Zoran Oštrić

<	listopad, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Listopad 2022 (2)
Listopad 2021 (1)
Travanj 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Travanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (2)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (7)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (5)
Prosinac 2016 (8)
Studeni 2016 (7)
Listopad 2016 (6)
Rujan 2016 (11)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (5)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (8)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (8)
Studeni 2015 (14)
Listopad 2015 (7)
Rujan 2015 (7)
Kolovoz 2015 (5)
Srpanj 2015 (10)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (15)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (9)
Veljača 2015 (8)
Siječanj 2015 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Ovo je blog kojeg vodi Zoran Oštrić. Razne teme. Politika, društvo, priroda, znanost, povijest, filozofija...
Provilna slika s facebooka

Vodim također tematske blogove Ekološka ekonomija, Mudroljublje i Zelena politika na wordpress.com.

Ako me želite kontaktirati, pošaljite poruku na emajl:
zoranostric (at) gmail.com
ili ostavite poruku na facebooku.

OŠIKU!

Ošiku je kratka pjesnička forma slična kod nas poznatom japanskom "haikuu", samo sa širom tematikom i nešto slabijim formalnim pravilima. Kolekciju mojih ošikua s ilustracijama (što je također varijacija na japansku tradiciju crteža uz haiku) možete pogledati na facebooku.

ŠAH

Igram šah na razini jakog amatera (majstorski kandidat). Neke moje on-line s komentarima možete pogledati na mrežnom sjedištu sah.hr.

KRATICE

ASNV
Ako me sjećanje ne vara
BUNS
Bez Uvrede Nadam Se
JUOSP
Jednostavni Univerzalni Odgovor na Sve Probleme
KJMP
Koliko je meni poznato
KJMV
Koliko ja mogu vidjeti
PMNN
Po mišljenju nekih od nas
PMSM
Po mom skromnom mišljenju
PNDZ
Padoh na dupe od zaprepaštenja
ŠBBDJB
Što Bi Bilo Da Je Bilo
ŠBBKBB
Što Bi Bilo Kad Bi Bilo
UBR
Usput budi rečeno

Moji znanstveni radovi, predavanja i bilješke

Radovi objavljeni na mrežnom sjedištu Academia.edu.

Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih (s pogledom iz 2013.), objavljeno u časopisu "Ekonomska i ekohistorija", br. 10, 2014..

Ekološki pokret u Jugoslaviji: Građa za proučavanje razdoblja 1971.-1991., objavljeno u časopisu "Socijalna ekologija", god. 1 (1992), br. 1, str. 83-104.

Izborni i stranački sustav u Hrvatskoj, prezentacija uz predavanje, 2008.

Heideggerova autopsihoterapija pisanjem 1936.-1938. : Bilješke i razmišljanja uz Martin Heidegger: "Prilozi filozofijii (iz dogođaja)"

Moje stvari objavljene na scribd.com

Neki moji tekstovi i zapisi u formatima word, powerpoint ili pdf, koje sam stavio na svemrežje.

Elektronsko glasilo za privredu, društvo i ekologiju "Zelena politika" (nulti broj)
Pljačka vrijedna 140 milijuna kuna
(Reportaža o krađi šljunka, objavljena 6. prosinca 1997.. Aktualno i danas!)
Zadnji dani Labinskih rudnika, 19. rujna 1998.
(Reportaža objavljena u časopisu "Hrvatski obzor", 2 str., pdf)
Pavo Zubak bespravno izgradio postrojenja u Sesvetskom Kraljevcu
(Siječanj 2010.. Gore je link na pdf-dokument, isto u wordu jeovdje.)
Copenhagen Diagnosis: prevod sažetka na hrvatski
(tekst, 2 str., 16. prosinca 2009.)
"Kumovi" u Hrvatskoj: fenomen kapitalizma ("Crony capitalism")
(prezentacija, 17 str., prosinac 2009.)
Pacifist protiv svoje volje. Bilješke ostarjelog aktivista
(tekst, 21 str., ožujak 2003.)
Sunce će nas grijati i u 22. stoljeću (prezentacija ,17 str., prosinac 2008.)
Takozvani "Climategate": izmišljena afera
(Letak, jedna stranica A4 formata, prosinac 2009.) greedy

Moji tekstovi objavljeni na raznim portalima

Alertonline.org, 10. listopada 2011.
Zelenoidi nastupaju...
Monitor.hr, 27. veljače 2011.
"Jelačić plac i Radićeva: Mi smo odgojili te huligane"
Index.hr, 25. veljače 2011.
Bitna borba za vlast ipak se vodi unutar HDZ-a
alertonline, 30. siječnja 2011.
Zelena (g)lista i dalje ruje
tinolovka-news, 25. kolovoza 2010.
Svi naši Treći blokovi (1): Hrvatski izborni sustav
pollitika.com, 23. kolovoza 2010.
Treći blog... Treći put... ljevica i zeleni
Feljton "Povijest i budućnost ekologije" na alertonline.org
- Povijest i budućnost ekologije (1)
- Bioraznolikost i filozofske pouke teorije kaosa (2)
- O ekološkoj znanosti i ekologističkom mudroljublju (3)
- Što rade zeleni kad svi zastupaju "zelenu ekonomiju" (4)
- Zamka eksponencijalnog rasta (5)
- Zašto su "atomi za mir" neprihvatiljivi (6)
- Ekonomski fijasko i politički poraz nuklearne energije (7)

Intervjui sa mnom i članci u kojima sam spomenut

31. svibnja 2014.
ORaH, SDP i "civilna scena"
Index.hr, 19. veljače 2010.
Kome smeta Marko Rakar?
Prikaz diskusije na pollitika.com. Citiraju i mene.
Business.hr, 3. veljače 2010.
Zubak bespravno sagradio tvornicu autobusa
O toj temi moj članak ovdje od srijede, 27. siječnja: Zubak, zašto nas imaš na zubu!?
Glas Slavonije, 21. prosinca 2009.
Hrvatsku čeka blamaža zbog zagađenja
Komentar povodom završetka Konferencije o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. Citira izjavu "najistaknutijeg hrvatskog ekoaktivista", tj. mene. cool

Glas Slavonije, 14. prosinca 2009.
Čovječanstvo će preživjeti, ali postoji opasnost od teškog sloma civilizacije
Povodom Konferencije UN o klimatskim promjenama u Kopenhagenu. U članku sam pogrešno predstavljen kao "jedan od čelnika Zelene akcije". Normalno, novinar je mislio, da moram biti čelnik nečega. wink

