDRAVSTVU ZALAŽE ZA RJEŠENJA NA KORIST SVIH GRAĐANA, A NE PROPAGANDNE TRIKOVE" i datirana je 16. veljače 2016.. U tijeku mjesec dana nisu imali ništa novo poručiti građanima?

Davno sam se prijavio na njihovu listu da dobivam elektronsku poštu, ali u pola godine dobio sam dvije poruke.

Na sajtu, pod "Mostov insajder - aktualno" posljednja vijest je "Izborno i referendumsko zakonodavstvo – smjernice razvoja", od 26.11.2015..

Boži Petrovu ove godine ističe mandat predsjednika Mosta

Navedeno je da "Nacionalno vijeće" Mosta ima 14 članova, stanje 29.11.2015. (ni svi izabrani saborski zastupnici nisu članovi Nacionalnoga vijeća). Ali, to je i dalje ad-hoc, nestatutarno tijelo; nema podataka tko je odlučio o njegovom formiranju i sastavu.

Po Statutu, članak 12: »Sabor je najviše tijelo Mosta, a čine ga svi njegovi članovi dok broj članova Mosta ne prijeđe 200 članova, nakon čega Sabor čine predstavnici ustrojstvenih oblika Stranke s cijelog područja njenog djelovanja.«

Jeste li ikada čuli da se to najviše tijelo sastalo? Nekmoli nešto odlučivalo? Ima li Most više od 200 članova?

Osim Predsjednika stranke (izabranog od Sabora), po Statutu postoji i Predsjedništvo (također izabrano od Sabora), koje ima 9 do 13 članova. Jeste li čuli da se Predsjedništvo stranke "Most nezavisnih lista" nekad sastalo? Nikakvih informacija o sastavu i djelatnostima tog tijela na mrežnom sjedištu stranke nema.

Po Registru političkih stranaka, jedina osoba koja predstavlja i zastupa stanku Most nezavisnih lista je Božo Petrov, predsjednik. Nijedno drugo tijelo, kako izgleda, ni ne postoji.

E sad, Osnivački sabor Mosta je bio u prosincu 2012. (upis u Registar 25.1.2013.), a mandat je po Statutu četiri godine. To bi značilo da do kraja ove godine treba održati Sabor stranke, koji treba birati novog predsjenika, kao i predsjedništvo.

Bit će zanimljivo vidjeti, kako će to izgledati. Hoće li zastupnici Mosta u Saboru mirno prihvatiti, da predsjednika Mosta biraju samo članovi iz ona dva ogranka u Metkoviću? Ili će se stranačka struktura ipak proširiti, na možda više od 200 članova, pa će se pokrenuti neki formalnodemokratski proces?

Tko doživi, pričat će.

- 14:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.03.2016., četvrtak

Nešto o mitskim motivima od prvih civilizacija do X-mena (osobito žene retnice)

Pisao sam ovo prošle godine , podsjeća me fb, sad sam dotjerao i dopunio. Malo ležernih tema, a ipak ozbilnih, možda vam bude zanimljivo!

Fascinira me trajnost "arhetipskih" likova i motiva u mitovima, legendama, bajkama i fantazijama od prvih civilizacija (Egipat i Mezopotamija) do suvremenog fantasyja i SF-a.

U tri novije SF trilogije, koje su napisale žene a u glavnoj su ulozi adoloscentice (romani za "young adults"), po kojima su ubrzo snimljeni i filmovi, povezanost je očita (za razliku npr. od priča o superherojima u svijetu Marvela i DC Comics, gdje se manje očita). Naravno, ti su motivi vješto iskombinirani s mitovima, tjeskobama i nadama modernoga doba, što im daje popularnost (a treba spomenuti i visoku spisateljsku zanatsku vještinu, što je bila boljka čak i najboljih pisaca klasičnoga doba SF-a poput Clarkea i Asimova; vrlo vidljiva kod potonjeg u kasnijim djelima, kad se vratio pisanju beletristike nakon duge pauze).

