20.08.2015., četvrtak
U mojim snima... (haiku)
Zapravo, nije haiku, nego senriu ili ošiku, ali forma je ista. Prvi put nakon nekoliko godina da sam nešto takvo napisao.. I onda našao fotografije na netu i zaljepio i dodao tekst, što sam tek nedavno naučio, pametan ja!
(Forma je 5-7-5 stihova ili u hrvatskom 2-3-2 stope. Haiku se bavi isključivo prirodom, senriu ljudima, a ošiku osobnošću, pa i politikom. Postoji složena teorija iza to malo poezije, ljudi doktoriraju na tome.)
|
- 12:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
19.08.2015., srijeda
Dragovoljac.com hvali Mirelu Holy! (slikovni komentar)
Mirela Holy kao nova heroina obrane nacionalnih interesa i muza braniteljske populacije? Suvremena Diva Grabovceva?
Analiza Propast projekta nafte u Jadranu – prva pokazana nesposobnost ove Vlade kojoj se možemo veseliti
Ovo je doduše preneseno iz Večernjeg lista, ali je svejedno zanimljivo zabilježiti da izrazito desničarski portal hvali nesumnjivu ljevičarku.
Ističu njenu hrabrost, što je hvalevrijedan uvid, nasuprot dominantnom diskursu o Braniteljima, da postoje razne vrste hrabrosti. (Impliciran je pak zaključak da postoje i razne vrste kukavičluka...)
Hrabri ljudi su oni čija sigurnost, samopouzdanje i snaga izvire iz njih samih, koji se prema činjenici postojanja svog života i života drugih odnose kao prema Daru. Onim drugima, prividno hrabrima sigurnost izvire iz posla, plaće, institucije, organizacije, stranke, države, nečega izvan njih samih. (...)
Jedna od rijetkih hrabrih ljudi u politici je žena - Mirela Holy. Drugi su posustajali, zabavljali se novim medijskim atrakcijama s rokom trajanja od dva-tri dana, a ona se ustrajno, u javnosti, u Saboru glasno protivila projektu istraživanja ugljikovodika u Jadranu. Izborila se za saborsku interpelaciju o radu Vlade zbog provedbe tog projekta, tražila od Vlade na uvid preslike ugovora s Spectrumom koji je bez natječaja snimao jadransko podmorje, što Vlada uporno odbija učiniti. Na Okruglom stolu o istraživanju ugljikovodika u Jadranu, u Saboru početkom lipnja izrijekom je optužila Vladu za korupciju: Ovdje se radi o jednom projektu koji se forsira potpuno mimo interesa RH, a ne postoji nikakvo opravdanje da se ovako važan projekt realizira na ovako šlampav način i jedino što možemo zaključiti, kada imamo na umu sve što se događalo, da tu postoji izrazito jak, partikularni financijski interes nekoga tko je uključen u taj projekt, a to mogu biti isključivo ljudi u Vladi.
Umjesto da se nakon tog Okruglog stola novinarska kuka i motika (i ona iz tajnih službi, pravosudni aparat) digla na Vladu i svakako ministra Vrdoljaka koji nam je cijelo vrijeme pred nosom mahao mrkvom "Male Norveške" što ćemo postati nakon što nafta počne šikljati iz bušotina (mada je spomenuti Okrugli stol pokazao kako se Zakona o ugljikovodicima ne bi posramila ni Nigerija, kako bi raspodjela eventualnih prihoda od nafte išla 86% kompanijama i 14 % Hrvatskoj), zapravo je Mirela Holy dobila upozorenje da pazi što priča od "visokog policijskog dužnosnika". To kako bi nam svima bilo jasno tko koga štiti,a tko koga istražuje. (...)
Zasad nas je viša sila spasila od posla s naftnim bušotinama u Jadranu koji ima sva obilježja koruptivnog djela, kako tvrdi Mirela Holy. Koja će vjerojatno opet jedina ostati na braniku Jadranskog mora, znači i Domovine. Ostali političari će pokazivati svoju hrabrost u borbi za sinekure i nagradne poslove po završetku mandata.