SADRŽAJ BLOGA

Free Web Counter

31.10.2016., ponedjeljak

Hrvatska ekonomija 1848.-2016.: samostalna država donijela je vrhunac neuspjeha

Ovaj esej nastao je spontano, kao diskusija na zidu jedne moje fb prijateljice. Nabacao sam svašta, a naknadno sam tekst malo dotjerao, ispravio neke manje netočnosti i dopunio. Spominjem puno različitih imena, pojmova i izvora. Ne da mi se sad dodavati reference - ipak je ovo esej, slobodnija forma. Dodao sam samo dvije slike. Ali nisam nabacivao bez veze. Koga zanima, može određene pojmove tražiti preko googlea, ili mi postaviti pitanje da razjasnim - napravit ću to, koliko mogu.

stipetic-vladimir

Bavim se zadnjih mjeseci ekonomskom povijesti Hrvatske od sredine 19. stoljeća. Čitao sam nedavno obimnu studiju Vladimira Stipetića "Povijest hrvatske ekonomske misli", te proučavao knjige povjesničara, koje sam ranije čitao, tražeći podatke o ekonomiji i o socijalnim odnosima i kretanjima (Gross, Szabo, Suppan, Karaman, Pavličević o kućnim zadrugama, zanimljivo antropološko-historijski Petrungaro o pobunama 1897. idr.).

Također sistematski pregledavam i realističku književnost onoga doba, u kojoj ima zanredno zanimljivih prikaza i teza (Kozarac: "Mrtvi kapitali", J. E. Tomić "Melita", K. Š. Đalski, M. P. Miškina idr.).

Hrvatska se s pravom žalila na nepovoljne uvjete stvorene hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868.. Glavni centri odlučivanja o državnim politikama, koji vitalno utječu na uvjete ekonomskog razvoja (tokovi financijskog kapitala, gradnja željeznica idr.), bili su van Hrvatske, u Beču i u Pešti.

Nakon ekonomske krize 1873. (slom Bečke burze u svibnju 1873, "panika" u SAD od rujna, "Velika depresija" koja je ostala kao takva upamćena sve di 1929.,), a onda i početka velikih isporuka jeftinoga žita iz Amerike na europsko tržište, koje ugrožavaju europsku poljoprivredu (žitna kriza 1873.-1895.), državne politike postaju vitalno važne za ekonomske tokove (po učenju Friedricha Lista: "nacionalna ekonomija", nasuprot "individualnoj" i "kozmopolitskoj", te po njemačkoj "historijskoj školi ekonomije" koja tada ima primat u Europi i SAD, koja nasprot teorijskim modelima "slobodnog tržišta" zagovara pametni državni intervencionizam na osnovu konkretne analize situacije i ciljeva). Hrvatska je na marginama i pati zbog toga.

Usprkos tome, navodi Stipetić, različito od većine ranijih prikaza povjesničara, Hrvatska je imala relativno pristojan ekonomski rast u tom razdoblju, do 1914., a osobito su je ekonomski i društveni napredak vidljiv u posljednjih 20-ak godina prije 1SR. Nije imala nižu stopu rasta od drugih područja A-U, a donekle je smanjen zaostatak za Zapadnom Europom.

Međutim, i Stipetić kaže, da velikoj većini stanovništva, seljacima (još uvijek 80% uoči 1SR) taj napredak nije donosio dobrobit, te su se prilike nakon 1895. tek malo poboljšale. Živjeli su, velika većina, u trajnoj bijedi i nesigurnosti, na granici gladi i pothranjeni. Ukidanje feudalizma nije im donijelo napredak, a ni kasnija desetljeća; često i nazadak. Velik dio ekonomskog rasta bio je zasnovan na lihvarskim kreditima danim seljacima (štedionice u Hrvatskoj su davale čisti dobitak 2-4 puta viši nego u drugim zemljama A-U). Tako se elita, u doba revolucionarnih promjena ujesen 1918., bojala seljačkih buna i komunizma jednako kao 1848..

Da se nije dogodila epohalna katastrofa 1SR, tko zna što bi bilo… Možda solidniji razvoj u "Podunavskoj federaciji", koji postepeno širi nova dostignuća blagostanja, kako se ona šire prema nižim slojevima u centru, i na periferiju.

Međutim, Kraljevina SHS/Jugoslavija donijela je nazadovanje skoro svim društvenim slojevima. Seljacima se ništa nije poboljšalo, dapače (a njihov udio u aktivnom stanovništvu na području današnje Hrvatske je u 30 godina 1910-1940. opao skromno, sa 80% na 73%). Realne nadnice radnika i službenika su opadale: godine 1940., u odnosu na 1910., prosječna zarada industrijskog radnika bila je 83,4%, privatnog namještenika 87,9% a javnog službenika samo 54,7%.

(A tu mi fali podataka, kako je bilo u Srbiji? Ima špurijus da većina stanovništva nije imala nikakve koristi od politike koju su vodili kralj i kamarila u Beogradu. Što valjda uvelike objašnjava zašto se ta država tako lako raspala 1941., kad se ni Srbi nisu htjeli boriti da ju brane.)

Tako, dakle, cijelo stoljeće bijede i beznađa za veliku većinu stqanovništva. Onda dolazi totalna katastrofa 2.SR i tragedija NDH, i sticajem neočekivanih okolnosti (uključivo povijesnu ulogu jednog velikog vođe), "treća-sreća", komunisti dobivaju svoju priliku. to je bio rezultat osobitih okolnosti, nakon Rusije tek druga (i posljednja) autonomna komunistička revolucija u Europi (tu je još Albanija, ali uz znatnu pomoć jugoslavenskih komunista); ali s obzirom na turobno iskustvo prethodnog stoljeća, taj uspjeh nije nelogičan.

Komunistički vladari ostvaruju napredak: neko vrijeme su stope rasta visoke, brzo rastu poljoprivredna i industrijska proizvodnja (usput sam naučio da nijedna zemlja nije uspjela valjano ući u industrijsku revoluciju a da nije znatno povećavala produktivnost poljoprivrede, koja jedino može dati unutarnju akumulaciju kapitala koji se onda može ulagati van poljoprivrede - od Engleske od Kine), te široki slojevi počinju uživati u rastu standarda i kvalitete života.

Svakako, nisu komunisti gradili na praznoj ledini. Preuzeli su (oteli) predratne pogone. Ali su ih i znatno proširivali i otvarali nove, te stvarali brojna radna mjesta u sektoru usluga. Broj zaposlenih van poljoprivrede na području današnje Hrvatske g. 1940. bio je 477.000, a 1968. gotovo dvostruko više, 917.000 (uz oko 200.000 radnika u inozemstvu). Ekonomija više nije zavisila samo o malom broju uspješnih poduzetnika i velikih kapitalista.

