Marketing
Josip Broz Tito - najveći Hrvat svih vremena!
U posljednjih desetak dana, na facebooku i drugdje na svemrežju, povodom 123. godišnjice Negovog rođenja.
Meni je Tito bio lik iz prošlosti, zanimljiv kao i Napoleon ili Gilgameš; ne posve nevažan i svakako zanimljiv, kao i potonja dvojica, ali nema veze s mojim životom danas i projekcijama i stvaranjem budućnosti danas. O tome sam pisao prije godinu dana: Jugoslavija i Tito živi su za one koji ih mrze - za mene su povijest. To je drugačiji diskurs. Mogu se diviti Gilgamešu, ali mi nije uzor.
Ali kad vidim kako se pojačava ova histerija, a vezana uz ustaške derneke i prijetnje nasiljem i čišćenjem Hrvatske od svih jelte loših Hrvata (ona beznačajna manjina od 49,95 posto koja je glasala za Ivu Josipovića), počinjem mijenjati stav. Ako je vama to tako jako važno, Boginje mi i meni postaje.
Ima jedna riječ koja ga najbolje opisuje: bio je POBJEDNIK.
ima 20-ak varijanti na temu "Tito nije bio Josip Broz" koje se vrte u paralelnom svemiru hrvatskih i srpskih nacionalističkih radikala. Sve naravno bez minimuma vjerodostojnosti. Projekcija frustracija, jer ih je pobijedio.
Josip Broz Tito je izvrsno kormilario 30-ak godina, mijenjanjući uloge, postižući izvanredne uspjehe u vrijeme kad se nitko ne bi kladio na njega. Mislim na razdoblje od 1936, kad se vraća ju Jugoslaviju da praktični iznova gradi ilegalnu partiju, i to čini uspješno, tako do ona znatno jača, zatim kao vođa antifašističke borbe koji partizane pretvara u moćnu vojsku i međunarodni čimbenik, pa kao Staljinov neprijatelj, pa reformama u zemlji, pa pokretnom nesvrstanosti, privrednom reformom 1965., rušenjem Rankovića i bitnim potistikivanjem represivnih organa 1966..
Ali, nažalost, ostao je zarobljen svojim predodžbama o tome da lenjinistička partija izabranih kadrova može dalje voditi zemlju, i blokirao demokratske promjene 1969.-1972., vrativši na vlast još uvijek krepku staru gardu (vođe NOB i socijalističke revolucije, koje je vrijeme pregazilo, bili su tek u svojim 50-ima). Da je nastavio prvotnu podršku Kavčiću u Sloveniji, Savki i Tripalu u Hrvatskoj, liberalima u Srbiji, Crvenkovskom u Makedoniji..., koristeći svoj autoritet da smanji tenzije koje nastaju, tko zna što bi bilo...
Njegova osobna ograničenja su bila važna, ali mislim i generalno, strukturalna i mentalitetna, da država nije bila u stanju prevazići taj period, kad je model upravljanja i rasta, koji je funkcionirao do sredine 1960-ih, došao u krizu.
Održavao se sustav, kako je analizirao Josip Županov 1970-ih i 1980-ih, "klasnog kompromisa" nižih slojeva rasništva i politokracije protiv "tehnomenadžera" koji su tražilia daljetržišne reforme i "anarhiliberala" koji su tražili političke slobode. U pozadini toga je pak razvijena kronističko-klijentelistička mreža, razvijana od vremena odmah poslije 2SR, kad su ljudi masovno ulazili u državnu službu i nove tvornice. I u bitnom se ta struktura i njome generiran mentalitet do danas nije promijenio.
Imali smo unutar tog sustava jednog vođu, koji je osobnim kvalitetam daleko iskakao od okoline. Bilo bi nažalost krajnje nevjerojatno, da se poajvi još jedan usporedivih kvalitetea a drugačije ideologije i mentaliteta (tipa W. Havela npr.). Savka i Gotovac imali su tek neke potrebne elemente.
Izgledalo je da će sve zemlje pod vlašću komunističkih partija skrahirati u toj razvojnoj etapi (kao i SSSR), ali onda su Kinezi pokazali da se može preći. Ali rekao bih, više zbog bolje poszicije te strukture i mentaliteta, ne zbog osobnih kvaliteta vođa.
Nazvati JBT »bezočnim hedonistom i hohštaplerom kojem je orgazmički bilo šepiriti se među svjetskom kremom« je izraz koji, BUNS, govori o problemima koje danas ljudi imaju u percepciji i procjeni povijesnih zbivanja.
Hedonist? OK, u starijim godinama (a u najaktivnijim godinama je nosio glavu u torbi vodeći ilegalnu partiju i gerilu). Ali - zašto tome pridjev BEZOČNI? Nema nikakvih indicija o nekim njegovim gnjusnim sklonostima, da je organizirao orgije, silovao, gomilao novac za sebe osobno i svoju obitelj.. A svakako je bolje da je čovjek takve moći hedonist, nego da je asket (kao Hitler i Staljin).
"Hohštapler" je onaj koji blefira bez podloge. A on podloge očito jest imao, u spretnosti, praktičnoj inteligenciji, osobnom šarmu, lukavosti, dobrim stateškim zamislima, smislu za human resource management i strategic management.
Nije se on "šepirio među svjetskom kremom", on JEST bio svjetska krema. Mogao je šarmirati i seljanke i englesku kraljicu, i afričke poglavice i američke predsjednike.
Neki u njega danas projektiraju polubožanske osobine, kao heroja i spasitelja. Drugi pak u njega projeciraju demonske osobine, kao genija zla čija nas sablast eto i nakon 35 godina progoni, pa onda ne moramo produbljenije razmišljati što to sa nama ne valja, da smo se bez njega pobili, i da 20 godina nakon što smo u ratu pobijedili mi Hrvati nismo uspjeli povećati BDP iznad onoga što smo imali u zadnjoj godini njegov života, i što se sad ponovo ubijaju Albanci i Makedonci u Makedoniji.
Post je objavljen 14.05.2015. u 13:39 sati.