Marketing
Zašto ljudi (ne) glasaju? Kumovi, pajtaši, kmetovi
Jedna prijateljica moje prijateljice na facebooku pitala je:
— Zasto ljudi u vecini odustaju od glasanja na izborima? Nepovjerenje u ovu vrst demokracije? Nevjera u mogucnost blagostanja? Razocarnost (ne)djelovanjem politickih elita?
Odgovorio sam sažimajući tezu koju zastupam posljednjih godina (na osnovu sociološke literature, ponajviše Josipa Županova i istraživanja " social backwardness", "amoralnog familizma" i "sociokulturnog kapitala"; to čini "strukture dugog trajanja", gledao sa to historijski od ukidanja feudalizma 1848. kad se promoviraju "uhljebi"). Ovdje sam odgovor samo malo uredio i dopunio.
— Svakako svi ti čimbenici imaju neki udio, ali je također i važno i to, da ne vide svoj osobni interes u tome. Kod nas je bitno za politiku ono što ja označavam kraticom KPKM = Kronističko-patronatsko-klijentelistička mreža. Ili, neformalnije a opet točno: kumovi – pajtaši – kmetovi. Zbog toga ljudi izlaze na glasanje kad vide svoji interes unutar KPKM, a nije ih briga kad ga ne vide.
Ljudi se ne pouzdaju niti u "institucije sistema" (nego u osobe, nekog svog "kuma Luku") niti u kolektivnu, socijalnu akciju za poboljšanje stanja neke grupe s kojom imaju jednak interes (društvena "horizontalna solidarnost"). Svaki saborski zastupnik povezan je s nizom svojih "cronies", to je mreža elite, par tisuća ljudi u Hrvatskoj, a svi ovi nastupaju kao patroni koji imaju svoje "klijente", a ovi opet mogu imati svoje klijente na nižem nivou ("vertikalna solidarnost", odnos patrona i klijenta koji je uzajaman, ali nije simetričan; i kmetovi su ovisili o dobrim gospodarima; odnos patrona i klijenta bio je jedna od ključnih institucija rimskog društva, te do danas ima manje ili više utjecaja).
Ta je mreža jača od formalnih stranačkih struktura, mreža osobnih odnosa jača od institucija. Ona je 1970-ih i 80-ih osiguravala stabilnost sustava, kako je analizirao Josip Županov (i još bi, da je Jugoslavija bila jednonacionalna država), potresla se početkom 1990-ih ali se regenerirala i ta bitna društvena struktura (ili možda nad-struktura) je u bitnom ostala ista kao u socijalizmu.
Tada smo imali jednu partiju, ali je bilo mnogo klika i interesnih grupa unutar nje (ne mislim na frakcije u političkom smislu, to je na površini, malo bitno), to je označeno kao "pluralizam samoupravnih interesa" (iluzija sustava je bila da se taj pluralizam može riješiti konsezualno kroz "samoupravno dogovaranje i sporazumijevanje"), a danas imamo više partija, ali premreženost kroz KPK veze ide preko granica stranaka.
To vrijedi za Sabor i za lokalne organe vlasti, dok je Europski parlament tamo negdje daleko, van sistema, nešto kao biranje veleposlanika u drugim državama. Nije ljude baš briga kako oni obavljaju svoj posao i kako predstavljaju našu domovinu i zastupaju njene interese. Uglavnom ih vide kao klasične "uhljebe", ali gunđanje zbog (pre)visokih plaća je uglavnom više stvar zavisti, nego bunta.
Post je objavljen 26.12.2019. u 18:32 sati.