Zoran Oštrić

30.09.2016., petak

Ljudi, izbori su bili regularni, nepravilnosti minimalne, ne trošite na to vrijeme!

Živciram se zbog stvari koje u Hrvatskoj ne valjaju (iako manje s godinama - sve više sam mentalno udaljen, a pomaže mi i filozofija univerzalističkog mizantropizma). Također se živciram kad ljudi stvaraju buku ni oko čega i troše vrijeme na gluposti.

Izborni rezultati nisu regularni a država se češlja

Bilo je nekih nepravilnosti, koje fakat nisu utjecale na rezultat, na JEDAN PROMIL od 4237 izbornih mjesta. Dvije žalbe su bile uvažene i konačni rezultat korigiran. To je fantastično dobro! Izborni proces je kod nas vrhunski vođen i nadziran, u samom smo svjetskom vrhu. Neusporedivo sa situacijom u Austriji, gdje je bilo stotine prigovora pa na kraju ponavljaju drugi krug predsjedničkih izbora. Puno bolje nego u SAD.

18 patuljastih strančica, koje su sve zajedno dobile oko 1% glasova, žale su kako su pokradene. Bespredmentno.

Potpuno je deplasirano oko toga dalje gristi. Jedino je još aktualno završiti sređivanje registra birača i osigurati dalje kontinuirano ažuriranje. Društvenu energiju trebalo bi usmjeravati u puno vanije stvari. Ne se inatiti oko detalja, nego promišljati policy mjere i na njih usredotočiti građanski aktivizam.

Promjene u zakonu o političkim strankama, nadzor nad financijama i unutrašnjom demokracijom, puno bolje reguliranje predizborne kampanje, suvisle izborne jedinice, ukidanje zajedničkih lista više stranaka... Nažalost je UIO tu bio uskočio kao slon u staklarnu i faktički upropastio napore GONG-a i drugih u tom smjeru (čemu zahvaljujemo da je uopće uveden preferencijalni glas). a to je možda i bio cilj.

Inatiti se i duriti, osporavati generalne rezultate izbora, najavljivati tužbe europskim sudovima, nema smisla. Gubitak vremena i energije. Nema nikakve šanse da će netko ove pritužbe ozbiljno shvatiti.

Misliti strateški, a ne aferaški. Ovo je kao da se kirurg usredotoči na obradu rane na ranjenikovom malom prstu, dok zjapi rana na grudima. Ili, prema sintagmi iz naslova gornjeg tekst, češljati se dok kuća gori.

To bi (liječiti ranu na grudima), u nekom boljem svijetu, trebalo pokrenuti civilno društvo, kad su stranke već pojmove strategije, koncepcije i nedajboginjo ideologije posve zaboravile.

Jest, jedan ozbiljni problem su odstupanja u broju registriranih birača po izbornim jedinicima. To je ozbiljan problem, koji se mogao riješiti, ali eto već četiri sastava sabora su to propustila. Svakako to treba popraviti. Trebalo bi uvesti suvisle jedinice, pa nek ih je pet ili deset, tako da Zagreb bude jedna jedinica jer to je jedino suvislo, itd.. Ali, nema svrhe unatrag se žaliti da zbog toga izbori nisu regularni, jer bi onda trebalo poništiti i rezultate izbora 2015., 2011. i 2007.. Jednostavno, nema smisla trošiti vrijeme na živciranje zbog takve aljkavosti zakonodavaca. Dajmo jasne, suvisle prijedloge za budućnost, lobirajmo i javno zastupajmo da se provedu.

(Razlike u broju registriranih birača po IJ nisu - na sreću! - utjecale na raspored mandata lista u Saboru. Najveće odstupanje prema dolje - vrlo nizak broj birača - je u Slavoniji, u IV. i V. IJ, a najveće prema gore je u Dalmaciji, u IX. i X. IJ. U. Kako u obje regije dominira HDZ, odstupanja se međusobno poništavaju. Mešutim je regionalno Dalmacija podzastupljena, a Slavonija nadzastupljena. To treba ispraviti.)

- 14:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.09.2016., četvrtak

Čitao sam knjigu "Marsovac" (Andy Weir), pa ako vas možda zanima…

Na jednoj grupi na facebooku ("Što čitam") povremeo objavljujem bilješke o knjigama koje čitam. Evo prenosim ovdje jutrašnji zapis, možda nekome bude zanimljivo!

Upravo sam pročitao Andy Weir: "Marsovac". Nakon dugo vremena, jedan klasični, tvrdi (ili "čisti" - hard, pure) SF u stilu "zlatnog doba", 1940-1960., zasnovan na tehnologiji i svemirskim putovanjima, bez puno "psihike" i bez natruha fantasyja ili pseudoznanosti. Sličan zaplet kao u odličnom filmu "Gravitacija", samo je ovdje astronaut izgubljen na Marsu i njegova borba za život traje skoro dvije godine.

Vrlo dramatično, ali zahtijeva da volite takvu vrstu zapleta i da se možete udubiti, bar minimalno razumjeti i oduševiti (ne morate biti geek, najzad ni ja nisam) oko tehnoloških izazova koje on mora riješavati, jer mu i elementarni životni uvjeti ovise o visokoj tehnologiji. (Pravi geekovi će sigurno naći razne tehničke greške. Osobno sam zadovoljan time, da ugrubo imam predodžbu o čemu se radi kad govori o problemima dobivanja kisika, recikliranju vode, dobivanje plodnog tla i uzgoja krumpira, osobinama tla, pješčanim olujama, šatorskim krilima, roveru …) Dinamiku radnje odlično vodi - izazov, rješavanje, opuštanje, nov izazov... Općenito, u odnosu na zlatno doba, danas se traži mnogo bolje vladanje tehnikom pisanja.

Autor je računalac ("nerd", kako sam kaže), otac mu je fizičar elementarnih čestica i ljubitelj klasičnog SF-a s bogatom knjižnicom. Pedantno je proučavao sve što znamo o Marsu, te zasnovao priču u potpunosti na postojećim tehnologijama. Psihologiji likova, uključujući protagonista, je posvećeno malo vremena, ali skicirani su zadovoljavajuće. Protagonist je "čovjek zadatka", rješava probleme kako mu naiđu, a pritom je visokointeligentan pa sagledava i dugoročno. Nema psiholoških dubina, ne pada u krize depresije. (To je bilo vrlo rijetko u zlatno doba, da su likovi psihološki dublji od lokvice. zubo

Tada je i seks bio zabranjen, ne samo scene nego i natuknice, a i ovdje se spominje u samo nekoliko rečenica.)

Autor je knjigu prvo objavljivao besplatno na blogu, zatim kindle verziju prodavao za 99 centi, 2012., i prodao u tri mjeseca 35.000 kopija, što je bilo dovoljno da se književni i filmski agenti zainteresiraju. Tiskana verzija se pojavila tek 2014.. Na uspjeh je sigurno utjecao i uspjeh filma "Gravitacija" sa Sandrom Bulock u sličnoj ulozi, ujesen 2013.. Prava na snimanje filma prodana su istovremeno kad i za tiskanu knjigu, i film se pojavio u listopadu 2015., režirao je slavni Ridley Scott, s Mattom Damonom u glavnoj ulozi.