Pod vlašću komunista, Jugoslavija, a i Hrvatska u njoj, nadoknađivali su zaostatak stvoren ranije, kad je svijet preobrazila Druga industrijska revolucija. (Pri tom mislim da je važno ne ostati samo na podacima o BDP, nego gledati i druge podatke koji pokazuju kvalitativni pomak, indikatori kvalitete života i dr. - gradnja vodovoda i kanalizacije, očekivani životni vijek, broj djece koja umire do 15. godine, škole, bolnice, prosječne godine školovanja idr.)

Međutim, taj je sustav gubio dah i konačno se paralizirao; blokirao je potencijale koje je sam stvorio, dok se napredniji, kapitalistički svijet zahuktavao u Treću industrijsku revoluciju. A sad je počela Četvrta…

I onda 25 godina kapitalizma. I opet neuspješno.

Tako dakle, ako pogledamo i "Analizu sekularnog rasta (…)" koju su proveli Bićanić idr., pa kad produljimo pogled uz Stipetićeve analize i doprinose povjesničara, u razdoblju od 1850. Hrvatska je imala tri uspješna razdoblja rasta (i, rekao bih, za prva dva ali ne i treći, transformacije - ne samo rast BDP, kako spominjem gore), koji su potrajali prekratko i bili prekinuti:

* oko 1890.-1914.

* oko 1952.-1971. (a tu stavljam 1971. kao granicu, iako je BDP rastao i kasnije, do 1980., jer je tada srušeno "Hrvatsko proljeće", te uz druge obračune s reformistima u drugim republikama 1970.-1972. SFRJ gubi šanse da se prilagodi, dok u svijetu 1970-ih započinje drastična preobrazba - napuštanje zlatne podloge dolara, dvije naftne krize, "Granice rasta", kriza "države blagostanja", treća industrijska revolucija…), te

* 1995.-2008. ("Uspješni kapitalizam", kako kažu Bićanić idr.).

Ali, nije stvoren supstancijalni zaokret u institucijama i mentalitetu (ovdje refereiram na "institucionalnu ekonomiju", koja se nastavlja na gore spomenutu "historijsku školu", na sociološko-ekonomske analize fenomena "backwardness" i na pojam mentaliteta u analizi "procesa dugog trajanja" u historijskoj školi Anala), koji mogu osigurati na dulji rok uspješan ekonomski rast i društveni razvoj (a svijet ulazi u razdoblje kad se neminovno prepituje sam pojam i obaveznost rasta - "degrowth" - ekologistička revoilucija, vezana i sa spomenutom četvrtom industrijskom - Circular economy i Energiewende).

Rezultat? Danas, kao država i kao narod, gubimo osnovnu supstancu: ljude. Sada većinom mladi i obrazovani odlaze, i to zauvijek, a ne s idejom da se vrate, kao gastarbajteri u doba socijalizma. Veliko iseljavanje, ponajviše u Amerike, događalo se i u desetljećima pred Prvi svjetski rat, ali tada je broj stanovnika ipak rastao.

Godine 1945. došle su seljačine iz šuma, napravili puno nepotrebne štete, ali ipak su imali i neke dobre ideje i napravili i puno dobroga u slijedećim desetljećima, pa su se i urbanizirali, među inim.

Onda su godine 1990. došli seljačine s kamenjara (plus iz ustaške emigracije koji su mentalno još živjeli u 1941., plus oni koji su živjeli u gradovima i bili komunjare a ostali seljačine pa su se hitro prestrojili), i nisu donijeli nijednu dobru ideju, a napravili su katastrofalne štete; uništavali tekovine prethodnog perioda a gotovo ništa novo nisu stvorili. Najgore od oba svijeta.

Na samom početku ovog perioda, Friedrich Engels je pisao da su Hrvati bijedan, za život nesposoban otpadak naroda (bio je bijesan zbog toga što su Hrvati, kao vjerne trupe austrijskoga cara, ubijali, silovali i pljačkali pobunjenike/revolucionare u Mađarskoj, sjevernoj Italiji i Beču 1848.-1849.), te im je nagovještavao krvavu osvetu revolucije (s time da on tada piše iz perspektive buržuaske a ne proleterske revolucije!), uz germanizaciju kao najbolju soluciju.

Bio je u pravu. Osveta revolucije nas je stigla, doduše ne krvava, nego "mekana". Mi Hrvati smo se pokazali nesposobnima, te je sasvim u redu da kao narod izumremo i da nas zamijene uspješniji. Oni koji isele, dat će dobrodošlu demografsku injekciju uspješnijim narodima. A na ovom prostoru ostat će "mala zemlja za veliki odmor", jedan veliki internacionalni park prirode, s nešto preostalih domorodaca kao dio turističke ponude.

- 10:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.10.2016., srijeda

Ministarstva okoliša i energije: od Švedske do Tonge, pa čak i Hrvatske

Pregovori o raspodjeli moći unutar vjadajuće koalicije HDZ-a i Mosta doveli su do neočekivane institucionalne promjene u strukturi ministarstava. Prema Konačnom prijedlogu Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i drugih središnjih tijela državne uprave, poslanom na odlučivanje u Sabor u okviru pregovora o formiranju nove vladajuće većine i nove vlade, stvara se novo Ministarstvo zaštite okoliša i energetike.

Sadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prirode preuzet će upravne i stručne poslove iz područja energetike od Ministarstva gospodarstva, te također iz područja vodnog gospodarstva od sadašnjeg ministarstva poljoprivrede. Na taj način Ministarstvo dobiva znatno veći djelokrug, proračun i težinu unutar vlade. Energetika je jedna od najvažnijih privrednih grana, a upravljanje vodama također uključuje velika novčana sredstva.

Ministar prof. dr.sc. Slaven Dobrović, Mostov kadar, stručno je kompetentan za energetiku, jer je profesor na Fakuletu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Politički, njegov glas unutar vlade sad će svakako imati veću težinu. To će mu, nadajmo se, pomoći u borbi za novi, moderni i adekvatni sustav postrupanja s otpadom, što je bio njegov ključni izazov i jedna od rijetkih dobrih stvari koje je ostvarilla prethodna vlada.

Bilo bi bolje da je do ovog rješenja došlo na osnovu osmišljene koncepcije i strategije, a natezanjem oko rasporeda moći. HDZ je inzistirao smanjiti udio koji je Most prije imao, ali Most je iskoristio svoju pregovaračku moć da zadrži kontrolu nad Inom, Janafom i HEP-om.

