Zoran Oštrić

Globalni politički i ekonomski odnosi, suradnja i sukobi, ovise o nizu kratkoročnih slučajnih događaja, ali u okviru dugoročnih trendova, koji uključuju i postepene ili nagle promjene sustava odnosa. Povod ovom članku je posjet njemačke kancelarke Angele Merkel Kini, koji će se dogoditi krajem ovog tjedna. To je njen već 12. posjet Kini od 2005. g.. svaki put dolazi i gomila drugih vladinih dužnosnika i poslovnih ljudi i sklapa se niz ugovora. Njemačka i Kina razvile su intenzivnu ekonomsku suradnju u posljednjih 20-ak godina.

Na slici: da bih izbjegao dosadne slike političara i zastava, donosim jednu sliku s utakmice između Kine i Njemačke na Svjetskom nogometnom prvenstvu za šene 2019.. Njemačka je pobijedila 1-0. Njemačka je ispala u četvrtfinalu, a svjetske prvakinje postale su Amerikanke.

Po čemu su slične? Ono što najlakše pada u oči: Kina i Njemačka su prve dvije zemlje svijeta po neto izvozu (List of countries by net exports). Kina ima neto izvoz od +495 milijardi USD 2016. godine, Njemačka +300 milijardi. Znatno zaostaje Južna Koreja ja 3. mjestu s +120, a na četvtom je mala Irska s +114 milijardi. Na drugom kraju skale, SAD su daleko najveći neto uvoznik s -752 milijardi. (Hrvatska je 22. u svijetu po neto uvozu 2016, tj. obrnuto gledano, 173. po neto izvozu.)

Postoje, po mom sudu, također značajne sličnosti u ekonomskom sustavu i osnovnoj koncepciji (filozofiji): Njemačka nikad nije prihvatila anglosaksonsku koncepciju "laises faire" ekonomije, nego je uloga države bila znatna: merkantilizam, kamaralizam, ordoliberalizam, pa do današnje koncepcije eko-socijalne tržišne privrede (predmetak "ekološko" potječe iz godine pada Berlinskog zida, 1989.).

Ima sličnosti s načelima koje Kina u posljednih 40 godina zastupa na svojem "razvojnom putu" (ekološku komponentu su dugo prezirali, a počeli su je priznavati od sredine 2000-ih - važnu ulogu imale su Olimpijske igre u Pekingu 2008.). U linkanom prikazu o eko-socijalnoj tržišnoj privredi, na njemačkom, hvale načela konfucijanizma - koji ima neke sličnosti s "protestantskom etikom" kako ju je analizira Max Weber - a kude aktualni kineski »ekstremno problematični amalgam komunističke diktature s državnim kapitalizmom«.

Kineski sustav se i danas može smatrati prevladavajuće "zapovjednom ekonomijom" (Command economy): iako djeluje tržišni mehanizam, država ima ključnu ulogu; a mogli bismo reći i da upravlja "zapovijedajući" a ne "usmjeravajući" (zato mislim da je bolji izraz "zapovjedna/komandna" ekonomija od "planska", jer planove rade sve razumne vlade). »Kineske ekonomske reforme su dugoročni plan za prelaz od zapovjedne ka mješovitoj ekonomiji. To znači da je sadašnje usporavanje ekonomsko rasta namjerno. To nije (pred)znak kolapsa. To je u skladu s dugoročnim planom koji je kineski predsjednik Si Đinping (Xi Jinping) objavio u studenome 2013..«

Iako su odnos državnog i tržišnog mehanizma donošenja ekonomskih odluka predmet žestokih rasprava i ideoloških sukoba, danas se ekonomije skoro svih industrijskih zemalja klasificiraju kao mješovite; iako je uloga vlada obično veća u zemljama Zapadne Europe nego u SAD, jedine dvije velike zapovjedne ekonomije su Kina i Sjeverna Koreja, a i Kina uvodi tržišne mehanizme. Iako većinom ljudi opisuju SAD kao ekonomiju otvorenog tržišta, ona ima jasna svojstva mješovite ekonomije (Overview of Economics: Getting Organized: Command, Market, and Mixed Economies). A mogli bismo dodati, da taj proces u Kini nije započeo Si Đinping, nego proces koji je u tijeku već više od 40 godina, koji je monopolna politička partija dosad uspješno vodila.