Sjetih se stare uzrečice (nije da ju doslovno prihvaćam! ): "Sad mogu mirno umrijeti, sve sam vidio!"
|
- 08:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
18.08.2015., utorak
Slikovni komentar: još jedna nova koalicija za spas Hrvatske...
Bezstrasno, sporazum je razuman. Postoji mogućnost da obe strane profitiraju. Nek Josipovićevci sami mogu dobit 4,5% recimo u 1. izbornoj jedinici, pa im možda čačićevci donesu 0,5%, može bit mandat. To je zajeb, kad si oko tih niskih postotaka oko 5%, mala razlika u broju glasova može značiti veliku razliku u mandatima.
Kao HSS i HSLS, 2007. zajednička lista i sa 6% glasova osvajaju osam mandata, a 2011. svaki posebno, svaki po 3% i HSS jedva osvaja jedan mandat, a HSLS nijedan.
2003., koalicija HSLS i DC, ukupno tri mandata, potonja s jednim mandatom čak postaje članica vladajuće koalicije i dobiva jedno ministarsko mjesto.
Koalicija Josipovića i Čačića čini definitivno nemogućom koaliciju Josipovića i ORaH-a (iako vjerojatno iaonako Holy, a i članstvo stranke, ne bi bili za to).
ORaH, a isto i ŽZ, nemaju rekao bih izbora - moraju ići samostalno, jer im koalicije donose znatan rizik od NEGATIVNE sinergije. Pa što ulove. S malim pomacima, može biti nula mandata ili deset. Isto MOST, ali on ima "utvrdu" u 10. IJ, sigurno bar jedan mandat, možda 2 ili 3.
Imaju utvde i Čačić, IDS i HDSSB. Ostali nemaju.
Još bi bilo logično da se Jurčić priključi. Uz Linića, četiri lidera, pa tko voli, nek izvoli. Mogu doć do par mandata, a siguran je čini mi se jedino Čačić u 3. IJ.
Kako gor, nije baš "isto sranje, drugo pakovanje" ai nije baš ni različito. Baš su šašavi ti Hrvati!
|
- 20:12 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
06.08.2015., četvrtak
Raspoloženje birača u Hrvata: što će biti na izborima?
Kakvo je raspoloženje birača u Hrvatskoj nekoliko mjeseci pred izbore za Sabor? Kakve su tendencije i što možemo očekivati na izborima? Da bismo sagledali što se događa, korisno je smjestiti rezultate posljednjih izbora i ispitivanja javnoga mnjenja u dugoročni povijesni kontekst.
Kretanja 1992.-2011. g.
1. na izborima 1992.-1997. (dvaput za zastupnički dom Sabora, dvaput za tadašnji Županijski dom, te dvaput za predsjednika republike) postojala je hegemonija HDZ-a (i još više F. Tuđmana). Bilo je jasno tko će pobijediti, a prava borba vodila se za drugo mjesto. U tome je 1992.-1993. najuspješniji bio HSLS, 1995.-1997. su bili približno izjednačeni HSLS, SDP i HSS, a izbori za predsjednika 1997. označili su početak znatnog raasta SDP-a.
2. Na izborima 2000. pokazalo se veliko nezadovoljstvo HDZ-om. Tada su se mandati podijelili, približno, na trećine ljevici, centru i desnici. Centar su tada činil HSLS te koalicija HSS/LS/HNS/IDS/ASH. Zbog masovnog nezadovoljstva HDZ-om, tada je centar ušao koalirao sa SDP-om.
3. Na izborima 2003., 2007. i 2011. drastičan je pad centra (2000. g. je HSLS osvojio 24 mandata a HSS 15; godine 2011. osvajaju nula i jedan mandat; već 2003. HSLS doživljava potpuni fijasko, dok je SDP izgubio znatno manje). Stranke centra vrludaju u opredjeljenjima, ne grade prepoznatljivost, nastupaju zajedno s jednom od dvije dominantne stranke. Tendencija je stvaranja dva trajnija bloka (IDS i HNS su 2000. bili u koaliciji s HSS-om, sad to izgleda nezamislivo; HSS je vrludao, sad je očito teško zamislivo da napusti koaliciju s HDZ-om, HSLS je također otišao u koaliciju s HDZ-om, nadajući se ponovo osvojiti parlamentarni status s 1-2 mandata). Uz HDS i SDP, jedino IDS zadržava čvrstu regionalnu bazu, te se pojavljuje nova snažna regionalna stranka HDSSB.
