Pregled posta

Raspoloženje birača u Hrvata: što će biti na izborima?

Kakvo je raspoloženje birača u Hrvatskoj nekoliko mjeseci pred izbore za Sabor? Kakve su tendencije i što možemo očekivati na izborima? Da bismo sagledali što se događa, korisno je smjestiti rezultate posljednjih izbora i ispitivanja javnoga mnjenja u dugoročni povijesni kontekst.

Kretanja 1992.-2011. g.

1. na izborima 1992.-1997. (dvaput za zastupnički dom Sabora, dvaput za tadašnji Županijski dom, te dvaput za predsjednika republike) postojala je hegemonija HDZ-a (i još više F. Tuđmana). Bilo je jasno tko će pobijediti, a prava borba vodila se za drugo mjesto. U tome je 1992.-1993. najuspješniji bio HSLS, 1995.-1997. su bili približno izjednačeni HSLS, SDP i HSS, a izbori za predsjednika 1997. označili su početak znatnog raasta SDP-a.

2. Na izborima 2000. pokazalo se veliko nezadovoljstvo HDZ-om. Tada su se mandati podijelili, približno, na trećine ljevici, centru i desnici. Centar su tada činil HSLS te koalicija HSS/LS/HNS/IDS/ASH. Zbog masovnog nezadovoljstva HDZ-om, tada je centar ušao koalirao sa SDP-om.

3. Na izborima 2003., 2007. i 2011. drastičan je pad centra (2000. g. je HSLS osvojio 24 mandata a HSS 15; godine 2011. osvajaju nula i jedan mandat; već 2003. HSLS doživljava potpuni fijasko, dok je SDP izgubio znatno manje). Stranke centra vrludaju u opredjeljenjima, ne grade prepoznatljivost, nastupaju zajedno s jednom od dvije dominantne stranke. Tendencija je stvaranja dva trajnija bloka (IDS i HNS su 2000. bili u koaliciji s HSS-om, sad to izgleda nezamislivo; HSS je vrludao, sad je očito teško zamislivo da napusti koaliciju s HDZ-om, HSLS je također otišao u koaliciju s HDZ-om, nadajući se ponovo osvojiti parlamentarni status s 1-2 mandata). Uz HDS i SDP, jedino IDS zadržava čvrstu regionalnu bazu, te se pojavljuje nova snažna regionalna stranka HDSSB.

Što se događalo u mandatu ove vlade "lijevog centra"?

1. Vlada pokazuje nejedinstvo, konfuziju, nedostatak strategije i vizije; mnoga predizborna obećanja ni ne pokušava ostvariti, brzo odustaje ili ih otvoreno krši. Popularnost vlade, predsjednika vlade i vladajućih stranaka u anketama pada od sredine 2012.. Puno je sukoba unutar vlade i koalicijskih stranaka.

2. U početku, to nije dovodilo do rasta HDZ-a, koji prolazi kroz unutarnja previranja. S vremenom, Tomislav Karamarko učvršćuje svoju kontrolu nad strankom, te počinje okupljati široku koaliciju. Dobro kontrolira stranku i koaliciju i popularnost im raste (ali više stranci nego koaliciji).

3. Svjetonazorski konzerativci od jeseni 2012. kreću u snažnu kampanju protiv liberalnih/permisivističkih zamisli aktualne vlade (grupa katoličkih udruga na čelu s "U ime obitelji", uz snažnu podršku HBK i HDZ-a). uspješno mobiliziraju građane za referendum o unošenju definicije braka u Ustav, donekle uspješno protiv spolnog odgoja i građanskog odgoja. Snažno polariziraju javni prostor na kulturološkim pitanjima (ekonomija nikad nije bila bitna u opredjeljivanju hrvatskih birača). To na kraju u raspoloženju birača ide u korist HDZ-a. Pokušaji organiziranja konzervativne desne opcije (HRAST, samostalni pokušaji Željke Markić, Savez za Hrvatsku) propadaju. Pokušaj samostalnog djelovanja bez podrške HDZ-a (referendum o promjeni izbornog sustava) pokazao se neuspješan. HDZ, kao uvijek od 1992. (marginalizacija Paraginog HSP-a i kasnije rušenje Parage), marginalizira i apsorbira sve napadače s desnice. Prosvjedi dijela bivših branitelja ("antićirićari", "šatoraši") također su pod kontrolom, ili barem usko koordinirani s vrhom HDZ-a.