Merkeličina posjeta »naglašava europsko političko priznanje kineskog razvojnog puta i značaja kinesko-njemačkih odnosa«. (Merkel visit expected to deliver fruits, članak na kineskom sajtu globaltimes.ch, koji je pod državnim nadzorom, ali s razumno objektivnim novinarskim pristupom).

Bizaran preokret dogodio se nakon što je Donald Trump postao predsjednik SAD: Njemačka i Kina brane globaliziranu slobodnu trgovinu od američkog protekcionizma. »Ova posjeta dolazi u vrijeme kad je globalni ekonomski rast ugrožen američkim unilateralizmom i međunarodna financijska tržišta su potresena trgovinskim ratovima koje započinje SAD (…) Njemačka i Kina su na istoj strani u obrani globalizirane trgovine i multilateralizma.« Ovu promjenu odnosa artikulirao je kineski predsjednik već u svojem govoru na skupu u Davosu u siječnju 2017..

Uz sličnost i suradnju i zajedničke interese, tu su naravno i različiti interesi i nesimetričnost. Njemački tjednik i portal "Spiegel" je još prije devet godina objavio članak pod naslovom The Dangers of Germany's Dependence on China. To se prilično slaže s aktualnim Trumpovim optužbama na račun Kine: koriste svoju veliku ekonomsku važnost da bi iznudili povoljne uvjete o suradnji među kompanijama, pri čemu kineske kompanije stiču pristup visokim tehnologijama, kopiraju ih i onda postaju konkurenti na svjetskom tržištu, a Kina istovremeno ograničava pristup svom tržištu. Kina koristi svoju snagu da bi iskoristila tržišni mehanizam u svoju korist, blokirajući ga istovremeno tamo gdje joj odgovara.

I sada najednom SAD, potisnute u defanzivu, posežu za obrambenim mjerama. S istog portala, travanj 2017.: »Otkad je Donald Trump ušao u Bijelu kuću, tradicionalna savezništva na međunarodnoj pozornici se preslaguju i SAD, koje su desetljećima stajale s Njemačkom rame uz rame u borbi za slobodnu trgovinu i međunarodni poredak zasnovan na pravilima, otkačile su se od tog sidrišta. Ako se ikakav obrazac može razabrati od Trumpove administracije, to je iskorak ka protekcionizmu. U međuvremenu, Njemačka i Kina, koje su na oprečnim pozicijama u mnogim područjima, istražuju mogućnosti približavanja. (…) Znači li to da će globalna politika ubrzo biti pod utjecajem osovine Peking-Berlin? Eksperti kažu da to nije nezamislivo, ali upozoravaju protiv pretjeranih očekivanja.«

Trumpov "unilateralizam" zasniva se na ideji da se SAD, najjača svjetska sila, ne smiju više oslanjati na pregovore i dogovore u širim krugovima, gdje mogu biti nadglasani ili nadjačani, nego svesti bitke na niz 1-na-1 sukoba, gdje svaki put mogu pobijediti. A onda posljedica može biti da se ostale sile međusobno sukobljavaju, da bi ostale pošteđene u sukobu sa SAD, pa čak i velesile kao Njemačka i Kina. Problem je što se sukobi i bitke time prihvaćaju kao normalno stanje, a ne kompromisi i suradnja (Creating a Future: Nationalism, Patriotism and Global “Oneness”. A SAD moraju spriječavati da se njihovi protivnici ujedine.