Što se događalo u mandatu ove vlade "lijevog centra"?
1. Vlada pokazuje nejedinstvo, konfuziju, nedostatak strategije i vizije; mnoga predizborna obećanja ni ne pokušava ostvariti, brzo odustaje ili ih otvoreno krši. Popularnost vlade, predsjednika vlade i vladajućih stranaka u anketama pada od sredine 2012.. Puno je sukoba unutar vlade i koalicijskih stranaka.
2. U početku, to nije dovodilo do rasta HDZ-a, koji prolazi kroz unutarnja previranja. S vremenom, Tomislav Karamarko učvršćuje svoju kontrolu nad strankom, te počinje okupljati široku koaliciju. Dobro kontrolira stranku i koaliciju i popularnost im raste (ali više stranci nego koaliciji).
3. Svjetonazorski konzerativci od jeseni 2012. kreću u snažnu kampanju protiv liberalnih/permisivističkih zamisli aktualne vlade (grupa katoličkih udruga na čelu s "U ime obitelji", uz snažnu podršku HBK i HDZ-a). uspješno mobiliziraju građane za referendum o unošenju definicije braka u Ustav, donekle uspješno protiv spolnog odgoja i građanskog odgoja. Snažno polariziraju javni prostor na kulturološkim pitanjima (ekonomija nikad nije bila bitna u opredjeljivanju hrvatskih birača). To na kraju u raspoloženju birača ide u korist HDZ-a. Pokušaji organiziranja konzervativne desne opcije (HRAST, samostalni pokušaji Željke Markić, Savez za Hrvatsku) propadaju. Pokušaj samostalnog djelovanja bez podrške HDZ-a (referendum o promjeni izbornog sustava) pokazao se neuspješan. HDZ, kao uvijek od 1992. (marginalizacija Paraginog HSP-a i kasnije rušenje Parage), marginalizira i apsorbira sve napadače s desnice. Prosvjedi dijela bivših branitelja ("antićirićari", "šatoraši") također su pod kontrolom, ili barem usko koordinirani s vrhom HDZ-a.
4, Rezultati svih izbora od 2003. pokazuju da je većina birača, koji izlaze na izbore, zadovoljna polarizacijom političke scene ("dvostranačje", "duopol"). Oko 3/4 glasa za duopol na izborima na nacionalnom nivou (73% na izborima za EP 2014., 76% u prvom krugu predsjednički izbora - a signifikantno je i to, da je u drugom krugu, kad je ostalo samo dvoje, izašlo 400.000 birača više nego u prvom, te iako je trećeplasirani pozivao birače da ponište listić to je malo njih učinilo). Prema posljednjoj objavljenoj anketi javnoga mnjenja, kad se odbiju neopredjeljenjeni, HDZ-ova koalicija dobia 37,8% a SDP-ova 34,8% - duopol ukupno 72,6%.
5. Dio birača koji izlaze na izbore, odnosno imaju namjeru izaći, traži neki "treći put". Ti su glasovi jako volatilni, a "treće snage" koje se nude raznolike su, te u kratkom periodu mogu znatno dobiti ili izgubiti na snazi. To je možda 25% glasača, a zbog rasapa donijeti će manji postotak mandata. (Pod "treće snage" ubrajam sve, koji nisu u koaliciji sa SDP-om ili HDZ-om, vjerojatno će nastupiti samostalnno i diskurs im je kritičan prema oba pola; može se oto naravno i promijeniti, ka što se dogodilo s HSLS-om, HRAST-om, laburistima... Tu su sada od nekog značaja ŽZ, ORaH, MOST, HDSSB, HSP, Bandićevci, Linićevci, Josipovićevci...)
6. Strategija HDZ-a bila je jačanje polarizacije na "svjetonazorskim" i "državotvornim" temama, spomenuto gore pod 3; agresivna retorika protiv "jugoslavena", udbaša, izdajica, pedera isl. (ali ipak pod kontrolom). Na tome uspješno mobiliziraju pristaše, te su pobijedili na izborima za EP (uvjerljivo) i predsjedničim izborima (minimalno).