Dugoročno dobre promjene za sve mogu se, ako imamo sreće, postići na osnovu sebičnih motiva - ni prvi ni zadnji put.

Osobno sam se za takvo rješenje zalagao još 1990. godine, kad se nakon prvih višestranački izbora ustrojavala nova državna uprava. Tada je to bilo po ugledu na Dansku. Stvorili su takvo ministarstvo jer su shvatili žarišni značaj energetike u nužnom ekologističkom zaokretu. Kasnije su mijenjali ustrojstvo ministarstava, ali ne i strateške ciljeve (vidi: Danska energetika: revolucija na pola puta (1980.-2050.)). Danas takva ministarstva imaju Grčka, Švedska, Maldivi, Ontario, Tonga, Washington DC, Baden-Würtemberg idr..

U elektroenergetici, dosadašnji ministri gospodarstva su bili fokusirani na projekte gradnje novih velikih elektrana: TE Plomin C, novi blok u TE Osijek na plin od čak 500 MW idr.. Unutar novog ministarstva, možda malo jači utjecaj zadobije način mišljenja koji danas prevladava u naprednijim zemljama od Norveške do Tanzanije: zaokret prema sustavu zasnovanom velikom većinom ili stopostotno na obnovljivim izvorima. Za Hrvatsku je takav zaokret znatno lakši nego za većinu drugih zemalja.

Jedan od aktualnih problema, s kojima će se aktualni ministar morati baviti, jest taj da se, realno, rafineriju Sisak vjerojatno ne može spasiti (vidi: Rafinerije u Europi propadaju zbog pada potražnje, 2. listopada 2014.).

U odnosi prema vodoprivredi, vjerojatno je potrebna jednako značajna konceptualna promjena kao kad se radi o odnosu prema otpadu i prema energetici (vidi: Poplave: dugoročni problem sustava, 20. svibnja 2014. i Kako je uništen sustav obrane od poplava, 24. rujna 2010.).

Pa kad bi se još sve to povezalo sa suvislim strategijama industrije i tehnologije, nastojanjima da se bar donekle uključimo u četvtu industrijsku revoluciju… Eh, tu bi trebalo da u vladi postoji još ponetko tko razumije o čemu se radi.

- 23:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Strah od revolucije, strah od svijeta

Iznenadilo me, kako riječ "revolucija" — po mom sudu danas bezazlena pa čak i izlizana — može izazvati paniku, agresiju, čak možda i (privremenu?) neubrojivost.

Imam u vidu medijsku olujicu prije nekoliko dana, potaknutu fotografijom s jednog malog igrokaza, objavljenoj na fb profilu i na mrežnom sjedištu Libela - portal o rodu, spolu i demokraciji: dvije djevojčice drže transparent s parolom »učimo djevojčice da umjesto kuće spremaju revolucije«. Meni izgleda zabavno; zgodno, ali ne bih tome posvetio više od par sekundi. I u djelatnostima libele, to je bilo periferno.

Ali jedan se odrasli muškarac, nekadašnji BBB-ovac, danas direktor agencije za odnose s javnosti, našao ponukanim da objavi kako je uznemiren: »curice učit da spreme revolucijicu, dvije, malo sjeku glave, šalju ljude u gulage i konclogore, ekspropriraju i nacionaliziraju privatnu imovinu...«

Idesh! Mene u glavi stvorila slika: s jedne strane skupina Bad Bue Boysa s bokserima i palicama, s druge skupina curica s transparentima — i da ova druga grupa izaziva strah prve. :-)

Odgovorio sam ironično: »Ma daj, smiri živce, ni tak strašno. E sad, da ti dođu ovakve nekakve iz "ružičaste revolucije" s batinama, bogme, imao bi se razloga zabrinut.« Nakon toga me blokirao na fb-u.

Na drugoj slici su indijske žene iz Gulabi Gang, koje su započele "direktnu akciju" tako, što se okupi njih pet-šest, naoružane bambusovim štapovima, pa premlate muškarce koji tuku svoje žene. One su, kaže osnivačica, »banda za pravdu«. (U jednoj epizodi indijske sapunice "Mala nevjesta", prikazivane i kod nas, veća grupa žena upala je na svadbu gdje su udavali djevojčicu – što je vjerojatno protivno i indijskim zakonima – te su štapovima rastjerale svatove, otele mladu i odvele u "sigurnu kuću".)

Bivšem BBB-ovcu pridružila se i jedna žena, znanstvenica, također prilično poznata u široj javnosti. Žene iz "Libele" nazvala je »krapljače« i da jedva čeka tu revoluciju, pa da u redakciju "Libele" upadne s AK-47. Ona je međutim dan kasnije izjavila da je pretjerala, da je to bila loša šala i da se ispričava.

Njen sarkazam prema feministicima, koji se pokazao u prvoj spontanoj reakciji, po mom sudu primjer je (među inim) tzv. "amazonskog paradoksa", koji glasi: "Amazonke nisu feministice". ("Amazonka" je žena koja je uspješna u društvu kojim još uvijek dominiraju muškarci; u homersko doba to je značilo biti ratnica, danas su načini drugačiji. Amazonke iz grčkih mitova, a često i uspješne žene kasnije i u moderno doba, često ne pokazuju solidarnost s manje uspješnim ženama: "ja sam uspjela svojim sposobnostima, a vi ste smiješne kad se žalite da to ne možete".)

Bivši BBB-ovac i današnji PR-ovac ostao je pri svojoj retorici, postavivši se u ulogu žrtve i najavljujući dalju bitku, u javnosti i na sudu. Ponaša je kao da je stvarno ugrožen, kao da mu stvarno prijete »isfrustrirane femiNAZI glupačetine«.

Riječ "revolucija" koristi se zaista u puno različitih smislova; isto kao i "reforma". Među njima nema oštre razlike, jer revolucionarne promjene mogu se postići i malenim koracima, bez imalo nasilja. Proguglajte npr. "culinary revolution", pogledajte zanimljiv sajt fashionrevolution.org.

Danas rijetko tko sanja o "revoluciji" koja jednim udarcem mijenja svijet. O tome sam pisao prilikom prvog studentskog zaposjedanja fakulteta, prije sedam i pol godina: »Ne - neće biti "juriša na zimski dvorac"; ovo je nešto drugo, dublje. Da - to je "festival", između ostalog, jedan "performance". Revolucionarni zanos, baziran na formulama velikih teorija, uz koji su marširale precizne formacije revolucionarnih brigada, postaje per-formativna mreža, u kojoj svatko može sudjelovati i svoj dio saga tkati. (Što je, također, bio bitni sadržaj 1968. - tadašnja revolucija nije pobijedila, pa ipak je svijet revolucionarno promijenila.)«

Tijekom posljednjih nekoliko generacija dogodila se revolucionarna promjena u odnosu među spolovima, a da sufražetkinje i feministice nikog nisu izrešetale kalašnjikovima, poslale na giljotinu ili u gulag.