- 08:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.09.2016., ponedjeljak

SAD, Japan i Kina takmiče se u gradnji dobrih odnosa s Kubom

Kuba je novi Iran! :-) Nakon što su normalizirani odnosi sa SAD, predstavnici raznih država putuju na Kubu. Nije to mala zemlja, 11 milijuna stannovnika, i ima mogućnosti za poslovanje sad kad vladajuća partija oprezno otvara vrata međunarodnoj trgovini. Bit će zanimljivo gledati kako će to ići, i mogu li napraviti miran prijelaz u otvorenu tržišnu privredu, a da bitno ne promijene politički sustav, slično Kini. Može se očekivati da će vladajuća stranka pokušati iči u tom smijeru, šireći prostor osobnih sloboda, ali ne dozvoljavajući stranački pluralizam.

U petak je Kubu posjetio japanski predsjednik Šinzo Abe, a u subotu kineski premijer Li Kečjang. Cilj je, kažu analitičari, »to deepen political trust and cement the traditional close relations between the two socialist nations«.

»Li on Saturday met with Cuban President Raul Castro at the Palace of the Revolution in Havana. The two countries signed over 20 intergovernmental agreements and business contracts in various fields, including economic, technology, finance and information communications. The contracts also cover industrial capacity cooperation, new energy and inspection and quarantine.«

»Cuba is striving to upgrade its economic model, Diaz-Canel said at the welcome ceremony, expressing his hope that China would continue to participate in Cuba's social and economic development, according to a statement on the website of the State Council, China's Cabinet.
China is now Cuba's second-largest trading partner after Venezuela. Bilateral trade between the two countries reached some $2.2 billion in 2015 and further expanded in 2016, Xinhua reported.
"Cuba needs China's technology and investment to support its economic upgrade," Wang noted.

"In addition, China also needs Cuba to open the Latin American market, given Havana's great political influence in the region," Wang Chong, deputy secretary general of Beijing-based think tank the Charhar Institute, told the Global Times.«

Meni bi bilo jaka fora da Plenkovićev prvi put u inozemstvo, ako bude izabran za predsjednika vlade, bude na Kubu! :) Stavljam smješka, ali zapravo mislim ozbiljno. Odmah nakon što je bilo najavljeno ukidanje sankcija Iranu, pisao sam o tome kako su političari i poslovnjaci sa svih strana svijeta pohrlili u Teheran, u prvom redu tražeći priliku za biznis. Hrvatska delegacija pojavila se tek nakon godinu dana. Sad je pravi trenutak za organizirati posjet Kubi, s istim ciljem kao Kinezi, dakako u našim manjim razmjerima.

- 09:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.09.2016., subota

Zašto sam “facts Nazi”

Pokušavam svoje stavove, čak i o naizgled očitim ili banalnim temama, zasnovati na točnim činjenicama. Ne treba žuriti u zaključcima. Pogotovo kad su umiješane emocije, bilo pozitivne ili negativne. Provjeriti točnost fakata, te jesu li to svi bitni fakti. "The truth, the whole truth and nothing but the truth".

Problem brzopletog zaključivanja

Kod svakog od nas postoji sklonost prebrzom zaključivanju. Moramo tu slabost kontrolirati. Osobito onda, kad možemo postati žrtva manipulacije.

O zabludama i manipulacijama s činjenicama pogledajte npr. moje tekstove:
Kako se lažima kreira mržnja (28. listopada 2014.),
Slučaj male Jagode: žrtve ste manipulacije. Sjedite i razmislite (17. veljače 2010.),
Još jednom manipuliranje podacima o samoubojstvima branitelja (17. prosinca 2015.).

Treba paziti na točnost, te koliko je moguće i kompletnost podataka. A tek onda dolazi složeno pitanje interpretacije podataka i sagledavanja njihove međusobne povezanosti (cjeline, konteksta), o čemu neću ovdje.

Primjeri iz ekološke ekonomije

Također se u diskusijama o Ekološkoj ekonomiji uvijek iznova suočavam s anti-faktičkim tvrdnjama, često izrečenim svisoka od ljudi uvjerenih u svoju kompetenciju, kako su obnovljivi izvorni energije vrlo skupi, da se bez nuklearnih elektrana ne može osigurati dovoljno energije isl.. Oni često jednostavno odbijaju čak i pogledati na čemu zasnivam svoje suprotne stavove (obično tvrde da i bez promjene znaju da su izvori nepouzdani).

Nedavno sam se susreo i s neobičnim stavom, da nesreća u Nuklearnoj elektrani Fukušima Daići nije bila nuklearna nesreća (iako ju tako klasificira Međunarodna agencija za nuklearnu energiju, IAEA).

U diskusiji o korištenju organizama modificiranih genetskim inženjeringom u poljoprivredi, odnosno van laboratorija (jer to je tema diskusija, ne korištenje u sigurnoj izoliranoj okolini), kod zagovaratelja je tipično da ignoriraju sve čimbenike osim neposrednog dokazivanja utjecaja na zdravlje pojedinca (te također ignoriraju sve, što govore oni, koji nisu eksperti za genetsko inženjerstvo ili molekularnu biologiju, pa makar bili relevatni eksperti poput klasičnih genetičara, agronoma, ekologa, da i ne spominjemo npr. sociologe idr.).

Kako manipuliramo sobom samima i jest-treba problem

Vidimo u tim slučajevima da smo skloni i tome, sa manipuliramo samima sobom. Svoj intelekt, svoju sposobnost spoznaje i kritičkog zaključivanja, podredimo svojim željama. Prerano skačemo na zaključke, na osnovu pogrešnih ili nedovoljnih podataka. zato jer smo neku tezu postavili unaprijed, ili jer nam se previše sviđa da bismo je odbacili.

Tako se dolazi do pogrešnih ili do previše pojednostavljenih ideja. Naročito kad se iz onoga što jest (ili nam se čini da jest) zaključuje o onome što bi trabalo biti ili što bi trebalo činiti. U filozofiji, to je Humov Jest-treba (Is-ought) problem.

Hume analizira može li se na osnovu uvida u ono što jest zaključivati o onome što treba biti ili činiti. Česta je pak i obrnuta greška, ili kombinacija grešaka: na osnovu površnog uvida, zaključujemo o onome što jest, zatim skačemo na zaključak o onome što treba, te s tim preduvjerenjem sudimo o onome što jest.

Internet kao alat, koji treba znati korististiti

Danas raspolažemo Svemrežjem (Internetom). Mene oduševljava taj ocean informacija, koje je na dohvat ruke. Nekada sam, ako me je neko područje zanimalo, morao obilaziti knjižnice, naručivati knjige iz međubibliotečne posudbe isl. (uostalom, to radim i danas, jer surfane treba dopunu u ronjenju).

Međutim, prelako je u taj ocean samo zaviriti, pa zaključiti.

Ne volim kad se ljudi razbacuju sumnjivim ili proizvoljno odabranim podacima (Cherry picking). Znam da često idem na živce, jer nastupam kao pravi "Facts Nazi". Čak i onda, kad se slažem s osnovnim stavom ili barem intencijom. Vrlo mi je drago, kad ljudi prihvate ispravke. A neminovno, povremeno i ja radim slične greške (kao što npr. i šahovski majstor ponekad napravi pacersku grešku).

Zaključivanje na osnovu komparacije: ima li Hrvatska previše političara i općina?

Povod da zabilježim ova razmišljanja bila je jučerašnja objava jedne moje facebook prijateljice. Ona je napisala kako u Hrvatskoj imamo previše "birokracije", navodeći primjer hrvatskoga parlamenta u usporedbi s njemačkim. Navodi da Njemačka ima jednog zastupnika na 133.000 stanovnika, relativno pet puta manje nego u Hrvatskoj. A misli, da je to i 30 puta manje kad se uzmu u obzir lokalne vlasti (ali ne navodi nijedan podatak).

