Zoran Oštrić

<	svibanj, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Listopad 2022 (2)
Listopad 2021 (1)
Travanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (2)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (8)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (11)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (8)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (8)
Studeni 2015 (14)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (7)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (10)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (15)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo je blog kojeg vodi Zoran Oštrić. Razne teme. Politika, društvo, priroda, znanost, povijest, filozofija...
Provilna slika s facebooka

Vodim također tematske blogove Ekološka ekonomija, Mudroljublje i Zelena politika na wordpress.com.

Ako me želite kontaktirati, pošaljite poruku na emajl:
zoranostric (at) gmail.com
ili ostavite poruku na facebooku.

OŠIKU!

Ošiku je kratka pjesnička forma slična kod nas poznatom japanskom "haikuu", samo sa širom tematikom i nešto slabijim formalnim pravilima. Kolekciju mojih ošikua s ilustracijama (što je također varijacija na japansku tradiciju crteža uz haiku) možete pogledati na facebooku.

ŠAH

Igram šah na razini jakog amatera (majstorski kandidat). Neke moje on-line s komentarima možete pogledati na mrežnom sjedištu sah.hr.

KRATICE

ASNV
Ako me sjećanje ne vara
BUNS
Bez Uvrede Nadam Se
JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme
KJMP
Koliko je meni poznato
KJMV
Koliko ja mogu vidjeti
PMNN
Po mišljenju nekih od nas
PMSM
Po mom skromnom mišljenju
PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja
ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo
ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo
UBR
Usput budi rečeno

Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke

Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.

Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih (s pogledom iz 2013.), objavljeno u časopisu "Ekonomska i ekohistorija", br. 10, 2014..

Ekološki pokret u Jugoslaviji: Građa za proučavanje razdoblja 1971.-1991., objavljeno u časopisu "Socijalna ekologija", god. 1 (1992), br. 1, str. 83-104.

Izborni i stranački sustav u Hrvatskoj, prezentacija uz predavanje, 2008.

Heideggerova autopsihoterapija pisanjem 1936.-1938. : Bilješke i razmišljanja uz Martin Heidegger: "Prilozi filozofijii (iz dogođaja)"

Moje stvari objavljene na scribd.com

Neki moji tekstovi i zapisi u formatima word, powerpoint ili pdf, koje sam stavio na svemrežje.

Elektronsko glasilo za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika" (nulti broj)
Pljačka vrijedna 140 milijuna kuna
(Reportaža o krađi šljunka, objavljena 6. prosinca 1997.. Aktualno i danas!)
Zadnji dani Labinskih rudnika, 19. rujna 1998.
(Reportaža objavljena u časopisu "Hrvatski obzor", 2 str., pdf)
Pavo Zubak bespravno izgradio postrojenja u Sesvetskom Kraljevcu
(Siječanj 2010.. Gore je link na pdf-dokument, isto u wordu jeovdje.)
Copenhagen Diagnosis: prevod sažetka na hrvatski
(tekst, 2 str., 16. prosinca 2009.)
"Kumovi" u Hrvatskoj: fenomen kapitalizma ("Crony capitalism")
(prezentacija, 17 str., prosinac 2009.)
Pacifist protiv svoje volje. Bilješke ostarjelog aktivista
(tekst, 21 str., ožujak 2003.)
Sunce će nas grijati i u 22. stoljeću (prezentacija ,17 str., prosinac 2008.)
Takozvani "Climategate": izmišljena afera
(Letak, jedna stranica A4 formata, prosinac 2009.) greedy

Moji tekstovi objavljeni na raznim portalima

Alertonline.org, 10. listopada 2011.
Zelenoidi nastupaju...
Monitor.hr, 27. veljače 2011.
"Jelačić plac i Radićeva: Mi smo odgojili te huligane"
Index.hr, 25. veljače 2011.
Bitna borba za vlast ipak se vodi unutar HDZ-a
alertonline, 30. siječnja 2011.
Zelena (g)lista i dalje ruje
tinolovka-news, 25. kolovoza 2010.
Svi naši Treći blokovi (1): Hrvatski izborni sustav
pollitika.com, 23. kolovoza 2010.
Treći blog... Treći put... ljevica i zeleni
Feljton "Povijest i budućnost ekologije" na alertonline.org
- Povijest i budućnost ekologije (1)
- Bioraznolikost i filozofske pouke teorije kaosa (2)
- O ekološkoj znanosti i ekologističkom mudroljublju (3)
- Što rade zeleni kad svi zastupaju "zelenu ekonomiju" (4)
- Zamka eksponencijalnog rasta (5)
- Zašto su "atomi za mir" neprihvatiljivi (6)
- Ekonomski fijasko i politički poraz nuklearne energije (7)

Intervjui sa mnom i članci u kojima sam spomenut

31. svibnja 2014.
ORaH, SDP i "civilna scena"
Index.hr, 19. veljače 2010.
Kome smeta Marko Rakar?
Prikaz diskusije na pollitika.com. Citiraju i mene.
Business.hr, 3. veljače 2010.
Zubak bespravno sagradio tvornicu autobusa
O toj temi moj članak ovdje od srijede, 27. siječnja: Zubak, zašto nas imaš na zubu!?
Glas Slavonije, 21. prosinca 2009.
Hrvatsku čeka blamaža zbog zagađenja
Komentar povodom završetka Konferencije o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. Citira izjavu "najistaknutijeg hrvatskog ekoaktivista", tj. mene. cool

Glas Slavonije, 14. prosinca 2009.
Čovječanstvo će preživjeti, ali postoji opasnost od teškog sloma civilizacije
Povodom Konferencije UN o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. U članku sam pogrešno predstavljen kao "jedan od čelnika Zelene akcije". Normalno, novinar je mislio, da moram biti čelnik nečega. wink

SADRŽAJ BLOGA

Free Web Counter

31.05.2015., nedjelja

Filozofija (mudroljublje): Što to zapravo znači?

"Filozofirati" znači uporno uvijek postavljati pitanje "A što to zapravo znači?"

Primjenjeno na nas same, pitamo: "Što to zapravo znači, biti biće koje je sposobno pitati 'Što to zapravo znači?'"

Razmatrati sve prinose raznih znanosti. Uočiti oni bitno i ne izgubiti se u detaljima.

Razmišljajući o tome, prvo sam razmatrao pretpostavljena svojstva svakog SAPIENS-a (rekapitulacija u 19. poglavlju), a sad promišljam posebna svojstva sapiensa iz roda homo.

Prva očitost je preobilnost spolnog nagona (poglavlja 20. i 21.).

U nastavku, u poglavlju 22, sumiram o značenju juvenilizma (neotenije).

Slijedit će razmatranje o razlikama spolnih uloga (rod). Zatim, nakon ljubavi, drugo jednako važno: ubijanje.

Uzorna filozofija 22: Juvenilizam

Uzorna filozofija - poglavlja 1-21

- 17:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.05.2015., subota

Dio bivših branitelja: infantilizirani muškarčine, nasilnici

Slušam ministra, ovaj pardon biskupa Puljića, u Dnevniku HRT, kako podučava javnost što ima da misli, i razmišljam kako je psihoanaliza direktno primjenljiva na taj diskurs.

Mislim, naime, na proturječje između slike Branitelja (s velikim "B"!) kojima smo svi zahvalni jer su junaci, heroji, muškarčine, oni koji se bore za druge, koji se brinu za druge... i onda odmah u slijedećoj rećenici "Crkva kao majka o njima brine".