Na sajtu "Libela" više se puta spominje riječ "revolucija" u raznim smislovima. Ovdje je recimo u naslovu "tiha revolucija" i hvale liberalni ideal - britansku vladavinu prava.

Ali znate, kako god smiješno zvučalo, treba, mislim, takve fenomene i ozbiljno shvatiti. Mislim da nije slučajno, nego je izraz društvenog sindroma, da je riječ "revolucija", u benignom okružju, jednog miuškarca i jednu ženu asocirala na jakobinski ili boljševistički teror. To je strepnja i tjeskoba, usađena negdje u dobine onoga što nazivamo "duša", što u trenutku nekog vanjskog šoka (što može biti jedna slikica) izbija na površinu u spontanoj reakciji.

Mislim da je to ozbiljan problem, jer se svijet dramatično mijenja i u tijeku je nekoliko revolucija (npr. četvrta industrijska revolucija). Revolucija traži korijenitu promjenu, promjenu temelja. A to ugrožava naše shvaćanje samoga sebe - naš identitet. Moramo u svoj identitet biti sigurni, da bismo ga mogli mijenjati.

To je paradoks epohe, koja ide iz revolucije u revoluciju. Još uvijek smo, 150 godina nakon Marxovog "Kapitala", u epohi kapitalističkih revolucija, a ne komunističkih. Prilagodi se, ili umri. Postani netko drugi, da bi ostao isti. Treba se suočiti sa svojim strahovima, dapače sa svojom tjeskobom, sa užasom negacije, da bi se kroz njih prošlo na suprotnu stranu, sačuvalo svoj identitet promijenivši ga, i prosperiralo u svijetu gdje stalna samo mjena jest.

- 01:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.10.2016., srijeda

Sud u Africi osudio megakompaniju iz SAD da plati 75 milijadi dolara globe!

Sažetak: Čadski sud osudio je konzorcij, na čelu s naftnim divom ExxonMobil, da plati 816 milijuna USD neplaćenih obaveza prema državi, te uz to i 75 milijardi USD globe. To je potez u složenoj igri oko eksploatacije nafte u Čadu, koja traje od 2000. godine. Politička nestabilnost režima na čelu s autoritarnim predsjednikom i građanski rat protiv islamista doveli su do usmjeravanja velikog djela prihoda za oružje i vojsku, umjesto u razvoj. Značajna je, s nejasnim posljedicama, i kineska prisutnost.

Naftni konzorcij, na čijem je čelu ExxonMobil, osuđen je od suda u Čadu da plati 76 milijardi USD, zbog neplaćene naknade za prava rudarenja (royalties). Dug iznosi 816 milijuna USD, a sud je tome dodao globu od rekordnih 75 milijardi USD.

Šesnaest godina suradnje i sporova

Komentator "Financial Timesa" ističe da je globa viša nego ukupni troškovi koje je BP imao zbog nesreće s izlijevanjem nafte na Deepwater Horizon (62 milijarde USD), te je sedam puta veća od bruto društvenog proizvoda Čada 2015. g. (10,9 milijardi USD).

Čad ima velike ekonomske probleme zbog pada cijena nafte od 2014.. Tijekom 2015. proizvodili su 120.000 barela nafte dnevno.

Exxon navodi da su od početka crpljenja nafte 2003. isplatili čadskoj vladi, za razna davanja, 12 milijardi USD. Grade naftovod iz te afričke zemlje, koja nema izlaz na more, do terminala na obali Atlantika u Kamerunu.

Kompanija Chevron je imala 25% udjela u projektu eksploatacije čadske nafte, započetom 2000. g.. Prodala ga je čadskoj vladi godine 2014. za 1,3 milijardi USD. U konzorciju je uz Exxon ostala i malezijska kompanija Petronas.

Svjetska banka financirala je vlade Čada i Kameruna za sudjelovanje u projektima crpljenja nafte u suradnji sa zapadnim kompanijama. To su osudile grupe za ljudska prava i okoliš, te lokalne zajednice, koje su pokušale zaustaviti ugovor.

Kineska državna naftna kompanija CNPC sudjeluje u eksploataciji čadske nafte od 2006.. Također je došlo do sukoba s čadskom vladom zbog odnosa prema okolišu.

Je li nabava oružja "razvoj"?

Čadska vlada vodi građanski rat protiv islamističkog pokreta Boko haram, a bila je angažirana i u ratu u Sudanu, u graničnoj pokrajini Darfur. To, naravno, istiskuje goleme troškove, na koje je otišao velik dio prihoda od izvoza nafte.

Čadski predsjednik Idriss Déby došao je na vlast pučem 1990. Preživio je više pokušaja državnog udara. Osvojio je peti mandat na izborima u travnju ove godine. Broj osvojenih glasova pao je s 89% 2011. na 62%. Aktualni je predsjednik Afričke unije.

Ovo nije prvi takav sukob između čadske vlade i zapadnih naftnih kompanija. Članak iz kolovoza 2006.: Čad istjerao Chevron Texaco i Petronas zbog neplaćanja poreza. Taj je sukob bio razriješen u listopadu 2006. kad su kompanije pristale platiti 281,6 milijuna USD na ime poreza.

"Prokletstvo resursa" ponovo diže svoju ružnu glavu

Teško je, naravno, razumijeti sve čimbenike i finese situacije. Vrlo je koristan tekst u britanskom Guardianu, travnja 2015: Is Chad managing to beat the 'oil curse'?. Autorica je Celeste Hicks, nezavisna novinarka, koja je situaciju u Čadu pratila od 2000., a u travnju 2015. tiskana je njena knjiga "Africa's New Oil: Power, Pipelines and Future Fortunes".

Knjiga govori o afričkim zemljama u kojima je eksploatacija nafte počela tek u posljednjih 15-ak godina. Vlade tih zemala i međunarodne institucije nastoje izbjeći greške, prevare i razbojstva, koje su zemljama domaćinima u ranijim desetljećima donosile više štete nego koristi od prirodnih bogatstava.