Lako je naravno ljutiti se na birokraciju (i "politokraciju"). Ali, ajmo malo gnjaviti s točnim podacima. Prvo, manje važno: ona je u usporedbi uzela u obzir samo Bundestag, koji ima 630 zastupnika i zastupnica, a zanemarila Bundesrat (dodatnih 69).

Kako sam ranije gledao neke podatke, naveo da je normalno, da je odnos broja zastupnika prema broju stanovnika to veći, što stanovnika ima manje. Ranije sam gledao podatke za razne europske države; mi smo otprilike jednaki državama koje su nam bliske po broju stanovnika (negdje između Estonije i Portugala). Po gornjem omjeru, Luksemburg bi smio imati samo troje zastupnika, a ima ih 60.

(Uostalom, još jedan podatak: Njemačka ima više zastupnika i zastupnica nego SAD u oba doma Kongresa, iako ima četiri puta manje stanovnika.)

Hratska i Tiringija

Njemačka je puno veća od Hrvatske i ustrojena je kao federacija. Hrvatska se može usporediti s nekim saveznim zemljama (Land). Pa sam malo prosurfao za primjerima. Ima i na engleskoj wikipediji: Thuringija.

Der Freistaat Thüringen (Slobodna država Tiringija) ima stanovnika kao pola Hrvatske (2,17 milijuna, uz tendenciju pada kao i za Hrvatsku). Ima sličnosti s Hrvatskom: puno šuma, važan turizam (doduše zimski).

Zemaljska skupština ("Landtag") ima 91 zastupnika, dakle proporcionalno više od Hrvatske.

Postoje ispod toga, kao i u Hrvatskoj, dva nivoa teritorijalne samuprave: regionalna i lokalna. Na regionalnom nivou, zemlja je podijeljena na 17 Landkreise, plus šest gradova koje imaju poseban status. Dakle 23 bjedinice, a Hrvatska ima 21.

Lokalna samouprava: 850 jedinica, što je, u odnosu na broj stanovnika, triput više od Hrvatske. Od toga je 126 gradova.

To ilustrira kako treba biti pažljiv s podacima i čuvati se prebrzih zaključaka. Naravno, o stvarnim problemima učinkovitosti uprave i političkih tijela iz tih podataka ne možemo još ništa zaključiti. Generalno, možemo s dovoljno pouzdanja smatrati da u Hrvatskoj politička i upravna funkcioniraju lošije nego u poslovnično učinkovitoj Njemačkoj. Ali nije od fundamentalnog značaja sam broj općina ili zastupnika i vijećnika.

Koliko komuna ima u Francuskoj?

Druga europska zemlja, vjekovni suparnik Njemačke: Francuska je podijeljena na tri nivoa teritorijalne uprave (kao Njemačka, međutim, Francuskom se upravlja daleko više iz Pariza, tj. uloga teritorijalnih jedinica je manja.). Podijeljena je na 13 regija (ne računajući prekomorske teritorije), na drugom nivou na 96 departmana (ekvivalent naših županija), a na trećem su komune, koje odgovaraju našim gradovima i općinama. Ima ih čak 36.382! Preporcionalno broju stanovnika, to je oko pet puta više od Hrvatske.

Komune i općine u Švicarskoj

Evo da navedem, jer se radi o jednoj od zemalja koje su nam po veličini bliske: upravo se, dok sam ovo pisao, javio jedan moj fb prijatelj, koji navodi podatke za Švicarsku. Hrvatska ima 428 općina na 4 milijuna stanovnika. Švicarska ih na 8,2 milijuna stanovnika ima 2.551, dakle šest puta više. Ima i 26 kantona. (Švicarska je konfederacija, u mnogočemu specifična, pa nema smisla dalje o tome.)

Iako bi se sustav lokalne i regionalne samouprave vjerojatno mogao poboljšati u Hrvatskoj, broj općina i zastupnikasam po sebi nije fundamentalan. Kvaliteta rada je glavni problem, a ne broj. U tome se i moja fb prijateljica složila. Ovo razmatranje samo nam pomaže da izbjegnemo pogrešne, preuranjene zaključke i recepte. Sklonost površnosti i brzopletnosti vjerojatno jest dio problema.

Ali, treba se čuvati i obrnute greške!

Još nešto želim dodati, u težnji za dubljim i cjelovitim uvidom, u težnji za onime što zovemo "mudrost".

Greška oslanjati se na nedovoljno provjerene ili malobrojne podatke (ili čak mnogobrojne, ali da su neki bitni zanemareni), praktična greška djelovanja može biti i suprutna - ono, što često percipiramo kao "birokratizam": prevelika pedanterija i gubljenje u detaljima.

Često je to slučaj i kad se poziva na "eksperte" odnosno zastupa "ekspertokraciju". S jedne strane, stručnjaci i znanstvenici mogu biti suženog pogleda, čak i slijepi za ono što je van njihovog područja ekspertize (vidi gore slučaj s GMO). S druge pak strane, mogu nas uvesti u diskusiju o beskonačnim detaljima gdje se izgubi fokus i paralizira sposobnost odlučivanja; izrazit slučaj mogu biti pravnici.

Ne smije se zaključivati naprečac, ali se također ne smije bojati donositi zaključke, u razumnom vremenu, o tome što treba činiti. Nikad ne možemo imati apsolutno sve potrebne podatke. Odluke moramo donositi na osnovu neke ravnoteže: ni premalo ni previše, ni olako ni neodlučno, uz pogled ni preuzak ni preširok. Teško je pogoditi pravi omjer; za to nema gotovih recepata. To je vještina, u kojoj se treba vježbati.

Filozofsko obrazovanje, uz naravno obrazovanje u različitim posebnim temama i vještinama (uže ekspertsko, ali i ono "upućenog laika"), može za tu vještinu biti vrlo korisno.

Sagledavati sve strane, razmatrati oprečnosti, sagledavati ne samo kakvi fakti jesu nego i postoji li neka tendancija u promijeni; ne samo što jest nego i što može biti, što će vjeronatno biti ili bi moglo biti ako napravomo ovo ili ono.

Nitko nije apsolutno "mudar", niti to načelno može biti. ("Mudrost" se upravo može definirati kao sintetička spoznaja onoga što jest i onoga što treba biti.) Zato ostaje temeljna težnja mudrosti: mudroljublje, filosofia, koja može pratiti sva naša razmišljanja i djelovanja.

Dodatak

Pretraživanje Svemrežja pokazuje da je "Jumping to conclusions" prilično omiljena tema karikaturista.

'That's the skip-forward button. Great for jumping to conclusions.'

'Before you get upset - maybe he's selling tickets for something.'

'I'm very active. I'm always jumping to conclusions, stretching the truth, skipping lunch, and jogging my memory. With all that jumping, stretching, skipping and jogging, I still can't lose weight.'

'What he lacks in slow deliberation he makes up for with quick opinions.'