Junakinja "Igara gladi" je utjelovljena Dijana/Artemida (boginja lova, koristi luk i strijele, djevica; uspješnija kao ubojica nego kao ratnica) kao što je to bila i Antija iz helenističkih "Efeških priča" (što je bio ljubavni roman za žensku publiku). Junakinja "Delirija" postaje sljedbenica Afrodite u svijetu u kojem je ljubav zabranjena. "Različita" (Divergent - zapravo, jače značenje od puko "different") neočekivano, umjesto spokojnog života u službi Hestije, bira sljedbeništvo Aresa, na način kako je Ahil izabrao kao mladić (i to upravo Aresa, koji je bog ratne žestine i zanosa i zaštitnik Amazonki, dok je Atena boginja mudroga ratovanja i zato uspješnija - i taj problem aresovske ograničenosti je okosnica prve knjige trilogije).

Tu je i popularnost likova žena-štemerica, koju su u posljednjih 30-ak godina donijeli filmovi i video igre (A pripremili stripovi, u doba kad je još bilo teško naći glumice koje mogu snimiti uvjerljive borilačke scene; u filmu "Modesty Blaise" iz 1966. su smiješne, a npr. u "They Call Her Cleopatra Wong" iz 1978. neuvjerljive).

To je naravno također star motiv: svi znaju za Amazonke iz Grčkog mita. U verziji jedne opsežne priče (romana) iz "1001 noći" one su, naprotiv, Grkinje. Zanimljivo je da su u starim religijama božanstva rata često žene. U Gundulićevom "Osmanu" čak su dvije ratnice.

Te priče uglavnom vole dečki. Arhetipski motiv prema Jungovom pojmu da svaka žena ima svoju mušku stranu, a svaki muškarac - žensku (Animus i Anima). Beta muškarci (a to je većina) vole priče u kojima ratnice pobjeđuje muške alfe, jer u njima vide sebe. (Povezano naravno i s kompliciranom dijalektikom prirode i kulture, spola i roda. Vidi poglavlja 23-25. u mojoj "Uzornoj filozofiji". 23.7.: "Uspješno muško mora imati u sebi nešto ženskosti. Uspješno žensko mora imati nešto muškosti." )

Sjećam se da sam davno na nekom forumu vidio diskusije obožavatelja Xene, Princeze Ratnice. Gotovo sve su bili muški. Jedna cura je pak pitala da ju zanima, da prostite, koju vrst tampona koriste Xena i Gabriela. nut

(Tipična ženska praktičnost koja nema u takvim fantazijama za dečke: njih dvije stalno veselo lutaju pustopoljinama i ne govori se o takvim sitnicama kao što je higijena.)

Meni se npr. sviđala Buffy The Vampire Slayer. Neki koji me poznaju, mojih godina ili nešto mlađi, čudili su se da kako me nešto tako djetinjasto privlači. To su priče za "young adults": ljudi u dvadesetima koji su donekle zaostali u emotivnom razvoju pa su emotivno još u adoloscenciji. Tipičan primjer su likovi iz serije "Veliki prasak": vrhunski intelektualno, emotivno nezreli, što rezultira time da su van svoje struke balavci - a pravila žanra im ne daju da sazru, unatoč određenim koracima u tom smjeru). A ima nas naravno koji smo tome skloni i u svojim četrdesetima i pedesetima. rolleyes

Naravno, Modesty Blaise bi razbila sve te amaterke. cool

Moj tekst iz travnja 2014.: Igre gladi, Delirij, Divergent...

Billješke "Uzorna filozofija" na blogu "Mudroljublje"

- 21:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.03.2016., nedjelja

Tako se to radi, da se vlašću osladi!

Moj nekadašnji fb prijatelj Davor Huić, eto, požnjeo je uspjeh na osnovu svoje pravilne odluke, prije 2-3 godine, da odbaci naziv "libertarijanac", kojim je sebe neko vrijeme bio nazivao. (Neupućeni mu ga ipak povremeno i dalje pripisuju).

U svibnju 2015. bio sam napisao: Hrvatski propagandisti "slobodnoga tržišta", (...) uglavnom se zapravo nadaju nekom uhljebništvu kad ovu vladu sruše

Libertarians vs Tea Party

Libertarian Party u SAD se politički ekstremna u zastupanju tzv. slobodnoga tržišta (zrcalna slika staljinista koji deificiraju državu - a jedino što u gospodarstvu uvijek postoji je neka kombinacija državne, tržište i državne regulacije), ali je nevolja, za pokušaj presađivanja takvog fanatizma u Hrvatsku, da su politički također radikalno liberalni (osobne slobode, istospolni brak isl..).

