22.10.2017., nedjelja
Čuli ste da je rečeno: Voli svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja…
Članak Miljenka Jergovića u jučerašnjem "Jutarnjem listu", povodom izlaska knjige sabranih djela fra Leonadra Ćuturića, bosansko fratra iz samostana u Fojnici.
Njegovi su stavovi jednostavna ilustracija fenomena, kojeg je Edward C. Banfield, istražujući strukturalno zaostajanje južne Italije za sjevenom, prije 60 godina okrstio kao "amoralni familizam" (htijući naime reći da moralna načela vrijede samo unutar "familije"; pa bi možda bolje bilo "familistički moralizam").
Slika lijevo: Umjesto slike fra Leonarda, dajem sliku fra Zvonimira Bone Šagija, koji je bio, kako sam ga doživio, bitno drugačija vrsta redovnike, izbegavši se i suprostavlajući se nacionalističkoj redukciji kršćanstkoga univerzalizma.
Čovjek koji je uzor vrlina unutar svoje zajednice, kad iz nje izađe, umjesto etike (etika je moral, poopćen na čovječanstvo) osjeća strah, nepovjerenje i mržnju. Umjesto poopćena moralnih načela prihvaća, hirovito i nekritički, one ideologije koje su na raspolaganju, a odgovaraju osnovnim osjećajima obaveze prema Svojima i straha od Drugog.
Fratar koji nije volio Srbe, liberale, partizane i Stjepana Radića
»Teške, tvrde naravi, strog po prirodi i prijek, ali marljiv i s razvijenim pojmom o čestitosti unutar vlastite uže zajednice, dočim krajnje nepovjerljiv, ispunjen predrasudama prema drugim zajednicama, fra Leonardo Čuturić prepustio se epohi. Ona ga je ideološki i svjetonazorno mijesila i oblikovala, bez njegova izrazitijeg sudjelovanja u tome. Kao što biva kod izrazito tvrdoglavih i svojih ljudi, rođenih revolucionaraca i predestiniranih mučenika, nije fra Leonardo izabirao svoja uvjerenja, nego su, čini se, ona izabirala njega.«
Mrzio je Srbe, Židove, muslimane, liberale, sekulariste, haesesovce, žandare, sokolaše i "konkubince". Sklop ideja koji je prvenstveno nacionalistički, a ne kršćanski. Oni "Drugi" su oni koji nisu Hrvati, ali i oni koji su loši Hrvati.
»Fra Leonardov antisemitizam je, kao i njegovo gnjevno protusrpstvo, a onda i mržnja na muslimane, sve dio mode i običaja vremena. Dio je to one katoličko-hrvatske konzervativne agende o kojoj dugo ništa nismo željeli znati, ili koja se, naročito u Bosni, retorički vezivala samo za ekstreme, a zapravo je bila prevlađujuće stanje duhova. I onda kada je nastupio Drugi svjetski rat, fra Leonardo je, opet u duhu vremena i rečenog svjetonazora, dušom i srcem bio na strani Hitlera i NDH.«
Fenomen morala bez etike. Jedan zakon za Naše, drugi za Druge.
Antropološko-filozofsko objašnjenje: pripadnici genusa homo, nastali prije 2-3 milijuna godina, vješti su lovci, koji se odlikuju time što izrađuju oruđe.
Njihov glavni suparnik su druga plemena u borbi za lovišta, izvore vode i druge resurse, a ne druge životinjske vrste.
Pojedinac ne može sam preživjeti; altruizam prema užoj zajednici daje evolucijsku prednost, ali ne i prema svim pripadnicima vrste.
Da "familistička" moralna načela trebaju biti proširena na etiku, koja se odnosi na čovječanstvo, a usidruje u pojedincu kao individui koja se odnosi prema općem (Bog, Priroda, Čovječanstvo…) direktno a ne preko posebnog, pojavljuje se s gradovima, a osobito oštro ju zastupaju osnivači religija i filozofskih škola iz "osovinskog doba", počevši prije oko 2600 godina, u sva tri velika civilizacijska kruga Staroga svijeta.
Time je stvorena napetost u trokutu pojedinac - zajednica - općenitost. Napetost koja ni do danas nije razriješena; generalna pouka se uvijek lako reducira na posebnu. To ona dobiva vrlo raznolike i maštovite varijacije, mješanjem religije, sektaštva, nacionalizma, kampanilizma, familizma, strančarenja idr..
