15.06.2015., ponedjeljak
Papa Frane o klimatskim promjenama: čuvati majku Zemlju.
‘We Are Not God': Pope Francis’ Leaked Encyclical Rails Against Exploitation Of Fossil Fuels
U javnost je procurio dokument na talijanskom na 190 stanica, nacrt enciklike pape Frane o klimatskim promjenama.
Naziv enciklike (uprema uvodnim riječima) bio bi "Laudato Si", "Hvaljen budi", što je početak citata pjesme Sv. Franje Asiškog, u kojem se spominje "majka Zemlja": »Laudato si’, mi’ Signore, per sora nostra matre Terra, la quale ne sustenta et governa, et produce diversi fructi con coloriti flori et herba.«
»Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatke nam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.«
(Vidi prijevod i podatke o pjesmi na mrežnom sjedištu franjevci-split.hr)
Dokument na talijanskom objavljen je na mrežnom sjedištu novina "La Republicca"
U nastavku se kritizira tumačenje biblijske priče o stvaranju na način da čovjek ima pravo po svojoj volji koristiti Zemlju, koju mu je Bog povjerio na upravljanje.
Službeni Vatikan osudio je prijevremeno curenje dokumenta kao "odvratan čin" te inzistira da to nije konačan tekst.
Ali vjerojatno nema nedoumica oko osnovnog sadržaja.
|
- 23:43 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
14.06.2015., nedjelja
Zašto je danas važan antifašizam
Zašto je važan antifašizam (tj. suprotstavljanje fašizmu)?
Možda se najbolje shvaća povijesnim uvidom, a ne analizom pojmova.
U razdoblju 1939.- 1945. bio je svjetski rat, s jedne strane države koje su prihvatile fašističku idelogiju, s druge koalicija koja se nazvala "antifačističkom", u kojoj su se našli inače ideološki suprotne države. Antifašisti su pobijedili.
Oni su formirali Ujedinjene narode kao organizaciju jaču od nekadašnje "Lige naroda". Proklamirali su vrlo važna načela, suprotna fašizmu (a i komunistički SSSR je to potpisao iako se zapravo uvelike nije držao - doduše, uvelike nisu ni kapitalističke zemlje, sjetimo se samo da su tada još postojala kolonijalna carstva, negiranje osnovih prava crncima u SAD idr.), u "Povelji UN", zatim Općoj deklaraciji o ljudskim pravima idr..
(Koliko god su različiti, tadašnja liberalna demokracija i komunizam pozivali su se na ideale "Sloboda, jednakost, bratstvo", a razlikovali su se po metodama, kojima su to htjeli ostvariti. Put "komunizma", tj. stranaka koje su prihvatile lenjinističku koncepciju, pokazao se promašenim. Fašizam je međutim ta načela direktno negirao. Vidi moj članak iz rujna 2009: O bitnoj razlici komunizma i fašizma.)
Svijet se brzo podijelio na dva bloka predvođena dvjema supersilama. Ipak, unatoč strahovima, oni nisu započeli globalni rat - ratovali su po Trećem svijetu, istina.
Kako god, taj svijet jest bio bolje mjesto, nego onaj koji je prije toga prošao kroz dva svjetska rata; a možemo sa sigurnošću pretpostaviti, i bolji nego što bi bio da su fašističke sile pobijedile. Izvršena je i dekolonizacija itd..
Sad živimo nasljeđe te borbe, i antifašizam je povijesno važan za Europu i za svijet. Ima razloga za kojekako biti ciničan kad se gledaju igre moći, ali ipak, svijet napreduje, i čovječanstvo napreduje.
Neki dan vodio sam diskusiju o stavu G7 o klimatskim promjenama, kažu mi, ma njima je samo stalo do njihovih interesa i sukoba s Kinom i Rusijom.
Pa, svako gleda svoje interese naravno, ali ipak je bolje, da danas ni Rusija ni SAD i europske zemlje ne razmišljaju o globalnom ratnom sukobu, nego da ulete u njega (Prvi svjetski rat je počeo s manje povoda nego što je današnji rat u Ukrajini).
