21.04.2017., petak
Izvanredni parlamentarni izbori u Velikoj Britaniji 8. lipnja
Neočekivano, gotovo istovremeno kao u Francuskoj, održat će se parlamentarni izbori u Ujedinjenom kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, u četvrtak 8. lipnja (u Francuskoj je prvi krug 11. lipnja). Članak na wikipediji, ažuriran s puno podataka: United Kingdom General Election 2017.
Svega pet tjedana ranije, 4. svibnja, održavaju se lokalni izbori u Engleskoj, Škotskoj i Wallesu (ne u Sjevernoj Irskoj, gdje su bili nedavno).
Velika prednost konzervativaca
Premijerka Theresa May forsirala je odluku o prijevremenim izborima, jer ankete daju konzervativcima vrlo veliku prednost, pa bi mogli znatno povećati svoju većinu u Parlamentu (sad samo 330 od 650, a mogli bi dobiti preko 400) i tako komotno provoditi proces Brexita.
Prema anketama, konzervativci su na golemih oko 45% glasova, a laburisti daleko iza, na oko 25%. Lider laburista Jeremy Corbin nada se da bi tu prednost mogao poništiti žestokom kampanjom (Jeremy Corbyn makes election pledge to bust 'cosy cartel' of politics).
Međutim, u izjašnjavanju birača o tome koga bi preferirali za premijera, Corbin prolazi još lošije od svoje stranke. May dobiva oko 50%, a Corbin oko 15%.
Izborni savez ljevice nije vjerojatan
Iako to zbog izbornog sustava izgleda logično, u UK nisu uobičajeni predizborni savezi, kakvi su uobičajeni u Francuskoj (gdje su gotovo neizbježni, jer su izbori u jednomandatnim izbornim okruzima, ali u dva kruga). U srijedu su dogovore predložili lideri Zelene stranke (GP) i Škotske nacionalne stranke (SNP).
GP predlaže zajednički nastup s laburistima i liberalnim demokratima u cijeloj UK. Liberalni demokrati u anketama dobivaju 10-11%, a Zelena stranka 3-5%. To im u britanskom izbornom sustavu, jednomandatni izborni okruzi u jednom krugu, donosi tek nekoliko mandata, ali imaju vjerne glasače koji glasaju za njihove kandidate iako znaju da neće biti izabrani. Dogovorom bi svi mogli osvojiti više (pod uvjetom naravno da glasači sve tri stranke slijede dogovor, pa svi glasaju za kandidata one stranke koji u tom izbornom okrugu bude istaknut).
Škotska nacionalna stranka je objavila spremnost da surađuje s laburistima i liberalnim demokratima u kampanji izvan Škotske, s ciljem da se spriječi konzervativna većina. U samoj Škotskoj, SNP je po anketama i dalje suverena s blizu 50% i osvaja gotovo sve mandata. Laburisti su dodatno oslabili, a konzervativci ojačali.
Lider liberalnih demokrata Farron je u siječnju odbio mogući savez s laburistima, rekavši da je Corbyn "electorally toxic". Jučer popodne, na sjednici Nacionalnog izvršnog odbora, Corbyn je navodno rekao da predizborni dogovori ne dolaze u obzir. Istoga dana, May je objavila da bi dogovor laburista, SNP i LD "podijelio našu zemlju".
Brexit i škotski referendum osnovne teme
Načini na koji će se provoditi izlazak UK iz Europske unije bit će osnovna tema kampanje. UKIP je naravno za bezuslovno kidanje svih veza, a LD i ZS žele ostanak u zajedničkom tržištu i novi referendum o odnosima s EU. Ima niz drugih neslaganja o raznim opcijama i zato se May nada sigurnoj većini, tako da se pregovori vode samo unutar vladajuće stranke.
