27.09.2017., srijeda
Pred referendum o otcjepljenju Katalonije
Zahuktava se kriza oko referenduma o nezavisnosti Katalonije, zakazanog za ovu nedjelju.
Katalonski parlament raspisao je referendum 6. rujna, a već dan kasnije španjolski ustavni sud proglasio je referendum neustavnim. Regionalne vlasti su ipak nastavile pripreme za njegovo održavanje. Policija je upala u urede pokrajinske vlade, konfiscirala 10 milijuna tiskanih glasačkih listića i pritvorila 14 dužnosnika. Oni su optuženi za zloupotrebu povjerljivih podataka o građanima iz biračkih spiskova.
Predsjednik Katalonije optužuje madridsku vladu za suspenziju pokrajinske autonomije, a predsjednik pokrajinske vlade govori o povratku u vrijeme Francove diktature (kad je vladala rigidna centralizacija i katalonski jezik bio zabranjen).
https://www.theguardian.com/world/2017/sep/20/spain-guardia-civil-raid-catalan-government-hq-referendum-row
Javni tužitelj Španjolske je pozvao poziv na sudsko saslušanje načelnicima 712 gradova i općina u Kataloniji (od 948), koji su potpisali deklaraciju potpore referendumu, uz prijetnju policijskog privođenja ako se ne pojave.
http://www.elnacional.cat/en/news/spain-public-prosecutor-catalan-mayors-threatens-arrest_191070_102.html
http://www.telegraph.co.uk/news/2017/09/13/spain-threatens-arrest-700-catalan-pro-referendum-mayors/
Samo nekoliko minuta nakon što je Madrid blokirao službeno mrežno sjedište referenduma http://referendum.cat/, predsjednik Katalonije je najavio otvaranje novog.
https://www.ref1oct.eu/
Policija je jučer (25. rujna) blokirala website organizacije ANC (Katalonska Nacionalna skupština). Ukupno je blokirano 140 sajtova koji promoviraju referendum.
http://www.elnacional.cat/en/news/civil-guard-closes-website-anc-referendum_195216_102.html
Danas (26. rujna) je katalonski javni tužitelj naredio katalonskoj policiji da blokira sva predviđena glasačka mjesta 31. rujna i 1. listopada i da onemogući svaki pokušaj glasanja na nekom drugom mjestu.
http://www.elnacional.cat/en/news/public-prosecutor-mossos-close-polling-stations-referendum_195453_102.html
Šef katalonske policije je međutim uložio žalbu javnom tužitelju, zbog toga što Ministarstvo unutrašnjih poslova iz Madrida suspendira njegova ovlaštenja. U kataloniju je poslano više tisuća policajaca iz drugih dijelova Španjolske.
http://www.elnacional.cat/en/news/trapero-meeting-perez-cobos-lopez-police-referendum_195210_102.html
Institucije Europske unije nisu se oglasile povodom ove krize, osim što stidljivo mrmljaju da je to unutarnja stvar Španjolske.
http://blogs.lse.ac.uk/europpblog/2017/09/21/europe-cant-remain-silent-over-the-catalan-crisis/
Regionalni izbori 2015, uz rekordno visoku izlaznost, donijeli su većinu strankama za nezavisnost, ali ne uvjerljivu. Stranke koje su protiv samostalnosti također su jake. Na ulicama katalonskih gradova demonstriraju pristaše samostalnosti, ali i protivnici.
https://en.wikipedia.org/wiki/Catalan_regional_election,_2015
Stranka "Građani" (katalonski: Ciutadans, španjolski/kastiljski: Ciudadanos), koja sebe smatra "post-nacionalističkom", osnovana je u Kataloniji, zadovoljna je sadašnjim autonomnim statusom i proširila se i na ostatak Španjolske. Ciutadans su druga stranka u regionalnom parlamentu: na izborima 2015. dobili su 17,9% glasova.
