Marketing
Nekoliko osnovnih načela za moguće bolje politike u Hrvata
Sviđa mi se način na koji je Mirela Holy u najnovijem intervjuu precizno i sažeto iskazala neke osnovne teze.
»Ni HDZ, ni SDP ne žele održivo razvijati Hrvatsku i između njihove politike, osim u dijelu odnosa prema 2. svjetskom ratu, nema nikakve razlike. I jedni i drugi se zalažu za mega energetske projekte temeljene na fosilnim gorivima, ne žele reformu javne uprave, teritorijalnog ustroja i pravosuđa, nemaju gospodarske programe koji zagovaraju snažnu državu kao regulatora i stratega koji stvara kvalitetan, efikasan i transparentan okvir za realizaciju velikog broja malih i srednjih gospodarskih projekata kao temelja zdrave ekonomije.«
Vidi se sličnost prema slobodnotržištarcima u naglašavanju nužne reforme javne uprave, što je Holy stavljala u središte još prije osnivanja ORaH-a. Javna uprava je alat za kreiranje i provođenje politika; kad je alat loš, ne valja posao.Kad je Martina Dalić napustila HDZ, spominjao sam da u tom dijelu postoji znatno slaganje između njene i Holyine retorike (vidi njen nedavni istup: Za reformu javne uprave treba hrabrosti). O tome uostalom u retorici političara postoji konsenzus, ali ne postoji "politička volja" da se nešto stvarno i napravi (vidi članak GONG-a iz ožujka 2013.).
Ali postoji razlika u djelu zašto reforma: da li zato, da se javna uprava učini slabijom, ili da se učini jačom - pa da se onda poboljšaju i šanse Hrvatske i hrvatskih poduzetnika i radnika u tržišnoj privredi.
Vidi moj tekst u kojem sam pokušao objasniti lažnost dileme "ILI država ILI tržište": Nije naš izbor "tržište ili socijalizam". Trebamo više jednog i više drugog, istovremeno
I kapital kojim upravlja država je također kapital. (...) Kapitalizam je sustav vladavine kapitala. (...) Kapital je puno pokretljiviji od rada i tu je njegova prednost, a osobito financijski kapital (..) problem je, kao i u socijalizmu (za razliku od Kine), da se kapitalom i danas loše upravlja (...) Nije problem "premalo kapitalizma", tj. da radnici dobivaju previše. Problem "položajne rente": vlasnici i kontrolori kapitala uvelike njime vladaju kao pseudo-prirodnim resursom, koji im donosi rentu, a ne profit. (...)
Nama treba VIŠE tržišta i VIŠE države, više tržišne ekonomije i više socijalizma, istovremeno. (...) Ne treba se zakačiti na same izraze "više" i "manje". Bitna je kvaliteta, ne kvantiteta.
Moj članak o usmjernosti na ono što Holy naziva: »okvir za realizaciju velikog broja malih i srednjih gospodarskih projekata«: Za konkretne politike, a ne političarenje
Nažalost, hrvatski (a ni drugi jezici osim engleskoga) terminološki ne razlikuje "policy" i "politics", osim što prva riječ može biti u pluralu.
Pojedine politike predlažu razne konkretne mjere, koje mogu donijeti korist. To ne znači veličanstveni preokret u hrvatskoj povijesti. Mali koraci, koji kumulativno mogu donijeti znatan napredak. (...)
Političari se moraju baviti takvim malim, sektorskim mjerama, programima i stretegijama. I pratiti kako uspijevaju; držati se opće strategije ali i prilagođavati u hodu; pratiti i usklađivati razne politike, prema nekim općim smjernicama.
Iako mislim da je pristup ILI-ILI kad se radi o ekonomskom svjetonazoru pogrešan, to makar jest STVARNA dilema, za razliku od budalaštinama kojima se narod šopa ("Ako nema kruha, barem ima igara"). Da i ne govorimo o histeriziranju "Spremni smo za novi rat!"
Jedinstvo Hrvata i borba protiv loših Hrvata
Kad političar poziva na jedinstvo (nacije, klase ili drugo), uvijek je to praćeno pozivom da se obračuna s onima, koji jedinstvo ugrožavaju. (...) Tako da se poziv na nacionalno jedinstvo preobražava u poziv na stalnu budnost i borbu protiv Neprijatelja.
Ako stvarno ozbiljno počnemo diskutirati o ekonomskim svjetonazorima, otvara se mogućnost da se probijemo ne samo do kompromisa, nego i do kreativne dijalektičke sinteze.
Samo potencijal, zasad. Nažalost, u aktualnoj polarizaciji, koju nameće kulturološka desnica (od hajke na zdravstveni odgoj ujesen 2012., uz zaoštravanje retorike do ultimatuma i prijetnji), "slobodnotržištarci" se svrstavaju na desnicu (vidi: HDZ-ova sposobnost usisavanja interesnih grupa). Kako su oni za promociju osobnoga interesa, tu vide više mogućnosti za sebe.
Objašnjenje općih uvjeta, koji dovode do takvog svrstavanja, može se vidjeti na dijagramu koji prenosim u tekstu Konzervativci i liberali u Hrvata.
Analizirajući njihove stavove, gotovo polovica hrvtskih građana svrstava se u "građanski centar" ili "političke liberale". Oni blago ili izrazito preferiraju osobne slobode pred kolektivom, a u pitanju odnosa države i tržišta zastupaju uravnoteženi odnos.
Takvi više glasaju za stranke koje u našim uvjetima označavamo kao lijeve. Ali oni su sada razjedinjeni, jer nemaju dobre lidere, dobru organizaciju ni ujedinjujuće ideje. (O ulozi političkog liderstva vidi: O šefovima i liderima: možemo li prevladati autoritarni mentalitet?)
S druge strane, na (u našim uvjetima) desnoj strani političkoga spektra su oni koji više preferiraju kolektiv. Među njima pak analiza odgovora koje daju u anketi ukazuje na raskol u odnosu prema tržištu, između onih koji su za snažnu državu i onih koji su za jaču ulogu tržišta.
Unatoč tom raskolu, oni su danas politički jedinstveniji, na valu spomenute desne ofanzive u zadnje dvije i pol godine. Spomenuta retorika "jedinstvo Hrvata protiv loših Hrvata!" djeluje moćno.
Oni će gotovo sigurno doći na vlast. Da ostane ova trulež, još je gore. Ali onda će se otvoriti mogućnost, da se kroz oporbu i opoziciju stvori nešto suvislo. Holy i ORaH prave neke pripremne iskorake.
Post je objavljen 05.05.2015. u 08:24 sati.