Tako je mudro odabrao liniju "Tea Party", povezivanja slobodnotržišnog eksremizma s desnicom u društvenim pitanjima i autoritarnošću političkim (je, minimalna država, ali jaka, nema netko da vlast zajebava, da ne ide u crkvu isl.). Pametan čovjek! :-)

Fraze o divotama "slobodnotržišne konkurencije" služe tome, da se štite interesi onih koji na tržištu pobjeđuju i stiču monopolnu ili oligopolnu moć. Kvaka 22 jest, da slobodno tržište samo sebe uništava, jer prije ili kasnije netko stekne takvu moć, da može uništiti protivnike prije nego što dobiju šansu ugroziti ga. Zato su sve države, odavno, puno prije New Deala i Keynesa, počele uvoditi antimonopolne zakone.

Dakle, interes obrane onih koji imaju moć u ekonomiji, i onda logično da oni imaju kontrolu i u politici. A narodu se prodaju fore o opasnosti od pedera i komunjara. I narod eto to puši, i u SAD i u Hrvatskoj. U SAD - gotovo sav višak prihoda, zbog ekonomskog rasta u posljednjih 40 godina, otišao je u ruke gornjih 20%, a većina gornjih 5% i vrlo velik dio gornjih 1%. U Hrvatskoj, naravno, jelte, za to što 25 godina nakon rušenja komunizma imamo BDP kao 1980, kriv je jelte komunizam.

- 21:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.03.2016., srijeda

Izbori u Slovačkoj: burne promjene političke scene i vjerojatna kriza vlasti

Mnogi mediji prenijeli su da je na parlamentarnim izborima u Slovačkoj značajan uspjeh s 8% glasova i 14 (od 150) mandata postigla neo-fašistička stranka "Ľudová strana – Naše Slovensko" (Narodna stranka - Naša Slovačka, L'SNS).

Zabrinutost izražavaju kako Financial Times, tako i ljevičarski portal socialeurope.eu. I mnogi drugi to stavljaju u naslove, te ističu da je napredovanje radikalne desnice problem za Europu. Na prethodnim parlamentarnim izborima 2012. L'SNS je osvojila samo 1,6% glasova i bila daleko do mandata.

Iako zabrinutnost svjetonazorski i praktički dijelim, na osnovu brzinskog uvida u slovačku situaciju (malo znam - prosurfao sam kroz neke tekstove na engleskom i slovačkom), komentari koji se samo na to fokusiraju ne omogućuju razumijevanje situacije.

Veliki pad socijaldemokrata i demokrćana

Na političkoj sceni u Slovačkoj došlo je do tektonskih pomaka. Ukupne rezultate izbora vidi u članku na wikipediji (na engleskom, a ima naravno i na slovačkom).

Vladajući socijaldemokrati, stranka "Smer", doživjeli su katastrofalni pad sa 44,4% na 28,3% glasova i sa 83 na 49 mandata. Na izborima 2012. bijahu pobijedili uvjerljivo; to je bilo prvi put od osamostaljenja Slovačke da je jedna stranka sama formirala vladu.

Dobili su znatno manje nego u predizbornim anketama; one su međutim registrirale trend pada, a postotak neodlučnih bio je vrlo velik.

Parlamentarni status izgubio je, padom ispod 5% glasova (što je u Slovačkoj prag na nacionalnom nivou) Kršćansko-demokratski pokret (KDH), koji je 2012. bio osvojio 16 mandata. Oni su bili prilično umjereni i tolerantni konzervativci, pa su na izborima 2012. nastupili zajedno sa Most-Hid.

Stranka nekadašnjeg slovačkog autoritarnog lidera Vladimira Mečiara SDKÚ-DS pala je na marginu, daleko od izbornog praga.

Strah od migranata

U parlament je ponovo ušla Slovačka nacionalna stranka, koja je 2012. ostala na 4,5%, koja je također desničarska, s rasističkim izjavama protiv Roma i Mađara. Ova stranka je ranije bila ne samo parlamentarna, nego i u vladi kao koalicijski partner Smeri, zbog čega je potonja bila suspendirana iz članstva Europske socijalističke stranke (suspenzija ukinuta nakon što su raskinuli koaliciju).

U predizbornoj kampanji, Smer je također izražavala anti-imigranski stav; izgleda da u tome uvelike postoji konsezus među slovačkim političarima. Mjere protiv useljenika, u strahu od terorizma, pogodile su i nezanemarivu sada već udomaćenu muslimansku manjinu u Slovačkoj, većinom porijeklom iz Bosne, te iz Iraka i Libije (vidi predizbornu analizu na mrežnom sjedištu zaklade Robert Schuman).