- 19:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.09.2016., petak

Rusko-turski dogovor o gradnji plinovoda u okviru globalnog nadmetanja

Sažetak: Rusija i Turska ponovo popravljaju odnose, pa se obnavlja i projekt gradnje plinovoda preko Crnog mora od Rusije do Trakije. Razni predlagani i odbacivani projekti gradnje plinovoda iz Rusije i Srednje Azije prema Europi dio su geostrateške igre, a u srži je odlučnost Rusije da prekine transport kroz Ukrajinu. Isprepleteni su interesi Rusije, EU, Njemačke, Italije, Višegradske skupine, Irana, SAD, Kine… U svemu tome, Hrvatska je na rubu i ne smije se previše vezati uz jedan projekt, kao što je LNG na Krku.

Turska je 8. rujna dala preliminarnu dozvolu ruskom izvozniku prirodnoga plina Gazprom za gradnju plinovoda "Turski tok" preko Crnog mora. [1] Plinovod će voditi od sjeveroistoka ka jugozapadu, od Anape u Rusiji do Kiyiköya u Trakiji (europski dio Turske). Predviđeni kapacitet je 31,5 milijardi mł/god., s mogućnosti da se kasnije udvostruči. Dio plina išao bi za potrebe Turske, koja je veliki potrošač, a drugi dio bi se transportirao preko Grčke dalje na zapad i sjever, u europske zemlje.

Toplo i hladno između Rusije i Turske

Projekt je razvijen modifikacijom ranijeg projekta "Južni tok", plinovoda koji je trebao voditi preko Crnog mora do Bugarske i zatim preko Srbije i Mađarske do Austrije. Realizaciju tog projekta spriječila je Europska komisija zbog stavki ugovora koji su Rusiji davali preveliki udio u vlasništvu i upravljačkim pravima nad dijelovima plinovoda u drugim zemljama.

Projekt "Turski tok" je bio najavljen prilikom posjete Vladimira Putina Turskoj u prosincu 2014.. Turska je ranije odobrila dio trase "Južnog toka" koji je išao kroz Isključivu ekonomsku zonu Turske na Crnom moru.

Projekt je bio suspendiran nakon što je u u studenome 2015. Turska oborila ruski avion iznad Sirije. Aktualiziran je u srpnju 2016.. Putin i Erdogan, dvojica izrazito autoritarnih vođa, ponovo su našli zajednički jezik, nakon što je i Erdogan došao u sukob sa EU:

Nisu još date dozvole za kopneni dio projekta, jer još nisu ni obaavljene pripremne radnje. Turski mediji javljaju da je Gazprom počeo istraživanjem zemljišta u Trakiji.

Geostrateške igre: Rusija i EU

Stalne promjene oko planiranih i odbačenih projekata plinovoda, koji iz Rusije i Srednje Azije raznim putevima vode prema zemljama članicama Europske unije, posljedica su komplicirane igra geostrateških i ekonomskih interesa.[11] U tome sudjeluju sve svjetske sile i obuhvaćaju cijelu zemaljsku kuglu.

Plinovodi preko Bjelorusije normalno rade, a plinovode preko Ukrajine Rusija nastoji zatvoriti; planiraju obustaviti njihovo korištenje do 2019. g.. Spor s Ukrajinom oko cijene plina vuče se već 25 godina, od raspada SSSR-a.[2] Stiče se utisak da Rusija u prvom redu ima geostrateški interes da zaobiđe Ukrajinu, jer bi se inače neki kompromis našao.

Europska unija pritišće Rusiju, koja jako ovisi o izvozu energenata, ali ne želi prekinuti uvoz prirodnoga plina koji joj je potreban. Ima simpatije za Ukrajinu, ali ne želi prekinuti poslove s Rusijom.

Tako dolazi do toga da se planiraju transportni putevi iz Rusije u Srednju i Jugoistočnu Europu, umjesto najkraćim putem, naokolo preko Turske ili pak Baltičkoga mora i Njemačke (plinovod Sjeverni tok, za koji, unatoč sankcijama, zapadne tvrtke i Gazprom planiraju udvostručenje kapaciteta [3]).

Srednjoazijske zemlje također trguju plinom prema Europi i planiraju se novi plinovodi preko Turske. One imaju također posebne odnose s Rusijom, a moraju oprezno igrati i prema Kini i SAD.

Važnost ukidanja sankcija Iranu

Nakon skidanja sankcija zbog nuklearnog programa, Iran planira udvostručiti proizvodnju prirodnoga plina na milijardu prostornih metara dnevno (365 milijardi godišnje) do kraja slijedećeg petogodišnjeg plana, 2020. g..[4]

Nuklearne elektrane, o kojima se potpisuju ugovori o gradnji s Rusijom, smanjile bi danas vrlo visoku domaću potrošnju prirodnoga plina. Iran planira veliki rast izvoza, preko LNG terminala ili plinovodima, koji bi prema Europi opet išli preko Turske (a dio na istok prema Indiji). Očekuju privući strane i domaće investitore, osobito u eksploataciju ležišta u Južnoj Partiji, koja po porocjeni sadrže 8% svjetskih rezervi.

Iran ima najveće dokazane rezerve prirodnoga plina na svijetu: 33,6 tisuća milijardi prostornih metara.

Projektirani rast potrošnje povećao bi izvoz u puno većoj mjeri, jer Iran danas troši gotovo sav prirodni plin koji proizvede. [5] Iran je četvrti potrošač u svijetu (iza SAD, Rusije i Kine) i trenutno peti proizvođač (iza Rusije, SAD, Kanade i Katara). [6]

Velika, ali ograničena uloga Norveške

Da bi se shvatili odnosi veličina: projektirana godišnja proizvodnja prirodnoga plina u Iranu je triput veća od maksimuma koji može postići Norveška, drugi najveći snabdjevač zemalja Europske unije prirodnim plinom.

U posljednjem kvartalu 2014. i prvom kvartalu 2015. g. Norveška je pretekla Rusiju kao najveći snabdjevač Zapadne Europe prirodnim plinom, ali Gazprom je ostao najvažniji snabdjevač istočnih članica Europske unije, te EU u cjelini (42% 2014. g.). Ali i ukupni uvoz prirodnoga plina u EU opao je u odnosu na 2013., pa je pad uvoza iz Rusije 10%. Udio Norveške porastao je sa 34% na 38%.[7]

To je bila posljedica geostrateškog sukoba EU i Rusije zbog rata u Ukrajini, ali i smanjenja cijena za uvoz iz Norveške, koja nudi fleksibilnije mehanizme određivanja cijene, prateći pad cijena nafte.

S druge strane, Europska unija, osobito njene najnaprednije članice, provodi dugoročni program mjera za znatno smanjivanje ukupne potrošnje primarnih oblika energije - barem 30% do 2050. g.. [8] To je najvažnija značajka "energetskog zaokreta" (Energiewende), a tek zatim znatan rast korištenja obnovljivih izvora. U neposrednoj budućnosti te će mjere malo utjecati na korištenje prirodnoga plina, jer su TE na prirodni plin fleksibilne i povoljne za kombinaciju s isprekdidanim obnovljivim izvorima (sunce i vjetar), najveći pritisak je na TE na ugljen, a planira se i zatvaranje znatnog broja nuklearnih reaktora. U daljoj budućnosti, međutim, energetski zaokret će dovesti i do znatnijeg pada korištenja prirodnoga plina.