Oni sami u ulozi Majke zazivaju državu: Poručili su kako bi se Hrvatska trebala pobrinuti za sve branitelje.

Muškarčine koji traže mamu. Jadranka Kosor je kao ministrica tu figuru Mame odlično utjelovila (ali nisu je prihvatili u figuri Tate).

Također, u psihičkoj ekonomiji, poštovanje zakona je stvar super-ega, a za to je zadužen Otac. Kad se za neku kategoriju ljudi kaže da su iznad zakona, kako je to učinio lider najveće oporbene stranke, vraća ih se u stanje djetinjstva, pod skrbništvo figure Majke, koja im svaku nepodopštinu oprašta.

A kao dječurlija pak, ne smiju se miješat u ozbiljne Očeve poslove.

Tako su u situaciji zavisnosti, a istovremeno mogu biti opasni za druge, kao mladi nasilnici koji se ne boje kazne.

Moj tekst iz kolovoza 2009.: Infantilizacija hrvatskih branitelja

»Kao cjelina, ne vidim kako bi tih pola milijuna ljudi moglo biti ugroženo od drugih. Ali, većina njih, naravno ne spada u društvene elite. (...) Tu, mislim, treba tražiti uzrok sustavne politike, da se "branitelje" kao kategoriju infantilizira. Ne vidim kako bi branitelje mogli ugroziti "jugonostalgičari", "komunjare", "zeleni, žuti i crveni vragovi".

Mogu biti opasni, sigurno. Klasni je interes vladajuće klase sustavno ih činiti zavisnim od "privilegija" i milostinje. Pretvoriti pola milijuna muškaraca u neodgovorne dječake, koji trebaju mamu da o njima brine i tatu, da im kaže što trebaju misliti. A onda vikati "drž'te lopova". I usmjeravati socijalni prosvjed prema gorenavedenim babarogama. «

Kako vidimo, stvar uspjeva. Uspijevaju cijelu naciju činiti histeričnom i blokirati dijaloge o stvarnim problemima. Društvene energije usmjeravaju se u destrukciju umjesto konstrukcije.

Nasuprot toj infantilizaciji, u koju je uvučena cijela nacija, samo odrasli muškarci i odrasle žene mogu biti Graditelji.

Ova manjinska grupacija hvata na deračinu. Naviklli su, kad oni krenu s galamom kako su oni državu stvorili (pa je sad smiju musti), da se svi povuku. Ali to počinje bivati manje uspješno. Jer je jasno, da osnova nemaju.

Neka lijepo prosvjeduju, svatko ima to ptavo, ali nemaju neka posebna politička prava na osnovu svoje djelatnosti prije 20 godina. Dosta više SUBNOR-a!

Nema rata, domovinu ne treba braniti, pa joj ne trebaju branitelji. Trebaju joj graditelji.

Prije pet godina, sadašnji pretendent na mjesto predsjednika Vlade, kao ministar policije, u sličnoj situaciji pjevao je sasvim drugačiju (Očevu) pjesmu.

150 privedenih, 167 policajaca, 500 prosvjednika, 8 sati kaosa.

Svjesni smo da dolaze izbori i svi skupljaju političke poene i žalosti da sigurnost koju policija mora osigurati postaje predmet političkih prepucavanja. (...) Mi samo provodimo zakon i pravnu državu. Mi ne prosuđujemo (...) dok god ne bude drugčije mi moramo pružiti tehničku asistenciju kad to od nas zatraži grad i ostale mjerodavne institucije - rekao je ministar Karamarko.

Svi smo nažalost paralizirani tom kolektivnom nezrelošću.

- 20:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.05.2015., srijeda

Nuklearne novosti, te nešto o cijenama i propagandi

Kompletan tekst: Nuklearne novosti, te nešto o cijenama i propagandi

Nekoliko novosti o zbivanjinjima u vezi nuklearne energije u SAD, Japanu i Finskoj. Dodajemo jednu kratku usporedbu aktualnih odnosa cijena nuklearne i solarne energije, te komentar promotivne brošure Hrvatskog nuklearnog društva. (...)

(...)

Hrvatska: malo rutinske propagande

Hrvatsko nuklearno društvo je početkom ove godine, uz potporu HEP-a i Nuklearne elektrane Krško, tiskalo brošuricu "Nuklearne zanimljivosti".

Klasični propagandistički uradak, kakvih je bilo puno i prije 30-40 godina. Pokazuje, kako nuklearci kronično ne znaju gajiti odnose s javnosti. Smatraju dovoljnim objavljivati pažljivo frizirane informacije i dezinformacije.

Samo jedan detalj. Između ostaloga se navodi, u stilu "ovo sigorno niste znali: »Francuzi su najveći izvoznici električne energije u svijetu. Imaju 58 nuklearnih elektrana u pogonu (...) Najveći je kupac te energije Njemačka, koja je odlučila do 2022. zatvoriti sve svoje nuklearne elektrane«

Da su Francuzi odlučili do 2025. zatvoriti bar 22 reaktora, nisu smatrali potrebnim spomenuti.^[6]

Drugo: Francuska ne izvozi električnu energiju u Njemačku, nego obrnuto, o čemu smo svojedobno objavili podatke iz njemačkih i francuskih službenih izvora.^[7]

Jedan od velikih problema nuklearne energije su nuklarci. Kad govore neistine (ili barem manipuliraju istinom, skrivajući bitne podatke), o stvarima koje i upućeni laik može provjeriti, kako im pokloniti povjerenje u poslovima koje može razumjeti samo ekspert, a potencijalna opasnost za milijune je ogromna?

Cijena nuklearne energije u usporedbi sa solarnom

Vijest iz Jordana prije desetak dana odnosi se na solarnu energiju, ali je zgodno spomenuti zbog usporedbe cijena.

Jordan's second PV tender leads to recordlow tariffs

Jordansko Ministarstvo energetike i mineralnih resursa izabralo je pobjednike drugog "solarnog tendera" za gradnju četiri fotonaponske elektrane snage po 50 MW.

Ukupno su podnesene 33 ponude. Četiri najniže cijene su između 6,1 i 8,7 američkih centi po kilovatsatu. Riječ je o garantiranoj cijeni koja će se isplaćivati tijekom 20 godina.

Prije dvije godine, na prvom tenderu, cijene za 12 projekata bile su između 14,8 i 16,9 USD centi po kilovatsatu.

Garantirana otkupna cijena za novu nuklearnu elektranu Hinkley Point C (UK) je 92.50 funti/MWh = 14,5 US centi/kWh.

________________

Bilješke

(,,,)

6.Vidi članak na ovom blogu "Francuska nuklerna tranzicija", 30. lipnja 2014., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/06/30/francuska-energetska-tranzicija-nuklearke-out-obnovljivi-in/ . Francuska nacionalna skupština donijela je neke ključne odluke u tom smijeru početkom ove godine. Iako je popularnost aktualne vlade niska, podrška javnosti ovom planu je visoka i oporba ga ne ističe kao veći problem. ^

7. Članak objavljen 27. listopada 2013., http://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2013/10/27/dobro-je-znati-njemacka-izvozi-elektricnu-energiju-u-francusku-a-ne-obrnuto/ ^

- 20:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.05.2015., četvrtak

Duboka inteligencija: žonglirati proturječnostima?