Tako i kao kod fra Leonarda. Zapovijed "ljubi bližnjeg svoga" razumijeva se bukvalno: da je bližnji (ili onaj "brat" kojem ne treba gledati trn u oku) samo onaj, tko je član Naše zajednice. Nova "familija" su oni, koji slijede Isusa Krista - i to samo oni, koji ga slijede na ispravan način.
Što se Drugih tiče, njih je slobodno mrziti (ako smo na strani Boga, sve je dozvoljeno); priče da treba moliti za neprijatelje, okrenuti i drugi obraz isl. ne smatraju se ozbiljnim.
Mi se i danas mučimo unutar te trojne dijalektike.
Familistički moralisti mogu biti opasni; a za nevolju, jer ništa ljudsko nije bez dijalektike (prelaženja u svoju suprotnost), univerzalistički etičari mogu biti još opasniji.
Ekologizam pak donosi uvid, da se danas situacija dramatično mijenja, te se uistinu moramo ponašati kao čovječanstvo, kao jedna zajednica, prema biosferi, Geji, Svemiru. Naše međusobne borbe za resurse sad više ne trebaju biti u prvom planu.
Čovjek je postao "sol Zemlje" u jednom posve novom smislu.
Svi se još mučimo oko novih uvida, posljednji 2600 godina i posljednjih 50-ak godina, oko razumijevanja ideja i oko praktičnih rješenja.
Ujedinjeno čovječanstvo nova je ideja i još će dugo ostati čudna novost. Ideologije koje su dosad razvijene iz te ideje ne zadovoljavaju, jer opet reduciraju opće na neku posebnost (država, klasa, znanost, tehnika, tržište…).
»(…) No ja vam kažem: volite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone.« (Mt, 15, 44)
|
- 23:08 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
02.10.2017., ponedjeljak
Pred izbore u Austriji: “mali Kenedy” postaje kancelar?
U nedjelju 15. listopada održavaju se prijevremeni izbori za parlament (Nationalrat, Nacionalno vijeće) Republike Austrije. Izbori su raspisani nakon što je u svibnju došlo do raskola u vladajućoj "velikoj koaliciji" socijalista (SPÖ) i narodnjaka (ÖVP).
Raskol je forsirao 30-godišnji ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz (ÖVP), koji je postao izuzetan politički fenomen. Svoj streloviti uspon želi okruniti položajem kancelara.
Kurza uspoređuju s francuskim predjednikom Emanuelom Macronom i kanadskim premijerom Justinom Trudeauom, političarima koji mladošću, stilom, šarmom, glamorom i retorikom plijene pažnju i pobiru glasove. Svojom pojavom i nastupom pokazuju da pripadaju eliti, kao "mali Kennedyji", a ipak su vješti u korištenu elemenata populističke retorike protiv populističkog vala koji je zapljusnuo zapadne demokracije sdesna (Brexit, Trump, AfD idr.) a i slijeva (Sanders u SAD, Corbin u UK, Mélenchon u Francuskoj, Pokret pet zvijezdica u Italiji, Podemos u Španjolskoj idr.). ( Analyse eines neuen Politiker-Typs : Die kleinen Kennedys) Kurz npr. zastupa oštriji stav prema izbjeglicama, pa su ga iz ÖVP optužili da im krade ideje.
U posljednja četiri mjeseca, došlo je do znatnog pomaka u raspoloženju javnoga mnijenja. Još u svibnju su slobodnjaci (FPÖ) uvjerljivo vodili u anketama, a socijalisti su bili drugi. FPÖ je dobivala između 28 i 34% glasova, socijalisti 27-30%, a narodnjaci svega 18-25%. (Opinion polling for the Austrian legislative election, 2017)
Situacija se naglo okrenula, kad je popularni Kurz postao predsjednik narodnjaka. To su predskazivale i ranije ankete, s hipotetičnim pitanjem biste li glasali za ÖVP da je Kurz predsjednik: od veljače do travnja, pozitivno je odgovaralo 32-35%.