Spomenuli smo u toj diskusiji kao primjer Etiopiju, koja je na samom početku korištenja električne energije (nacija od 90 milijuna troši kao Dalmacija), jer su u priopćenju G7 spomenuli Afriku posebno. Planovi razvoja hidroenergije, geotermalne, energije vjetra - 100% obnovljivi. Netko reče ma Ameri sad samo paničare, jer Kina jako ulaže u Afriku.
Pa, OK, to je borba divova - ali, ipak, oni sad ne traže nekog "svog kučkinog sina" koji će uvesti diktaturu i biti njima odan (kako su obe velesile radile prije 30 i više godina), nego se takmiče tko će Kenijcima više ponuditi, da i lokalno stanovništvo ima stvarnu korist.
Koliko god slijedili svoje interese, ipak, globalni koncept djelovanja se promijenio. Svijet jest napredovao. Ne znači da će tako ostati, naravno, ali imamo osnove nadati se.
Pobjeda protiv fašizma, koji je bio veliki ideološki izazov, koncepcija kako nacije trebaju biti uređene unutar sebe i odnosi među nacijama, ponavljam, od vitalnog je značaja za ovaj naš svijet, za ono dobro u njemu.
Nije to nikakav apstraktni idealizam, naprosto gledam i dobro i loše, što jest i kakve su tendencije, i danas svijet jest bolji nego prije 100 ili 70 godina.
|
- 07:03 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
13.06.2015., subota
Kako jedan "slobodar" može reći, da su problem antifašisti, a ne fašisti?
Kaže moj fb prijatelj, libertarijanac, glede posljednjeg izliva promotora fašizma u Hrvatskoju, da ga strašno smeta što se antifašisti zbog toga bune. I onda, kratko i jasno: »Jedino sto se valja u Hrvatskoj je antifasizam, a ne fasizam.«
Predmijevam da slijedi još jedan prekid fb prijateljstva.
Ja sam brisao na fb iz prijateljstva uglavnom otvorene desničare, šoviniste isl., a brisali su i mene zbog neslaganja - tako npr. i Mato Kapović i Davor Huić, s kojima sam dugo obojicom bio prijatelj pa mi je bilo zanimljivo uspoređivati njihove komentare u isto vrijeme.
U ekonomiji mislim da je "istina na sredini" - jedino što funkcionira je uvijek kombinacija tržište i državne regulacije, ali je onda bitno analizrati i socijalne uvjete, zašto nešto funkcionira a nešto ne (onda ulazimo u političku ekonomiju i čak "političku sociologiju"). .
E sad, kad se postavi pitanje "fašizam ili antifašizam", onda je inzistirati na nekoj srednjoj poziciji (što neki čine) neopravdano.
Kad netko kaže "ja sam protiv svih totalitarizama", gotovo uvijek nakon toga slijedi povika na "komuniste" (koji, među inim, izmišljaju da u Hrvatskoj ima nekog fašizma).
Tako i ovdje, čovjek počinje sa "naravno da osuđujem crtanje kukastog križa", ali onda slijedi "ali..." - ali, njega JOŠ VIŠE smetaju oni koji, po njemu, tu priču preuveličavaju. Pa ajd, da kaže "pretjeruju, nema toga puno, nije opasno..", možemo diskutirati o tome. Ali onda slijedi, doslovce, gornja rečenica »Jedino sto se valja u Hrvatskoj je antifasizam, a ne fasizam.«
|
- 23:25 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
09.06.2015., utorak
G7 za svijet bez fosilnih goriva!
Lideri grupe G7 poslali su jučer (ponedjeljak) očekivanu snažnu poruku u korist borbe protiv klimatskih promjena sa svog skupa u bavarskom izletištu Elmau.
G7 leaders bid 'Auf Wiedersehen' to carbon fuels
U zajedničkom priopćenju, pozivaju na razvoj dugoročnih niskougljičnih strategija za transformaciju energetskog sektora do 2050. i potpuno napuštanje fosilnih goriva do kraja stoljeća.
Obećavaju da će ubrzati pristup obnovljivoj energiji u Africi i pojačati svoju podršku zemljama koje trpe štetu do klimatskih promjena.