Jedan moj Fb prijatelj je postao ovo:

Pretpostavljam da je autor ove duboke misli samog sebe u tu skupinu prvorazrednika uvrstio. Pa i ja mogu neskromno reći da tu sebe vidim. :-) Pa sam nabacao par svojih dubokih misli.

Kod ljudi koji se bave idejama (ideo-lozi, u najširem smislu riječi - i znanstvenici dakle koji se nikad ne bave naprosto "empirijom" kao takvom) postoji snažna težnja ka polarizaciji, ili-ili pristupu. Dio nas staromodnih "kontinentalnih filozofa" smo pak odgojeni u dijalektici (a neki imamo simpatije i za post-modernu adamsovsku paradoksologiju). Pa onda težimo ne samo kompromisu, nego sintezi i dijalektičkom prevazilaženju (u čemu pak određeni uzor možemo naći u "pre-logičkom" sinkretističkom mitotvorstvu, gdje kontroverzne priče mirno egzistiraju usporedo).

Primjerice, meni važno u posljednje tri godine, u ekonomiji - tržište vs. država. Ono što dokazano u 100% slučajeva dobro funkcionira je neka kombinacija oba vida regulacije ekonomskih tokova - ne bilo kakva, jer sinergija može biti i negativna. Onda polit-ekonomska analiza dovodi na vidjelo koliko je bitan i treći mehanizam regulacije - društveni. (Jedan od čimbenika su onda temeljne društvene ideologije i mentaliteti: pozitivan utjecaj židovstva, protestantizma, šintoizma i konfucijanstva, negativan katoličanstva, pravoslavlja, islama, hinduizma i budizma).

Iako stalno ponavljam da se zalažem za mješovita rješenja (i najbliži mi je njemački model ökosoziale Markwirtschaft, ipak od libertarijanaca bivam proglašen socijalističkim fundamentalistom, a od ljevičara pro-kapitalističkim revizionistom. Doduše, ovo drugo i jest bliže istini, jer, kao npr. i Y. Varoufakis, mislim da u ovom trenutku treba spašavati kapitalizam (i od samih kapitalista) (iako to vjerojatno neće trajati zauvijek - pa ćemo možda u 23. stoljeću stvarno imati startrekovski komunizam).

Također: nacija - individua, muško - žensko, filozofija - znanost, redukcionizam - holizam idr..

Primjeri iz prirodnih znanosti, polarizacija ideja koje su se na kraju obje pokazale točnim: diskusija o nasljeđivanju između ovarista i homunkulista (rješenje je "u sredini"), te o valnoj ili čestičnoj prirodi svjetlosti (rješenje je hegelijanska dijalektička sinteza, pojam koji prevazilazi oba suprotstavljena).

Niels Bohr je, trudeći se oko osnova kvantne fizike, rekao: »Suprotnosti točne tvrdnje je netočna tvrdnja. Ali suprotnosti duboke istine može biti druga duboka istina.«

Na takve je "duboke ideje" mislio i F. Scott Fitzgerald. Moći žonglirati s takvim suprotnostima, jest "duboka inteligencija" - nešto, očito, bitno drugačije nego "visok IQ" (iako vjerojatno postoji korelacija između te dvije sposobnosti).

Mnogi međutim, koji preduboko zarone, utope se.

- 15:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.05.2015., srijeda

Još jednom o nekim najvažnijim političkim problemima

Još malo o pravim, ključnim političkim problemima kojima bi se PMSM (Po Mom Skromnom Mišljenju) morali intenzivno baviti naša vlada i naša javnost. Dok sam pisao taj članak, na TV se objavila naša Predsjednica, govoreći o obilježavanju Dana pobjede i domovinskog prese... ovaj, zahvalnosti. Netko od nas dvoje se bavi marginalnim glupostima.

Kompletni članak: Transformacija elektroenergetike: što misle šefovi elektroprivreda iz 50 zemalja

Savjetnička tvrtka za globalna tržišta PWC objavila je damas izvještaj "Power & Utilities Survey 2015. : A different energy future where energy transformation is leading us". Svake godine provode anketu (ovo je četrnaesta), među direktorima elektroenergetskih kompanija u svijetu, o njihovim procjenama i očekivanjima. Razgovarali su sa 73 najviša menadžera iz 70 kompanija iz 52 zemlje (uključena je i Hrvatska).

Na pitanje koje će tehnologije imati velik ili vrlo velik utjecaj na njihovom domaćem tržištu 2030. g., postoci su slijedeći (tablica 33 na str. 25 izvještaja):

- Tehnologije energetske učinkovitosti: 71%
- Solarne elektrane: 60%
- Kopnene vjetroelektrane: 52%
- Tehnologije skladištenja energije velikog kapaciteta: 47%
- Tehnologije skladištenja manjeg kapaciteta: 44%
- Napredni elektronski sustavi kontrole: 32%
- Nuklearna energija: 26%
- Proizvodnja plina iz šejla: 19%
- Pučinske vjetroelektrane: 18%

Dalje možete pogledati na gornjoj poveznici. Kompletan izvještaj na sajtu pwc.com.

- 14:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.05.2015., utorak

Ovo su pravi politički problemi, a ne Tito, Bleiburg, čardaklije i parade

Ovime bi se naši političari, ali i građani koji se zanimaju za politiku, trebali baviti, a ne budalaštinama; uključujući i apsurdnu opsesiju da ćemo, svim naprednijim zemljama unatoč, baš sad graditi novu termoelektranu na ugljen. Ovo su vijesti iz naprednijih zemalja u posljednjih nekoliko dana.

–Finska TVO odustaje od gradnje reaktora Olkiluoto 4, zbog velikog prekoračenja reokova i troškova u gradnji reaktora Olkiluoto 3

– Solarna elektrika u Jordanu, po najnovijim ugovorima, od 6,1 US centi/kWh. Smanjenje na polovicu cijene u dvije godine, upola jeftinije od nove NE.

– ntegracija solarnih i vjetra sa spremnicima energije u Italiji - suradnja kompanija ENEL i Tesla. Stacionarne baterije postavljaju se uz elektrane i omogućavaju bolju integraciju u mrežu.

– Kina znatno smanjila potrošnju ugljena u prva četiri mjeseca 2015., nakon što je bila smanjena tijekom 2014. Dramatični obrat trenda u odnosu na prethodnih 20-ak godina brzog rasta.

Širi prikaz i poveznice: Četiri novosti iz energetike: Finska (nuklearna), Jordan (solarna), Italija (baterije), Kina (ugljen)

- 12:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.05.2015., ponedjeljak

Tko provodi političku nekrofiliju?

Još jedno prekinuto fb prijateljstvo, u kontekstu političke polarizacije danas u Hrvatskoj. Stvar same percepcije, ne ocjene. Krenulo je od Bleiburga. O tome sve znam, pročitao sam dvadesetak knjiga, i puno puta napisao da je masovno ubijanje bilo moralno nedopustivo, i borio se za rušenje jednostranačkog sustava 1989.-1990.. Ali zaludu. Desničarima nije do toga da se tenzije smire, nego da jačaju.

Raskol u percepciji stvarnosti, ne u procjeni i stavu.

