26.12.2019., četvrtak
Zašto ljudi (ne) glasaju? Kumovi, pajtaši, kmetovi
Jedna prijateljica moje prijateljice na facebooku pitala je:
— Zasto ljudi u vecini odustaju od glasanja na izborima? Nepovjerenje u ovu vrst demokracije? Nevjera u mogucnost blagostanja? Razocarnost (ne)djelovanjem politickih elita?
Odgovorio sam sažimajući tezu koju zastupam posljednjih godina (na osnovu sociološke literature, ponajviše Josipa Županova i istraživanja " social backwardness", "amoralnog familizma" i "sociokulturnog kapitala"; to čini "strukture dugog trajanja", gledao sa to historijski od ukidanja feudalizma 1848. kad se promoviraju "uhljebi"). Ovdje sam odgovor samo malo uredio i dopunio.
— Svakako svi ti čimbenici imaju neki udio, ali je također i važno i to, da ne vide svoj osobni interes u tome. Kod nas je bitno za politiku ono što ja označavam kraticom KPKM = Kronističko-patronatsko-klijentelistička mreža. Ili, neformalnije a opet točno: kumovi – pajtaši – kmetovi. Zbog toga ljudi izlaze na glasanje kad vide svoji interes unutar KPKM, a nije ih briga kad ga ne vide.
Ljudi se ne pouzdaju niti u "institucije sistema" (nego u osobe, nekog svog "kuma Luku") niti u kolektivnu, socijalnu akciju za poboljšanje stanja neke grupe s kojom imaju jednak interes (društvena "horizontalna solidarnost"). Svaki saborski zastupnik povezan je s nizom svojih "cronies", to je mreža elite, par tisuća ljudi u Hrvatskoj, a svi ovi nastupaju kao patroni koji imaju svoje "klijente", a ovi opet mogu imati svoje klijente na nižem nivou ("vertikalna solidarnost", odnos patrona i klijenta koji je uzajaman, ali nije simetričan; i kmetovi su ovisili o dobrim gospodarima; odnos patrona i klijenta bio je jedna od ključnih institucija rimskog društva, te do danas ima manje ili više utjecaja).
Ta je mreža jača od formalnih stranačkih struktura, mreža osobnih odnosa jača od institucija. Ona je 1970-ih i 80-ih osiguravala stabilnost sustava, kako je analizirao Josip Županov (i još bi, da je Jugoslavija bila jednonacionalna država), potresla se početkom 1990-ih ali se regenerirala i ta bitna društvena struktura (ili možda nad-struktura) je u bitnom ostala ista kao u socijalizmu.
Tada smo imali jednu partiju, ali je bilo mnogo klika i interesnih grupa unutar nje (ne mislim na frakcije u političkom smislu, to je na površini, malo bitno), to je označeno kao "pluralizam samoupravnih interesa" (iluzija sustava je bila da se taj pluralizam može riješiti konsezualno kroz "samoupravno dogovaranje i sporazumijevanje"), a danas imamo više partija, ali premreženost kroz KPK veze ide preko granica stranaka.
To vrijedi za Sabor i za lokalne organe vlasti, dok je Europski parlament tamo negdje daleko, van sistema, nešto kao biranje veleposlanika u drugim državama. Nije ljude baš briga kako oni obavljaju svoj posao i kako predstavljaju našu domovinu i zastupaju njene interese. Uglavnom ih vide kao klasične "uhljebe", ali gunđanje zbog (pre)visokih plaća je uglavnom više stvar zavisti, nego bunta.
|
- 18:32 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
22.12.2019., nedjelja
Prvo razmišljanje o drugom krugu izbora za predsjednika RH
Dio onih koji su glasali za Škoru IMHO nisu stvarno desnica, nego traže "alternativu", anti-establišment glasači, protestni glasovi
U drugom krugu, po svoj prilici velik dio od njih će odustati od glasanja. Ali dio bi mogao otići i Milanoviću. Svakako ne možemo te glasove automatski pripisati KGK.
Međutim, ne treba zaboraviti ni faktor koji se pokazao prije pet godina: veća polarizacija u drugom krugu je potakla znatno veći broj glasača da izađe na izbore nego u prvom krugu.
Tada je izlaznost u prvom krugu, 28.12.2014., bila samo 47,12%, a u drugom krugu čak 59,05%!
