Marketing
Svi nešto briju, svi se nešto ljute...
Facebook, jučer.
Jedan moj fb prijatelj se čudi što je ORaH za mjere državne kontrole. Jer je on (iako je jasno da je kao libertarijanac antipod zelenim), kao, očekivao da će oni biti liberalniji od SDP-a. To bi značilo - nešto radikalniji neoliberali od Ronalda Ragana i Margaret Thacher. 
Druga proglašava i SDP "fašističkim" jer, eto, nisu dovoljno pravovjerno boljševistički.
Ustaše i četnike ovdje manje primjećujem, desetke sam ih izbrisao. za njih sam naravno četnik odnosno ustaša. 
Jedan veliki astrofizičar me je izbrisao iz prijateljstva i blokirao, jer se nisam složio s njegovim stručnim prosudbama o znanstvenom radu nekih bioetičara.
Ideolog Radničke fronte me odfrendao, jer mi je blago išlo na živce njegov snishodljivo "gle Oštriću, moraš shvatiti da si mali bulji-bulki kreteničić, koji nije valjano proučio učenje Marska, Engelsa, Lenjina i Staljina pa kurca ne kuži o suvremenom svijetu".
Jedna zapjenjenja ljevičarka me odfrendala jer sam dao primjedbu da eurofična podrška možda nije najlogičniji odnos prema režimu Vladimira Putina. 
Jedan poznati slobodnotržištarac (odrekao se termina "libertarijanac", da ne uvrijedi konzervativne saveznike preko kojih se jedino može nadati ujtecaju) me odfrendao jer nisam pao u trans nad veličanstvenim životnim dostignućima i doprinosima znanosti druga Borislava Škegre.
Blokirali me u grupi "Ateisti i agnostici Hrvatske" jer sam doveo u tezu pitanje da je religija kriva za sva zla ovoga svijeta.
Ima toga još.
Pa, ako mi se stalno događa da se s toliko šarenim krugovima ljudi svađam, onda, hm...
... onda treba temeljito razmisliti, što to nije u redu s njima.
Naočnjaci.
Dalje u kmentarima:
Živozidovce nisam ni spomenuo. Mislim da oni imaju nalog da me zaobilaze u širokom luku; znam se s njihovim guruom iz starih dobrih dana. 
A uza sve to, ja sam zapravo jedan miroljubivi tip koji uopće ne želi konflikte s drugima.
Jeri ih imam dovoljno sam sa sobom.
pomenuh riječ NAOČNJACI.
Ideologije, mitovi, zatvorene diskurzivne strukture.
Moja sklonost - dijalektički prema sintezi, jezički prema meta-jeziku.
Moj članak "Diskusija o diskusiji" možda malo približava što imam na umu. Vrlo nedovoljno, jer su to uvidi koje mi je vrlo teško artikulirati. Barthes, Foucoult, Lacan... Jezik tih francuskih teoretičara "visokog strukturalizma" i "poststrukturalizma" je užasno zajeban. Zapravo, pokušavam stilsku preinaku posuđivanjem iz radikalno drugačije tradicije, tzv. analitičke filozofije. Logička analiza vs. diskurzivna analiza.
Recimo da čitam tekstove vrlo različitih mislilaca (npr. Wittgenstein i Foucoulta, Friedmana i Stiglitza, Monoda i Prigoginea) i reć "viš, ima tu nešto ispravno". Ali uvijek si mislim "a ima i nešto neispravno". Pa onda ili ostanem na dekonstrukciji, ili težim ka dijalektičkoj sintezi. Za koju međutim opet vrijedi isto.
Što znači, naravno, da imam ozbiljne mentalne probleme.
Post je objavljen 12.05.2015. u 10:01 sati.