Marketing
Nakon četiri godine: kako koristiti Internet za stjecanje istinskoga znanja?
Prije četiri godine, počeo sam sustavnije i upornije nego ranije (iako se time bavim 30-ak godina) proučavati široki raspon tema iz područja "ekološke ekonomije" (ponajviše energetika - jer naravno nitko ne bi mogao pratiti sve), te o tome pisati na ovom blogu i na istoimenoj facebook stranici. Prvi zapisi s fb stranice koje sam spremio ovdje su od 1. listopada 2012. (krenuo sam ranije, ali prvih nekoliko mjeseci je bilo eksperimentiranje). Ukupno, hm, nisamo točno brojao... sigurno preko 2000, možda 3000 tekstova na fb stranici.
Stavljam na net, uvijek nekome može biti korisno da na nešto naleti. Ponajviše ipak sve to spremam za sebe. Na hard disku sve imam kao nekoliko fajlova, pa kad pišem o nekoj temi, pretražim po nekom pojmu ili dijelu riječi (npr. "Afrik", "vjetr", "Tesla" isl.), pa nađem zaboravljene zanimljive tekstove.
S druge strane, sam napor da napišem, na hrvatskom. sažetak nekog teksta kojeg sam čitao, obično na engleskom (ponekad na drugim jezicima, uz nešto osnovnog znanja, google translate i klasične rječnike), pomaže mi da bolje shvatim. To je logika pisanja seminara tijekom školovanja - metoda je dobra za "cjeloživotno učenje". Prva mi je zamisao podučiti sebe, a tek onda druge. (Na sreću, ne moram time zaraditi plaću.)
Tako, kroz puno činjenica, uspijevam, nadam se, doći do sintetskog uvida (a ne samo nekreativnog gomilanja fakata!), te ga prenijeti i čitateljima. Razumjeti cjelinu i tendencije. Ne skupljam samo fakte, nego ih kompariram, pokušavam sagledati kontekst, cjelinu i trendove razvoja. Razmišljam o njima, učim shvatiti pojmove koji se koriste, ciljano tražim nove podatke kad uočim manjak, te naravno provjeravam vjerodostojnost izvora.
Razvrstati izvore po relevantnosti, kvaliteti i pouzdanosti veliki je posao. Prelako je napraviti grešku, misleći da si nešto skužio ako si samo prosurfao Internetom. Treba uočiti stanje, kad se počinješ gubiti surfajući po površini, pa treba stati i zaroniti u dubinu. Izdvojio sam nekoliko desetaka sajtova i info-servisa koje pratim stalno. Većina njih (to mi je jedno od načela, da smanjim greške zbog vlastitih predrasuda) nisu oni, koji su "ideološki" na strani koju smatram ispravnom. Kad god mogu, citiram Wall Street Journal a ne Greenpeace, o nuklernoj energiji prvi izvor mi je World Nuclear Association isl.. (Ipak me to ne spašava od često ponavljane apriorne osude da biram samo izvore koji mi odgovaraju, kao "cherry pick". Takvi kritičari obično se ne trude ni baciti pogled, pa brane vlastite predrasude.)
Prateći podatke, pa ih uspoređujući i analizirajući, čitajući analize, pa ih sintetizirajući, može se doći do novih uvida. Npr. meni je trebalo više mjeseci, da shvatim paradoks da prodajna cijena električne energije na europskim tržištima može biti niža od prosječne proizvodne cijene (naime, ugrubo, "reper" su marginalni a ne prosječni troškovi proizvodnje!), te da ne treba direktno uspoređivati te dvije veličine (a ipak to stalno rade ne samo mediji, nego i eksperti - neki put vjerojatno jer promoviraju neki interes ili svoju predrasudu, neki put jer ne razumiju tu finesu).
Trebalo mi je oko dvije godine da shvatim kretanja na globalnom tržištu solarnih panela - kako je naime moguće, da mnoga poduzeća propadaju, da se mnoga grčevito bore za opstanak, a da cijeli sektor zapravo napreduje. Znali su mi trijumfalo navesti vijest kako je neka tvornica propala, skačuči odmah na zaključak eto vidiš, solarana energija je generalno bacanje novca.
Zahvaljujući neiscrpnom blagu informacija koje nam nudi Internet, možemo znatno unaprijediti svoje znanje i razumijevanje svijeta oko sebe. Nažalost, prelako je koristiti taj alat za širenje i potkrijepu predrasuda, propagande, zabluda, lažnog i umišljenog "znanja". (Vidi o tome moj članak Zašto sam “facts Nazi”, 24. rujna 2016.. Također Čitajte knjige! Surfanje nije dovoljno, 18. srpnja 2009..)
Evo jedan vrlo zanimljiv članak na tu temu, koji sam sad iskopao, jer uvijek malo proguglam varirajući neke riječi za pretraživanje (ovdje je bilo: "Internet knowledge and prejudices"), pa često nađem nešto novo zanimljivo: How the web distorts reality and impairs our judgement skills, The Guardian, 13. svibnja 2014..
»Rather than enhancing knowledge, the internet has produced an information glut or "infoxication". Indeed, online stories are to intellectual curiosity what fast food is to hunger. (…) Furthermore, since online content is often curated to fit our preferences, interests and personality, the internet can even enhance our existing biases and undermine our motivation to learn new things. (…) "collectively, these filters will isolate people in information bubbles only partly of their own choosing, and the inaccurate beliefs they form as a result may be difficult to correct."«
Da se nešto stvarno nauči, treba ulagati trud jednako kao u doba kad smo morali kopati po stranim časopisima u raznim čitaonicama, tražiti u knjižnicama primjerke vječno posuđenih knjiga, čekati osam mjeseci naručene knjige iz međubibliotečne razmjene isl.. Što je alat složeniji, više vremena treba da ga se nauči pravilno koristiti.
Npr. snažno smo skloni iskrivljenoj percepciji prema svojim pred-rasudama (iz gornjeg teksta u Guardianu): »individuals unconsciously misperceive or distort new information to support their current beliefs or attitudes on a subject«. Internet donosi veliku opasnost da se ta tendencija pojača: »the internet provides a perfect information medium to validate your thoughts and opinions.« Prvo postavite neku tezu, i onda na netu tražite potvrdu. Nema problema: za sve ćete naći dovoljno "dokaza", i možete neoumorno pronalaziti nove.
Gore sam spomenuo neke metode, kojima to kod sebe samog pokušavam suzbiti.
Post je objavljen 01.10.2016. u 14:10 sati.