Unutar Europske unije, koja se suočava s dubokim unutrašnjim podjelama (mnogo je toga nejasno i prigušeno dok se ne dovrši Brexit), osovina Francuska-Njemačka zasad je još čvrsta. Britanski The Guardian piše: »Macron i Merkel pokušavaju očuvati Europu, a ne njome dominirati«. Sama Angela Merkel kaže da Europa mora stajati jedinstvena prema Kini, Rusiji i SAD; ali ipak i Njemačka gleda vlastite interese i van EU, u odnosima s Kinom, ali i s Rusijom (gradnja plinovoda Nord Stream 2)

Nakon 2SR svjet je bio bipolaran (SAD i SSSR), 1990-ih bio je unipolaran (SAD kao hegemon), a sad smo u preobrazbi ka multipolarnom svijetu, gdje nama fiksnih blokova, iako postoje razne "osovine" (Peking-Berlin, Berlin-Pariz, Peking-Moskva, Washington-London isl.) i razni savezi, uvijek pod prijetnjom nestabilnosti. Npr. dolazak pro-američkog (dapače, pro-trumpovskog) Jaira Bolsanara na vlast u Brazilu izaziva nedoumice o budućnosti skupine BRICS (Future of BRICS: BRAXIT or ‘Power Next’? (Od 11 najvećih svjetskih ekonomija, gledano po ukupnom BDP-u, sedam je u G7, a četiri u BRIC). Slijedeći, 11. sastanak pet zemalja BRICS održat će se u studenome u Brazilu, s temom "Ekonomski rast za inovativnu budućnost". Bolsonarovo predsjedanje izaziva skepticizam i sumnju (BRICS: The future ahead.

Zasad, transformacija svjetskog sustava je još u pripremnom stadiju. Kako će se stvari kretati, još ne znamo. Mnogo će ovisiti o tome hoće li Trump osvojiti drugi mandat.

Dulje će se vjerojatno održati obrazac po kojem Njemačka i Kina puno neto izvoze, a SAD puno neto uvozi; a to opet jako zavisi o činjenici da je dolar svjetska valuta, koja SAD-u donosi znatnu rentu svake godine.

Kina posjeduje tisuće milijardi američkih dolara u obveznicama, ali dužnik je (zasad?) u boljem položaju: pad vrijednosti dolara pogodio bi Kinu više nego SAD (Why the US Dollar Is the Global Currency). I dalje izgleda malo vjerojatno da se to promijeni u bliskoj budućnosti, ali nije nemoguće (upitno: Can the US Dollar Continue To Defend Its Role as the Lead Currency? ili upozoravajuće: The risks are rising that the dollar could lose its special global standing).

Sankcije prema drugim zemljama koje donosi vlada SAD, kao i protekcionističke mjere, slabe prednosti dolara kao svjetske valute (The risks are rising that the dollar could lose its special global standing. Također, kad bi se jednom dogodio znatan pad vrijednosti dolara, situacija bi se mogla vrlo brzo promijeniti.

Strukturalna promjena može se dogoditi naglo, neočekivano, kad se stvore uvjeti da jedan lepet krila leptira može izazvati oluju (globalni financijski sustav je sustav determinističkog kaosa odnosno nelinearne dinamike).

Gledajući dugoročno tijek povijesti, sustavi se stalno mijenjaju i do promjene će doći prije ili kasnije - kakve, ne možemo znati. Opadanje uloge dolara već se događa: Udio USD u pričuvama središnjih banaka u svijetu bio je najviši, 73%, godine 2001, a 2018. je pao na 62%.

Gore spomenuti kineski plan reformi uključuje i korake, koje provodi Kineska narodna banka, koji bi postepeno mogli otvoriti mogućnost da yuan zamijeni američki dolar kao svjetska rezervna valuta ( China's Economic Reform: Why China's Economy Must Reform or Collapse). Američke sankcije, koje je Trump pokrenuo protiv Kine, Rusije i Indije zbog raznih trgovinskih sukioba, mogu ohrabriti ove tri zemlje da, makar i bez Bolsonarovog Brazila, razvijaju alternativni ekonomski sustav u kojem američki dolar neće biti potreban.