Drugo pitanje je najavljeni drugi škotski referendum o nezavisnosti, koji bi bio prije završetka pregovora o Brexity. May je najavila veto na takvu odluku do trenutka završetka tih pregovora.
|
- 14:38 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
19.04.2017., srijeda
Zeleno-lijeva koalicija u Zagrebu
Najfriškije, i može biti od nekog interesa za izbore u Zagrebu: Zajednički izlazak na izbore najavile su stranke
Ď "Za grad" (koja je imala pristojan rezultat od 3,67% za gradsku skupštinu 2013),
Ď novoosnovana "Zagreb je naš" (čiji je jedan od dvoje koordinatora i kandidat za gradonačelnika Tomislav Tomašević, javnost poznat kao jedan od lidera borbe za Cvjetni trg i Varšavsku 2007.-2012.),
Ď ORaH (u čije ime će na sutrašnjoj tiskovnoj konferenciji govoriti Darko Stošić, jedini koji je preostao aktivan iz nekadašnje "Zelene liste", koja je imala pristojan rezultat na lokalnim izborima 2009.),
Ď Nova ljevica i
Ď Radnička fronta.
Po mom sudu:
1. dobro je da se pojavila ovakva koalicija u Zagrebu; tu postoji socijalna baza, a drugdje mislim da ne bi imali nikakve šanse (u Splitu koalicija NL-RF, nema šanse ući u gradsko vijeće IMHO).
2. bolje bi bilo da je ekipa koja je sad osnovala novu stranku "Zagreb je naš!" (uskličnik je u naslovu stranke), s imenom koje može izazvati nelagodu i svakako će politički protivnici to koristiti, jednostavno ušla u postojeću stranku "Za grad". (Ali, to je stara priča: jedna stranka - jedan šef, dvije stranke - dva šefa.)
3. Ta je ekipa nažalost jako izgubila zamah kad su se razišli nakon poraza u bitci za Cvjetni trg; trebali su 2013. dati barem načelnu podršku klincima koji su nešto prije izbora bili osnovali "Za grad".
4. Prekasno su krenuli, trebalo je početi nekoliko mjeseci prije i gurati Tomaševića kao kandidata za gradonačelnika i graditi mrežu volontera na terenu; naravno da nema šanse biti izabran, ali ima potencijal jer ga se puno ljudi sjeća, koji bi time bio znatno bolje iskorišten, a time bi povukao listu koja bi mogla preći 5%.
5. Aljkavi su, tradicionalno vrlo loši u organizaciji i marketingu. "Zagreb je naš" nisu čak ni postavili sajt, Onaj od "Nove ljevice" po uredničkoj koncepciji je kao "Borba" iz 1950. itd..
Moj je sud da imaju neke šanse preći 5% i osvojiti 3 mandata u Gradskoj skupštini, ai ne bih položio veliki novac na to. Najvjerojatnije će ostati negdje oko 3-4%, kao Zelena lista 2009. i Za grad 2013..
|
- 15:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
02.04.2017., nedjelja
Ljevica u Hrvata: i dalje beznadežna
Svjetonazorska i kulturološka ljevica u Hrvatskoj navikla je i srasla sa pozicijom frustriranih disidenata, tj. grupica intelektualaca koji ne mogu angažirati širu javnu podršku te dapače to ni ne pokušavaju. Može se pratiti kontinuitet te pozicije tijekom pedesetak godina, od "Praxisa". Ova "Deklaracija o zajedničkom jeziku" je tipična akcija iz takve društvene pozicije grupica disidenata. Mogu dići malo galame. Nemaju volje, snage ni upornosti za nešto više.
Desnica je puno dinamičnija i aktivnija. Ima naravno i zaleđe RKC, dok lijevi intelektulcl uvelike ovise o radnim mjestima koje osigurava država. Također, oni koji su (kao i ja) 1990-ih bili "akteri bez društva", kako je to efektno sročio Srđan Dvornik, to su i ostali od početka 2000-ih do danas. Udruge "progresivnog civilnog društva" orijentirale su se na projekte financirane od države i od donatora većinom vezanih uz države i EU, ne gajeći veze s građanima.