U posljednjim anketama, tijekom rujna, ÖVP je čvrsto na prvom mjestu s 33-34%, a SPÖ i FPÖ su izjednačeni u borbi za drugo mjesto, s oko 25%. Kurz vodi oštru te možda i nekorektnu kampanju protiv socijalista, koji su se suočili s raznim problemima. Time se znatno smanjuje mogućnost obnove velike koalicije, sada s obrnutim ulogama (kancelar iz ÖVP).
U odnosu na prethodne izbore, 2013., socijalisti su približno na istom: tada su imali 26,82%. Slobodnjaci su tada bili treći s 20,51%; izbjeglička kriza je učinila da su naglo uzletjeli dok je padala popularnost i SPÖ i ÖVP koji su nakon 203. vodili vladu kao "velika koalicija", a od lipnja su opet pali. Narodnjaci su 2015. osvojili 23,99% glasova.
Izbori bi dakle, po broju glasova u odnusu na njihove nade, mogli donijeti novo razočaranje za desne, ksenofobne, "euroskeptične" populističke stranke, nakon izbora za predsjednika Austrije prošle godine, parlamentarnih izbora u Nizozemskoj te predsjedničkih i parlamentarnih u Francuskoj (dok su napredak postigle u Njemačkoj). Njihova grupacija ima ozbiljnih internih problema u Europskom parlamentu: ksenofobima i nacionalistima je, razumljivo, teško održavati međunarodnu suradnju.
FPÖ je anti-establišment populistička stranka, od 1986. kad ju je preuzeo Jorg Heider i okrenuo nadesno u odnosu na raniju konzervativno-liberalnu poziciju (stranka je bila članica Liberalne internacionale). Privlači znatan broj glasača koristeći njihove strahove i mješajući razne teme napada. Obje vodeće stranke, koje su nekad suvereno vladale Austrijom, odbijale su mogućnost koalicije s njima, a osobito socijalisti.
Taj tabu je ljetos probio predsjednik SPÖ i aktualni kancelar Christian Kern. On je najavio načelnu mogućnost da se nakon izbora razgovara i sa slobodnjacima o mogućoj koaliciji. (Intervju s Kernom, na njemačkom). Za to bi bila potrebna ozbiljna diskusija unutar SPÖ i razne garancije od strane FPÖ, jer i dalje postoje znatne razlike, kako u odnosu prema strancima, tako i u ekonomskoj ideologiji ("Sa libertarijancima nema koalicije", rekao je Kern).
Koalicija između narodnjaka i slobodnjaka izgleda međutim vjerojatnija. Kako je upitna obnova velike koalicije, FPÖ bi mogao postati nezaobilazan u sastavljanju vladajuće većine.
Godine 2013., Zeleni su bili četvrta stranka s osvojenih 12,42% glasova. Sada su po anketama jako oslabili, dobivaju 4-6%, pa im prijeti čak i ispadanje iz parlamenta (prag je 4%), iako imaju predsjednika države. Imali su znatne sukobe i raskole u stranci; predsjednica stranke je u svibnju podnijela ostavku.
Peter Pilz, član i zastupnik Zelenih, nakon neuspjeha na unutarstranačkim izborima izašao je iz stranke, te s grupom suradnika (među kojima su još dvoje zastupnika Zelenih i jedan iz SPÖ) osnovao svoju listu (registrirana kao stranka u srpnju). Prema anketama dobivaju 4-5% te bi i oni mogli ući u Nacionalno vijeće.
U parlament bi mogao ući i liberalni NEOS: godine 2013., kao nova stranka, osvojili su 4,96% a i sad su približno na tome. NEOS (Novi austrijski i liberalni forum), stranka osnovana 2013, dijelom je nasljednica liberalne frakcije koja je istupila iz FPÖ nakon što je Heider skrenuo udesno.
Uz spomenute tri kombinacije unutar tri vodeće stranke za formiranje vladajuće većine, četvrta, načelna matematička mogućnost, je vlada narodnjaka sa sudjelovanjem ili potporom tri manje stranke, ili samo dvije ako jedna od njih ne uspije ući u Nacionalno vijeće. To je slično situaciji u Njemačkoj, gdje je vjerojatna vlada demokrašćana, liberala i zelenih (samo što tamo ulazak AfD u vladu ne dolazi u obzir).
|
- 17:10 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|