Sveukupno, KGK je favoritkinja, ali Milanović nije bez šansi. Osobito kad bi uspio kontrolirati svoj antipatični "karakter" (sumnjam da može).
U drugom krugu 2015. izašlo je 400.000 birača više nego u prvom krugu (2,2 milijuna vs 1,8 milijuna). A dio onih koji su glasali u 1. krugu za kandidate koji su ispali vjerojatno su u 2. krugu odustali. Razumno je pretpostaviti da bi slično moglo biti i sad. Dakle, tih pola milijuna birača koji nisu sudjelovali u 1. krugu zapravo su ključni za ishod 2. kruga.
Prvi krug je prošlost. Drugi krug, novi izbori, nova kampanja, znatno različita. Ta je kampanja već počela.
|
- 22:49 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
12.12.2019., četvrtak
Parlamentarni izbori u Ujedinjom kraljevstvu: pobjeda eurofoba neće biti kraj turbulencija
Danas su parlamentarni izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske. Objavljeno je mnogo istraživanja javnog mnijenja.
U četiri tjedna od predaje kandidatura, po anketama je stanje javnog mnijenja uglavnom konstantno, nema nekog trenda rasta ili pada. Konzervativci u sigurnom vodstvu s oko 43%, što je oko 10% ispred laburista. Liberali 11%. SNP sigurno osvaja Škotsku. Brexit Party nestaje sa scene.
Prema projekcijama, konzervtivci osvajaju apsolutnu većinu mandata, oko 340 od 650, a laburisti oko 230.
To bi bio veliki trijumf za Johnsona nakon što je May doživjela fijasko. Težak poraz za Corbyna koji je odlično napredovao 2017.. Fijasko za Nigela Faragea. Potpuni neuspjeh za "Change UK". Zeleni će po predviđanjima održati svoj jedan mandat, održavajući status parlamentarne stranke.
Treba upak imati na pameti da u britanskom izbornom sustavu, s jednomandatnim izbornim jedinicama, mali pomak u ukupnom broju glasova u zemlji može značiti gubitak znatnog broja mandata. Ako konzervativci ne osvoje 43% nego 2-3% manje, to bi moglo biti dovoljno da padnu ispod apsolutne većine mandata, pa da se ponovi situacija iz 2017..
Na izborima za Europski parlament u svibnju, osvojeni postoci su bili kao da se ne radi o istoj zemlji i istim strankama:
1. Brexit Party 30,5%
2. Liberal Democrats 19,6%
3. Labour 13,6%
4. Green 11,8%
5. Conservative 8,8%
Ipak, ako usporedimo rezultate tih izbora i ovih anketa, nije sulud ovaj zaokret birača. Oni koji su glasali za BP sada se masovno vraćaju konzervativcima. Oni su smatrali da je konzervativna stranka previše mlaka u pregovorima oko izlaska iz EU i dali glas stranci koja tome pristupa radikalno. Izborom Johnsona, stranka Brexit, koja je fokusirana samo na tu jednu temu, gubi smisao.
Znatan broj glasova koji su išli liberalnim demokratima i zelenima vratili su se laburistima.
Ta dva trenda objašnjavaju najveći dio razlike između rezultata izbora za EP i ovih anketa. Nakon što je tradicionalni stranački sustav bio žestoko potresen, stvari se vraćaju u stoljetnu britansku normalu, bar što se tiče odnosa među strankama.
Britanska javnost i dalje je polarizirana oko odnosa prema Europi (ili prema "kontinentu"). Od referenduma 2016. odnos dva tabora, pro-europskog i protiv-europskog (pri čemu oba imaju radikalno i umjereno krilo) stalno ostaje konstantan i izjednačen, nekoliko posto ovamo ili onamo.
Izborni sustav i koncentracija glasova na jednu stranku omogućit će, ako nam birači ne prirede veliko iznenađenje, punu pobjedu protu-europskoj polovici. U proporcionalnom sustavu, uz postotke koje daju ankete, možda bi se stvorila koalicija laburista, liberalnih demokrata, zelenih i SNP (svi umjereno ili radikalno pro-eu), koja bi mogla imati apsolutnu većinu mandata. Ali naravno, da je izborni sustav drugačiji, cijali politički život bi bio drugačiji.
Polarizacija u britanskom društvu će međutim svakako ostati i poprimati nove oblike i nakon što izađu iz EU.
General election 2019: A really simple guide
General election 2019: Voters head to polls across the UK
|
- 15:13 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|