Interes Italije suprotan interesu Njemačke

Italija ima snažan interes u gradnji plinovoda preko Crnoga mora, Turske i Balkana. Važan Trans-jadranski plinovod (TAP) vodit će iz Grčke preko Albanije u južnu Italiju. Početak radova na gradnji TAP-a svečano je proglašen u Ateni u svibnju o.g.. [9] TAP će transportirati prirodni plin iz Azerbajdžana, posredstvom Trans-anatolskog plinovoda (TANAP) kroz Tursku, te potencijalno također iz Turkmenistana i Irana. Također, izvor za dostavu u Italiju bi mogao biti dolazni LNG terminak u grčkoj luci Aleksandropulis, gdje se dovozi ukapljeni naftni plin iz Katara i Alžira.

Italija je veliki potrošač i uvoznik prirodnoga plina, kojeg uvozi s raznih strana, a mogla bi postati i važno transportno čvorište. Zato je talijanska kompanija ENI bila jedan od glavnih sudionika u projektu "Južni tok". ENI uvozi mnogo prirodnoga plina i ima interes održati dobre odnose s Rusijom i Gazpromom, ali i imati alternativu. Isto vrijedi naravno i za druge, npr. veza Gazproma i mađarskog MOL-a (te time i Ine).

Zbog tog interesa, Italija se protivi planu udvostručenja kapaciteta plinovoda Sjeverni tok, kojeg su neočekivano najavili Gazprom i četiri velike energetske kompanije iz EU u lipnju 2015.. To bi znatno povećalo značaj Njemačke (plinovod vodi od viborga u Rusiji do Greifswadloma u Njemačkoj). Kancelarka Angela Merkel odbija optužbe o kršenju embarga EU protiv Rusije argumentom da se radi o privatnim tvrtkama, a ne međudržavnim ugovorima. [10]

Interes zemalja istočnoga Balkana i Višegradske skupine

turkish-stream-south-stream-karte

Iz istih izvora, priključcima na teritoriji Grčke prema sjeveru, moći će se snabdjevati i Bugarska, Rumunjska, Makedonija i Srbija, koje bi time smanjile svoju ovisnost od Rusije. U prosincu 2015 sklopljen je ugovor o gradnji plinovoda između Grčke i Bugarske, a u lipnju 2016. o trasportu plina. [12] Europska unija podržala je gradnju plinovoda donacijom i kreditom, a talijanski Edison ima 25% udjela.

Bugarska sklapa slične ugovore o gradnji novih plinovoda i trgovini s Rumunjskom i Srbijom. Prilikom potpisivanja Bugarsko-Srpskog ugovora o gradnji plinovoda Niš-Dimitrovgrad, u lipnju ove godine, predstavnik EU Maroš Šefčović (potpredsjednik Europske komisije za Energetsku uniju) obećao je pomoć, da bi se zemljama Zapadnoga Balkana osigurala tri pravca dobave plina. [13] Plin bi mogao teći u oba smjera, prema sjeveru u Rumunjsku, u Mađarsku i dalje prema Baltiku, ali i obrnuto (plin iz LNG terminala, ali i ruski plin preko Baltičkog mora i Njemačke).

Gradnja pravaca dobave s juga može se promatrati i kao akcija, da se smanji zavisnost zemalja istočne Europe od Njemačke; a onda i ideja uže suradnje u trokutu Baltičko - Jadransko - Egejsko more dobiva smisao pritiska da se ograniči moć Njemačke, kao i Rusije.

Ukrajina pak, uz pomoć zemalja Europske unije, razvija mogućnosti da se snabdjeva prirodnim plinom sa zapada, koristeći postojeće cjevovode za suprutni tok. Paradoks je da okolnim putem djelomice opet dobiva ruski plin, možda jeftinije nego da ga kupuje direktno od Gazproma.

Zemlje zapadnog Balkana i Mađarska su računale da bi preko Grčke mogle dobivati i ruski plin iz Turskog toka. To je bilo stopirano, a sad je obnovljeno.

Zemlje Višegradske skupine (V4: Poljska, Češka, Slovačka i Mađarska) na gubitsku su zbog zatvaranja plinovoda kroz ukrajinu. Prirodno je također da im suradnja Njemačke i Rusije, koje ih zaobilaze, stvara nelagodu. Zato su interesno bliski Italiji. [14]

Interes Sjedinjenih Američkih Država

Diplomacija SAD je pritiskala za sklapanje navedenih ugovora između Grčke i Bugarske. [15] SAD imaju geostrateški interes da suzbiju utjecaj Rusije, ali i budući ekonomski interes u mogućem izvozu prirodnoga plina.

Prema izvještaju "Energy Outlook 2015", koji je u tavnju 2015. objavila US Energy Information Administration (EIA), [16], proizvodnja prirodnoga plina u SAD će do 2020. porasti za 29%, a više od polovice nove proizvodnje će ići u izvoz, pa će SAD 2017. g.postati neto izvoznik. Prirodni plin iz šejla činit će 3/4 rasta proizvodnje. Većinu izvoza činio bi ukapljeni plin (LNG), a nemali dio i izvoz plinovodom u Meksiko.

U raznim scenarijima, izvoz LNG 2040. g. mogao bi biti skroman (5,6 milijardi prostornih metara godišnje) ili vrlo velik (291 milijardi mł). Preko izlaznih LNG terminala plin se može izvoziti u Europu, ali i u Aziju, gdje se SAD opet pojavljuju kao suparnik Rusiji u borbi za rastuće kinesko tržište. Izvoz u Europu mogao bi ići preko dolaznih LNG terminala na Atlantiku, Baltiku ili Jadranu. Amerikancima je u interesu održati što više otvorenih opcija.

Interes Kine

Rusija je, nakon sukoba s EU zbog okupacije dijala ukrajinskog teritorija, sklopila dva sporazuma o izvozu prirodnoga plina iz sibirskih ležišta Irkutsk i Jakutija u Kinu, prvo 2014. za 38 milijardi m3/god, a zatim 2015. za daljih 30 milijardi mł/god., te druge ugovore o suradnji.[17] Ti su ugovori sklopljeni nakon desetak godina priprema. Sukob Rusije sa EU vjerojatno je potakao njihovo potpisivanje. Rusija je vjerojatno morala popustiti Kini u cijeni i drugim uvjetima.

Kina intenzivno radi na smanjivanju zagađenosti okoliša, osobito zraka u gradovima, smanjivanjem ovisnosti o ugljenu. Uz to, naravno, želi osigurati dovoljno energenata za dalji rast, iako znatno nižim tempom nego dosad i uz fokus na povećanju učinkovitosti. [18] Planira povećanje potrošnje prirodnoga plina, kojisad ima malen udio. Uvoziti ga može iz Rusije, srednjoazijskih država i SAD.

Može li konflikt između EU i Rusije eskalirati?

Europska unija i Rusija igraju klasičnu taktičku igru pritisaka i popuštanja, da bi osigurali svoje interese. Rusija ima prednost utoliko, što danas ima čvrstu autoritarnu vlast, a interesi zemalja U su heterogeni. Ekonomski, međutim, Rusija je slabija.

U travnju prošle godine EU je optužila Gazprom za kršenje tržišnih zakona, nabijanjem cijena istočnoeuropskim kupcima prirodnoga plina. Načelno, Gazprom bi mogao biti osuđen da plati globu do 10 milijardi eura. [19] Malo je naravno vjerovatno da će se to dogoditi; to je samo potez u igri.

Među oštećene zemlje bi trebala spadati i Hrvatska. Koliko pak mi plaćamo uvozni prirodni plin, po kojim cijenama, tko od toga ima najviše koristi a tko štete, te bismo li mogli proći jeftinije, naravno je tema o kojoj obični građani ne trebaju ništa znati.