Zdravstvo i obrazovanje bile su važne predizborne teme. Štrajkovi učitelja i medicinskih sestara su pridonijeli nepopularnosti vlade.

Uspon novih stranaka

U parlament je također ušla novoformirana stranka "Sme rodina" ("Obitelj smo"), koja je dobila 6,6% i 11 mandata. Po programu, koliko sam bacio pogled na njihovo mrežno sjedište, donekle podsjeća na našu "U ime obitelji", a podosta na "Živi zid". Čine mi se ipak ozbiljniji i promišljeniji po nekim stavkama, programa, ali ima i bizarnosti (točka 9 u osnovama programa - zaštita "dobrog susjedstva" kroz zabranu približavanja??). U programu spominju pozitivan hrvatski primjer glede problema duga u švicarskim francima. Na čelu ove stranke je bogataš (oligarh) Boris Kollar, kojeg nazivaju "kontroverznim".

Tu je još jedna nova stranka (osnovana 2014) koja je ušla u parlament, "Siet" (pišu se #SIET), "Mreža", sa 5,6% glasova i 10 mandata. Za njih navode da su ili stranka desnog centra, ili da su centristi (za potonje, vidi predizbornu analizu na mrežnom sjedištu LSE, London School of Economics and Political Science).

Dakle, značajne promjena na stranačkoj sceni Slovačke. Nove stranke, koje su osnovane nakon posljednjih parlamentarnih izbora ili su ranije bile neparlamentarne, osvojile su trećinu mjesta - čak 50 od 150. Zaokret nadesno - doduše, kako smo vidjeli, i njihovi socijaldemokrati su problematični sa stajališta europske socijalne demokracije. A tu su još neke stranke osnovane prije tek nekoliko godina.

U tome je Slovačka antipod Hrvatskoj, s kojom se inače po mnogim svojstvima može usporediti. Ne računajući marginalne stranke koje su ušle u koaliciju s velikima i tako osigurale parlamentarni status (u Slovačkoj zajedničkih lista nije bilo), u Hrvatskom saboru, od 151 zastupnika, samo 25 su iz stranaka koje nisu postojale već 1990. Vjernost hrvatskih birača tradicionalnim strankama neobičan je fenomen među bivšim komunističkim zemljama.

Neobično razmrvljen parlament

Raspored snaga u parlamentu je vrlo neobičan za parlamentarne demokracije. Zastupljeno je samo osam stranaka, ali najjača ima manje od 1/3 mandata (49 od 150), a preostalih sedam stranaka su blizu jedne drugima: imaju između 10 i 21 mandata.

Slovačka ima izborni sistem s jednom izbornom jedinicom, tako da se 150 kandidata bira s lista; glasači imaju četiri preferencijalna glasa. Izborna prag je 5% za listu jedne stranke, a 7% za koalicijske liste.

Druga po snazi je stranka "Sloboda i solidarnost" (Sloboda a Solidarita, SaS), koja je osvojila tek 12,1% glasova i 21 mandat (imali su 10). Također jedna od novijih stranaka, jer su osnovani 2009..
Stranka je liberalna, centristička, desno u ekonomiji a lijevo u društvu: zastupa socijalni i ekonomski liberalizam, zalažu se za liberalizaciju odnosa prema drogama i za legalizaciju istospolnih brakova. U odnosu prema EU su umjereno euroskeptični, a prema imigrantima (kao izgleda i svi drugi) neprijateljski.

Treća stranka po snazi, s 19 osvojenih mandata, nosi neobično ime "Obični ljudi i nezavisne osobnosti". Osnovana je 2011., te je već 2012. osvojila 16 mandata. Po usmjerenju je konzervativna.

U parlamentu je zastupljena i stranka "Most–Híd", koja u imenu spaja slovačku i mađarsku riječ za "Most"; ona zastupa interese mađarske manjine. I to je novija stranka, osnovana 2009., koja promovira međunacionalnu suradnju. Pokupila je glasove koji su ranije išli "Stranci mađarske zajednice". Osvojili su 11 mandata, što je mali pad u odnosu na 2012. kad su imali 13.