https://en.wikipedia.org/wiki/Citizens_(Spanish_political_party)
Predsjednik "Građana" kaže da regionalni parlament, vlada i predsjednik Katalonije vode samoubilačku politiku, da više nemaju legitimitet te treba zaustaviti pripreme za referendum i raspisati nove izbore. Treba prvo zaustaviti državni udar koji oni provode ("toca parar el golpe") i odstraniti delikvente, jer se samo sa demokratima može razgovarati ("Solo se puede dialogar con demócratas, no con gente que está delinquiendo")
https://www.ciudadanos-cs.org/noticia/entrevista-a-albert-rivera-solo-se-podra-dialogar-si-primero-hay-elecciones/9974
Katalonija je ekonomski razvijenija od ostatka Španjooslke, te se navodi da u državni proračun uplaćuje oko 10 milijardi eura više nego što dobiva. Pokret za fiskalnu, a zatim i državnu nezavisnost, pojavio se 2012. kad je Španjolska doživjela financijski kolaps i žestoke prosvjede.
http://time.com/4951665/catalan-referendum-2017/
Španjolski premijer Marian Rajoy danas (utorak) je bio u Washingtonu. Trump je rekao da bi volio da Španjolska ostane ujedinjena. Rajoy je odustao od sudjelovanja na skupu predsjednika vlada Europske unije u Tallinu u petak. Rekao je da referendum neće biti valjan, jer organiziator nemaju ljudi ni listića i materijala.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/trump-volio-bih-da-spanjolska-ostane-ujedinjena/997005.aspx
Katalonska vlada je objavila da su pripremili 6000 glasačkih kutija i potrebne lističe, koji su skriveni na tajnom mjestu.
https://www.nytimes.com/2017/09/20/world/europe/catalonia-referendum-spain.html
Madridski El Pais više je puta objavio članke o istraživanjima javnoga mijenja, u kojima tvrdi da potpora nezavisno otpada. U srpnju navodi da je 41% za, a 49% protiv. Godinu dana ranije bilo je 48% za, a 42% protiv.
https://elpais.com/elpais/2017/07/21/inenglish/1500633835_182589.html
http://www.politico.eu/article/record-level-of-support-for-catalan-independence-poll-spain-catalonia/
Ako mogu računati na pobjedu, zašto je Madrid tako uporno odbijao dijalog i odbijao legalnost glasanja?
S obzirom na situaciju, možemo sa sigurnošću reći da će referendum biti, barem djelomično, održan, ali u neregularnim uvjetima. Protivnici otcjepljenja su blokirali sebi mogućnost sudjelovanja u nadledanju izbora. Provoditelji referenduma mogu objaviti rezultat kakav hoće, a protivnici će u svakom slučaju reći da to nije relevantno.
Ništa neće biti riješeno, kao ni u slučaju parareferenduma 2014.. Sukob će se nastaviti s istih pozicija. Zaoštravanje se možda moglo izbjeći fleksibilnijom politikom Madrida od 2012.. Katalonic se osjećaju kao nacija, kao i Baski, pa bi možda racionalna politika u Španjolskoj bila preuređenje u federaciju, za što se zalaže Socijaistička stranka (koja je međutim jako oslabila posljednjih godina) - nešto možda po uzoru na Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske.
Oznake: španjolska, Katalonija
|
- 00:49 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
22.09.2017., petak
Pred parlamentarne izbore u Njemačkoj (1): ankete i socijalna psihologija
Ovo je prvi od tri teksta o izborima u Njemačkoj. Druga dva objavit ću sutra i prekosutra.
U nedjelju su izbori ta donji dom parlamenta Savezne Republike Njemačke (Bundestag). Gotovo je sigurno da će Angela Merkel ostati kancelarka (u četvrtom mandatu), ali je pitanje tko će biti koalicijski partner(i).
Sadašnji sastav Bundestaga
Kao i prije četiri godine, u igri je šest značajnih stranaka. Godine 2013. uvjerljivo su pobijedili kršćanski demokrati (CDU/CSU) s 41,5% glasova, što je bilo +7,8% u odnosu na 2009..
Socijaldemokrati (SPD) su ostali daleko iza sa 25,7%, što je ipak bio porast, +2,7% u odnosu na 2009..
U Bundestag su još ušli Ljevica (Die Linke) sa 8,6% (-3,3%) i Zeleni (Die Grünen) s 8,4% (-2,3%) osvojenih glasova .
Katastrofu su 2013. doživjeli liberali (Freie Demokratische Partei, FDP), koji su 2009.-2013. bili u koalicijskoj vladi s CDU/CSU. Sa 14,6% glasova pali su na 4,8%, ispod izbornog praga od 5%, te su tako prvi put nakon Drugog svjetskog rata ispali iz Bundestaga.