S druge strane, Gazprom je već koristio privremenu obustavu isporuke kao sredstvo za pritisak zbog dugova Ukrajine, u siječnju 2006., siječnju 2009. i lipnju 2014., te na pritiske odgovara novim prijetnjama o dugoročnom prekidu isporuka. [20] I to je malo vjerojatno da će se dogoditi, jer si Rusija ne može dozvoliti gubitank europskog tržišta.

Države ekonomski ratuju zbog neekonomskih ratova. Obje strane su svjesne da svakim potezom i same trpe štetu, i zato su se dosad čuvale da odu predaleko. I jedni i drugi paze da ne provociraju žestoku reakciju protvnika, koja bi mogla dovesti do nagle eskalacije sukoba.

SAD i SSSR igrali su tu igru desetljećima, na nevolju mnogih zemalja "Trećeg svijeta" u kojima su se nadmetali, ali izbjegavši globalni sukob. Na kraju je on riješen bez katastrofalnog rata. S druge strane, ove napetosti podsjećaju na situaciju u Europi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, kad su postojale tenzije koje su povremeno rasle i padale, pa na kraju eksplodirale u opći rat zbog marginalnog povoda.

Rusija je sada jaka, između ostaloga i zato jer ima nuklearno naoružanje (kojeg se npr. Ukrajina dobrovoljno odrekla, a Rusija je tada obećala poštovati ukrajinske interese). Na dulji rok, ekonomska slabost Rusije mogla bi više doći do izražaja, kao što se dogodilo i sa SSSR-om. Ona bi se mogli naći u jednakoj situaciji kao čelnici OPEC-a, koji su "drugim naftnim šokom" 1979. godine bacili rukavicu Zapadu i neko vrijeme je izgledalo da će o nafti ovisini Zapad morati pokleknuti (uz neke distopijske vizije o svijetu kojim dominiraju arapski šeici). Međutim, nakon nekoliko godina koordinirane akcije SAD i zapadne Europe, došlo je do drastičnog pada cijena sirove nafte sredinom 1980-ih.

cijene su se održavale niskima sve do Drugog iračkog rata 2003., kad su naglo skočile. Na tom skoku cijena, najviše je profitirala Rusija, koja se riješila dugova i počela ostvarivati znatne vanjskotrgovinske viškove. Vrijednost ruskog izvoza porasla je 1999.-2008. šesterostruko, od čega nafta i plin čine 68%. Time su sanirane socijalne prilike u zemlji i učvršćen Putinov režim.

A gdje je tu Hrvatska?

Europska unija nastoji izgraditi alternativne dobavne pravce, da ne ovisi o Rusiji, ali LNG terminali su skupi. Planira se gradnja mnogih, ali sigurno neće svi biti realizirani.

Hrvatska kao mala i neutjecajna zemlja ne smije sve nade polagati u jedan veliki projekt gradnje dolaznog LNG terminala, čak i ako ga EU podržava. Terminal za ukapljeni naftni plin u Omišlju jedan je od elemenata u toj ekonomskoj i geostrateškoj igri. Problem za Hrvatsku jest, da je to za nas golemi projekt i velika odluka, dok je za globalne igrače, koji odlučuju, tek jedna odzamisli koja se može, a i ne mora ostvariti.

Isto vrijedi za zamisao da se na TAP nadogradi i jedan krak, koji bi preko Crne Gore vodio u Bosnu i Hercegovinu i u Hrvatsku, te možda dalje prema srednjoj Europe. Teško da se to može ostvariti, s obzirom na sve konkurentske projekte na jugu (kroz Italiju) i istoku (kroz Bugarsku).

Te, naravno, treba biti vrlo oprezan s nadama u nalaženje novih ležišta plina u Jadranu. Čak i da se one nađu, posve sigurno se neće raditi o količinama s kojima bismo mogli konkurirati Norveškoj ili Kataru. Ako bi se sadašnje ukupne poznate zalihe prirodnoga plina u Hrvatskoj udvostručile, to bi bilo tek jednako jednogodišnjoj proizvodnji Norveške.

Igre prijestolja nastavljaju se na šahovskoj ploči zemlje, a ovo je naravno samo isječak iz isprepletenih događanja. Živimo, nažalost, u zanimljivim vremenima. [21]

BILJEŠKE

[1] Gazprom's Turkish Stream Gains First Turkish Permits (naturalgaseurope.com, 8. rujna 2016) ^

[2] Russia–Ukraine gas disputes (Wikipedia) ^

[3] Second gas pipeline under Baltic in the works (19. lipnja 2015.; vidi i fusnotu 10) ^

[4] Iran targets 1 bcm/d gas production by 2020 (Enerdata, 26. svibnja 2015.) ^

[5] http://cbw.ge/home/iran-gas/ ^

[6] http://www.iea.org/aboutus/faqs/gas/ ^

[7] Norway overtakes Russia as western Europe's top gas supplier (Naftogaz Europe, 22. svibnja 2015.) ^

[8] 2050 Energy strategy (ec.europa.eu/energy) ^

[9] Transjadranski plinovod i “energetska neovisnost” Balkana (bilten.org, 18. svibnja 2016.) ^

[10] Prirodni plin iz Rusije u EU ići će proširenim "Sjevernim tokom" (osim ako možda ipak ne) (12. rujna 2015.; vidi i fusnotu 3) ^

[11] The Russian pipeline waltz : Exploring trade-offs between recently launched pipeline projects (18. lipnja 2015.) ‘

[12] Bulgaria and Greece sign agreement on gas pipeline interconnection (28. lipnja 2016.) ‘

[13] Serbia, Bulgaria to Work on Gas Interconnection (naturalgaseurope.com, 24. lipnja 2016.) ‘

[14] The Italian Ally In The V4 Gas Security Battle (naturalgaseurope.com, 1. kolovoz 2016.) ‘

[15] US diplomacy to push for the Greek-Bulgarian gas pipeline, 13. listopada 2015 ‘

[16] The United States could become a net gas exporter by 2017 (29. travnja 2015.).Također vidi studiju američke CoBank, VIDEO: U.S. to be net exporter of natural gas by 2017 (28. rujna 2015.) ‘

[17] Gazprom and CNPC sign Memorandum of Understanding on underground gas storage and gas-fired power generation (Gazprom.com, 25. lipnja 2016.). Na ovom blogu: Energetski ugovori Rusije i Kine, te Europske unije i Maroka, 11. svibnja 2015. ‘

[18] Kineska energetika na prijelomnoj točki: od rasta ka učinkovitosti (na ovom blogu, 30. srpnja 2015. ‘

[19] Gazprom charged with market abuse by EU in challenge to Putin (22. travnja 2015.) ‘

[20] Zatvara li Gazprom plinsku slavinu (23. travnja 2015.) ‘

[21] O nekim aspektima geostrateških odnosa, vidi članke na ovom blogu: Ukrajina i prirodni plin : interesi Rusije, Europe i SAD (7. ožujka 2024.) i O suradnji njemačke i Kine u ozračju ukrajinske krize (8. prosinca 2014.) ‘

- 17:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.09.2016., utorak

Krešo Beljak je moj novi politički idol!

Ajme koji urnebes! Krešo Beljak je moj novi politički idol! S njim u vatru i vodu! Provalio u Narodnu koaliciju, iskoristio njenu idealističku naivnost, zdipio na brzaka pet mandata kao pet kazetofona, i pobjegao preko granice! To je majstor!! smokin

Milanovisti su ionako u rasulu, nakon što im je vođa objavio da je umro a oni još ne vjeruju. Postoje glasine da među njima postoji nekolicina koja se još nije kandidirala da postanu kalif nakon kalifa, ali je sve to ionako nesporazum jer je stari kalif ionako već odredio nasljednika i tu se nema što vrdat!