Vjerojatna kriza u sastavljanju vlade

Smer je i dalje pojedinačno najjača stranka i to sa značajnom prednosti, s 49 od 150 mandata, ali, prema vijestima, u prvih par dana nakon izbora nije uspio nijednu drugu stranku privoliti na pregovore o koaliciji.
Predsjednik stranke i vlade Robert Fico je prije izbora oprezno najavljivao mogućnost koalicije sa SNS, Most-Hid ili KDH. Ali, potonja je ispala iz parlamenta, a čak i ako bi uspjeli dogovoriti i sa nacionalistima i sa strankom mađarske manjine (izgleda nezamislivo i vrlo vjerojatno bi dovelo do rascjepa, koji su u Slovačkoj u parlamentarnim strankama, kao i u Hrvatskoj, uobičajeni), to bi bilo tek 75 zastupnika.

Time priliku dobiva predsjednik SaS Richard Sulik. Ali kako bi mogao okupiti većinu sa strankama desnice? Morao bi očito odustati od od socijalno-liberalnih stavova stranke.

Ako ne uspije, priliku bi mogao opet dobiti Robert Fico, predsjednik Smeri.

Tijekom 2015., tekli su razgovori o zajedničkom nastupu nekoliko stranaka desnice, ali u tome nisu uspjeli. Četiri stranke desnog centra, desnice i krajnje desnice, računajući i #Siet, zajedno imaju 69 mandata, dakle nedovoljno za većinu.

Socijaldemokrati, liberali i umjerena mađarska stranka zajedno imaju 81 mandat i to bi mogla biti većina, ali je upitno mogu li se dogovoriti.

Na vidiku je dakle, nakon Španjolske, još jedna kriza u sastavljanju parlamentarne većine i izboru vlade u zemljama Europske unije. Ovo može biti neugodno i za EU, jer Slovačka 1. srpnja preuzima predsjedanjem Vijećem Europske unije.

Osvojeni mandati

Koga zanima da razmatra i kombinira (a bilo bi mi drago da se javi netko tko o Slovačkoj nešto zna!), evo ponavljam osvojene mandate, spomenute gore u tekstu.

1. Smer-SD (socijaldemokrati) 49
2. SaS (liberali) 21
3. OL'aNO-NOva (konzervativci) 19
4. SNS (nacionalisti) 15
5. L'SNS (radikalna desnica) 14
6. Sme Rodina (konzervativni populisti) 11
7. Most-Híd (Mađarska manjina) 11
8. #SIET (desni centar) 10

- 23:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.03.2016., ponedjeljak

Pogled u vrijeme, kratko nakon nastanka svemira

Malo čiste, totalno ne-praktične znanosti (koja se pak približava nastanku Svemira, dakle - hm - metafizici... ) Jednom davno, u jednoj dalekoj galaksiji...

Hubble breaks cosmic distance record

Promatraju galaksiju koja je (po crvenom pomaku) postojala samo 400 milijuna godina nakon nastanka Kozmosa, te oko 200 do 300 milijuna godina nakon nastanka prvih zvijezda.

Puno je manja od našeg današnjeg "Mliječnog puta" (koji je tipična galaksija za ovo vrijeme, oko 15 milijardi godina kasnije), ali to je ipak masa milijardu zvijezda (koje su vrlo sjajne, plave svjetlosti) a nove se rađaju iz kozmičke prašine.

Ovo otkriće je iznenađujuće, jer se nije očekivalo da je tako sjajna galaksija mogla postojati tako rano. Možda promatramo prvu generaciju zvijezda, koja se stvara oko crnih rupa. [Naša zvijezda, ako se dobro sjećam davno čitane literature, pripada u treću generaciju. Zvijezde gore, troše materiju, stvaraju teže elemente, pa eksplodiraju i odbacuju veći dio materije, od kojih se ponovo stvaraju zvijezde. Na zvijezdama nove generacije, a onda i na planetama, ima više težih elemenata, i to omogućava život, kakav postoji danas na zemlji.]

U to doba, 400 milijuna godina nakon Big Banga, svemirski prostor oko galaksija bio je ispunjen "maglom" hladnog vodikovog plina. Oko 150 milijuna godina kasnije, u "re-ionizacijskoj eri", taj se plin počeo zagrijavati i nestajati zbog pojačanog zračenja zvijezda u primordijalnim galaksijama. Iz tog perioda su galaksije, koje su do ovog otkrića bile najstarije promatrane.

- 22:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.03.2016., petak

Javno mnijenje: pesimizam i pad popularnosti Mosta

Istraživanja javnoga mnjenja često komentiram na forum.hr, topic Istraživanja javnoga mnjenja i izborne analize. Prenosim današnji komentar posljednjog istraživanja.