Sastanak je obnovio povjerenje u utjecaj Angele Merkel, nakon zabrinutosti među diplomatima i ekološkim aktivistima da Japan i Kanada mogu torpedirati njene napore.
G7 smatra da na konferenciji UN o klimi u Parizu krajem godine treba biti postignut dogovor s pravnom sangom, uključujući obvezujuće ciljeve smanjenja emisija po zemljama, s globalnim ciljem da rast prosječne temperature na Zemlji na pređe 2°C.
Ova snažna poruka može utjecati na finiš sastanka u Bonnu, gdje se dogovara tekst prijedloga sporazuma za Konferenciju UN u Parizu.
G7 produljuje sankcije protiv Rusije zbog upletenosti u rat u Ukrajini. U slučaju potrebe, spremni su pojačati sankcije.
G7 je izrazila pritisak na Grčku, da prihvati uvjete kreditora, ali ostavlja otvorenu mogućnost određenog popuštanja. Merkel je rekla da je Europa spremna pokazati solidarnost, ako Grčka poduzme ekonomske reforme.
Također je značajna poruka o obnovi snažnog savezništva i prijateljstva između Njemačke i SAD, koji su bili pogoršani proteklih godina.
|
- 14:44 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
05.06.2015., petak
Zašto Internet nije pridonio demokraciji
U jednom članku na kolaborativnom blogu pollitika.com, zapazio sam zanimljivu opasku.
U određenom smislu internet koji je trebao dovesti do povećanja znanja je doveo do općeg zatupljivanja pošto svi sve znaju,a stvarno gledajući ne znaju baš ništa.
Sudjelovao sam u diskusijama preko računalnih mreža od 1992, kad još nismo ni poznavali pojam "Internet", nego su postojali, evoluirajući iz lokalnih BBS-ova, fidonet i usenet, kao i specijalizirane mreže društvenih aktivista PeaceNet i GreenNet, u koji su se hrvatskiaktivisti (Zelena akcija, Antiratna kampanja idr.) uključivali od 1991., zahvaljujui pomoći aktivista iz Nizozemske i Njemačke.
Osim što je stvorilo istinski globalno trenutno novčarsko tržište, elektronsko povezivanje zaista je dalo vrijedan alat društvenim pokretima da diskutiraju, koordiniraju svoje aktivnosti i djeluju globalno.
Međutim, nije se ostvarila vizija, koju su onda strasno zastupali neki teoretičari novih medija, da će interaktivni elektronski mediji omogućiti napredak demokracije prema masovnoj participaciji.
Vjerovali smo tada, zaista, da će diskusije, otvorene za sve, biti značajne u demokratskom procesu predlaganja novih ideja, dijaloga, razrade, pripreme odluke, pa konačno možda i donošenja odluka neposrednim odlučivanjem.
Međutim, ta je vizija moguća, ako se u tim diskusijama održava ono što je Habermas nazvao "racionalna komunikativna zajednica", ili deliberacija.
Bitno je da strasti ne uguše spremnost na racionalnu argumentaciju, dijalog, kompromis i kreativnost u razriješavanju sukoba.
To se nije dogodilo. Jedan od bntnih razloga je problem koji tada nismo imali u vidu: osim što svatko može neka svoja manje-više racionalna promišljanja i prijedloge lako predočiti drugima, može slati i svoje napise pune strasti, postupajući monološki, bez ikakve tolerancije i spremnosti na diskusiju i dogovor.
Problem je, da manji broj takvih sudinonika zatrpava mjesta za razgovor (forume, blogove, portale) beskonačnom količinom svojih dopisa, posve zatrpavajući one trezvenije, onemogućavajući tako suvislu diskusiju.
Puno je lakše desetinama, stotinama, tisućama puta stisnuti "enter" šaljući u svijet svoje frustracije i opsesije, nego odvojiti vrijeme za istraživanje činjenica, promišljanje, proučavanje protivničkih stajališa, razradu prijedloga mogućih kompromisa.
