Dio bivših branitelja: infantilizirani muškarčine, nasilnici
Slušam ministra, ovaj pardon biskupa Puljića, u Dnevniku HRT, kako podučava javnost što ima da misli, i razmišljam kako je psihoanaliza direktno primjenljiva na taj diskurs.
Mislim, naime, na proturječje između slike Branitelja (s velikim "B"!) kojima smo svi zahvalni jer su junaci, heroji, muškarčine, oni koji se bore za druge, koji se brinu za druge... i onda odmah u slijedećoj rećenici "Crkva kao majka o njima brine".
Muškarčine koji traže mamu. Jadranka Kosor je kao ministrica tu figuru Mame odlično utjelovila (ali nisu je prihvatili u figuri Tate).
Također, u psihičkoj ekonomiji, poštovanje zakona je stvar super-ega, a za to je zadužen Otac. Kad se za neku kategoriju ljudi kaže da su iznad zakona, kako je to učinio lider najveće oporbene stranke, vraća ih se u stanje djetinjstva, pod skrbništvo figure Majke, koja im svaku nepodopštinu oprašta.
A kao dječurlija pak, ne smiju se miješat u ozbiljne Očeve poslove.
Tako su u situaciji zavisnosti, a istovremeno mogu biti opasni za druge, kao mladi nasilnici koji se ne boje kazne.
»Kao cjelina, ne vidim kako bi tih pola milijuna ljudi moglo biti ugroženo od drugih. Ali, većina njih, naravno ne spada u društvene elite. (...) Tu, mislim, treba tražiti uzrok sustavne politike, da se "branitelje" kao kategoriju infantilizira. Ne vidim kako bi branitelje mogli ugroziti "jugonostalgičari", "komunjare", "zeleni, žuti i crveni vragovi".
Mogu biti opasni, sigurno. Klasni je interes vladajuće klase sustavno ih činiti zavisnim od "privilegija" i milostinje. Pretvoriti pola milijuna muškaraca u neodgovorne dječake, koji trebaju mamu da o njima brine i tatu, da im kaže što trebaju misliti. A onda vikati "drž'te lopova". I usmjeravati socijalni prosvjed prema gorenavedenim babarogama. «
Kako vidimo, stvar uspjeva. Uspijevaju cijelu naciju činiti histeričnom i blokirati dijaloge o stvarnim problemima. Društvene energije usmjeravaju se u destrukciju umjesto konstrukcije.
Ova manjinska grupacija hvata na deračinu. Naviklli su, kad oni krenu s galamom kako su oni državu stvorili (pa je sad smiju musti), da se svi povuku. Ali to počinje bivati manje uspješno. Jer je jasno, da osnova nemaju.
Neka lijepo prosvjeduju, svatko ima to ptavo, ali nemaju neka posebna politička prava na osnovu svoje djelatnosti prije 20 godina. Dosta više SUBNOR-a!
Nema rata, domovinu ne treba braniti, pa joj ne trebaju branitelji. Trebaju joj graditelji.
Prije pet godina, sadašnji pretendent na mjesto predsjednika Vlade, kao ministar policije, u sličnoj situaciji pjevao je sasvim drugačiju (Očevu) pjesmu.
Svjesni smo da dolaze izbori i svi skupljaju političke poene i žalosti da sigurnost koju policija mora osigurati postaje predmet političkih prepucavanja. (...) Mi samo provodimo zakon i pravnu državu. Mi ne prosuđujemo (...) dok god ne bude drugčije mi moramo pružiti tehničku asistenciju kad to od nas zatraži grad i ostale mjerodavne institucije - rekao je ministar Karamarko.
Svi smo nažalost paralizirani tom kolektivnom nezrelošću.