Iz prikaza knjige na amazon.com: »Zemlje kao Niger, Uganda, Čad, Gana, Kenija i Tanzanija vide perspektivu u ranije nezamislivom dotoku novca u njihove nacionalne proračune. Priča o afričkoj nafti, međutim, povijesno je povezana s katastrofama. Danas, stariji proizvođači, kao Angola, Nigerija i Kamerun, mogu malo pokazati od milijardi dolara koje su uprihodile. Pokazalo se da novac od nafte hrani sukobe i korupcije u tim područjima, stvarajući takozvano "prokletstvo resursa" (resource curse). (…) Hicks koristi izvorna svjedočenja ljudi koji rade u naftnoj industriji i u zajednicama koje ih okružuju, propitujući neizbježnost takvog ishoda i otkrivajući što pronalazak nafte znači za obične afričke građane.«

Druge zemlje uče iz uspjeha i neuspjeha u Čadu

U članku u Guardianu, Hicks piše:

»Priča o ranim danima proizvodnje u Čadu je fascinantna i jedna je od sredinjih tema moje knjige. Godine 2000. Svjetska banka je potpisala revolucionarni (groundbreaking) dogovor s Čadom i Esso (podružnicom Exxon Mobila u Čadu), da se pokuša pobijediti prokletstvo resursa. Dogovor je osiguravao da dažbine od prodaje nafte prođu kroz transparentni bankovni raču u Londonu, i da veliki dio bude potrošen na razvoj. Također je sadržavao garancije za društvene i okolišne standarde pri proizvodnji.

Ali je taj pionirski projekt bio neuspješan. Godine 2006, suočen s prijetnjom pobunjenika koji su dvaput bili na nekoliko sati od rušenja predsjednika Debya, Čad je raskinuo originalni ugovor i tražio dopunu da "razvojni" projekti uključe i nacionalnu sigurnost. Zbog te odluke je Svjetska banka zatvorila projekt i napustila Čad. Utjecaji tih vojnih troškova se osjećaju i danas, jer Čad pojačava vojnu snagu protiv islamističke grupe Boko Haram u sjeveroistočnoj Nigeriji (…)

Usprkos tom neuspjehu, projekt Svjetske banke pokazao se kao vitalno važna pouka i oruđe za novu generaciju afričkih zemalja u ranim stadijima određivanja uvjeta proizvodnje. Npr., pod utjecajem Čada, u Gani je donesen zakon koji osigurava da prihodi od nafte budu na posebnom, transparentnom bankovnom računu, odvojenom od drugih vladinih prihoda, te je ugovor o proizvodnji nafte s kompanijom Tullow Oil bio objavljen online.

Čadski "Future Generations savings fund" bio je ustrojen za hvatanje ukoštac s poznatim problemima neobnovljivih prirodnih resursa i volatilnosti u svjetskim cijenama nafte (…) Taj fond je bio ispražnjen i zatvoren kad se zemlja zaplela u borbu s pobunjenicima, ali ideja je ostala popularna (…)

Na planu zaštite okoliša, čadski naftni projekti su također imali ohrabrujuće rezultate.«

Kinesko prodor: novi, makar i "meki", imperijalizam?

Kineske značajne investicije, a također i useljavanje nemalog broja Kineza u Afriku, privlače mnogo pažnje posljednjih desetak godina. Jedan članak na tu temu (prosinac 2014.): Recolonizing Africa: A modern Chinese story?

Kinezi ne samo da uvelike ulažu u Afriku, nego je oko milijun Kineza uselilo na taj kontinent. O kineskom prisustvu u Africi vrlo je zanimljiva knjiga China's Second Continent: How a Million Migrants Are Building a New Empire in Africa, objavljena 2015., čiji je autor Howard W. French, bivši novinar New York Timesa. Ovo je njegova druga knjiga o Africi, a posjećivao je i Kinu i govori mandarinski.

Razgovarao je s mnogim Kinezima koji žive u Africi - liječnicima, inženjerima, farmerima, poduzetnicima, lobistima, radnicima, prostitutkama, kao naravno i s Afrikancima. On oslikava, kaže se u prikazu koji prenosi amazon.com, da snažna kineska prisutnost u Africi može biti oblik "mekog imperijalizma", ali je i razultat snažnih pritisaka u modernom kineskom društvu: nedostatak prostora, nemilosrdno poslovno takmičenje, zagađenost okoliša. Mnogim Kinezima Afrika donosi prilike i reletivnu slobodu koju nemaju kod kuće. French također ukazuje na njihov povremeni rasizam i općenitu bešćutnost prema afričkim domaćinima. Korupcija i degradacija okoliša izgledaju neizbježni.

Hicks također piše o kineskom angažiranju u eksploataciju nafte u Africi, i njezina ocjena je optimstičnija. »Iako još postoji zabrinutost da će kineski angažman u afričkoj proizvodnji nafte poništiti mnogo od napredaka koje su donijele kampanje zapadnih grupa za transparentnost, moje istraživanje pokazuje da je slika više iznijansirana. Čad se nedavno angažira u rundi opasne igre na rubu rata s CNPC u sukobu oko zagađivanja okoliša, što je rezultiralo u globi od 1,2 milijardi dolara i naredbi za čišćenje.

Iako su postojale sumnje da je skandal više usmjeren na to da se prisili CNPC da plati više za naftne koncesije, pokazalo se da učinkoviti zakoni o zaštiti okoliša mogu pomoći da se prevenira onaj nivo destrukcije koji vidimo u delti NIgera. Također se pokazalo da kineske neokolonijalne politike u Africi ne prolaze bez otpora.«

DODATAK (12. listopad 2016.)

Nisam se upuštao u osobnost aktualnog autoritarnog predsjednika, povijest Čada i osobine režima, i razne detalje. Nisam čak spomenuo ni situaciju s jezerom Čad – ekološka katastrofa. Tekst sam nastojao ostaviti kratkim i fokusiranim, a da ipak dam barem brz pogled u "pozadinu vijesti". Onoliko koliko sam se usudio, na osnovu vrlo oskudnoga znanja. Vrlo je teško o ovom dijelu svijeta i odnosima procijeniti koji su izvori vjerodostojni.

Članak o Idrissu Débyju na engleskoj wikipediji navodi da je diplomirao na "Gadafijevom svjetskom revolucionarnom centru". Kasnije je studirao na vojnoj akademiji u Francuskoj, te se istakao kao zapovjednik 1980-ih u borbi protiv pobunjeničkih pro-libijskih snaga u istočnom Čadu, te i samom libijskom vojskom. Kasnije, kad je u Sudanu 1989.-1990. sam u Sudanu okupljao vojsku protiv predsjednika Hissčnea Habréa, pomogao mu je i Gadafi.

Izveo je vojni puč, ali srušio je diktatora, uveo je bar formalnu demokraciju. Kažu da zemljom vladaju korupcija, kronistički i patronatsko-klijentelistički odnosi; ali alternativa može biti i gora.