Beljakisti, kojima će se opet pridružiti eko-gerilka iz Mustafine Klade nakon lažnog napada s desna, svojim partizanskim manevrom omogućavaju plenkistima da razbiju božinovce!

Na lijevom krilu, zidari imaju više frakcija nego osoba, frankisti i slobodnjaci se zasad drže samozatajno, pojavili su se iznenada ponovo i frontaši i napali konzumiste. Banditoski ilegalci rovare na neoslobođenom teritoriju kao i uvijek. Na desnici hasanbegovci se dure da ih plenkisti ne cijene dovoljno. Osamnaest stranki vrtnih patuljaka se buni da su ih zakinuli za oko pola milijuna glasova.

Eto, zato smo se borili za višestranački sustav i slobodu medija! party

Pa zaboravite konačno ustaše, partizane, četnike, baliste, belogardejce, zelenaše idr. - spektaktl se odvija pred vašim očima! Oćemo izbore obavezno barem svakih 10 mjeseci!

- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.09.2016., četvrtak

Nova lijeva stranka? Može, ako ne padne kiša…

Dragan Markovina pretendira biti hrvatski Alexis Cipras?

Povjesničar Dragan Markovina utemeljuje novu lijevu stranku: 'Sazrelo je vrijeme za to'

Ništa od toga, međutim. Ljevičari (salonski, ulični, svejedno) će i dalje:
– A. dizati fine malograđanske nosiće nad idejom političkog angažmana,
– B. Baviti se Njenim Veličanstvom Teorijom, jer su Jako Pametni
– C. Svađati se i prezirati jedni druge, jer su drugi ljevičari jako glupi,
– D. grebati se za Projekte kod donatora
(a moglo bi se još ponešto dodati, ali nekako sam dobroćudno raspoložen pa neću dalje.)

Koga okupiti? Radnička fronta? Ona ekipa, koja je pametno tempirala veliki unutarstranački raskol na početak predizborne kampanje 2015.? Koji se svađaju oko "organizacijskog pitanja" kao da je 1905.?

"Aktivisti"? Oni pišu projekte i izvještaje donatorima, nemaju vremena za to.

Feministice? Uf, dajte me ne ne povlačite za jezik, ne želim se još i s njima posvađat...

Pazite, nipošto nije ovo kritika protiv Dragana Markovine osobno! Želim mu sreću! Osnov moje nevjerice je u onome što zovemo "lijeva scena" u Hrvata. Nema tu one supstance, koja je postojala prije 5-6 godina u Grčkoj, pa se konačno ujedinila i organizirala.

Mislim da vrijeme nije sazrelo. Ili je nešto drugo nezrelo ili prezrelo.

Nije ni sadašnji uspjeh desnog civilnog društva pao s neba. Marljivo su se za to pripremali, desetak godina. Spajali teoriju i praksu. Uvježbavali stare i učili nove trikove.

Također, Ciprasa cijenim, usprkos svemu što se zbilo i zbiva! Još je prerano za konačni zaključak o Sirizi. Kao i o DiEM25.

Dodala je na gornju A-D listu jedna moja fb prijateljica:

– E. Ogorčeno tipkati statuse na fejsu. Slično kao C

I čujte, ima pravo. Ali što ću, ja sam star i imam svoju povijest društvenog i političkog aktivizma, do invalidske penzije. Više ne mogu ništa osim E i B, Nemrem ja više trčat po terenu. Mogu samo sa strane ili navijat ili pod***avat, i radim ovo prvo kad nađem razloga, a priznajem da sam skloniji ovom drugom.

Slika gore: Iz jednog prikaza prošle godine, o rastu novih 'progresivaca' u nekim najrazvijenijim zemljama. Nove anti-sistemske stranke na lijevoj strani političkog spektra. Potreba za novim idejama i pokretima postoji, a osjećaj frustriranosti je vrlo proširen. Slobodnotržišni fundamentalizam i nacionalzam uživaju diskurzivnu hegemoniju. Određuju jezik svih, čak i onih koji su protiv. A jezik je, kako kaže naslov jedne knjige jezikoslovca Fredricka Jamesona, tamnica.

- 23:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

HSS je bio najjači, kad je bio uz liberale i ljevicu

Počelo je očekivano rašćišćavanje u HSS-u. Ne znam kako će završiti, ali pretpostavljam da aktualni predsjednik neće imati problema obraniti svoj položaj i strategiju. Povećao je broj saborskih mandata peterostruko - teško je ustrajati da je to neuspjeh.

Beljak suspendirao Marijanu Petir i stotinu članova HSS-a

Zanimljivo je kako ljudi imaju kratko pamćenje, pa se čude otkud sad HSS na ljevici. Da ne idem u dalju povijest, najbolje im je išlo, kad su bili s liberalima i ljevicom.

Na izborima 2000, kao najjača stranka koalicije "Novi Sabor" sa HNS-om, IDS-om te tadašnjim Liberalnom strankom i Akcijom socijaldemokrata, osvojili su 17 saborskih mandata (a partneri još sedam).

Nakon raspada te koalicije, 2003. osvajaju 10 mandata, zatim 2007. u koaliciji s HSLS-om šest (a HSLS dva). Situacija je tada bila da je Sanaderu trebao partner, i Frišćić se ponašao kao velika zvijezda (iako ne kao Petrov), pa je potpisao koalicijski sporazum s HDZ-om (doduše, i Pupovac je tada to učinio).

Tako se raspala i koalicija sa HSLS-om, pa 2011. idu samostalno i s 3% glasova jedva se dočepaju jednog mandata. Njihova ikona postaje Marijana Petir, koja se od ekološke aktivistice preobrazila u klerikalnu.

A sad je HSLS čvrsto vezan uz HDZ, u totalnom raspadu s jednm jedinim mandatom Kosora, a HSS je opet sa SDP-om s nejasnim perspektivama, ali bar nekom nadom da možda čak i narastu u potpori...

Petir će valjda osnovati Hrvatsku Čistu Seljačku Stranku, ili možda Hrvatsku kršćansko-socijalnu seljačku stranku.

Ne vole seljaci, oni tradicionalni glasači HSS-a, koliko ih još ima, koliko se sjećaju vjekovnog nasljeđa seljačke puntarije, da im se baš puno galami o državi i državotvorstvu. OK je kad daje poticaje, ali inače - država su financi, žandari i uhljebi.

Klerikalizam? Agresivno nametanje konzervativnog, nacionalističkog, anti-koncilskog i danas anti-pape katolicizma? U stranci koju su hrvatski biskupi mrzili i njihove vođe proglašavali emisarima Sotone? Maček je čak i službeno bio istupio iz Rimokatoličke crkve.

Mirni, nenasrtljivi tradicionalni vjerski osjećaji, skepticizam prema svakoj vlasti pa i vjerskoj, "vjeruj u Boga ali ne i u popa" - to je tradicija puka, kojeg je 1904.-1941. okupljala Hrvatska (pučka, republikanska) seljačka stranka (i koji je, frustriranim ustašoidima usprkos, uvelike pristupio pravoj strani u 2SR).