MOJ BIVŠI PRIJATELJ: »Zanimljivo razmišljanje u društvenom kontekstu političke nekrofilije koju provodi ova vlada za svoje sitne interese«

JA: »nekrofiliju provode, vrlo intenzivno i promišljeno, HDZ, HBK, "katoličke udruge", "braniteljske udruge" i ini s njima povezani. Provode agresiju na vlastiti narod, forsiraju podjele i mržnju, nagovještavaju nasilje.«

Što god o ovoj vladi mislili (a mislim totalno loše - toliko, da smatram da bi opstanak Milanovićeve vlade, uz sve moje osobno gnušanje i strah, bio GORI od dolaska Karamarkove - jednostavno, ovo je trlulež, rizik moramo prihvatiti, nadajući se da će se strasti ipak nekako ispuhati i stišati bez puno nasilja i ljudi okrenuti kreaciji - nadao sam se tome i krajem 1980-ih...), desnica je ta koja sustavno širi histeriju i polarizaciju od jeseni 2012. (napad na zdravstveni odgoj). Da, to je "nekrofilija".

Jedan moj fb frend, na zidu jednog zajedničkog frenda:
»imam neopisivo jak osjećaj da su hrvati srbnuli i repriziraju sva ona mahnitanja srba iz godina 1986-1990, samo još lazar fali...«

- 11:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.05.2015., subota

Srbi vole luzera, đenerala Dražu

Sve u vezi suđenja Draži Mihailoviću je politika i oduvijek je bila politika. Kako 1946, tako i 2015..

Bio je izdajnik, sa stajališta legitimiteta Kraljevine Jugoslavije i kralja u kojeg se kleo, najkasnije krajem kolovoza 1944. kad je odbio direktno kraljevo naređenje da se stavi pod komandu NOVJ i bori protiv Nijemaca. Umjesto toga on se stavio na stranu Nijemaca i borio protiv NOVJ, koja je tada, koliko god bilo paradoksalno, od kralja službeno priznata kao legitimna oružana sila njegove države.

To ga čini izdajnikom po njegovim vlastitim kriterijima. Ima tu određene osobne drame i tragike, ali nema nepravde u osudi i kazni.

Pričati tu o pravnim finesama je isto kao zamjerati Juliju Cezaru jer je bacao na muke i prodavao u ropstvo zarobljene Gale, ne držeći se haških konvencija.

Igre u Rimu i masovni pokolj bile su politički cin i predstava za narod. Gali su tada postupali isto.

Suđenje je bilo politički čin i bespredmetno je naknadno mudrovati o pravnosti.

Dražinu preostalu vojsku, oko 10 do 12.000, likvidirali su bez priče 12.-14. svibnja 1945. na području Zelengore i Sutjeske, nisu im ni dali priliku da se predaju. Samo nekoliko stotina s Dražom je pobjeglo. Surovo, nije bilo nužno, ali ne nepravedno ni nezakonito, jer nema zakona koji bi se mogli primjeniti. Oni su bili pobunjenička vojska, kao i ona koja je kapitulirala kod Bleiburga (u čijem sastavu su bili i crnogorski četnici koji su odbili poslušnost Mihailoviću).

Pobiti sve zarobljene pobunjenike može biti suviše surova kazna (i ja tako mislim), ali nije ratni zločin - međunarodno pravo toga vremena na taj se slučaj nije odnosilo.

Ono što daleko najviše frustira današnje ideološke nasljednike ustaša i četnika jest sam poraz, a ne pokolj, jer i sami su radili isto, kao Rimljani i Gali.

Ne smeta njih što je Tito bio diktator, nego što je bio POBJEDNIK. Išamarao ih je k'o balavce, pa i danas cmizdre.

Već je 20 godina prošlo od posljednjega rata. Doviđenja u slijedećem! (OK, ja ću skoro sigurno već biti mrtav.)

- 08:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

14.05.2015., četvrtak

Josip Broz Tito - najveći Hrvat svih vremena!

U posljednjih desetak dana, na facebooku i drugdje na svemrežju, povodom 123. godišnjice Negovog rođenja.

Meni je Tito bio lik iz prošlosti, zanimljiv kao i Napoleon ili Gilgameš; ne posve nevažan i svakako zanimljiv, kao i potonja dvojica, ali nema veze s mojim životom danas i projekcijama i stvaranjem budućnosti danas. O tome sam pisao prije godinu dana: Jugoslavija i Tito živi su za one koji ih mrze - za mene su povijest. To je drugačiji diskurs. Mogu se diviti Gilgamešu, ali mi nije uzor.

Ali kad vidim kako se pojačava ova histerija, a vezana uz ustaške derneke i prijetnje nasiljem i čišćenjem Hrvatske od svih jelte loših Hrvata (ona beznačajna manjina od 49,95 posto koja je glasala za Ivu Josipovića), počinjem mijenjati stav. Ako je vama to tako jako važno, Boginje mi i meni postaje.

Ima jedna riječ koja ga najbolje opisuje: bio je POBJEDNIK.

ima 20-ak varijanti na temu "Tito nije bio Josip Broz" koje se vrte u paralelnom svemiru hrvatskih i srpskih nacionalističkih radikala. Sve naravno bez minimuma vjerodostojnosti. Projekcija frustracija, jer ih je pobijedio.

Josip Broz Tito je izvrsno kormilario 30-ak godina, mijenjanjući uloge, postižući izvanredne uspjehe u vrijeme kad se nitko ne bi kladio na njega. Mislim na razdoblje od 1936, kad se vraća ju Jugoslaviju da praktični iznova gradi ilegalnu partiju, i to čini uspješno, tako do ona znatno jača, zatim kao vođa antifašističke borbe koji partizane pretvara u moćnu vojsku i međunarodni čimbenik, pa kao Staljinov neprijatelj, pa reformama u zemlji, pa pokretnom nesvrstanosti, privrednom reformom 1965., rušenjem Rankovića i bitnim potistikivanjem represivnih organa 1966..

Ali, nažalost, ostao je zarobljen svojim predodžbama o tome da lenjinistička partija izabranih kadrova može dalje voditi zemlju, i blokirao demokratske promjene 1969.-1972., vrativši na vlast još uvijek krepku staru gardu (vođe NOB i socijalističke revolucije, koje je vrijeme pregazilo, bili su tek u svojim 50-ima). Da je nastavio prvotnu podršku Kavčiću u Sloveniji, Savki i Tripalu u Hrvatskoj, liberalima u Srbiji, Crvenkovskom u Makedoniji..., koristeći svoj autoritet da smanji tenzije koje nastaju, tko zna što bi bilo...

Njegova osobna ograničenja su bila važna, ali mislim i generalno, strukturalna i mentalitetna, da država nije bila u stanju prevazići taj period, kad je model upravljanja i rasta, koji je funkcionirao do sredine 1960-ih, došao u krizu.

Održavao se sustav, kako je analizirao Josip Županov 1970-ih i 1980-ih, "klasnog kompromisa" nižih slojeva rasništva i politokracije protiv "tehnomenadžera" koji su tražilia daljetržišne reforme i "anarhiliberala" koji su tražili političke slobode. U pozadini toga je pak razvijena kronističko-klijentelistička mreža, razvijana od vremena odmah poslije 2SR, kad su ljudi masovno ulazili u državnu službu i nove tvornice. I u bitnom se ta struktura i njome generiran mentalitet do danas nije promijenio.

Imali smo unutar tog sustava jednog vođu, koji je osobnim kvalitetam daleko iskakao od okoline. Bilo bi nažalost krajnje nevjerojatno, da se poajvi još jedan usporedivih kvalitetea a drugačije ideologije i mentaliteta (tipa W. Havela npr.). Savka i Gotovac imali su tek neke potrebne elemente.