Je li to povijesni optimum koji se realno može postići, jer realna alternativa nije neka fina parlamentarna demokracija nego kaos (vladavina "warlords")? Donosi li autoritarni režim neki stvarni napredak i modernizaciju, ili mu je kočnica? Ili je prvo bilo jedno, a onda postalo drugo? (Kako sugerira članak na wikipediji - vidi podnaslov "2010", kao i članak Celeste Hicks?). Ili i jedno i drugo, u raznim aspektima?

Nisam se upuštao ni u pokušaj stvarne analize odnosa sa stranim kompanijama od 2000., sa svim tim preokretima, sukobima i obnovama suradnje; također je nemoguće, samo na osnovu surfanja okolo, donijeti neki objektivni sud "tko je u pravu".

Kad se odmaknemo od neposredne političke moći, gledajući dugoročne povijesne tendencije, postoje u Africi neke tendencije razvoja koje ipak otvaraju perspektive za stvarni napredak. Zato sam spomenuo knjigu Celeste Hicks, koja upućuje na neke bitne aspekte u povijesnoj perspektivi; a naravno ni to ne treba uzeti kao apsolutno pouzdano, a svakako ne potpuno.

- 17:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.10.2016., ponedjeljak

Pariški klimatski dogovor stupa na snagu nakon samo 11 mjeseci!

Pariški dogovor o borbi protiv klimatskih promjena, ratifikacijom od strane Europske unije i Indije, stupit će na snagu vjerojatno 7. studenoga, prvi dan slijedeće Konferencije UN o klimi (COP22) u Marakešu, Maroko.

Ovo je izvanredan uspjeh, jer je za Protokol iz Kyota trebalo više od sedam godina da stupi na snagu (1997.-2005.).

Europska unija kolektivno ratificira

Ministri okoliša zemalja članica EU, na izvanrednom sastanku u Brislu, u petak 30. rujna postigli su dogovor o kolektivnoj ratifikaciji Pariškog dogovora o suzbijanju klimatskih promjena.

»Sretan sam ali na prvom je mjestu olakšanje", rekao je Financial Timesu povjerenik za klimu EU Miguel Arias Cańete. »Znate da je jednoglasnost u EU teško postići.«

»Sve zemlje članice dale su zeleno svjetlo za ubrzanu ratifikaciju. Što su neki smatrali nemogućim, sada je postalo stvarnost«, rekao je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk.

Podršku još treba dati Europski parlament, koji o tome raspravlja u srijedu, a glasat u četvrtak 6. listopada. Tu sigurno neće biti problema.

Inicijativa za kolektivnu ratifikaciju pokrenuta je da bi se postupak mogao dovršiti 30 dana prije početka konferencije u Marakešu. Dogovor naime stupa na snagu kad ga ratificira najmanje 55 država članica Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC), koje su odgovorne za najmanje 55% globalnih emisija.

Uz druge najave ovih dana, ukupno se očekuje da će 90 nacija koje čine 59,9% svjetskih emisija ratificirati sporazum do početka studenoga. Europska unija, te poglavito njene vodeće zemlje i osobno njemačka kancelarka Angela Merkel, intenzivno su radili na globalnom dogovoru. Nakon svega, bilo bi ponižavajuće da dogovor stupi na snagu prije nego što ga EU ratificira.

Nesigurnost zbog predsjedničkih izbora u SAD

To je važno pitanje u međunarodnoj političkoj igri također i zbog mogućnosti da na izborima za predsjednika SAD 8. studenoga pobijedi Donald Trump.

Administracija Baracka Obame intenzivno je radila na klimatskim akcijama, o čemu je prije dvije godine bila postigla povijesni dogovor s Kinom. Početkom rujna, usprkos brojnim drugim spornim pitanjima u američko-kineskim odnosima, Obama i Si Đinping su zajednički objavili da njihove dvije zemlje ratificiraju Dogovor.

Trump smatra da je ljudski utjecaj na klimatske promjene prijevara i otvoreno najavljuje da će nastojati srušiti Pariški dogovor (kao i "Clean Power Plan" u SAD). Ako Pariški dogovor već formalno stupi na snagu, postupak istupanja neke zemlje traje četiri godine.

Poljska i Hrvatska

Kao i uvijek kad se radi o klimatskim promjenama i energetici (vidi tekst na ovom blogu: Poljska i Mađarska - europski energetski konzervativci, 11. veljače 2014.) najviše je otpora iskazivala Poljska, koja se u energetici i dalje uvelike oslanja na ugljen. Tražila je, i očito dobila, obećanje o ustupcima u raspodjeli obaveza unutar Unije, pa je odustala od veta.

Na skupu u Brislu sudjelovao je i hrvatski (tehnički) ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović. »U potpunosti podržavamo Pariški sporazum (…)Hrvatska je spremna provoditi dogovorene mjere te je započela s pripremom dokumentacije potrebne za proceduru postupka ratifikacije Pariškog sporazuma«, rekao je Dobrović.

Zajednički ciljevi Europske unije do 2030. su: smanjivanje emisija stakleničkih plinova za najmanje 40% u odnosu na nivo iz 1990.; najmanje 27% udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije, te smanjivanje ukupne potrošnje energije za barem 27% u odnosu business-as-usual scenario. Obaveze smanjivanja emisija u razdoblju 2020.-2030. su znatne, jer za 2020. je postavljeni cilj -20% u odnosu na 1990. (druga dva postotka također -20%). Obaveze će se rasporediti na pojedine zemlje, po raznim kriterijima. Hrvatska i Poljska svakako će imati ispodprosječne zadane postotke.

Indija promovira "gandijevski životni stil"

Indija je jučer, na rođendan Mahatme Gandhija, ratificirala Pariški dogovor. Indijski dužnosnici hvale "gandijevski životni stil", koji podrazumijeva minimalni "ugljični otisak", nasuprot "ekscentričnom" životnom stilu stanovnika danas najrazvijenijih zemalja.

Indija je treći najveći emiter stakleničkih plinova u svijetu, s 4,5% ukupnih emisija (ali ima skoro 20% stanovnika, pa je u Parizu prihvaćeno, da imaju pravo te emisije povećati).

Indija planira izgraditi 175 GW solarnih i vjetroelektrana do 2022., te do 2030. najmanje 40% elektrike dobivati iz ne-fosilnih izvora (obnovljivi i uran). Također ima programe pošumljavanja, da se povećaju "ponori ugljika". Za cijeli program bit će potrebno 2.500 milijardi USD, pa Indija traži potporu razvijenih zemalja u financijama i pristupu tehnologiji.