Kad sam radio kao ekološki aktivist i novinar, 1990-ih i početkom 2000-ih, putujući po Hrvatskoj (u doba dakle kad je HSS bio najjači), često sam se najbolje razumio s lokalnim HSS-ovcima. Za razliku od bahatih hadezenjara i uštogljenih esdepenjara, oni su bili, iako tradicionalistički, ipak ponajviše trpeljivi i otvoreni. Imaju svoj način života i svoje tradicionalne vrednote i običaje, ali ne inzitiraju da i ja u gradu moram tako živjeti.

Iako je ta tradicija tijekom povijesti marginalizirana, ipak ima štofa za nešto politički relevantno, ne samo unutar HSS-a.

- 02:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.09.2016., utorak

Zašto sam, ovoga puta, ostao doma na dan izbora

SDP-ovcima koji se sad dure i ljute na one koji nisu izašli na izbore i dali im glas:

Razni ljudi imali su razne razloge da ipak ne glasaju. Imam li npr. ja, koji sam bio politički i društveni aktivist od 1985, angažirao se, nekad malo a nekad vrlo intenzivno, na stotinama akcija za ovakav ili onakav boljitak društva, pravo jednom reć "E sad mi je dosta - jednostavno nema nikog vrijednog da mu dam glas?" Što sam recimo sad prvi put nakon 1986. napravio?

SDP većinu zamisli iz "Plana 21" nije ni pokušao ostvariti, kapitulirao je pred desnicom povlačeći građanski i spolni odgoj, Mornar je ljubio skute nadbiskupu, Milanović je pobacao iz stranke neke od najboljih ljudi, ponaša se bahato i nasilnički, šenluči sa čardaklijama i time pljuje na Predraga Matića, nema blagog pojma o temama svjetske politike danas, nema ni minimuma strateškog mišljenja (pa makar i lošeg!), ne bi dodirnuo običnog radnika ni štapom, nabrali ste hrpu korupcionaški afera... Stranci njega i njegovih poslušnika glas ne dam, točka. A eto, nisam htio dati ni klerikalcima iz Mosta (iako mi se sviđa Dobrović, koji je vodio listu u mojoj IJ - samo bojim se da će njega HDZ prvoga maknuti ako bude mogao iz vlade, kao što bi i SDP-ova vlada maknula njegov program postupanja s otpadom), ni ŽZ, o Bandiću da i ne govorimo, ni Pametnom zato jer su tehnokrati i kapitalisti.

Dakle, ovoga puta sam ostao doma. Ne, nemam ja prevelika očekivanja. Da parafraziram jednu svoju omiljenu književnicu: "Da sam se i dalje smanjivao, da bih prilagodio svoja očekivanja političkoj ponudi, na kraju bih posve nestao". Niste nikad bili nešto osobito, ono, plus dvojka u doba Račana, ali ovaj jad više nema nikakvog smisla. Argument "ipak smo bolji od HDZ-a" više ne pali.

- 17:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

10.09.2016., subota

Mrzovolja umirovljenog društvenog aktivista

U životu sam spektakularno neuspješan. Određeni sam uspjeh postigao u novinarstvu (uglavnom prije 25-30 godina), društvenim znanostima (nekoliko znanstvenih radova) te u socijalnom aktivizmu, gdje imam najviše iskustva.

Slika lijevo: Akcija 'Vlast pripada narodu' na Trgu bana Jelačića u Zagrebu 1999.. Nažalost nemam slika sa sličnih akcija 1989.. Tada sam još bio mlad, samo 42 godine. Sjedine su ubrzo došle, nekako, sa vlašću SDP-a...

Tijekom 27 godina, stotine kampanja. Neke uspješne, neke ne. U nekima sam bio dobar, u nekima užasno loš. A nešto sam valjda i naučio, na uspjesima i još više neuspjesima.

"Društveni aktivizam" - to je djelatnost, koja se od početka 2000-ih pretvorila u usko profesionalno udrugaštvo. Metodu je preuzela klerikalna desnica. Znate gdje danas u Zagrebu možete studirati socijalni aktivizam (točnije: upravljanje udrugama i socijalno zagovaranje)? Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

Ima naravno i progresivnih aktivista danas, ali nema kontinuiteta. Jedna od mojih brojnih frustracija u životu jest da svo to moje iskustvo nikome ne treba i nitko ne cijeni. U velikoj većini slučajeva, kad pokušam dati neke savjete na osnovu svojih iskustava, koliko se god trudio ne docirati nego podijeliti svoje spoznaje (a oni mogu u hodu sticati nove), potaknuti na samostalno promišljanje i akciju, odgovor je prezriv ili ljutit.

Već 1990-ih pojavljivale su se generacije mladih, koje su smatrale da sam ja preživjeli fosil i da su oni puno pametniji. Dolazile i odlazile. Nekoliko sam generacija preživio, nekoliko se puta lomio zbog unutrašnih dvojbi, dok se nisam konačno slomio.

- 22:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.09.2016., četvrtak

Hrabro naprijed u Srednji vijek!

Toliko da se znate ravnat gdje leži svjetla budućnost. :-) Tekst "Srednji vijek je najhumanije razdoblje u povijesti" je najavljen i na naslovnici tiskanog izdanja "Glasa Koncila".

Inače, intervjuirane osobe obično nisu odgovorne za naslove, koje stavljaju urednici novina, koji su često senzacionalistički pa previše pojednostavljuju i iskrivljuju rećeno. Ali ovdje se ne radi o redakciji komercijalnog glasila, koja teži privuči čitatelje da novine kupe. Davši ovakav naslov i stavljaljući najavu na naslovnicu, uredništvo časopisa kojeg izdaje Hrvatska biskupska konferencija izražava svoj svjetonazorski stav.

»Kršćanstvo je spasilo tekovine antičke civilizacije«

Nije. Ono ih je gotovo posve uništilo. tekovine antičke civilizacije spasili su mitraisti i muslimani (Perzija i Arapi).

»Obrazovani su ljudi srednjega vijeka vjerovali da se proučavanjem savršena djela Božjega - svijeta, ispunjava volja Božja«

Aha, i zato su u trivium i kvadrivium ulazili jelte fizika, biologija, medicina, kartografija i druge egzakne discipline... :-) Ah ne, čekaj, to je bilo na islamskim sveučilištima onoga doba... :-(

»nedavno preminuli vodeći svjetski medijevist Jacques Le Goff, (...) napisao da se crveni od stida što je tako malo znao o narodu koji je tako puno dao europskoj kulturi i znanosti.«

Eto, ne mogu navodni katolici u Rvata da ne skrenu u paganske nacionalističke mitove. :-(

»Isto tako su osnivani razni hospiciji - preteče današnjih bolnica - pa čak i specijalizirane ustanove za neizlječivo bolesne.«

A zahvaljujući vjerskom fanatizmu, koji je zabranjivao seciranje leševa, nagost, da muški doktor pipne ženu isl., jedini koji su nešto znali o medicini bili su muslimani, Židovi i primalje, koje su često spaljivali kao vještice.

Ah da, naravno, on nam ozbiljno objašnjava i da je sudstvo u ono doba bilo krajnje humano...

Naša je pak budućnost u našoj divnoj kršćanski obrazovanoj djeci, koja će sigurno razbiti zlatno tele i okrenuti se Jahvi kao jedinom vladaru, oživljujući tako srednjovjekovnih humanizam nasuprot grozotama 20. stoljeća. Narod koji ima takvu omladinu ne mora brinuti za budućnost...

- 00:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>