FDP je u Zapadnoj Njemačkoj, u razdoblju 1949.-1990., bila u oporbi jedino 1957.-1961.. Sve ostalo vrijeme bili su u vladama, bilo sa demokršćanima, bilo sa socijaldemokratima. U ujedinjenoj njemačkoj u vladi sa CDU/CSU bili su 1990.-1998. i 2009.-20013..
Novoosnovana desničarska "Akcija za Njemačku" (AfD) godine 2013. zamalo je ostala ispod praga, osvojivši 4,7% glasova.
Tako su 2013. u Bundestag ušle samo četiri stranke. Kako su one ukupne osvojile 84,2% glasova, "rasap" je bio velik. Ove četiri stranke osvojile su znatno veći postotak mandata nego glasova. Tako je CDU/CSU došla na čak 49,2% mandata (311 od 631). Kako je iz Bundestaga ispao njihov koalicijski partner, sklopili su "veliku koaliciju" sa socijaldemokratima.
(Druga mogućnost bila je koalicija SPD, Zelenih i Ljevice. To ipak nije ozbiljno dolazilo u obzir zbog ozbiljnih idejnih razmimoilaženja između SPD-a i Ljevice. Također, javnost ne bi blagonaklono prihvatila vladu koja isključuje uvjerljivog izbornog pobjednika.)
Situacija po istraživanjima javnoga mnijenja
Sad je po anketama (detaljni prikaz na wikipediji) situacija bitno drugačija, jer i FDP i AfD sigurno ulaze u parlament. Tako će u parlament ući šest stranaka, a "rasap" glasova (ukupni postotak glasova, koji osvoje stranke koje ne ulaze u Bundestag) bit će oko 4-5%. To znači da će ostale četiri stranke, s jednakim postotkom glasova, osvajati manje mandata.
U posljednjih pola godine nema velikih oscilacija u anketama javnoga mnijenja. CDU/CSU je na oko 36-37%, SDP na oko 22-23%, a ostale četiri stranke svaka na oko 8-10% (postoci u odnosu samo na one ispitanike koji su rekli za koga bi glasali). Dakle su i CDU/CSU i SPD ispod postotaka iz 2013., Ljevica i Zeleni su na istome, a AfD i FDP su napredovali. U postotku osvojenih mandata, pad CDU/CSU i SPD će izgubiti još više.
SPD je imao veliki skok podrške početkom godine, kad je Martin Schulz preueo vodstvo stranke. Tada su narasli na oko 30%, a zatim opet pali. (Vidi dolje objašnjenje socijalne psihologije.)
AfD je početkom godine bila na oko 15% potpore, a zatim opala na oko 10%.
Neki programski naglasci u kampanji
CDU/CSU:
ş nova radna mjesta
ş manji porezi
ş održavanje javnih investicija
SPD
ş veće investicije u obrazovanje i infrastrukturu
ş Veći porezi za bogate
FDP
ş Smanjivanje poreza
ş poticanje financijskih tržišta
Die Grünen
ş briga za prirodu i okoliš
ş jače socijalne politike
Die Linke
ş rast minimalne nadnice
ş zabrana sudjelovanja u vojnim misijama u inozemstvu
ş raspuštanje NATO-a
AfD
ş protiv Europske unije
ş protiv imigranata
Tri varijante mogućih koalicijskih vlada
Tako je prvo pitanje, na koje će se odgovor nestrpljivo očekivati nakon zatvaranja biračkih mjesta, hoće li CDU/CSU i FDP imati zajedno dovoljno mandata, da formiraju koalicijsku vladu, kao što je to bilo 1982.-1998. u vladama Helmuta Kohla (u to doba se Angela Merkel pojavila na saveznoj političkoj sceni kao ministrica okoliša) i 2009.-2013.. To bi naravno za Merkel i demokrćane bila najbolja situacija, jer bi FDP-u morali prepustiti znatno manji udio u vlasti nego SPD-u.
Ukoliko oni zajedno ostanu ispod 50% mandata, moguće je da se koaliciji pridruže Zeleni (tzv. "Jamajka koalicija", prema bojama stranaka kao na jamajčanskoj zastavi, crno-žuto-zeleno). Takva mogućnosti razmatrala se i 2005., ali tada Zeleni nisu htjeli koalirati sa CDU/CSU; sada bi možda pristali.