7. Njihov rast doveo je međutim i do "zbijanja redova" na ljevici oko SDP-a, što se vidjelo nakon prvog kruga izbora za predsjednika, te u anketama u posljednjih 8 mjeseci. Ipak je više ljudi s ljevice i iz centra nezadovoljno i deprimirano ovom vladom, nego što je značaj kritika HDZ-a s desnice. SDP ima određenih uspjeha u mobilizaciji i nije još bacio koplje u trnje, ali HDZ je uspješniji. Pada popularnost "trećih", jedan dio razočaranih duopolom ipak se vraća jednom od dva glavna "jata", da bi bio protiv onih drugih.
Što možemo očekivati?
Izgleda vjerojatno da će HDZ-ova koalicija dobiti izbore (uz bitku u 10 izbornih jedinica, ima garantirana 3 mandata iz BiH). Čak i ako budu imali problema prikupiti 76 glasova u Saboru, dosadašnja iskustva pokazuju da i "viseće vlade" mogu funkcinirati (uvijek kad treba, prikupe još par glasova, zbog rascjepljenosti oporbe).
Ipak im pobjeda inije sigurna. Došli su do određenog limita i ne vidi se kako bi mogli još rasti. Koalicija s čak sedam malih stranaka izgleda ne donosi mnogo, iako smanjuje rasap. Nije neobično da neki, koji bi pojedinačno dali glas npr. HRAST-u ili HSLS-u, ne žele dati glas njihovoj međusobnoj koaliciji niti koaliciji s HDZ-om (obje stranke su ranije bile vrlo kritične prema HDZ-u). SDP-ova koalicija se oporavlja, donekle uspijeva spomenuta mobilizacija, ima dobrih vijesti u ekonomiji, agresivnost "šatoraša" isl. odbija dio inače konzervativnijih birača, okret u sporu oko Piranskoga zaljeva donosi podršku... Razlika između dva bloka mogla bi biti mala, pa onda SDP nagovori na suradnju neke od "trećih" i formira vladu.
Važna promjena u izbornom zakonodavstvu je potreba prikupljana potpisa potpore za listu. To će eliminirati mnoge minorne liste i donekle smanjiti rasap glasova na liste koje su dobivale ispod 1%. (Ali može se dogoditi da zbog manjeg rasapa čak i 6% ne bude faktički dovoljno za osvajanje mandata.)
"Treći" su 2011. osvojili 14 mandata (6 laburisti, 6 HDSSB i 2 NL Ivana Grubišića). Sad je ostao jedino HDSSB i sigurno će osvojiti mandate, iako možda manje (4-5). Za sve ostale, teško je prognozirati. Mnogi bi se mogli vrtiti oko 4-5-6% u pojedinim izbornim jedinicama, pa im jedan mandat ovisi o par glasova. Ja bih, da se kladim (što načelno nikad ne ćinim), položio novac jedino na MOST u X. izbornoj jedinici (i to za 2 mandata, možda 3), te na Čačićeve reformiste u III. (1-2).
Ipak, mislim kao i ranije da će "treći" (ne raćunam IDS, ako nastupi samostalno, jer ipak je vrlo vjerojano da oni ne bi podržali HDZ u nekoj vladi) prikupiti više mandata nego 2011. - dvadeset do trideset. Glasovi nezadovoljnika već će nekamo otići. Njihovu zastupljenost mogao bi ograničiti rasap glasova, ako nekoliko lista ima po 5% i nijedna ne osvoji mandat isl..
Otvaranje granica i odlazak puno ljudi "u pečalbu", koji će se samo u malom broju truditi izaći na izbore, ide protiv "trećih" te vjerojatno više protiv lijevog centra.
Generalno, ostaje da su ljudi duopolom zadovoljni, koiiko god drugačiji utisak mogli dobiti praćenjem javnih diskusija na netu, u birtijama idr.. Stvari još prilično dobro funkcioniraju u Hrvatskoj, funkcionira kronističko-klijentelistička mreža. Zasad nema izgleda za rast neke "treće opcije", kako se dogodilo u Grčkoj ili Sloveniji gdje su nove snage na ljevici ili ljevom centru osvojile vlast, ali ni onoliko kao stranke desnice koje znatno jačaju u raznim europskih zemljama, kao zeleni 1980-ih kad su u nizu zemalja postali etablirana snaga, Die Linke u Njemačkoj kad je prešao 10% isl..