4, Rezultati svih izbora od 2003. pokazuju da je većina birača, koji izlaze na izbore, zadovoljna polarizacijom političke scene ("dvostranačje", "duopol"). Oko 3/4 glasa za duopol na izborima na nacionalnom nivou (73% na izborima za EP 2014., 76% u prvom krugu predsjednički izbora - a signifikantno je i to, da je u drugom krugu, kad je ostalo samo dvoje, izašlo 400.000 birača više nego u prvom, te iako je trećeplasirani pozivao birače da ponište listić to je malo njih učinilo). Prema posljednjoj objavljenoj anketi javnoga mnjenja, kad se odbiju neopredjeljenjeni, HDZ-ova koalicija dobia 37,8% a SDP-ova 34,8% - duopol ukupno 72,6%.

5. Dio birača koji izlaze na izbore, odnosno imaju namjeru izaći, traži neki "treći put". Ti su glasovi jako volatilni, a "treće snage" koje se nude raznolike su, te u kratkom periodu mogu znatno dobiti ili izgubiti na snazi. To je možda 25% glasača, a zbog rasapa donijeti će manji postotak mandata. (Pod "treće snage" ubrajam sve, koji nisu u koaliciji sa SDP-om ili HDZ-om, vjerojatno će nastupiti samostalnno i diskurs im je kritičan prema oba pola; može se oto naravno i promijeniti, ka što se dogodilo s HSLS-om, HRAST-om, laburistima... Tu su sada od nekog značaja ŽZ, ORaH, MOST, HDSSB, HSP, Bandićevci, Linićevci, Josipovićevci...)

6. Strategija HDZ-a bila je jačanje polarizacije na "svjetonazorskim" i "državotvornim" temama, spomenuto gore pod 3; agresivna retorika protiv "jugoslavena", udbaša, izdajica, pedera isl. (ali ipak pod kontrolom). Na tome uspješno mobiliziraju pristaše, te su pobijedili na izborima za EP (uvjerljivo) i predsjedničim izborima (minimalno).

7. Njihov rast doveo je međutim i do "zbijanja redova" na ljevici oko SDP-a, što se vidjelo nakon prvog kruga izbora za predsjednika, te u anketama u posljednjih 8 mjeseci. Ipak je više ljudi s ljevice i iz centra nezadovoljno i deprimirano ovom vladom, nego što je značaj kritika HDZ-a s desnice. SDP ima određenih uspjeha u mobilizaciji i nije još bacio koplje u trnje, ali HDZ je uspješniji. Pada popularnost "trećih", jedan dio razočaranih duopolom ipak se vraća jednom od dva glavna "jata", da bi bio protiv onih drugih.

Što možemo očekivati?

Izgleda vjerojatno da će HDZ-ova koalicija dobiti izbore (uz bitku u 10 izbornih jedinica, ima garantirana 3 mandata iz BiH). Čak i ako budu imali problema prikupiti 76 glasova u Saboru, dosadašnja iskustva pokazuju da i "viseće vlade" mogu funkcinirati (uvijek kad treba, prikupe još par glasova, zbog rascjepljenosti oporbe).

Ipak im pobjeda inije sigurna. Došli su do određenog limita i ne vidi se kako bi mogli još rasti. Koalicija s čak sedam malih stranaka izgleda ne donosi mnogo, iako smanjuje rasap. Nije neobično da neki, koji bi pojedinačno dali glas npr. HRAST-u ili HSLS-u, ne žele dati glas njihovoj međusobnoj koaliciji niti koaliciji s HDZ-om (obje stranke su ranije bile vrlo kritične prema HDZ-u). SDP-ova koalicija se oporavlja, donekle uspijeva spomenuta mobilizacija, ima dobrih vijesti u ekonomiji, agresivnost "šatoraša" isl. odbija dio inače konzervativnijih birača, okret u sporu oko Piranskoga zaljeva donosi podršku... Razlika između dva bloka mogla bi biti mala, pa onda SDP nagovori na suradnju neke od "trećih" i formira vladu.