- 17:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.10.2016., subota

Nakon četiri godine: kako koristiti Internet za stjecanje istinskoga znanja?

Prije četiri godine, počeo sam sustavnije i upornije nego ranije (iako se time bavim 30-ak godina) proučavati široki raspon tema iz područja "ekološke ekonomije" (ponajviše energetika - jer naravno nitko ne bi mogao pratiti sve), te o tome pisati na ovom blogu i na istoimenoj facebook stranici. Prvi zapisi s fb stranice koje sam spremio ovdje su od 1. listopada 2012. (krenuo sam ranije, ali prvih nekoliko mjeseci je bilo eksperimentiranje). Ukupno, hm, nisamo točno brojao... sigurno preko 2000, možda 3000 tekstova na fb stranici.

too-big-to-know-naslovnica-david-weinberger

Stavljam na net, uvijek nekome može biti korisno da na nešto naleti. Ponajviše ipak sve to spremam za sebe. Na hard disku sve imam kao nekoliko fajlova, pa kad pišem o nekoj temi, pretražim po nekom pojmu ili dijelu riječi (npr. "Afrik", "vjetr", "Tesla" isl.), pa nađem zaboravljene zanimljive tekstove.

S druge strane, sam napor da napišem, na hrvatskom. sažetak nekog teksta kojeg sam čitao, obično na engleskom (ponekad na drugim jezicima, uz nešto osnovnog znanja, google translate i klasične rječnike), pomaže mi da bolje shvatim. To je logika pisanja seminara tijekom školovanja - metoda je dobra za "cjeloživotno učenje". Prva mi je zamisao podučiti sebe, a tek onda druge. (Na sreću, ne moram time zaraditi plaću.)

Tako, kroz puno činjenica, uspijevam, nadam se, doći do sintetskog uvida (a ne samo nekreativnog gomilanja fakata!), te ga prenijeti i čitateljima. Razumjeti cjelinu i tendencije. Ne skupljam samo fakte, nego ih kompariram, pokušavam sagledati kontekst, cjelinu i trendove razvoja. Razmišljam o njima, učim shvatiti pojmove koji se koriste, ciljano tražim nove podatke kad uočim manjak, te naravno provjeravam vjerodostojnost izvora.

Razvrstati izvore po relevantnosti, kvaliteti i pouzdanosti veliki je posao. Prelako je napraviti grešku, misleći da si nešto skužio ako si samo prosurfao Internetom. Treba uočiti stanje, kad se počinješ gubiti surfajući po površini, pa treba stati i zaroniti u dubinu. Izdvojio sam nekoliko desetaka sajtova i info-servisa koje pratim stalno. Većina njih (to mi je jedno od načela, da smanjim greške zbog vlastitih predrasuda) nisu oni, koji su "ideološki" na strani koju smatram ispravnom. Kad god mogu, citiram Wall Street Journal a ne Greenpeace, o nuklernoj energiji prvi izvor mi je World Nuclear Association isl.. (Ipak me to ne spašava od često ponavljane apriorne osude da biram samo izvore koji mi odgovaraju, kao "cherry pick". Takvi kritičari obično se ne trude ni baciti pogled, pa brane vlastite predrasude.)

Prateći podatke, pa ih uspoređujući i analizirajući, čitajući analize, pa ih sintetizirajući, može se doći do novih uvida. Npr. meni je trebalo više mjeseci, da shvatim paradoks da prodajna cijena električne energije na europskim tržištima može biti niža od prosječne proizvodne cijene (naime, ugrubo, "reper" su marginalni a ne prosječni troškovi proizvodnje!), te da ne treba direktno uspoređivati te dvije veličine (a ipak to stalno rade ne samo mediji, nego i eksperti - neki put vjerojatno jer promoviraju neki interes ili svoju predrasudu, neki put jer ne razumiju tu finesu).

Trebalo mi je oko dvije godine da shvatim kretanja na globalnom tržištu solarnih panela - kako je naime moguće, da mnoga poduzeća propadaju, da se mnoga grčevito bore za opstanak, a da cijeli sektor zapravo napreduje. Znali su mi trijumfalo navesti vijest kako je neka tvornica propala, skačuči odmah na zaključak eto vidiš, solarana energija je generalno bacanje novca.

Zahvaljujući neiscrpnom blagu informacija koje nam nudi Internet, možemo znatno unaprijediti svoje znanje i razumijevanje svijeta oko sebe. Nažalost, prelako je koristiti taj alat za širenje i potkrijepu predrasuda, propagande, zabluda, lažnog i umišljenog "znanja". (Vidi o tome moj članak Zašto sam “facts Nazi”, 24. rujna 2016.. Također Čitajte knjige! Surfanje nije dovoljno, 18. srpnja 2009..)

Evo jedan vrlo zanimljiv članak na tu temu, koji sam sad iskopao, jer uvijek malo proguglam varirajući neke riječi za pretraživanje (ovdje je bilo: "Internet knowledge and prejudices"), pa često nađem nešto novo zanimljivo: How the web distorts reality and impairs our judgement skills, The Guardian, 13. svibnja 2014..

»Rather than enhancing knowledge, the internet has produced an information glut or "infoxication". Indeed, online stories are to intellectual curiosity what fast food is to hunger. (…) Furthermore, since online content is often curated to fit our preferences, interests and personality, the internet can even enhance our existing biases and undermine our motivation to learn new things. (…) "collectively, these filters will isolate people in information bubbles only partly of their own choosing, and the inaccurate beliefs they form as a result may be difficult to correct."«

Da se nešto stvarno nauči, treba ulagati trud jednako kao u doba kad smo morali kopati po stranim časopisima u raznim čitaonicama, tražiti u knjižnicama primjerke vječno posuđenih knjiga, čekati osam mjeseci naručene knjige iz međubibliotečne razmjene isl.. Što je alat složeniji, više vremena treba da ga se nauči pravilno koristiti.

Npr. snažno smo skloni iskrivljenoj percepciji prema svojim pred-rasudama (iz gornjeg teksta u Guardianu): »individuals unconsciously misperceive or distort new information to support their current beliefs or attitudes on a subject«. Internet donosi veliku opasnost da se ta tendencija pojača: »the internet provides a perfect information medium to validate your thoughts and opinions.« Prvo postavite neku tezu, i onda na netu tražite potvrdu. Nema problema: za sve ćete naći dovoljno "dokaza", i možete neoumorno pronalaziti nove.

Gore sam spomenuo neke metode, kojima to kod sebe samog pokušavam suzbiti.

- 14:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>