(Generalna je tendencija u Europi, u zemljama koje su i ranije imale slobodne izbore, u posljednjih 30-ak godina opadanje premoći dvije najjače stranke i rast broja glasova az razne "treće snage". U Hrvatskoj toga zasad nema, a ako bude na predstojećim izborima, bit će PMSM umjereno.)
Metodološka napomena
Ova je analiza "relativizirajuća": ne tvrdim da znam - dapače, tvrdim da se ne može znati što će biti do izbora. Netko pak može proklamirati da ZNA da će "Domoljubna koalicija" pobijeti s barem 80 mandata, ili da će ŽZ osvojiti 15 mandata. Možda se to ostvari, ali to je samo pogađanje i ne ukazuje da je taj imao neku stvarnu spoznaju. Ako npr. bacamo kocku, i ja kažem "postoji jednaka vjerojatnost da padne bilo koji broj između 1 i 6" a netko drugi kaže "Ja znam da će pasti šestica!" i stvarno padne šestica, to znači da je on to stvarno znao unaprijed. To je povezano s onim što gore na počektu kažem: sve je to statistika u svakom trenutku, i uz to je još stalno promjenljivo, tako da nismo sigurni.
|
- 22:07 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
03.08.2015., ponedjeljak
Oluja: kon-tekst je žudnja za svađom, koga briga za cjelovitu istinu...
Na mrežnom sjedištu Srpskog Narodnog Vijeća (SNV) objavljena je prezentacija ("interaktivni narativ") pod naslovom Oluja u Haagu.
Javio se odvjetnik Luka Mišetić s tekstom Malo istine o Oluji u Haagu.
Autori prezentacije odgovorili su kratkim priopćenjem Mišetić laže o našoj prezentaciji.
Nije mi se dalo time baviti, ali sam ipak pogledao. Dvadeset godina se to vuče. Natežu se različite brojke, odnose se na različita razdoblja itd.. Strasti, kao da se upravo vodi rasprava pred sudom i svi smo ili odvjetnici optužbe, ili odvjetnici obrane. Bavimo se mitom, a ne povijesnim zbivanjem.
Veliki Srbi (ne ovi iz SNV, KJTV) dreče o genocidu, a nikad ne spomenu da su sami počinili genocid, tj. "etnički očistili" to područje 1991..
Veliki Hrvati somnabulno ponavljaju "legitimna akcija" (što je točno), "otišli su svojom voljom" (i to je točno), ali zanemaruju, recimo, da se većina žalosnih zločina dogodila nakon završetka same operacije Oluja. Sve je bilo čisto kao suza, nedomoljubno je priznati i najmanju mrljicu. ILI heroj ILI zločinac - ne može biti ni mrvica stranog, u mitološkoj predodžbi.
Nažalost, posve isto kao prepucavanja o temama iz 2SR, čak ne npr. Jasenovac jer se tu objektivni istraživači s obje strane slažu, nego prepucavanja o karakteru ustanka od 27. srpnja 1941. idr.. Samo beskonačno dokazivanje ideološkog apriorija.
Eto sad, nešto čime će se fino zabavljati i naši unuci 2050. - koliko ih bude, koliko ne odu iz ove kloake i postanu dijelovi uspješnijih nacija.
Ipak nisam izdržao, pa sam bacio pogled, prvo na prezentaciju SNV, Documente i nečeg trećeg što ne znam što je.
Koliko vidim, ta prezentacija je uzorno neutralna, korisna, za svaku točku dati su videoi "teze optužbe" i "teze obrane", priložen izbor iz dokaznog materijala, dati su osnovni citati iz zaključaka Raspravnog vijeća i zaključaka Žalbenog vijeća.
KJTV, dobar, profesionalni, objektivni posao na kojima im se može čestitati.