Važna promjena u izbornom zakonodavstvu je potreba prikupljana potpisa potpore za listu. To će eliminirati mnoge minorne liste i donekle smanjiti rasap glasova na liste koje su dobivale ispod 1%. (Ali može se dogoditi da zbog manjeg rasapa čak i 6% ne bude faktički dovoljno za osvajanje mandata.)

"Treći" su 2011. osvojili 14 mandata (6 laburisti, 6 HDSSB i 2 NL Ivana Grubišića). Sad je ostao jedino HDSSB i sigurno će osvojiti mandate, iako možda manje (4-5). Za sve ostale, teško je prognozirati. Mnogi bi se mogli vrtiti oko 4-5-6% u pojedinim izbornim jedinicama, pa im jedan mandat ovisi o par glasova. Ja bih, da se kladim (što načelno nikad ne ćinim), položio novac jedino na MOST u X. izbornoj jedinici (i to za 2 mandata, možda 3), te na Čačićeve reformiste u III. (1-2).

Ipak, mislim kao i ranije da će "treći" (ne raćunam IDS, ako nastupi samostalno, jer ipak je vrlo vjerojano da oni ne bi podržali HDZ u nekoj vladi) prikupiti više mandata nego 2011. - dvadeset do trideset. Glasovi nezadovoljnika već će nekamo otići. Njihovu zastupljenost mogao bi ograničiti rasap glasova, ako nekoliko lista ima po 5% i nijedna ne osvoji mandat isl..

Otvaranje granica i odlazak puno ljudi "u pečalbu", koji će se samo u malom broju truditi izaći na izbore, ide protiv "trećih" te vjerojatno više protiv lijevog centra.

Generalno, ostaje da su ljudi duopolom zadovoljni, koiiko god drugačiji utisak mogli dobiti praćenjem javnih diskusija na netu, u birtijama idr.. Stvari još prilično dobro funkcioniraju u Hrvatskoj, funkcionira kronističko-klijentelistička mreža. Zasad nema izgleda za rast neke "treće opcije", kako se dogodilo u Grčkoj ili Sloveniji gdje su nove snage na ljevici ili ljevom centru osvojile vlast, ali ni onoliko kao stranke desnice koje znatno jačaju u raznim europskih zemljama, kao zeleni 1980-ih kad su u nizu zemalja postali etablirana snaga, Die Linke u Njemačkoj kad je prešao 10% isl..

(Generalna je tendencija u Europi, u zemljama koje su i ranije imale slobodne izbore, u posljednjih 30-ak godina opadanje premoći dvije najjače stranke i rast broja glasova az razne "treće snage". U Hrvatskoj toga zasad nema, a ako bude na predstojećim izborima, bit će PMSM umjereno.)

Metodološka napomena

Ova je analiza "relativizirajuća": ne tvrdim da znam - dapače, tvrdim da se ne može znati što će biti do izbora. Netko pak može proklamirati da ZNA da će "Domoljubna koalicija" pobijeti s barem 80 mandata, ili da će ŽZ osvojiti 15 mandata. Možda se to ostvari, ali to je samo pogađanje i ne ukazuje da je taj imao neku stvarnu spoznaju. Ako npr. bacamo kocku, i ja kažem "postoji jednaka vjerojatnost da padne bilo koji broj između 1 i 6" a netko drugi kaže "Ja znam da će pasti šestica!" i stvarno padne šestica, to znači da je on to stvarno znao unaprijed. To je povezano s onim što gore na počektu kažem: sve je to statistika u svakom trenutku, i uz to je još stalno promjenljivo, tako da nismo sigurni.


Post je objavljen 06.08.2015. u 22:07 sati.