Kako je vlada A. Merkel snažno pro-ekološka (nastavili su strategije, koje je uvela crveno-zelena vlada 1997.-2005.), razlike postoje prvenstveno na kulturalnim temama, koje se kod nas (pogrešno) naziva "svjetonazorskim": konzervativno vs. liberalno, odnosno tradicionalistički vs. permisivistički. Te su razlike u međuvremenu ublažene, ili barem značaj koji se tim temama pridaje. U strategiji prema migrantima, Merkel je promovirala stav koji stalno zastupaju Zeleni - maksimalna otvorenost i spremnost na pomoć "Trećem svijetu".
Glavni bi problem bile programske razlike između dva mala koalicijska partnera, koji su žestoki idejni protivnici još od pojave Zelenih (jer FDP je fokusirana na slobodno tržište, a Zeleni traže razne državne intervencije).
Ako se i to izjalovi, Merkel će obnoviti "veliku koaliciju" sa socijaldemokratima (kao što je bilo i 2005.).Mogućnost koalicije s AfD je odlučno odbila (kao i ostale četiri stranke).
Teorijska mogućnost je čak i vlada CDU/CSU i Zelenih, bez FDP-a. Opcija lijeve, crveno-crveno-zelene vlade (SPD, Ljevica i Zeleni) razmatrana je kao mogućnosti početkom godine, kad je SPD bio narastao, ali sad su prema anketama zajedno daleko od 50%.
Socijalna psihologija o raspoloženju njemačkih birača
Dolje su prikazani rezultati jednog nedavnog istraživanja, koje je vodio Stephan Grünewald. Na poveznici lijevo je video s komentarima jednog socijalnog psihologa nakon velikih uspjeha AfD na regionalnim izborima tijekom 2016.
Prenosim uz manje izmjene svoj komentar, objavljen 6. rujna na forum.hr.
Zanimljiva zapažanja jednog psihologa o raspoloženju njemačkih birača uoči parlamentarnih izbora 24. rujna, na osnovu istraživanja s 50 sudionika. Dio ispitanika prošao je "dubinske intervjue", a drugi dio sudjelovao u tematskim grupnim diskusijama (članak u Der Spiegel, 1. rujna).
Ljudi su zbunjeni zbog krize s izbjeglicama, koja je istisnuta kao bitna tema u kampanji, ali nije jasno razriješena. Imaju proturječne osjećaje: spremni su pružiti dobrodošlicu, ali i osjećaju ugroženost zbog rasta broja stranaca.
Međutim je to samo jedan od simptoma dublje nesigurnosti uzrokovane globalizacijom. Bore se da nađu svoje mjesto. Brinu također o raznim neposrednim životnim problemima: radna mjesta, briga za djecu, parkirališta, stanovi.
Neki smatraju da Njemačka slabi, a drugi je vide kao ugroženi otok obilja u moru rizika. U tom su moru tri opasna nasilnika: Trump, Putin i Erdogan. Pojava Donalda Trumpa povećala je šanse Angeli Merkel da ponovo trijumfira.
Martina Schulza su nakratko gledali kao spasitelja, koji će popuniti odsustvo figure Oca u politici; ali on kao osoba to ne ispunjava - više je kao dobri ujak, i zato se ta popularnost brzo ispuhala.
Usprkos osjećajima straha pa i mržnje, birači žele zadržati kontrolu nasuprot ekstremima. Zato AfD ima ograničen uspjeh, a osim toga nakon odlaska Frauke Pety nema lidersku figuru.
Zeleni također nemaju prostora za rast, jer birači, iako uvažavaju problem klimatskih promjena, smatraju da su glavni problemi drugde. Osim toga doživljavaju Zelene kao arogantne, jer je njihova borba za prirodu često usmjerena protiv ljudske prirode.
Popularan je Christian Lindner, lider pro-biznis stranke FDP. Koalicija između Merkel i njemačkog "mini Macrona" bi mogla biti "dram team".
|
- 09:02 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
15.09.2017., petak
I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime
Sutra se u Montrealu sastaju ministri zaštite okoliša 30 najjačih svjetskih gospodarstava. Diskutirat će o daljim mjerama za ograničavanje globalnog zagrijavanja i suzbijanje klimatskih promjena. To je jedan od ključnih sastanaka, koji prethodi slijedećoj Konferencija UN o klimi (COP23) u Bonnu, u studenom i prosincu o.g..