(E sad, naravno, neke stvari ipak ne pišu u uvodu, a trebale bi, barem s rečnicom-dvije.)
Pogledao sam što Mišetić piše, i ne čini mi se da je tu nešto od fundametalnog značaja. Ako gledamo sam tekst a ne i kon-tekst.
»Prvo moramo ispraviti neke zabune o presudi prvostupanjskog vijeća (...) Vijeće je zaključilo da su krajinski Srbi bili deportirani SAMO iz 4 grada: Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca. (...) HAŠKI SUD JE DAKLE, ČAK I U PRVOSTUPANJSKOJ PRESUDI UTVRDIO DA JE OGROMNA VEĆINA SRPSKOG STANOVNIŠTVA TZV. KRAJINE NAPUSTILO HRVATSKU IZ SVOJIH RAZLOGA, A DA HRVATSKA VLAST NIJE ZA TO BILA ODGOVORNA.(...)«
Pa je li to stvarno toliko bitna razlika? Vrijedi li uopće čitanja i analiziranja i tumačenja točnih formulacija u presudi, koja je uostalom na Žalbenom vijeću oborena, što i u prezentaciji SNV piše? U ova četiri grada je dosta ljudi živjelo, nije bila "ogromna većina" van njih.
Mišetić dalje negira tvrdnje da je uništeno 200.000 kuća i ubijeno 600 civila, a koliko vidim, u prezentaciji SNV toga ni nema.
Mišetić piše kao da je odvjetnik u postupku koji je još uvijek u tijeku.
Nažalost, postupak i jeste u tijeku, iako ne pred formalnim sudom - kao i Jasenovac i Bleiburg, nažalost, pa se zastupnici obrane i zastupnici optužbe natežu u beskraj i ponavljaju svaki svoje (jer suca, da jednom odluči pravomoćno, na ovom svijetu nema).
Kad bih zanemario ovaj histerični kontekst u kojem živimo i u kojem je proces još u tijeku, kon-tekst koji je mnogo bitniji od teksta, zamisliti recimo da je to neka diskusija u znanstvenom časopisu, rekao bih da je prezentacija koju je pripremilo SNV korektan, a da je Mišetić mogao svoje primedbe izreći smirenijim jezikom.
Najvažniji je kon-tekst da će se to sve opet kopipejstati okolo i 99% ljudi će reagirati prema svojoj pred-rasudi.
Nisu se ostvarile moje tužne želje iz doba kad sam bio, zajedno s Vesnom Teršelič i Srđanom Dvornikom, u "Antiratnoj kampanji Hrvatske", surađujući s "Centrom za antiratnu akciju" u Beogradu i drugima. Moja je nejasna ideja bila, da ne možemo utjecati na rat koji je već počeo, ali možda možemo smanjiti vjerojatnost idućega. Zaludu.
Pacifist protiv svoje volje: Bilješke ostarjelgo aktivista
Sad mi se čini da je idući rat, u BiH, neizbježan - po Tuđmanovoj pesimističkoj teoriji povijesti iz "Bespuća". Rat je bio prekinut bez jasne odluke, u 20 godina mira održava se neodrživa situacija što stvara paralizu. Ne može tako zauvijek.
A ista se histerična polarizacija forsira unutar hrvatskoga naroda. Paradiranje u Zagrebu ili dernek u Kninu... I raji se to sviđa. Baš je super da se ima čime zabavljat.
Ima, ipak, čini mi se, kao pristaši nenasilja, bar nešto dobro: u svoj toj emotivnoj egzaltaciji, fizičkoga nasilja zasad ima vrlo malo. (Kako sam triput bio ranjen zbog svoj javnog društvenog djelovanja i stavova, mogu reći da je toga, gledajući cjelinu, u ovom stoljeću u Hrvatskoj, malo.) Tako, da ima još malo nade, da se, unatoč svemu što svjedoči ovih posljednjih 30 godina o "moralnim panikama", da se ljudi jednom ispušu i kažu "Ma čekaj, nema se svrhe tu natezati oko tragedija iz prošlosti, ajmo vidit zašto ova zemlja danas ima niži BDP nego 1980.", isl..
Meni svejedno, ionako ću ubrzo umrijeti.
|
- 10:17 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
|