Izgledalo je da će sve zemlje pod vlašću komunističkih partija skrahirati u toj razvojnoj etapi (kao i SSSR), ali onda su Kinezi pokazali da se može preći. Ali rekao bih, više zbog bolje poszicije te strukture i mentaliteta, ne zbog osobnih kvaliteta vođa.

Nazvati JBT »bezočnim hedonistom i hohštaplerom kojem je orgazmički bilo šepiriti se među svjetskom kremom« je izraz koji, BUNS, govori o problemima koje danas ljudi imaju u percepciji i procjeni povijesnih zbivanja.

Hedonist? OK, u starijim godinama (a u najaktivnijim godinama je nosio glavu u torbi vodeći ilegalnu partiju i gerilu). Ali - zašto tome pridjev BEZOČNI? Nema nikakvih indicija o nekim njegovim gnjusnim sklonostima, da je organizirao orgije, silovao, gomilao novac za sebe osobno i svoju obitelj.. A svakako je bolje da je čovjek takve moći hedonist, nego da je asket (kao Hitler i Staljin).

"Hohštapler" je onaj koji blefira bez podloge. A on podloge očito jest imao, u spretnosti, praktičnoj inteligenciji, osobnom šarmu, lukavosti, dobrim stateškim zamislima, smislu za human resource management i strategic management.

Nije se on "šepirio među svjetskom kremom", on JEST bio svjetska krema. Mogao je šarmirati i seljanke i englesku kraljicu, i afričke poglavice i američke predsjednike.

Neki u njega danas projektiraju polubožanske osobine, kao heroja i spasitelja. Drugi pak u njega projeciraju demonske osobine, kao genija zla čija nas sablast eto i nakon 35 godina progoni, pa onda ne moramo produbljenije razmišljati što to sa nama ne valja, da smo se bez njega pobili, i da 20 godina nakon što smo u ratu pobijedili mi Hrvati nismo uspjeli povećati BDP iznad onoga što smo imali u zadnjoj godini njegov života, i što se sad ponovo ubijaju Albanci i Makedonci u Makedoniji.

- 13:39 - Komentari (10) - Isprintaj - #

13.05.2015., srijeda

Baš me briga za te tvoje tzv. podatke!

Ljuti se jedan moj fb prijatelj na velik broj državnih agencija i zaposlenih u njima, i općenito zaposlenih u državnoj upravi. Ja mu kažem, broj sam po sebi nije prevelik, tu smo negdje u odnosu na druge zemlje, u prosjeku.

On kaže, »ne da mi ti se uopće objašnjavati da npr Hrvatska ne može imati jednako agencija kao Francuska i da su te kategorije neusporedive.«

Ja kažem, pa naravno da je velika razlika ali je usporedivo. Poanta nije sam broj ministarstava, agencija, instituta i sl, nego zaposlenih u njima. I onda surfam i dajem neke podatke za Francusku, ima ukupno 1.685.000 javnih službenika, dajem podatke za neka ministarstva u Hrvatskoj, Francuskoj i Japanu - i kad pogledaš u odnos na broj stanvonika, tu smo negdje, ili ispod.

Npr.: Naše ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti ima 237 zaposlenih, a francusko ministarstvo samo za pitanje veterana 1.900.

ISTIČEM SVOJU POANTU: »Ponavljam: ono što hoću reći jest da fokusirajući se samo na BROJ zaposlenih promašujemo ono što je stvarno bitno, tj. KVALITETA RADA.«

A on će meni:

»dosta brate.... pa ti si školski primjer kada treba brisati ljudima unose. Okupirao si mi zid, a sve vježbam toleranciju, pa neću brisati, neću brisati, neću, neka stoji.... ali dosta sad«

Taj problem često imam u komunikaciji. Manijakalno tražim podatke i pazim da ne kažem mešto u suprotnosti s njima. (Iako su naravno podaci samo osnova za analize, za razmišljanje.) I jako često čujem nešto kao gore, da naprosto dosađujem.

Dodatak:

Jedan moj drugi fb prijatelj, koji se takvim stvarima bavi profesionalno, iznio je podatak, vjerojatno iz neke studije po pouzdanoj metodologiji (jer se sjećam da sam tako nešto bio čitao):

»Po razmjernom broju javnih službenika ispod smo prosjeka EU-a, imamo ih cca 260.000, a prosjek EU-a bio bi za naš broj stanovnika oko 290.000. Problem je, međutim kako im je rad organiziran, koliko kvalitetne javne usluge pružaju.«

Prekinimo dakle pričati o broju - osim konkretno, po sektorima: koliko imamo a koliko nam treba policajaca, matičara, inženjera zaštite na radu, voditelja katastra, učitelja itd. - pa ćemo vjerojatno negdje vidjeti da ima i manjka. Ali fokusirati se na kvalitetu, ne kvantitetu!

- 17:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.05.2015., utorak

Svi nešto briju, svi se nešto ljute...

Facebook, jučer.

Jedan moj fb prijatelj se čudi što je ORaH za mjere državne kontrole. Jer je on (iako je jasno da je kao libertarijanac antipod zelenim), kao, očekivao da će oni biti liberalniji od SDP-a. To bi značilo - nešto radikalniji neoliberali od Ronalda Ragana i Margaret Thacher. belj

Druga proglašava i SDP "fašističkim" jer, eto, nisu dovoljno pravovjerno boljševistički.

Ustaše i četnike ovdje manje primjećujem, desetke sam ih izbrisao. za njih sam naravno četnik odnosno ustaša. burninmad

Jedan veliki astrofizičar me je izbrisao iz prijateljstva i blokirao, jer se nisam složio s njegovim stručnim prosudbama o znanstvenom radu nekih bioetičara.

Ideolog Radničke fronte me odfrendao, jer mi je blago išlo na živce njegov snishodljivo "gle Oštriću, moraš shvatiti da si mali bulji-bulki kreteničić, koji nije valjano proučio učenje Marska, Engelsa, Lenjina i Staljina pa kurca ne kuži o suvremenom svijetu".

Jedna zapjenjenja ljevičarka me odfrendala jer sam dao primjedbu da eurofična podrška možda nije najlogičniji odnos prema režimu Vladimira Putina. rolleyes

Jedan poznati slobodnotržištarac (odrekao se termina "libertarijanac", da ne uvrijedi konzervativne saveznike preko kojih se jedino može nadati ujtecaju) me odfrendao jer nisam pao u trans nad veličanstvenim životnim dostignućima i doprinosima znanosti druga Borislava Škegre.

Blokirali me u grupi "Ateisti i agnostici Hrvatske" jer sam doveo u tezu pitanje da je religija kriva za sva zla ovoga svijeta.

Ima toga još.

Pa, ako mi se stalno događa da se s toliko šarenim krugovima ljudi svađam, onda, hm...

... onda treba temeljito razmisliti, što to nije u redu s njima.

Naočnjaci.

Dalje u kmentarima:

Živozidovce nisam ni spomenuo. Mislim da oni imaju nalog da me zaobilaze u širokom luku; znam se s njihovim guruom iz starih dobrih dana. zubo

A uza sve to, ja sam zapravo jedan miroljubivi tip koji uopće ne želi konflikte s drugima.

Jeri ih imam dovoljno sam sa sobom.

pomenuh riječ NAOČNJACI.