Metode rada društvenih pokreta je preuzela svjetonazorska desnica. Naučili su tehnike upravljanja neprofitnim organizacijama i društvenog zagovaranja (to se moglo i studirati na Bogoslovnom fakultetu, poseban smjer), te su nakon desetak godina krenuli u ofanzivu od 2012. (s jedne strane dolazak Tomislava Karamarka na čelo HDZ-a, s druge ofanziva protiv zdravstvenog odgoja).
Nekoliko puta su se budile socijalne snage koje su se mogle i lijevo usmjeriti, ali bez učinka, rasule su se opet u vakuum. Svjedočimo da se to sad događa i s kampanjom za promjene u obrazovanju. Daleko je važnije to bilo i ostaje nego ime jezika! Uskro će godišnjica, da se 50.000 ljudi okupilo na prosvjedima.
Društveni pokreti bi u načelu trebali izroditi i vlastito političko krilo. Ja sam bio skočio u tu vatru 1999.; od aktera civilnoga (proto)društva jedini se još na to odvažio Vladimir Lay. Kad smo osnivali "Zelene za Zagreb" (kasnije "Zelena lista") 2004. okupila se šira ekipa i bilo je tu potencijala. Ali se to ubrzo rasulo, serija frakcijskih sukoba i uvrijeđenih odlazaka, a i ja nažalost snosim svoj dio krivice jer se nisam znao nositi i snalaziti u stranačkom životu. Kad sam se u tome donekle izvještio, već je bilo kasno.
Zelena lista se raspala, preživjeli reziduum se 2013. priključio ORaH-u koji odlazi na potpunu marginu bez Holy, a u povijesti će "Zelena lista" ostati jedino možda u jednoj fusnoti kao stranka kojoj je bio član Ivan Pernar 2009.-2010..
U politici danas, "Nova ljevica" je mrtvorođenče, ORaH je bivši, Radnička fronta opskurna grupica frakcionaša. Evo sad pred lokalne izbore inicijativa "Zagreb je naš" ima malko "štofa", ali nažalost mislim da neće preći preko 5% u Zagrebu; izgubili su zamah propustivši izbore 2013., ubrzo nakon višegodišnje mobilizacije oko Cvjetnog trga i Varšavske. Tada je sama išla grupica mladih biciklista u "Za Zagreb", a četiri godine ranije (2009.) "Zelena lista"; bojim se da neće biti napretka, 3-4% za Gradsku skupštinu i rasap nakon toga umjesto upornog rada na organizaciji, strategiji i programima.
SDP je i dalje okupiran sobom i u konfuziji, Bernardić ne pokazuje potencijale pravog lidera (koje je, mislim, Milanović imao prije deset godina, ali je te potencijale uništio njegov vlastiti narcizam).
Spomenimo još i "Pametno", koji je kulturološki (ono što se kod nas naziva "svjetonazorski", a politološki - sve osim ekonomije) na lijevom krilu političkoga spektra, ali po stavovima u ekonomiji bliži neoliberalizmu (osim što se u odnosu prema znanosti i visokom obrazovanju zalažu za žestoku državnu intervenciju i ukidanje autonomije sveučilišta - ne vole humanističke intelektualce i tradiciju koja ih proizvodi). Ivica Puljak kaže da im je u Francuskoj najbliži Emmanuel Macron, koji ima odlične šanse postati predsjednik. Oni nemaju Macrona, kao što ljevica nema Ciprasa, Inglesiasa ili Mélenchona (ili SDP Sandersa ili Corbina). Mogu možda postići u Splitu nešto više glasova nego lista Marijane Puljak 2013. (imali su 9,2%) i ona sama kao kandidatkinja za gradonačelnicu. U Zagrebu, također sumnjam da mogu preći 5%. S tim profilom, ne vidim da nacionalno mogu narasti preko 2-3%.
Tako da se za suzbijanje, ili barem držanje na uzdi nacionalističko-klerikalne desnice i opet, kao većinu vremena u proteklih 27 godina, moramo pouzdati u predsjednika HDZ-a i Europsku uniju (a upitno je za SAD, koje su ulagale u rušenje HDZ-a 1999.- doduše, pao i bez njih).
|
- 16:43 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|