Sažetak:
1. Most gubi prilično, SDP malo, raste broj neodlučnih; obje glavne koalicije i dalje izjednačene.
2. Predsjednici dvije najveće i stranke i dalje su uvjerljivo najveći negativci; porasla je popularnost predsjednika vlade, a znatno opala predsjednika Mosta.
3. Ljudi su pesimistički i deprimirani.

Istraživanje provedeno 1-3. ožujka. Telefonski a ne terenski kao istraživanje CroBarometar, ali je provedeno u rkaćem periodu i rezultati odmah objavljeni, pa je ažurnije.

HRT, objavljeno danas u 10 sati: Veća potpora Živom zidu, Domoljubna koalicija ispred Hrvatska raste

Potvrđuje se trend pada Mosta i određenog pada SDP-a. Povećao se broj neodlučnih.

U odnosu na siječanj, dakle prije dva mjeseca, kad je već bila poznata koalicija, ups, pardon, sporazum zubo

HDZ-Most ali prije formiranja nove vlade, Most ima -4,0% a SDP -1,4% dok je HDZ točno na istome. ŽZ ima +1,0% a HSP-AS +0,6%, ostali također s manjim pomacima.

Osim kod Mosta, to nisu veliki pomaci, još uvijek otprilike u granicama očekivanih slučajnih varijacija, pa se ne može zaključivati o nekim trajnim tendencijama.

Postotak neodlučnih je porastao, +3,7%.

Domoljubna i rastovska koalicija: ista meta, isto odstojanje

Ako pogledamo koalicije, za DK sada kaže da bi glasalo 31,4% ispitanika, za HR 30,9%, za Most 8,9%, ŽZ 4,4% i SMB365 s tadašnjim partnerima 2,3%.

Svi ostali su također uglavnom tamo gdje su i bili: IDS i HDSSB bi opet osvojili mandate u svojim matičnim IJ, ORaH bi dobio oko 1,5%, a od novih, Hrid ima 0,8%.

Ako odbijemo 13,1% neodlučnih, to bi dalo DK 36,1%, HR 35,6%, Most 10,2%, ŽZ 5,0%.

Dakle, obje vodeće stranke nešto više nego što su imale na izborima (po oko +2%), a Most nešto manje (oko -3,5%).

Živi zid nešto više, ne puno, ali oni bi s par promila pomaka na gore mogu dobiti puno, jer su u mnogim IJ bili na granici osvajanja mandata. E sad, naravno, par promila manje, i mogli bi ostati i bez onog jednog mandata. Slično Bandićevci.

Kao što sam nedavno spomenuo, na osnovu ovoga nipošto ne možemo zaključivati "aha, tako bi stvarno bilo da se sada raspišu izbori". Da dođe do prijevremenih izbora, moralo bi se nešto dramatično dogoditi (doduše, svašta se kuha u vladajućoj koaliciji rolleyes

) i to bi moglo bitno utjecati na raspoloženje birača. Oko četvrtina birača, pokazuju ranija istraživanja, donosi odluku u tijeku same kampanje, oko mjesec dana pred izbore (a 10% do 15% u zadnjem tjednu).

Ipak, svejedno ne mislim da bi došlo do nekih radikalnih pomaka u postocima glasova. Ali, 2-3% pomaka ovamo ili onamo u glasovima može donijeti znatniji pomak u broju osvojenih mandata.

Opći pesimizam

U svakom slučaju, nova vlada nije uspjela raspiriti nikakav optimizam; dapače, raspoloženje javnosti ide u suprotnom smjeru. Čak 64,8% smatra da zemlja ide u lošem smjeru, a u siječnju je to bilo 49,4%. Optimisti su jedino glasači HDZ-a, a i među glasačima Mosta ima više pesimista.

Kod pitanja o tome kojeg političara smatrate najpozitivnijim, napredak je postigao Tihomir Orešković, koji se probio na drugo mjesto (prvo drži predsjednica Republike). Porastao je Ivan Sinčić, koji je s 1,1% u veljači skočio na 4,6% (očito, zahvaljujući nekim nedavnim nastupima). On je sad ispred Bože Petrova kojeg danas kao najpozitivnijeg ističe 3,4% ispitanika; u prosincu je to bilo 10,8%, nakon čega bilježi stalan pad. Milanovića bira 8,0% a Karamarka 2,5%.