Ideologije, mitovi, zatvorene diskurzivne strukture.

Moja sklonost - dijalektički prema sintezi, jezički prema meta-jeziku.

Moj članak "Diskusija o diskusiji" možda malo približava što imam na umu. Vrlo nedovoljno, jer su to uvidi koje mi je vrlo teško artikulirati. Barthes, Foucoult, Lacan... Jezik tih francuskih teoretičara "visokog strukturalizma" i "poststrukturalizma" je užasno zajeban. Zapravo, pokušavam stilsku preinaku posuđivanjem iz radikalno drugačije tradicije, tzv. analitičke filozofije. Logička analiza vs. diskurzivna analiza.

Recimo da čitam tekstove vrlo različitih mislilaca (npr. Wittgenstein i Foucoulta, Friedmana i Stiglitza, Monoda i Prigoginea) i reć "viš, ima tu nešto ispravno". Ali uvijek si mislim "a ima i nešto neispravno". Pa onda ili ostanem na dekonstrukciji, ili težim ka dijalektičkoj sintezi. Za koju međutim opet vrijedi isto.

Što znači, naravno, da imam ozbiljne mentalne probleme.

- 10:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.05.2015., utorak

Nekoliko osnovnih načela za moguće bolje politike u Hrvata

Sviđa mi se način na koji je Mirela Holy u najnovijem intervjuu precizno i sažeto iskazala neke osnovne teze.

»Ni HDZ, ni SDP ne žele održivo razvijati Hrvatsku i između njihove politike, osim u dijelu odnosa prema 2. svjetskom ratu, nema nikakve razlike. I jedni i drugi se zalažu za mega energetske projekte temeljene na fosilnim gorivima, ne žele reformu javne uprave, teritorijalnog ustroja i pravosuđa, nemaju gospodarske programe koji zagovaraju snažnu državu kao regulatora i stratega koji stvara kvalitetan, efikasan i transparentan okvir za realizaciju velikog broja malih i srednjih gospodarskih projekata kao temelja zdrave ekonomije.«

Vidi se sličnost prema slobodnotržištarcima u naglašavanju nužne reforme javne uprave, što je Holy stavljala u središte još prije osnivanja ORaH-a. Javna uprava je alat za kreiranje i provođenje politika; kad je alat loš, ne valja posao.

Kad je Martina Dalić napustila HDZ, spominjao sam da u tom dijelu postoji znatno slaganje između njene i Holyine retorike (vidi njen nedavni istup: Za reformu javne uprave treba hrabrosti). O tome uostalom u retorici političara postoji konsenzus, ali ne postoji "politička volja" da se nešto stvarno i napravi (vidi članak GONG-a iz ožujka 2013.).

Ali postoji razlika u djelu zašto reforma: da li zato, da se javna uprava učini slabijom, ili da se učini jačom - pa da se onda poboljšaju i šanse Hrvatske i hrvatskih poduzetnika i radnika u tržišnoj privredi.

Vidi moj tekst u kojem sam pokušao objasniti lažnost dileme "ILI država ILI tržište": Nije naš izbor "tržište ili socijalizam". Trebamo više jednog i više drugog, istovremeno

I kapital kojim upravlja država je također kapital. (...) Kapitalizam je sustav vladavine kapitala. (...) Kapital je puno pokretljiviji od rada i tu je njegova prednost, a osobito financijski kapital (..) problem je, kao i u socijalizmu (za razliku od Kine), da se kapitalom i danas loše upravlja (...) Nije problem "premalo kapitalizma", tj. da radnici dobivaju previše. Problem "položajne rente": vlasnici i kontrolori kapitala uvelike njime vladaju kao pseudo-prirodnim resursom, koji im donosi rentu, a ne profit. (...)

Nama treba VIŠE tržišta i VIŠE države, više tržišne ekonomije i više socijalizma, istovremeno. (...) Ne treba se zakačiti na same izraze "više" i "manje". Bitna je kvaliteta, ne kvantiteta.

Moj članak o usmjernosti na ono što Holy naziva: »okvir za realizaciju velikog broja malih i srednjih gospodarskih projekata«: Za konkretne politike, a ne političarenje

Nažalost, hrvatski (a ni drugi jezici osim engleskoga) terminološki ne razlikuje "policy" i "politics", osim što prva riječ može biti u pluralu.

Pojedine politike predlažu razne konkretne mjere, koje mogu donijeti korist. To ne znači veličanstveni preokret u hrvatskoj povijesti. Mali koraci, koji kumulativno mogu donijeti znatan napredak. (...)

Političari se moraju baviti takvim malim, sektorskim mjerama, programima i stretegijama. I pratiti kako uspijevaju; držati se opće strategije ali i prilagođavati u hodu; pratiti i usklađivati razne politike, prema nekim općim smjernicama.

Iako mislim da je pristup ILI-ILI kad se radi o ekonomskom svjetonazoru pogrešan, to makar jest STVARNA dilema, za razliku od budalaštinama kojima se narod šopa ("Ako nema kruha, barem ima igara"). Da i ne govorimo o histeriziranju "Spremni smo za novi rat!"

Jedinstvo Hrvata i borba protiv loših Hrvata

Kad političar poziva na jedinstvo (nacije, klase ili drugo), uvijek je to praćeno pozivom da se obračuna s onima, koji jedinstvo ugrožavaju. (...) Tako da se poziv na nacionalno jedinstvo preobražava u poziv na stalnu budnost i borbu protiv Neprijatelja.

Ako stvarno ozbiljno počnemo diskutirati o ekonomskim svjetonazorima, otvara se mogućnost da se probijemo ne samo do kompromisa, nego i do kreativne dijalektičke sinteze.

Samo potencijal, zasad. Nažalost, u aktualnoj polarizaciji, koju nameće kulturološka desnica (od hajke na zdravstveni odgoj ujesen 2012., uz zaoštravanje retorike do ultimatuma i prijetnji), "slobodnotržištarci" se svrstavaju na desnicu (vidi: HDZ-ova sposobnost usisavanja interesnih grupa). Kako su oni za promociju osobnoga interesa, tu vide više mogućnosti za sebe.

Objašnjenje općih uvjeta, koji dovode do takvog svrstavanja, može se vidjeti na dijagramu koji prenosim u tekstu Konzervativci i liberali u Hrvata.

Analizirajući njihove stavove, gotovo polovica hrvtskih građana svrstava se u "građanski centar" ili "političke liberale". Oni blago ili izrazito preferiraju osobne slobode pred kolektivom, a u pitanju odnosa države i tržišta zastupaju uravnoteženi odnos.

Takvi više glasaju za stranke koje u našim uvjetima označavamo kao lijeve. Ali oni su sada razjedinjeni, jer nemaju dobre lidere, dobru organizaciju ni ujedinjujuće ideje. (O ulozi političkog liderstva vidi: O šefovima i liderima: možemo li prevladati autoritarni mentalitet?)

S druge strane, na (u našim uvjetima) desnoj strani političkoga spektra su oni koji više preferiraju kolektiv. Među njima pak analiza odgovora koje daju u anketi ukazuje na raskol u odnosu prema tržištu, između onih koji su za snažnu državu i onih koji su za jaču ulogu tržišta.

Unatoč tom raskolu, oni su danas politički jedinstveniji, na valu spomenute desne ofanzive u zadnje dvije i pol godine. Spomenuta retorika "jedinstvo Hrvata protiv loših Hrvata!" djeluje moćno.