Mali broj ljudi piše mnogo više dopisa od prosjeka. Teško je othrvati se iskušenju da se nekoga tko vam oponira ili vam je antipatičan proglasi totaklnim kretenom ili lupežom, umjesto da se uvažava njegov/njezin stav i traži u ćemu bismo se mogli složiti.
Puno je lakše Internetom širiti proizvoljnosti, laži, opsesije, bijes i isključivost, nego provjerene činjenice, potkrijepljene tvrdnje, promišljanja, želju za istinom i toleranciju.
Za potonje treba puno više vremena. Dok netko traži podatke da bi dokučio istinu, drugi deset puta kopipejsta laž. Dok netko razmišlja o racionalnoj artikulaciji stavova, drugi deset puta pošalje u svijet izlive svojeg bijesa.
I pollitika.com prošla je kroz proces degradacije, izgubivši odavno određeni utjecaj koji je nekad imala.
Masovna participacija u koliziji je sa deliberacijom. A to zapravo nije zbog "iracionalnosti" većine, nego hiperaktivne manjine. Većina je pasivna, pa i povodljiva. Stari problem odnosa između znalca i opsjenara.
Interaktivni elektronski mediji značajni su "otočno", među pojedinim bolje definiranim grupama (kao navedeni "društveni pokreti"), ali ne pridonose demokratskim mehanizmima u cjelini.
|
- 15:40 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
03.06.2015., srijeda
Policijska represija?
Piše mi jedan openent na blogu:
da si ti u situaciji u kojoj se nalazilo tih 20 invalida i 15 njihovih pomagača (jer invalidi ne mogu sami), ti bi sam pisao i kukao o policijskoj represiji, o režimu, o totalitarizmu i kršenju ljudskih prava....
Odgovorio sam:
Svi se skrivate iza tih 20 invalida.
Ja se jesam našao u takvim situacijama, u socijalizmu, kad su me 20-ak puta privodili, i u kapitalizmu nešto rjeđe.
Nisam se skrivao iza invalida, i nisam pretendirao da sam iznad zakona.
Uspomene iz pritvora (Policijska postaja Dubrava, 15. srpnja 2010., privedeni nakon prosvjeda u Varšavskoj):
|
- 12:58 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
02.06.2015., utorak
Pandža koja se navila nad Amerikom
Zanimljvo mi je čitati stripove "Martin Mistčre" i one koje se na njega nadovezuju. Rane epizode bile su klasičan spoj elemenata SF-a i horora u avanturu, obrazac arheologa u akciji kao Indiana Jones, za adoloscentske dečke i one koji se takvima osjećaju.
Kasnije, puno intelektualno mnogo zahtjevnijih epizoda kojima defiliraju brojni likovi iz prošlosti i spominju se stvarne zgode, i često je teško reći gdje točno prestaje historiografska točnost a počinje fikcija.
Npr. u ovoj priči, koja se događa 1851., spominju se razne stvari, koje povijesno stoje, što je objašnjeno u prilogu na kraju. O Garibaldiju i njegovom frendu Antoniu Melucciju, za kojeg se kaže da je izumio telefon prije A. G. Bella, što je koliko vidim (http://en.wikipedia.org/wiki/Antonio_Meucci) u bitnom točno.
Spominje se Hong Xiuquan, kineski revolucionar iz toga doba, i fakti o njemu su točni (http://en.wikipedia.org/wiki/Hong_Xiuquan).
(Usput, "Hrvatski pravopis" Badurina-Marković-Mićanović preporuča da se to u hrvatskom transkribira kao Hung Siućjuen, i mislim da bi vrijedilo truditi se oko toga - meni je to prirodno, preuzeli smo ranije transkripciju kineskih imena preko nama bliskog ruskog - aii eto, lakše je naprosto preuzeti englesku transkripciju s njihovim "x", "w", "y", a bez naših "đ", "š", "č".)
Tako se, uz zabavu za onu dječačku dušu u nama ("mač i magija"), nešto može i naučiti. A naravno ipak treba paziti, da se fakti i fantazije ne pobrkaju (što je mana kojoj su skloni i vrlo inteligentni i učeni ljudi, iako ibično u suptilnijim stvarima).
|
- 17:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|