Ovo je prvi sastanak nakon što je predsjednik SAD Donald Trump u lipnju objavio povlačenje iz Pariškog sporazuma, sklopljenog 2015..
Ranije ovog mjeseca u Montrealu je održana 46. sjednica Međunarodne porote za klimatske promjene (IPCC), stručnog tijela koje savjetuje državnike. Sastaje se dvaput godišnje, uz sudjelovanje predstavnika 195 zemalja. Oni pripremaju šesti izvještaj o procjeni (assessment report) o tome što će se događati s klimom. Taj izvještaj treba biti objavljen kroz dvije godine.
U svibnju je u Montrealu održana 19. međunarodna konferencija o znanostima o Zemlji (Earth Science) i klimatskim promjenama (ICESCC 2017)
Sazivači ovog ministarskog sastanka su, zajednički, Europska unija, Kanada i Kina, koje čine novu "pro-klimatsku" koaliciju. Dogovorili su zajednički nastup, iako među njima i dalje ima razlika.
Nasuprot šoku koji je izazvalo povlačenje SAD, ovo je veliki uspjeh, s obzirom na ranije razmirice između Kine i visokorazvijenih zemalja.
SAD su ostale usamljene u odbijanju upozorenja koje šalju znanstvenici. Odbijena je njihova želja da se pregovori počnu ispočetka (da bi ih ponovo minirali, kao u Kopenhagenu 2009.).
Sada šalju signale da bi možda ipak mogli razmisliti o tome da djelomice ostanu uključeni u neke aktivnosti koje ostatak svijeta vodi za zaštitu globalne klime.
Nažalost, vjerojatno je da samo nastoje bacati klipove.
Američki ministar zaštite okoliša Scott Pruitt ostaje vjeran svojem rigidnom odbacivanju realnosti klimatskih promjena. Kod njega je to i ideološki odabir, a ne samo obrana "interesa američke ekonomije". Nedavno je rekao da orkani kao "Irma" ne trebaju utjecati na diskusiju, iako svi eksperti kažu da je porast učestalosti i snage orkana jedna od posljedica globalnog zagrijavanja.
Kina je pak zbog takvih događaja zabrinuta. Kao i Europska unija i skoro svi ostali na svijetu.
|
- 08:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
10.09.2017., nedjelja
Nuklearna energija u Japanu 6,5 godina nakon Fukušime
Prošlo je šest i pol godina od katastrofe u japanskoj nuklearnoj elektani Fukušima Daići. Prije toga je Japan imao 55 operativnih reaktora. Četiri su uništena, a svi ostali nakon nesreće isključeni su zbog sigurnosnih provjera.
Ken Silverstein piše u "The Forbes" o aktualnoj situaciji. Neke brojke koje navodi nisu sasvim točne, pa sam korigirao prema WNA.
Svjetska nuklearna asocijacija (WNA) danas vodi 42 reaktora kao "operable" (sposobni za rad) tj. devet ih je trajno isključeno.
Međutim, danas ih je samo pet u pogonu. Razlog su rigidne procedure, protivljenje lokalnih vlasti i sudova koji moraju odobriti ponovno puštanje u pogon, te snažno protivljenje javnosti.
Od ova 42 reaktora, međutim, procedura za dobivanje dozvole za ponovo puštanje u rad pokrenuta je samo za 26 (prema WNA). Troškovi ponovnog puštanja u pogon su između 700 milijuna i milijardu USD.
Suočena s problemima i troškovima (manjak se pokriva uvozom skupog ukapljenog prirodnog plina, rastom učinkovite potrošnje i obnovljivima), aktualna vlada na čijem je čelu Shinzo Abe nastoji što veći broj reaktora ponovo pokrenuti. Bez toga, Japan neće moći ispuniti obaveze smanjivanja emisija stakleničkih plinova prema Pariškom ugovoru, iako je izvanredna situacija stimulirala uspješne mjere za smanjivanje potrošnje i rast obnovljivih.
Portal "Japan Forward" procjenjuje da će godine 2025. u pogonu biti samo 12 reaktora, a 2030. njih 18.
Niskougljični izvori (obnovljivi i uran) zajedno bi 2030. godine mogli davati 45% potrebne električne energije, reducirajući udio elektrana koje koriste fosilna goriva (ugljen, plin i nafta) sa sadašnji 85% na 55%.
|
- 13:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|