Oni će gotovo sigurno doći na vlast. Da ostane ova trulež, još je gore. Ali onda će se otvoriti mogućnost, da se kroz oporbu i opoziciju stvori nešto suvislo. Holy i ORaH prave neke pripremne iskorake.

- 08:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.05.2015., nedjelja

Kolika bi površina bila potrebna, da se cijela Kina snabdijeva solarnom elektrikom?

Ovo vam može biti zanimljivo pokušati pogoditi:

Kolika bi površina bila potrebna, da se cijela Kina snabdijeva solarnom elektrikom?

U pitanju se misli na površinu samih fotonaponskih panela. Površina zemljišta ispod panela je manja, jer su oni ukošeni (odnos je 7-5 ako je kut 45°). Stvarno zauzimanje zemljišta je nula, ako su paneli na krovu ili zidu, ali je oko dvaput veće od površine samih panela, ako se radi o samostojnoj velikoj elektrani, jer treba prostora za pristupne putove idr..

Pritom zanemarujemo problem skladištenja energije, za potrošnju u razdoblju kad nema sunca. Pitanje je samo da se dobije opća predodžba.

Pritom se u pitanju pretpostavlja, da Kina želi postići potrošnju električne energije po stanovniku, koliku danas ima Europska unija. Potrošnja u EU vjerojatno će u sagledivoj budućnosti stagnirati, malo rasti ili čak padati.

Dakle, broj stanovnika kine × željana potrošnja po stanovniku, podijeljeno sa električnom energijom, koju u tijeku godine u prosjeku daje jedan kvadratni metar panela.

Pokušajte pogoditi, prije nego pogledate u izračun na gonjoj poveznici, kolika je površina potrebna, približno:

1. Površina Luxemburga
2. Površina Hrvatske
3. Površina Francuske
4. Površina Saudijske Arabije
5. Površina Kine

pa onda usporedite.

- 15:46 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.05.2015., subota

HDZ-ova sposobnost usisavanja interesnih grupa

Uz jučeračnji moj tekst Kako se pokušava negirati HDZ-ovsko uništenje banaka 1990-ih.

Fascinatno je kako HDZ, pod Tuđmanom, pod Sanaderom a sada i Karamarkom, vješto povezuje kronističke interese (oligarhije, to je onih "200 porodica", ili eventualno 2-3 tisuće moćnih ljudi koji u bitnom upravljaju Hrvatskom) i klijentelističke (brojne interesne grupe, kojima se obećava da će im iz bogate kopanje nešto kapnuti). Tako su upregli sedam patuljaka, šatordžije, udruge "Blokirani", "Franak" i "Lipa", "Živi zid" (možda sad i MOST), katoličke udruge, slobodnotržišne ideologe itd..

Moj bivši fb prijatelj, na čiju sam pohvalu propagandne studije o veličanstvenim uspjesima hadezenjarske ekonomske politike 1990-ih reagirao, Davor Huić, navodni "slobodnotržištarac", konačno nije izdržao i odfrendao me na facebooku, te me je i blokirao. (Inače, prije nekoliko mjeseci odfrendao me i blokirao i Mate Kapović, ideolog "Radničke fronte". Zadrti ideolozi me i inače ne podnose.)

Kaže da je liberal, ali se i ranije jasno svrstao uz konzervativce, desničare iz grupe katoličkih udruga među kojima je najpoznatija "U ime obitelji", koji pokušavaju ideje američke ultrakonzervativne "Tea Party" reproducirati u Hrvatskoj (slobodno tržište, protiv poreza, protiv socijalne države, protiv središnje vlasti, protiv radničkih prava, protiv pedera, protiv komunjara, protiv feministica, protiv prava na pobačaj, za "tradicionalne vrijednosti", za vjeru i otadžbinu). (Vidi opis tih odnosa u tekstu uz karikaturu.)

O toj skupini dva informativna teksta Darka Hudelista: Novi konzervativizam u Hrvatskoj.i Liberalna ekonomska intelektualna scena u Hrvata.

Vidi o tome i moj tekst od 21. srpnja 2014. Raskol među "obiteljašima" zbog ekonomske filozofije?. Željka Markić je u to doba bila krenula protiv HDZ-a, te je izgorjela i otišla na poitičku marginu, kako sam i predvidio (iako nije nemoguće da uskrsne u nekakvoj hadezeovskoj vladajućj Narodnoj fronti nakon slijedećih izbora za Sabor).

Zanimljivo je da je Davor Huić godine 2005. uvršten "Nacionalnovoj" listi tisuću najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj.

HDZ je pod Karamarkom obnovio onu sposobnost da usisa u sebe raznolike struje, pod čvrstom strukturom kronističko-klijentelističkih veza, koju je imao i pod Tuđmanom i pod Sanaderom. Interes je čvršće ljepilo od ideja!

Hrvatski propagandisti "slobodnoga tržišta", koji često nastupaju kao rigidni fundamentalisti koji svakog tko zucne o bilo kakvoj državnoj regulativi (osim jake policije za zaštitu vlasništva) proglašavaju "socijalistom" (pa svijetom vladaju "socijalisti" raznih nijansi), među kojima uostalom Huić spada u umjerenije, uglavnom se zapravo nadaju nekom uhljebništvu kad ovu vladu sruše (što ona, naravno, i zaslužuje, jer je predsjednik vlade idiot, vlada je idiot i SDP je idiot).

Tomislav Karamarko je loš govornik, ali odličan u uvjeravanju u uskim krugovima. Svakome se može nešto obećati, svatko nešto može dobiti.

Zamjerili su mi pak, da spomenutu studiju tandema Škergro-Šonje nisam čitao. Nisam, ni ne namjeravam. Tu je etički kriterij spoznajno prioritetan. Načelno je nemoguće, da u toj propagandi ima išta vrijedno, pa makar autor bio nobelovac. Ne da je utu etika iznad objektivne spoznaje, nego je etičko načelno spoznajno plodonosno. Na osnovu etičke prosudbe, znam da lažu.

Citirao sam jednog mlađeg hrvatskog ekonomista, koji popularne tekstove piše u "Glasu Koncila", pa vjerojatno nije baš neki ljevičar.

Ako kažete da je to "iracionalno", u bitnom se slažem, jeste. Samo što to nije apriorna diskvalifikacija. "Racionalnosti" ima raznih, a također i "iracionalnosti".

Tekstovi uz ilustracije:

1.
Karikatura prikazuje odnos na američkoj političkoj sceni između Libertarian Party i 'Tea Party', radikalnog konzervatnivnog krila Republikanske stranke. Slažu se u ekonomskom svjetonazoru, ali su jako različiti na kulturološkom - ono što se kod nas uobičajilo zvati 'svjetonazorska pitanja', nasuprot ekonomije za koju se pogrešno proklamira da je van ideologija. U Hrvatskoj, nekolicina javno aktivnih ideologa, koji su sebe same zvali libertarijancima ili su im drugi prišili tu oznaku, odbacili su je i kažu da su 'klasični liberali'. Ova karikatura možda objašnjava razlog. I drugi su se navodni naši 'klasični liberali' angažirali na desnici (npr. Neven Sesardić i Ivo Banac). Kako se 'liberali' zalažu za što uspješnije snalaženje na tržištu, tako se i na političkom tržištu priključuju onima koji im mogu više ponuditi.