Mnogo veća je prednost onih na vrhu na ljestvici negativaca: Karamarko 33,9%, Milanović 31,4%. Svi ostali za njih su sitne ribe. :D Na trećem su mjestu "svi političari", a na časnom četvrtom Božo Petrov s 4,7%.

Vladu ipak podržava 52,4% (a ne podržava 30,1%), ali ju ocjenjuju prosječnom ocjenom tek 2,3 (u veljači 2,4). To je manje nego što je prethodna vlada imala još u prosincu (2,5); u ožujku 2012, Milanovićeva je vlada imala 2,9.

Predsjednica je dobila 3,3 (što je ipak pad u odnosu na veljaču), a Sabor samo 2,3.

Na grafikonima, kliknite za veću sliku!

- 19:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.03.2016., srijeda

Uvesti euro u Hrvatskoj?

Trenutni predsjednik vlade Republike Hrvatske najavio je u razgovoru s kancelarkom Savezne Republike Njemačke da Hrvatska planira uvođenje eura. (Orešković o ulasku u eurozonu: Za četiri godine uvodimo euro)

Iskustva baš ne potvrđuju da je za zemlje gospodarske periferije dobro uvesti zajedničku valutu sa zemljama centra (ili uvesti fiksni tečaj prema dolaru ili nekoj drugoj valutu gospodarski nadmoćnih zemalja).

K tome, teorijska analiza upozorava: gubi se mogućnost devalvacije valute, kao sredstvo ekonomske politike da se isprave vanjsko-trgovinski debalansi. (Je, čitao sam nedavno Varoufakis: "Globalni Minotaur", ail nije samo on - mislim da je to common sense.)

Takvi trajni debalansi postoje u svakoj zemlji između pokrajina (države u SAD, landeri u Njemačkoj itd.), ali se ispravljaju politikom središnje vlasti, kad ona postoji. Uvijek središnja vlast donosi neke socijalne mjere čiji su korisnici, normalno, u većem postotku u siromašnijim predjelima, pomaže neke lokalne projekte u "područjima od posebne državne skrbi", ulaže u infrastrukturu isl.. Ali, kad se ne radi o jedinstvenoj državi, nema tog mehanizma. Sredstva iz proračuna EU daleko su manja.

(O toj povezanosti i međuzavisnosti zemalja koje imaju suficit i onih koje imaju deficit vanjske trgovine vidi članak Grčka i Njemačka – dve strane istog novčića? na blogu Ekološka ekonomija, 23. veljače 2015.)

E sad, kvaka je, da mi to sredstvo (devalvacija valute), unatoč kroničnom velikom vanjskotrgovinskom manjku, nismo koristili, jer faktički, preko činjenice da su krediti u eurima, jesmo vezani uz euro. Da se valuta devalvira, kreditne obaveze bi porasle, s razornim posljedicama za pojedince i za poduzeća.

A kuna je precijenjena - neki su to odmah na početku, par mjeseci nakon uvođenja kune 1994. (zapravo, još i ranije, ujesen 1993, kad je srezana inflacija i hrvatski dinar postao konvertabilan), upozoravali. Tada je bila određena gornja granica tečaja, koju HNB treba braniti, i to je bilo 4,4 kn/DEM. Ali je brzo kliznula na nekih 3,8 kn/DEM i tu smo danas, ×2 prema €. Mnogo su puta nesumnjivo kompetentni ekonomisti upozoravali da je kuna precijenjena, čime se destimulira izvoz i stimulira uvoz. Tako je procijenila i misija Međunarodnog monetarnog fonda. (Ako u google utipkate "kuna precijenjena" dobit ćete gomilu poveznica, neke još iz 2000. godine, neke nedavne.)

Kad sam spominjao taj problem, uvijek su me uvjeravali da ne postoji nikakvo rješenje zbog valutnih klauzula u kreditima, a da se oni ne mogu ukinuti, jer je veći dio štednje u eurima. Pa, ne vjerujem da stvarno ne postoji neko riješenje, ne mora biti preko noći.

Svakako sam prema ideji uvođenja euroa vrlo skeptičan. A to bi u nekoj normalnoj zemlji moralo biti predmet velike javne rasprave i puno analiza i diskusija u predizborno vrijeme, a ne nešto što građanin Kanade najavi hrvatskoj javnosti pri posjeti Njemačkoj..

- 14:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>