Marketing
Pred izbore u Austriji: “mali Kenedy” postaje kancelar?
U nedjelju 15. listopada održavaju se prijevremeni izbori za parlament (Nationalrat, Nacionalno vijeće) Republike Austrije. Izbori su raspisani nakon što je u svibnju došlo do raskola u vladajućoj "velikoj koaliciji" socijalista (SPÖ) i narodnjaka (ÖVP).
Raskol je forsirao 30-godišnji ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz (ÖVP), koji je postao izuzetan politički fenomen. Svoj streloviti uspon želi okruniti položajem kancelara.
Kurza uspoređuju s francuskim predjednikom Emanuelom Macronom i kanadskim premijerom Justinom Trudeauom, političarima koji mladošću, stilom, šarmom, glamorom i retorikom plijene pažnju i pobiru glasove. Svojom pojavom i nastupom pokazuju da pripadaju eliti, kao "mali Kennedyji", a ipak su vješti u korištenu elemenata populističke retorike protiv populističkog vala koji je zapljusnuo zapadne demokracije sdesna (Brexit, Trump, AfD idr.) a i slijeva (Sanders u SAD, Corbin u UK, Mélenchon u Francuskoj, Pokret pet zvijezdica u Italiji, Podemos u Španjolskoj idr.). ( Analyse eines neuen Politiker-Typs : Die kleinen Kennedys) Kurz npr. zastupa oštriji stav prema izbjeglicama, pa su ga iz ÖVP optužili da im krade ideje.
U posljednja četiri mjeseca, došlo je do znatnog pomaka u raspoloženju javnoga mnijenja. Još u svibnju su slobodnjaci (FPÖ) uvjerljivo vodili u anketama, a socijalisti su bili drugi. FPÖ je dobivala između 28 i 34% glasova, socijalisti 27-30%, a narodnjaci svega 18-25%. (Opinion polling for the Austrian legislative election, 2017)
Situacija se naglo okrenula, kad je popularni Kurz postao predsjednik narodnjaka. To su predskazivale i ranije ankete, s hipotetičnim pitanjem biste li glasali za ÖVP da je Kurz predsjednik: od veljače do travnja, pozitivno je odgovaralo 32-35%.
U posljednjim anketama, tijekom rujna, ÖVP je čvrsto na prvom mjestu s 33-34%, a SPÖ i FPÖ su izjednačeni u borbi za drugo mjesto, s oko 25%. Kurz vodi oštru te možda i nekorektnu kampanju protiv socijalista, koji su se suočili s raznim problemima. Time se znatno smanjuje mogućnost obnove velike koalicije, sada s obrnutim ulogama (kancelar iz ÖVP).
U odnosu na prethodne izbore, 2013., socijalisti su približno na istom: tada su imali 26,82%. Slobodnjaci su tada bili treći s 20,51%; izbjeglička kriza je učinila da su naglo uzletjeli dok je padala popularnost i SPÖ i ÖVP koji su nakon 203. vodili vladu kao "velika koalicija", a od lipnja su opet pali. Narodnjaci su 2015. osvojili 23,99% glasova.
Izbori bi dakle, po broju glasova u odnusu na njihove nade, mogli donijeti novo razočaranje za desne, ksenofobne, "euroskeptične" populističke stranke, nakon izbora za predsjednika Austrije prošle godine, parlamentarnih izbora u Nizozemskoj te predsjedničkih i parlamentarnih u Francuskoj (dok su napredak postigle u Njemačkoj). Njihova grupacija ima ozbiljnih internih problema u Europskom parlamentu: ksenofobima i nacionalistima je, razumljivo, teško održavati međunarodnu suradnju.
FPÖ je anti-establišment populistička stranka, od 1986. kad ju je preuzeo Jorg Heider i okrenuo nadesno u odnosu na raniju konzervativno-liberalnu poziciju (stranka je bila članica Liberalne internacionale). Privlači znatan broj glasača koristeći njihove strahove i mješajući razne teme napada. Obje vodeće stranke, koje su nekad suvereno vladale Austrijom, odbijale su mogućnost koalicije s njima, a osobito socijalisti.
Taj tabu je ljetos probio predsjednik SPÖ i aktualni kancelar Christian Kern. On je najavio načelnu mogućnost da se nakon izbora razgovara i sa slobodnjacima o mogućoj koaliciji. (Intervju s Kernom, na njemačkom). Za to bi bila potrebna ozbiljna diskusija unutar SPÖ i razne garancije od strane FPÖ, jer i dalje postoje znatne razlike, kako u odnosu prema strancima, tako i u ekonomskoj ideologiji ("Sa libertarijancima nema koalicije", rekao je Kern).
Koalicija između narodnjaka i slobodnjaka izgleda međutim vjerojatnija. Kako je upitna obnova velike koalicije, FPÖ bi mogao postati nezaobilazan u sastavljanju vladajuće većine.
Godine 2013., Zeleni su bili četvrta stranka s osvojenih 12,42% glasova. Sada su po anketama jako oslabili, dobivaju 4-6%, pa im prijeti čak i ispadanje iz parlamenta (prag je 4%), iako imaju predsjednika države. Imali su znatne sukobe i raskole u stranci; predsjednica stranke je u svibnju podnijela ostavku.
Peter Pilz, član i zastupnik Zelenih, nakon neuspjeha na unutarstranačkim izborima izašao je iz stranke, te s grupom suradnika (među kojima su još dvoje zastupnika Zelenih i jedan iz SPÖ) osnovao svoju listu (registrirana kao stranka u srpnju). Prema anketama dobivaju 4-5% te bi i oni mogli ući u Nacionalno vijeće.
U parlament bi mogao ući i liberalni NEOS: godine 2013., kao nova stranka, osvojili su 4,96% a i sad su približno na tome. NEOS (Novi austrijski i liberalni forum), stranka osnovana 2013, dijelom je nasljednica liberalne frakcije koja je istupila iz FPÖ nakon što je Heider skrenuo udesno.
Uz spomenute tri kombinacije unutar tri vodeće stranke za formiranje vladajuće većine, četvrta, načelna matematička mogućnost, je vlada narodnjaka sa sudjelovanjem ili potporom tri manje stranke, ili samo dvije ako jedna od njih ne uspije ući u Nacionalno vijeće. To je slično situaciji u Njemačkoj, gdje je vjerojatna vlada demokrašćana, liberala i zelenih (samo što tamo ulazak AfD u vladu ne dolazi u obzir).
Post je objavljen 02.10.2017. u 17:10 sati.