2.
Grafikon pokazuje odnos između libertarijanaca, kršćanske desnice i čajnih partijanera u SAD. Za naše prilike zanimljivi su ovi presjeci - 'liberali' koji su to samo u ekonomskoj ideologiji, a konzervativci u ostalome.

- 21:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.05.2015., petak

Kako se pokušava negirati HDZ-ovsko uništenje banaka 1990-ih

Jedan moj fb prijatelj, slobodnotržištarac, pada u trans nad veličanstenošću znanstvenih dometa dvojice... hm, ljudi, koji nakon 15 godina obznanjuju koliko je čudesno mudra bila ekonomska politika HDZ-a u Tuđmanovo doba, a to ne samo da narod nije shvatio, nego i nijedan ekonomist koji se tom temom bavio dosad.

Šonje i Škegro razbili mit o trošku sanacije banaka

Borislav Škegro je jedna od naodvratnijih ljudskih spodoba koje se uopće može zamisliti, jedan od glavnih stratega masovne pljačke civilnoga društva od strane države, odnosno vrhuške jednog populističkog, razbojničkog političkog pokreta. NEŠTO MALO ispod Hitlera, Staljina ili Hanibala Lectora. Gnjusna kreatura, koja vrijedi manje od gomile rigotine njegove težine.

Tko govno dira, i sam se zasmrdi. Velimir Šonje, sudjelujući s tom kreaturom u bilo čemu, pokazuje da je kao znanstvenik nula posto relevantan. Ne radi se tu čak ni ideologiji, to nije eliminatorsko načelo (ekonomija nije egzaktna znanost, ne može se bez ideologije), nego o stavljanju u službu danas oporbene političke stranke, koja se nastoji vratiti na vlast, i interesa krupnog kapitala koji stoji iza nje.

Predbacio mi je, spomenuti fb prijatelj, da dajem sud, a da navodni znanstveni rad nisam pročitao. Ne, nisam, ni ne namjeravam. Pokorno priznajem, da financije ne razumijem i ne mogu donijeti svoj sud. Ali vidio sam kako su na tu temu pisali dosad razni profesori i doktori ekonomije. Koje sad drug Škegro, vinovnik katastrofe, problašava malim bulji-bulji kretenčićima.

I smatram sasvim opravdanim, slijediti u donošenju prosudbi i etičko načelno. Čovjek koji je među najzaslužnijim za tadašnji krah bankarskog sustava, koji nije bio izazvan ni ratom ni nekim međunarodnim događajima na globalnom financijskom tržištu (kao slom "Azijskih tigrova" koji se u to doba dogodio), nego isključivo posljedica ekonomske strategije etatizacije pa zatim podjele plijena (ne, nije to bila "privatizacija", nego prvo etatizacija, pa onda podjela zabadava politički podobnima i vještima!), sad piše kako je sve to zapravo bilo sitnica!?

Pa ne, eto, na osnovu etičke predrasude, ne želim trošiti vrijeme da to čitam. To bi trebala biti njegova obrana na sudu, pa nek se sud time bavi a ne mi obični ljudi.

Nasuprot ovom licemjerstvu i demagogiji, ovo je mali dio priče (otkriveno 2005.),.jedan noviji tekst (siječanj o.g.):

Zaboravili smo: Sanacija banaka koštala nas je 13 milijardi dolara

»Tako ovih dana gotovo nitko ne spominje trošak sanacije domaćih banaka "spašenih" krajem 90-ih i početkom 2000-ih godina. A te su troškove, podsjećam, platili svi hrvatski porezni obveznici. Ukupni troškovi ozdravljenja hrvatskih banaka iznosili su, prema izjavi tadašnjeg guvernera HNB-a Marka Škreba, 5,5 milijardi USD. Ovdje odmah valja naglasiti da je riječ samo o glavnici unutarnjeg javnoga duga i da će se ukupni troškovi sanacije banaka, kada se glavnici pribroje kamate, više nego udvostručiti (zbog kamatne stope i roka otplate), a kada im se još pribroje međunarodne obveze, odnosno obveze po refinanciranim deviznim kreditima (samo je glavnica kredita Privredne banke koji su preneseni na DAB, prema Pariškom i Londonskom klubu iznosila 847 USD), vjerojatno kretati na razini oko 13 milijardi USD, kaže profesor Gordan Družić u jednom od svojih radova. (...) Banke su potom privatizirane za mršavih 5,4 milijarde kuna, a 26 banaka i štedionica završilo je u stečaju. Država je iz toga naplatila manje od milijardu kuna. Samo 7 posto uloženog novca u sanacije vratilo se u proračun.«

Ali taj Goran Družić je jelte jedna komunjara, nije on prava poštena Rvatina kao naš drug Boro Š.!

Ovo je dio priče - tekst je iz 2005.:

Krivci kolapsa hrvatskog bankarstva

»Sedam godina od afere Dubrovačka banka Nacional je došao u posjed internih dokumenata Hrvatske narodne banke (HNB) i Državne agencije za sanaciju banaka (DAB), koji otkrivaju da su tadašnji čelnici tih institucija na krajnje sumnjiv način iskoristili aferu kako bi na teret poreznih obveznika prebacili sve dugove Globus grupe Miroslava Kutle i nekih drugih tvrtki prema Dubrovačkoj banci, te stvorili preduvjete za bespotrebno podržavljenje i naknadnu, ponovnu prodaju dubrovačkih hotela.«

Pa malo dalje, i malo dalje u prošlost od "Dubrovačke banke2, uz malo surfanja danas (ne prenosim ono što sam proteklih godina spremio na svoj hard disk). Ovdje je dio rada čiji autor je doc.dr. Vladimir Sajter, s Ekonomskog fakulteta u Osijeku

4. Krizne situacije u bankovnom sustavu Republike Hrvatske

Ovo je iz 1996, ne radi se dakle o nekom "nasljeđu socijalizma", koje je riješila ranija "linearna sanacija banaka" 1991. (druga je priča tadašnja velika inflacija).

»Zbog lošeg poslovanja 1996. je godine javno priznata neučinkovitost tri od četiri najveće banke, te je donesena odluka o njihovoj sanaciji. Banke su zabilježile gubitke višestruko veće od kapitala (...) Kod sve tri banke postojala je iznimno velika koncentracija loših plasmana, a preko 90% njih se odnosilo na plasmane velikim poduzećima u državnom vlasništvu. Opći i administrativni troškovi koji u ukupnim rashodima hrvatskih banaka na kraju 1996. godine imaju udio od čak 35% također su dobar pokazatelj lošeg stanja bankovnog sustava u Hrvatskoj u tom razdoblju.«

E sad, autor ipak smatra kako su te sanacije bile »primarno zbog naslijeđa loše aktive i problema izvanredne ratne situacije«, pa neka bude (iako se može produljiti analiza pitanjem a kako su ipak ta poduzeća dobivala tolike kredite i je li baš samo rat nužno učinio situaciju "izvanrednom") ali odmah nastavlja:

»ne iz razloga strukturnog nepridržavanja dobrih poslovnih običaja u bankarstvu, a što je bio slučaj kod slomova banaka u krizi 1998. godine.« Nakon toga dolazi poglavlje o toj krizi 1998. - tu je u središtu gore spomenuta Dubrovačka banka.

Ne da mi se više citirati, koga zanima, neka pogleda. A takvih studija ima još puno.

- 19:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>